AROMATERAPIJA ili liječenje ugodom

 Aromaterapija se ne bavi samo suzbijanjem nastalih simptoma bolesti, već pokušava pronaći uzroke problema u organizmu i ciljano djelovati na njih, na način da snažno aktivira unutarnje sposobnosti samoizlječenja. Danas se aromaterapija ubraja u komplementarne grane medicine, a ono što joj daje najveći značaj i zbog čega je specifična jest holistički pristup. Osim toga, podržava i ostale komplementarne grane medicine, energetske tehnike i konvencionalnu medicinu…

Objavljeno: 20.01. 2020.


Želja za postizanjem ugode, dobroga zdravlja, odnosno ravnoteže između duha i tijela, oduvijek je pratila proizvodnju i uživanje u eteričnim uljima, mirisima i onome što će tek novije vrijeme prepoznavati pod nazivom aromaterapija.

Smatra se da je prva kozmetička uporaba biljnih ulja bila poznata već u   mezolitiku, kada je pećinski čovijek koristio ricinusovo ulje za omekšavanje kože, a danju se različitim biljnim bojama štitio od sunca. Najrazličitije recepture za njegu kože do nas su došle iz biblijskih vremena, od kada datira prvo bilježenje rezultata uporabe maslinova ulja u kombinaciji sa začinima i aromatičnim biljnim iscrpinama za njegu ogrubjele i isušene kože. Stari su Egipćani nedvojbeno preteče moderne kozmetologije u njezinu najširem smislu, jer su već tada upotrebljavali najrazličitije kombinacije biljnih ulja i boja u preparativne i dekorativne svrhe. Za njegu kože koristila su se biljna ulja poput maslinova, ulje badema, kikirikija, kokosa. Posebice su bila cijenjena aromatična i mirišljava ulja za opuštanje ili postizanje uzbuđenja, a donosili su ih arapski trgovci putujući Srednjim istokom. Cijena mirišljavih ulja bila je veća od one zlata. Brojni recepti ljekovitih pripravaka pronađeni su urezani u zidove laboratorija i na papirusima. Svećenici su mirise koristili u vjerske i mistične svrhe, a svaka važna osoba imala je svoj miris. Opčinjenost Marka Antonija Kleopatrom pripisuje se tako činjenici da je bio upravo “intoksiciran” silinom mirišljavih ulja s njezina lica i tijela, te zadivljen njezinom kosom koja je, natopljena orahovim uljem, bila tamna i sjajna.


Termin aromaterapija poznat je tek oko jedno stoljeće. Međutim, iskustva u liječenju i korištenju  mirisnih ulja poznata su od Egipta, pa i Rima, gdje se uporaba razvila do nevjerojatnih mogućnosti.

TISUĆLJETNA TRADICIJA: Prva korištenja mirisa u terapeutske svrhe nalazimo i kod Kineza, koji su palili mirisne štapiće i pomoću njih stvarali harmoniju i ravnotežu. Grci su svoje znanje o aromaterapiji preuzeli od Egipćana. Hipokrat je napisao knjigu o ljekovitom djelovanju 300 biljaka, u kojoj, između ostaloga,  naglašava  čudotvorno djelovanje aromatične kupke i masaže na produljenje života. Dioskorid je prevodio slične materijale s perzijskog, hebrejskog, arapskog i drugih jezika i napisao knjigu “De materia medicinae“, u kojoj opisuje ljekovito djelovanje 500 biljaka. Rimljani su mirisna ulja najviše koristili u kupkama i za masažu; Arapi su izrađivali ljekovite pripravke i parfeme, a mirisima pročišćavali zrak i dezinficirali odjeću kako bi se zaštitili od bolesti. Avicena, arapski liječnik, fizičar, kemičar i alkemičar, unaprijedio je destilaciju kao metodu dobivanja eteričnih ulja, izumivši navojnicu za hlađenje. Posebno se zalagao za aromaterapeutsku masažu i uvođenje voćne dijete kako bi se tijelo lakše riješilo otrova. Napisao je i knjigu “Kanon medicine“, u kojoj opisuje djelovanje ljekovitoga bilja i mogućnosti liječenja esencijama biljaka za koje je tvrdio da jačaju duh i tijelo.

