AH, TO UZVIŠENO DONJE RUBLJE

Jeste li znali da stari Grci nisu ništa nosili ispod haljina? Imate li pravu informaciju kada je rođen grudnjak ili  kada su se počele nositi gaćice? Čak i ako ste muškarac, nije teško zamisliti da se bez ta dva komada odjeće većina žena osjeća u najmanju ruku neugodno. Ipak, mnogo je vode proteklo prije nego se došlo do donjega rublja, mnogo se puta mijenjao način na koji su žene nosile donje rublje ispod odjeće. Fascinantna povijest nošenja donjega rublje donosi ne samo kako se mijenjala moda, nego i na što je sve utjecala kulturna revolucija, kako se mijenjao odnos između spola, ali i odnos prema seksualnosti u zapadnome svijetu. Počnimo od antike…

Objavljeno: 15.12.2019.

Novi trend donjeg rublja i novi termin u rječniku mode – balkonet.

Rublje je, čini se, „rođeno“ u drevnome Egiptu, kada su žene plemića počele nositi tanke tunike ispod vanjskih, kao neku vrstu podsuknje. Stari Rimljani i Grci, manje stidljivi njihovi nasljednici, nisu nosili ništa ispod tunike  – i to je istina i za žene i za muškarce. U nekim slučajevima, za fizičku aktivnost i kao kupaći  kostim, nosila se subligatula (od subligare, vezati ispod) i zavoj naprsnik, poput onih kakvi se mogu vidjeti na mozaicima termi  u Rimu, što je  prvo umjetničko  svjedočanstvo na području “intimnoga rublja“. Ono što se dogodilo u razvoju odjeće u srednjem vijeku tek treba utvrditi, jer se odjeća, budući da je bila od prirodnih materijala, ponajviše lana –  razgrađivala,  dok nije nestala tijekom stoljeća, a ne postoje pisani zapisi koji govore o detaljima donjega rublja. Nedavno su tako arheolozi sa Sveučilišta u Innsbrucku napravili zanimljivo otkriće u austrijskom dvorcu Lengberg:  tijekom iskapanja otkrili su ono što bi moglo biti grudnjak iz 15. stoljeća, nevjerojatno nalik na  primjerak pedesetih godina 20. stoljeća.  

KAKO JE KATARINA MEDICI UTJECALA NA MODU: Čini  se da je Katarina Medici, supruga kralja Henrika II Francuske, uvela korištenje uskih hlača za skrivanje intimnih dijelova tijela tijekom jahanja. Ubrzo su joj hlače, koje naziva “braghesse”, postale sredstvom  zavođenja: napravljene su bile od tkanine protkane zlatom i srebrom, ukrašene vezom i dragim kamenjem. Nositi ih značilo je neozbiljnost i slobodu odijevanja. Crkva ih osuđuje i proglašava sredstvom opscene i požude. Prostitutke su, međutim, vrlo brzo prihvatile „braghesse“, koje su potom postale simbolom njihova rada. A onda ih je prihvatilo i plemstvo. Procjenjuje se kako su na početku 18. stoljeća samo tri od sto  plemkinja nosile „braghesse“. Vrlo brzo nakon toga moda nošenja „donjih hlačica“ proširila se do te mjere da su se našle i u ormaru običnih ljudi.

 U doba kraljice Elizabete I, kada je i nastao tzv. elizabetanski korzet, idelna širina struka bila je svega 33 centimetra!

DUGA VLADAVINA KORZETA: Tijekom renesanse pojavile su se prve podvezice, korzeti i krinoline. Zahvaljujući krinolinama vratilo se trajno korištenje gaćica, kako bi se omogućio tračak privatnosti za žene.  Korzet  će biti zvijezda ženskog ormara tijekom najmanje 400 godina; postao je instrumentom mučenja i zavođenja, uzrokovao urođene mane, pa čak i smrt. Taj high-end ojačana je kitova kost koja stiska struk i podiže ženske grudi. Simbolom važnosti korzeta postao je plakat iz Velike Britanije, nastao 1891. godine, na kojem su prikazane dvije žene koje nose steznik s električnom baterijom, koja, prema proizvođačima, dodaje eleganciju, ali i sugerira da je dobro za dišni sustav te da ima moć liječiti reumatizam i probavne smetnje.

Kako se mijenjao pojam o ljepoti ženskoga tijela, tako se mijenjao i izgled te izrada donjega rublje. Ne može se reći da u nekim razdobljima žene nisu morale jako trpjeti kako bi bile zavodljive i lijepe.

U ranim dvadesetima prošloga stoljeća žensko donje rublje postalo je sve jednostavnije. Grudnjak, radost svake žene, datira iz 1889, zahvaljujući Hermine Cadolle i Parizu. U opću upotrebu došao je pak 1914, kada je bogata dama iz New Yorka kupila skupu večernju haljinu. Nakon što je shvatila da je haljina svijetla i da radi obrise njena tijela,  uz pomoć svoje sluškinje izradila je grudnjak od dvije maramice, malo trake i komada gumene vrpce.

Velik utjecaj na modu i upotrebu donjeg rublja imali su filmovi. Žene su se prepoznavale i identificirale i rubljem s junakinjama iz filmova. Dizajneri i proizvođači trljali su ruke. Jedan od najkopiranijih jest lik Arletty u filmu „Hotel du Nord“, Marcela Carnéa, iz 1938. U modu je tada ušao novi odjevni komad – nazvan kombine.

Čak su i čarape  nezamjenjive u ranom dvadesetom stoljeću. Tijekom Drugog svjetskog rata žene nose čarape, ali su one s natom toliko prevladale da su na nozi crtale nit – kad nisu imale mogućnost nabaviti čarape s natom. Nakon 1955. ovaj trik više nije ni potreban jer je nestalo šivanja čarapa. Tajice su u modu ušle nedugo nakon toga, već 1959. godine, u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1867. u Francuskoj je prodano više od 11 milijuna korzeta, a nakon Prvog svjetskog rata posve je nestao. Pedesetih godina prošloga stoljeća,  pod impulsom u  “novi izgled”, modna kuća Dior lansirala je  rafinirano rublje, moderno, za razne prilike – prije dolaska na klizanje nevidljive grudnjake, seksi, funkcionalne, kakve smo nastavili nositi u 20. i 21. stoljeću. O tome je mnogo prikazano na  izložbi u Parizu 2015. godine. Premda je održana u čast slavne Jeanne Lanvin, na izložbi je prikazan sjajan presjek razvoja donjeg rublja u cijelom prošlom stoljeću. “Ova retrospektiva izdvaja neke od ključnih izuma kao što je 1880. godine u Francuskoj nastao korzet sklopiv s elastičnom tkaninom, prvi grudnjak, svojevrsni pojas kao elastični steznik.  Donje rublje je inteligentnije, poboljšava tjelesne obline zahvaljujući Lycra vlaknima “, kaže modna povjesničarka Catherine Ormen, za koju evolucija intimnog rublja  nije sinonim za emancipaciju žena kao što smo mislili.

Veruscha, kultna manekenka s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih, poznata je postala upravo po revijama i fotografijama u donjem rublju. Preteča je anđelica tvrtke Victoria Secret…

A KOJE SU FUNKCIJE DONJEG RUBLJA? Čak i danas, kad govore o svom donjem rublju, mnogi ljudi oklijevaju, ublažavaju pojam “slip”, “komad ispod” itd …  Istina je  da se hlače nisu razvijale u kronološkom smislu, ali su se zbog prilagođavanja i mode, zbog tradicije i mentaliteta, koji prevladavaju u različitim povijesnim razdobljima i u različitim društvima, prilagođavale i, s vremena na vrijeme, nestajale u potpunosti iz ormara. Utvrđeno je kako gaće, u biti, imaju tri funkcije: osiguravaju i čuvaju higijenu te štite osjetljive dijelove tijela;  čuvaju estetiku (posebno za dječake …), kako se ne bi kompromitirali dok “rade neprimjerene pokrete”.  Predak gaćica, kažu povjesničari mode, jest  subligaculum, što i danas koriste najčešće plesači i sportaši koji ne žele  pokazati svoje privatne dijelove tijekom vježbe ili plesa. Dugo muškarci nisu nosili ništa. Gospoda i senatori, pa čak i barbari, kad je Rim posrijedi, nosili su neku vrstu hlačica. Svi ostali drevni narodi koristili su tip tange.