U antičkom Rimu aromaterapija, odnosno liječenje mirisima bilo je prihvaćeno od svih slojeva društva

Smole, začini i aromatične biljke predstavljaju poseban način alternativne njege. U vrijeme kada je pojam aromaterapije još bio nepoznat, u vrijeme prije Krista, u istočnim zemljama ovi su sastojci bili korišteni za uklanjanje mnogih smetnji. Tisuću godina kasnije, nomadska plemena Beduina počela su prodirati prema Nepalu i Indiji, približavajući se mediteranskim zemljama, a sobom su nosili tamjan, miru (mirisava smola), đumbir, šafran i mirodije, koje su naučili koristiti u prehrani, ali i u njezi ljepote i medicini.


Aromaterapija, dokazano, pomaže u liječenju glavobolje, kod povišene temperature, predmenstrualnoga sindroma, nesvjestica, zubobolje, kašlja, probavnih smetnji, ozljeda i opeklina…

PRVE KOZMETIČKE KREME: Nije točno poznato gdje i kako su nastala prva eterična ulja: spominje se knjiga Veda, antička indijska medicina. Koristila su se i u Kini za ritualne i terapeutske obrede, a postoje i hijeroglifi iz vremena tisuću godina prije rođenja Krista koji upućuju na korištenje ulja prilikom mumifikacije. Aristotelov učenik Teofrazije napisao je “Raspravu o mirisima“, a Plinije Stariji, u svojoj knjizi  “Naturalis historia” objasnio je poznavanje snage i moći ljekovita bilja kroz tisućgodičnje liječenje tajnim svojstvima mirodija.


Srednjovjekovni kotao, lambik, za destiliranje ulja ljekovitih biljaka. Destilacija se obavlja i danas gotovo na jednak način.

Najpoznatiji liječnik stare Grčke, Galen, otišao je korak dalje. Jednostavna receptura, kombinacija pčelinjeg voska, maslinova ulja i  ružine vodice, prizašla iz njegove mješavine, postala je prototip danas uobičajenog pripravka – kozmetičke kreme. Stari su Rimljani, uvodeći različite kombinacije biljnih ulja, posebice eteričnih, u svoje poznate kupke, pridonijeli osviještenosti poimanja higijene tijela i duha, u modernoj kozmetici poznatijoj upravo pod nazivom aromaterapija. Razvili su kult uljepšavanja kose gotovo do savršenstva koristeći različita biljna ulja i ekstrakte za tamnjenje i sjaj, kako bi postigli glamour zavidne razine. U starom Rimu svijetla kosa je bila simbolom prostitucije. Upoznavši slavne skandinavske žene, Rimljanke iz visokog društva počele su svoju prirodno tamnu kosu tretirati koncentriranim uljem šafrana kako bi dobile žutozlatne pramenove, dok su eterična ulja ružmarina i borovice postali najvažnijim sastojcima mješavina protiv opadanja kose. Plinije Stariji zaslužan je za nadgradnju ovih mješavina s mirišljavim uljima, posebice chypre sa Cipra, koji je ujedno djelovao kao snažan dugotrajni parfem.

Ulje lavande smatra se osnovom moderne kozmetologije

Stari su Rimljani oduševili eteričnim uljima i Britance, koji su, prihvativši ideju njihovih kupki začinjenih mirišljavim uljima, kasnije razvili tehnologiju izrade mirišljavih vodica i sapuna. U doba renesanse venecijanske žene, ali i poznata Katarina Medici, unaprijedile su stečena kozmetička iskustva proširivši primjenu eteričnih ulja u osobnoj higijeni,  nakon spoznaje da njihov dodatak kupkama, osim što doprinosi boljem  raspoloženju, neutralizira vonj znoja, čineći kožu glatkom, mekom i mirisnom. Kraljica Elizabeta I  “uvozila” je mnoge talijanske i francuske mirisne komponente iz Grassea, u Južnoj Francuskoj, gdje su se prirodni sadržaji korijena, lišća i cvjetnih latica odabranih biljaka ubrzo počeli ekstrahirati u dragocjene kapi eteričnih ulja najrazličitijih mirisnih nota. Raskošne mirisne rapsodije iz toga doba, temeljene na spoznaji snage djelovanja eteričnih ulja, i danas su utkane u mnoge moderne parfeme renomiranih svjetskih marki.