Rimski ratnici, gladijatori, kako to vidi filmska industrija, nosili su poveze preko
intimnoga dijela tijela, učvršćene posebnim remenima.

POJAS NEVINOSTI ILI KOMAD ODJEĆE: Vrlo popularan odjevni predmet, uvijek i samo između plemenitih dama (a pogotovo između njihovih očeva i muževa …), jest  tzv. pojas nevinosti, koji su žene koristile kao prepreku nepoželjnom ponašanju žena kada bi im muškarci išli u rat, ali i kao samoobranu za ženu u slučaju invazije ili pljačke, odnosno nasilja kada su žene bile same. Legenda kaže da je to pravi instrument mučenja i da su ga u upotrebu unijeli križari. Vrijeme je to kada se žena smatra isključivo muškim vlasništvom. Pojas nevinosti je željezni alat koji se stavljao oko struka poput pojasa, a dva remena, koja su počinjala od centra sprijeda i centra odostraga, spajali su se između nogu i zaključavala.  Obavljanje svih bioloških funkcija, uključujući menstrualni ciklus, osigurano je nizom manjih rupa i učvršćeno. Isprva nije bio jasno osmišljen, pa je padao među noge – kako se žena kretala. Zbog ponosa u čuvanju svoje „časti“ pojas nevinosti je usavršavan, ukrašavan, dodavani su biseri, ukrasi, svilene tkanine. I nitko u tome nije vidio vulgarnost.

Pojas nevinosti u 16. i 17. stoljeću utjecao je na proširenje popularnosti hlačica. Crkva, na tragu inkvizicijskih razmišljanja, žene smatra odveć hrabrima, a hlačice ispod halja „sotonskim znakom požude“. Još gore,  ženske gaćice smatraju se nezgodnima, grubima i uglavnom beskorisnima. Nakon nekog vremena, međutim, zakoni su revidirani i gaće su  postale obvezne, posebice za jahačice. Naime, ako bi pale s konja te se ustanovilo da nemaju gaćice – mogle su završiti na sudu.

Cijelo 19. stoljeće prepuno je otkrića, borbi za razna prava, pa je i način odijevanja pretrpio razne izmjene. Neke od njih najvidljivije su na korzetu, dijelu intimnoga rublja koji nakon 400 godina i dalje biva superiorni odjevni komad.

DOBA VIKTORIJANSKOGA MORALA: Nakon doba raskalašenih De Sada, Casanove i ležernijega pristupa ženskoj seksualnosti, posebice u Francuskoj i Italiji, u Engleskoj je, u vrijeme kraljice Viktorije (1837-1901), novi moralizam dosegao neviđenu razinu: čak se i noge stolova povezuju platnom, kako  ne bi ostavljali nepristojan dojam, a žene su odbijale spavati u sobi sa slikom muškarca na zidu.Odnosi između muškarca i žene riješeni su na jako obeshrabrujući način: žene u dobi za sklapanje braka preporučano je odabrati ozbiljna čovjeka, strpljiva i najmanje deset godina starijeg. Nakon što bi se sreli u društvu,  muškarac nije smio pristupiti ženi koja mu se sviđa. Žena nije u društvu smjela prekrižiti noge, smijati se glasno ili gledati ravno u oči. Gaćice toga doba bile su dužine do gležnja, što se nije moglo naslutiti zbog dužine suknje.

U Parizu se, u Palais Galliera, u suradnji s Alberom Elbazom, umjetničkim direktorom modne kuće  Lanvin,  najstarije francuske modne kuće, do 25. kolovoza 2015. godine održala jedna od najsveobuhvatnijih izložbi donjeg rublja, a posvećena Jeanne Lanvin (1867-1946).  Izloženo je više od stotinu modela iz nevjerojatnih zbirki Palais Galliera i Lanvin baštine. Na slici je jedan od modela s izložbe, kultni korzet.

STOLJEĆE DONJEG RUBLJA:  Povijest rublja povezana je s oslobođenjem žena i promatranjem evolucije intimnoga. Sve to do početka 20. stoljeća, kada je počelo konačno i neosporno oslobođenje od svih onih vrsta odjeće što je mučila žene s tijesnim steznicima, a onda emancipacija i oslobađanje žena iz svih ograničenja. Oslobođenje žena ide ruku pod ruku s industrijalizacijom, novim materijalima, novim filozofijama, nastajanjem prvih industrijskih gaćica i grudnjaka, a posebno s novim prozirnim tkaninama, napuštanjem dotadašnjeg teškog donjeg rublja. Žensko rublje najviše koriste djevojke. Stare gaćice su skraćene, postale su kratke hlače i gaćice; pronađen je najlon, na tržištu se pojavljuju prve čarape; donje rublje postaje bitni dodatak za svaku ženu, što traje do danas. Drugi svjetski rat, novi ekonomski koncept, drugačije gospodarstvo, nova prediva  postaju pristupačna i donje rublje napokon je dostupno na širem tržištu. Uz emancipaciju  žena,  emancipira se i potrošnja, uočava se promjena kursa prema slobodi čak intimnog ženskog, stvoren je mit najlonskih čarapa. Godine 1947., Christian Dior lansirao je novi izgled žene, što je znatno utjecalo na razvoj donjeg rublja. Krajem šezdesetih godina, kada je grudnjak postao simbol ženske emancipacije, donje rublje je minimizirano: postao je praktičan, udoban, nevidljiv. “Paradoksalno“ – ustvrdit će modna kritičarka Ormen. „ Nikada kao tada nije se prodavalo više donjeg rublja.“ Devedesetih u modu ulazi “porno-chic“: vraća se seksi donje rublje s halterima, čipkom i svilom. U modu se vraća najlon, lycra, vlakna koja sadrže masnoće, ravnaju trbuh, poboljšavaju grudi, oblikuju stražnjice, sakrivaju nedostatke.

Ono što je danas neosporno u povijesti mode jest silan napor tijekom stoljeća da žensko
 tijelo bude istaknuto, da se pokažu obline, istakne struk, u pojedinim razdobljima
da se prekriju, sakriju grudi. Skica korzeta iz 1881. pokazuje tendenciju smanjenja
 „okova“ na ženskom tijelu. Pojavom novih elastičnih materijala žene su
istinski odahnule, premda se nisu prestale stezati, ali ovaj put u prihvatljivo čvrstim steznicima.

 KAKO SE UZ RUBLJE MIJENJAO OBLIK TIJELA: Nakon Prvog svjetskog rata žene pokazuju znatno veću brigu i zanimanje za  donje rublje. Nedostatak tekstila dovodi do revolucionarne promjene: rublje postaje funkcionalno, pa nastaje bitan trenutak za tržište, koje odjednom guta sve što se može proizvesti. To pak uvjetuje, zbog manjka materijala, proizvodnju manje bogatih komada donjeg rublja, ali sofisticiranijih.

Drugi veliki preokret za donje rublje dogodio se sedamdesetih godina 20. stoljeća. Seksualne revolucije označile su tada prekretnicu za donje rublje. Feministički pokret označio je izbjegavanje  grudnjaka jer je to značilo oslobođenje žena, kroz oslobađanje tijela. Iako se još uvijek koristi, grudnjak je tada bešavni, svijetli i transparentan. Konačno, hippy pokret u modu unosi uglavnom prirodne materijale kao što su pamuk ili čipka.