Eterična ulja nisu topiva u vodi i zato ih treba miješati s otapalima, od kojih su najidealniji med, vrhnje, mlijeko, jogurt, krupna sol i ilovača. Otopljena u mlijeku i jogurtu, eterična ulja smiruju upalne procese, oslobađaju od otrova i pospješuju cirkulaciju. Ako pak želite uklanjanje bolova u mišićima i pročišćavanje kože, pomiješajte  eterična ulja s bademovim ili jojobinim uljem.

MODERNA AROMATERAPIJA: Tek početkom prošloga stoljeća znanost se počela baviti aromaterapijom, koristeći taj termin prema Rene-Mauriceu Gattefosseu, kemičaru-istračivaču industrije parfema, koji se smatra tvorcem moderne aromaterapije. Naime, Gattefossé je u laboratoriju opekao ruku, a opeklinu je tretirao čistim eteričnim uljem lavande koje mu se našlo pri ruci. Eterično ulje ublažilo je bol i doprinijelo bržem i potpunom ozdravljenju opečene kože. Oduševljeni Gattefossé svoja je saznanja o korištenju eteričnih ulja za tretiranje različitih indikacija objavio u knjizi jednostavnog naziva ”Aromaterapija” (objavljena 1937. godine), spojivši u toj knjizi vlastita modernija saznanja s tisućljetnom tradicijom upotrebe eteričnih ulja.Uz to, baveći se proučavanjem eteričnih ulja u kozmetičke svrhe, došao je do zanimljivih spoznaja o njihovu snažnom djelovanju u najrazličitijim primjenama. Upravo je on utemeljio umijeće uporabe esencijalnih eteričnih ulja umiješanih u ulje “nosač”. Primjerice,  bademovo ili ulje pšeničnih klica, u kombinaciji s masažom. 

Poslije njega pojavio se liječnik Jean Valrite, koji je mirodije najprije koristio za dezinfekciju rana i prostora za vrijeme Drugog svjetskog rata, a tek onda ih uključio u svijet medicine.

Sapun i eterična ulja stvaraju veliku ugodu prilikom aromaterapije

 NOVO DOBA SAPUNA I PARFEMA: Iako je slavna tvornica sapuna i mirisa Williama  Yardleya potpuno uništena u londonskom požaru 1666. godine, ostali su neki zapisi koji govore kako je glavni sastojak njegovih parfema bilo lavandino ulje. Kasnije je proizvodnja nastavljena korištenjem aromatičnih kompozicija poput klinčića, vanilije, jasmine, ali otopljenih u lavandinu ulju. Za vrijeme Francuske revolucije, 1789. godine, zarazna pomama za eteričnim uljima postala je gotovo “zakon” za žene i muškarce na dvoru i višim slojevima društva. Nevjerojatne količine biljnih i eteričnih ulja koristile su se kako bi maštovite goleme perike zadržale svoj oblik i miris tijekom burnih orgija. Prvi kozmetički boutique za opskrbu pariškog dvora otvorio je 1828. Piere Guerlain, kasnije osnivač poznate francuske kuće mirisa i parfema. Mnoge mirisne kompozicije koje je kreirao za pariški dvor, poput patriotskih Parfum de France i Eau Impérial,  koje i danas postoje, popularizirale su uporabu različitih mirisnih nota satkanih od nekoliko vrsta eteričnih ulja. Tijekom stoljeća ispitivanja blagotvornog djelovanja eterična ulja zauzela su važno mjesto i u medicinskoj znanosti. Za to je vjerojatno najzaslužniji engleski botaničar Nicholas Culpeper (17. stoljeće),  koji je u knjizi  Sve o bilju (posljednji reprint 1979.), obznanio sva svoja iskustva i detaljna istraživanja o djelovanju pojedinih biljnih ekstrakata, biljnih ulja i esencijalnih eteričnih billjnih ulja na psihofizički status čovjeka, uključujući i bolesna stanja.