Egipat i Rim poznavali su donje rublje u svojim improviziranim verzijama. Zanimljivo je da donje rublje u Egiptu nose više robovi i ljudi koji rade. U Rimu se donje rublje koristi najviše kako bi se pokrili intimni dijelovi tijela u termama.

DONJE RUBLJE I ŽENSKA SILUETA: Počevši od 1870. godine koketna žena mijenja siluetu, uključivši krinolinu, koja nestaje oko 1899. Od 1880. do 1890. oblik tijela se i dalje mijenja. To je zlatno doba oblika ženskoga tijela, koji prati zaobljeni trbuh, korzeti koji su najviše ogrezli u kolektivnoj mašti. Oni imaju nevjerojatan oblik pješčanoga sata. U 1889. osnivačica kuće Cadolle, Hermine Cadolle, predstavlja prvi prototip grudnjaka tijekom Paris Expoa kao “Wellness”. No, toj je slavi također zaslužan korzet. Godine 1904. pojam grudnjak ušao je u rječnik “Larousse”,  a 1912. godine  riječ se pojavljuje i u Oxford English Dictionary. Naziv “grudnjak” koristiti se, međutim, u zemljama engleskog govornog područja od 1937. godine.

Mlada Amerikanka Mary Phelps Jacob  pozvala je 1913. Caresse Crosby, koja je došla na idejuda se napravi grudnjak s nitima i sigurnosnom iglom. Patent je već sljedeće godine pokušala plasirati na tržištu, ali uzalud.  Međutim, svoj je patent prepustila Warner društvu. La Belle Epoque (1900-1914) je pak razdoblje kada su unesene značajne promjene u obliku donjeg rublja. Trbuh više nije bilo potrebe zaokruživati korzetom. Stražnjica se projicira natrag, vrlo zaobljena i širokih bokova. Prsa niska. Ovo novo rublje izumila je Ines Gaches-Sarraute (riječ je o poznatom stezniku). Nakon Belle Epoque rat preuzima područje mode, tekstilna industrija mobilizira ratne napore, ali donosi najudobnije rublje. Žena uvijek mora pokazati samostalnost i osviještenu kupnju. Ona mora ostati slobodna – i to je prvi korak ka zaustavljanju uobičajena luka korzeta. Promjenu haljina i odjeće općenito diktiraju potrebe. Stranke i društvena okupljanja zamjenjuju obvezama i pogrebima, to je ujedno razlog zašto su tamne boje postale standardom. Monokromatski izgled prevladava. Suknje se režu iznad gležnja kako bi se uštedjelo tkaninu. Grudnjaci se proizvode od lana, kako su se i davno prije proizvodili. Međutim, svila, muslin ili batist pojavljuju se već oko 1920. Kombinezon, tipična odjeća toga doba, održat će se sve do 1960. Nadalje, čarapa Trojan stvara takozvani mali brod,  gaćice od pamuka.

Između dva rata (1918-1939) silueta se opet mijenja, pa su grudi prema naprijed, bokovi i stražnjica unatrag, nakon čega slijedi još funkcionalniji dizajn,  prilagođen potrebama vremena. Za razliku od burnih dvadesetih prošloga stoljeća, kada je prevladavao dječački izgled u žena, a u trendu bile male grudi, već 1920. izbjegava se grudnjak, a korzetu nema mjesta. Modni dizajneri poput Paula Poireta i Madeleine Vionnet označili su finije linije s vrlo malim grudima i uskim bokovima.

Pedesete godine prošloga stoljeća donijele su veliki boom u modi, filmskoj industriji, proizvodnji novih materijala. Prethodnih desetljeća oslobođeno od grubih materijala i nepotrebnih stega, donje rublje sve je stiliziranije i ženstvenije. Novi materijali omogućavaju iznimnu dopadljivost i praktičnost. Istodobno, mnogo se polaže i na boje donjeg rublja. Toliko je postalo bitno da niti jedna filmska zvijezda nije to postala a da se nije propagirala u donjem rublju ili kupaćem kostimu.