Aromaterapeutske metode/postupci su slijedeći: aromatična kupka, aromakomprese (oblozi), inhalacija, aroma masaža, lokalno utrljavanje, ispiranje usta i grla, rektalna/vagionalna primjena, korištenje u osobnim kozmetičkim preparatima, primjena u sauni….

ZAŠTO JE MIRIS PRIRODE NAJBOLJI? Cvjetovi, lišće ili korijenje mnogih biljaka sadrže esencijalna eterična ulja koja imaju nevjerojatne efekte u liječenju ili kozmetičkoj primjeni. S obzirom na praktičnu primjenu, mogli bismo ih svrstati u dvije skupine: ona koja djeluju ljekovito i ona koja daju osjećaj ugode uglavnom zbog mirisnih sastojaka. U praksi se, međutim, obje skupine često koriste zajedno u različitim međusobnim kombinacijama već i zbog činjenice da su, bez obzira na aromatičnu oštrinu ili blagost, sva eterična ulja djelotvorna u nekom od segmenata indisponiranog psihofizičkog stanja. Znanost pojašnjava da mnoge biljke sadržavaju visoke koncentracije ulja koja im daju specifične mirise i arome. Svako pojedino eterično ulje može sadržavati i do pedesetak zasebnh komponenti, uključujući supstancije poput fenola, linola, geraniola i sl. Ni moderna tehnologija još nije u stanju u potpunosti sintetizirati eterična ulja s autentičnom kombinacijom svih sastojaka što ih pojedino ulje sadrži. Aromaterapeuti, dakle, s razlogom tvrde da svako od njih ima zasebne karateristike u primjeni, proizašle iz “životne snage i duše” pojedine biljke, što im, kao i zbog nevjerojatne prirodne raznolikosti i količine sastojaka u pojedinom ulju, s pravom daje epitet esencijalnosti.

PRIRODNO ILI UMJETNO? Moderne tehnološke metode proizvodnje eteričnih ulja koriste uglavnom dva načina: ekstrakciju vodenom parom ili pomoću nekog neutralnog otapala, poput heksana. Oba načina podrazumijevaju ekstrakciju iz svježih ili sušenih dijelova cvjetnih latica, lišća, stabljike ili korijena odabranog bilja. Količina esencijalnih eteričnih ulja, dobivena bilo kojom od ovih metoda, ovisi o bezbroj činitelja: podrijetla, tla i podneblja uzgoja, pojedinačnoj vrsti, sezoni i vremenskim uvjetima pri branju ili skupljanju, udjelu “zrelih”, maksimalno zasićenih dijelova sirovine za ekstrakciju itd. Ipak, stupanj iskorištenja pojedinog ulja najizravnije je vezan uz vrstu biljke iz koje se dobiva, a u praksi iznosi od  0,01 posto, pa sve do desetak posto, što nedvojbeno kreira i njegovu tržišnu cijenu. Pri kupnji eteričnih ulja, valja razlikovati ona s deklaracijom “čisto esencijalno eterično ulje”  od “eteričnog ulja”, koje je obično razrijeđeno s nekim od “nosača” prirodnog ili, nažalost, sintetskog podrijetla. Pritom valja znati da na tržištu postoje i sintetska “eterična” ulja koje samo stručnjak s velikim iskustvom može razlikovati po mirisu, ali se u primjeni njihova djelotvornost itekako razlikuje od originalnih, prirodnih esencijalnih eteričnih ulja.


Tvorac imena aromaterapija je francuski kemičar Rene-Maurice Gattefosse, koji se u početku zalagao za korištenje eteričnih ulja samo u kozmetičkim pripravcima.   

ŠTO NAS UČI MODERNA AROMATERAPIJA: U autentičnoj aromaterapiji preferiraju se čista esencijalna eterična ulja, za inhalacije, kupke, saune ili masaže, ili za individualne kombinacije naturalnih mirisa, što je sve popularnije u modernom stvaralaštvu parfemskih nota.Suvremena znanost nedvojbeno potvrđuje antiseptičko djelovanje eteričnih ulja, kao i njihov blagotvorni učinak pri zarastanju rana, obnavljanju dermisa, blagom ali efektnom otklanjanju odumrlih stanica. Koristeći ih u kupkama kao inhalacijsku potku, moderna aromaterapija sugerira niz kombinacija za ublažavanje stresa, uspostavu emocionalne stabilnosti, sprečavanje i ublažavanje različitih bolesti, posebice onih “zimskih”.