RAZDOBLJE NOVIH UMJETNIH MATERIJALA:Godine 1930. pojavljuje se rayon, što otvara put za realizaciju modernih grudnjaka. Viskoza je stvorena da zadovolji potražnju sličnih tkanina od svile, ali ekonomičnijih. Prva verzija je napravljena od pulpe stabala. Nakon viskoze, 1938. pojavljuje se potpuno umjetno vlakno iz molekularne sinteze.  Zahvaljujući ideji Mary Phelps, prva promjena pripisuje se trojici braće Warner (SAD,) koji su razvili rastezljive tkanine (osnove i potke). To nije sve, do četrdesetih pojavljuju se i najlonske čarape, a rezultat su istraživanja koje je trajalo gotovo 10 godina. Jeftini najlon Dupont de Nemours uznemirit će svijet donjeg rublja s jedinstvenim prednostima: svijetle, krute, brzo sušenje, bez potrebe glačanja, zamijenit će i najkvalitetnije tkanine. Howard Hughes 1943. godine stvara novi tip grudnjaka, model s ojačanim okvirima, sa šiljatim grudima. Godine 1946. tradicionalni korzeti samo su za kazalište, operu, snimanja, za filmske zvijezde. U svakodnevnom životu, korzet više ne postoji, ali to ipak ostaje mjerilo za donje rublje.  Moderni korzet je izmišljen u  Couturier Marcel Rochas, 1946. godine, za njegovu omiljenu glumicu Mae West. Omiljena boja donjeg rublja postaje isključivo bijelo ili boja kože. U pedesetim godinama u modu se vraća standardizirani ženski lik s velikim grudima, uski struk, ravni i široke bokovi. Lejaby 1956. predstavlja epohalni push-up grudnjak…

U ranim šezdesetima industrija rublja zabilježila je velik rast. Lycra se ocjenjuje kao otkriće stoljeća. Pripadnost obitelji sintetičkih vlakana podebljava pojava elastana (spandex u SAD-u). Ova nit djeluje kao opruga, u mogućnosti je vratiti svoj izvorni oblik, bez deformacija nakon što je rastegnuta do sedam puta svoje dužine. Umnogome će to pridonijeti pojavi i nošenju mini suknje. Sedamdesetih, za seksualne revolucije, grudnjak je „zabranjen“.  Doba zabrane rublja utjecao je na veliki val hippy stila, koji slavi čipku, što se dobrim dijelom održalo do danas. Osamdesete je pak obilježio veliki povratak finog donjeg rublja. Chantal Thomass, primjerice, stvara kolekciju u kojoj se čarape i podvezica pojavljuju kao seksi i sofisticirano rublje. Žene koje nose čarape u to doba djeluju šarmantnije i elegantnije.

Otad do danas rublje je moćan simbol ženstvenosti. Podvezice su, primjerice, predmet mašte ili fetiš za velik broj muškaraca.  Danas donje rublje igra dvostruku ulogu: funkcionalnost i zavodljivost. Proizvođači su se podijeli u dva tabora – na one koji vole čipku i one koji favoriziraju zavodljivost. Godine 1994. Eva Herzigova je prvi top model by Wonderbra koja je odlučila „oživjeti“ brand. Osim lascivna  pogleda i seksi usana, slavni push-up naglašava  njezine  prekrasne grudi, pa postaje fenomen masovne kulture. U ranim dvijetisućitima tijelo mora biti glamurozno i ​​mirno. Rublje opisuje tijelo, čini ga senzualnim, privlačnim. Udobnost i stil su također bitni. Intimnost koja vlada između kože i materijala ultimatum je tekstilne revolucija. To je zasad zenit rublja. Specijalizirani dućani se množe, koncepti također, a donje rublje je sastavnim dijelom demokratizacije života. (N.K.B.)