Masaža je i danas najpopularniji način primjene eteričnih ulja. Osim inhalacije brzohlapivog dijela pojedinih ulja, što čini dodatnu ugodu pri tretmanu, utrljavanjem u kožu odabranih mješavina vrlo se brzo i uspješno vraća oslabljeni mišićni tonus, eliminiraju reumatske tegobe, otklanja celulit… Primjerice, eterična ulja ružmarina, anisa, geranija, borovice i posebice cimeta, umiješana u prirodni “nosač” – ulje pšeničnih klica bogato vitaminom E, predstavljaju upravo “udarnu” dozu koja raspršuje i najtvrdokornije masne naslage u nevjerojatno kratkom roku, što je vidljivo već nakon prvih nekoliko tretmana. Zbog jačine ovih ulja, valja biti oprezan. Uputno ih je radije koristiti u obliku ispitanog i provjerenog kozmetičkog preparata, kreme ili gela, pridržavajući se uputa o primjeni. Vrlo su djelotvorne i mješavine esencijalnih eteričnih ulja blagotvornog djelovanja u kombinaciji s prirodnim “nosačem”, poznatije kao uljne maske za lice, dekolte i tijelo. Najbolji “nosači” su nezasićena biljna ulja s obiljem vitamina A i E: kao što su ulja avokada, pšeničnih klica, noćnog jaglaca ili bademovo ulje.  Esencijalne eterične komponente odabiru se i doziraju prema tipu kože ili individualnom osjećaju ugode. U ovim maskama najčešće se koriste esencijalna ulja: lavande, ružmarina, kamilice, ruže, čajevca, kadulje, melise, mente, neroli i dr. Koriste se ili za intenzivnu njegu tijekom noći ili kao dodatna podloga ispod hidratantne kreme. Također su sve prisutnije u uobičajenim kozmetičkim preparatima, gdje zajedno s vlagom i ostalim potrebnim sastojcima pružaju vrlo djelotvornu njegu kože.

Danas je aromaterapija sve prisutnija u suvremenoj medicini i kozmetologiji. Esencijalna eterična ulja koriste se u svim segmentima njege “tijela i duha”, od masaže, kupki, sauni, inhalacija, mirisnih svjetiljki do odabranih kombinacija ulja za njegu kože, kao i eliminaciju zdravstvenih tegoba s točno određenom namjenom.

NA KOJI NAČIN DJELUJU ETERIČNA ULJA? Nanošenjem na kožu, esencijalna eterična ulja, zbog svoje mikromolekularne strukture, prodiru duboko u krvotok i limfu, čime, ovisno o svojstvima sastojaka pojedinih ulja, djeluju na sve anomalije u organizmu. Zbog visoke koncentracije djelatnih tvari, ova se ulja ne preporučuju stavljati na kožu niti sluznicu u izvornom obliku, nego isključivo u kombinaciji s nekim od  prirodnih “nosača”.  Jedino eterično ulje koje se može stavljati izravno na kožu, pa čak i otvorene rane, jest lavandino ulje, koje ujedno ima najširi spektar blagotvornog djelovanja. Može se koristiti u svakom fiziološkom statusu uključujući i trudnoću. Da bi eterična ulja koja ste nabavili za pripremu svoje terapeutske, njegujuće ili mirisne kompozicije zadržala sva svoja dragocjena svojstva, valja ih čuvati na tamnom i hladnom mjestu, u dobro zatvorenim bočicama. Ali, za vrijeme trudnoće valja izbjegavati uporabu čistih koncentriranih eteričnih ulja općenito, a posebice ulja bazilike, cedra, anisa, klinčića, cimeta, korijandera, eukaliptusa, izopa, borovice, bora, timijana, mažurana, mire, čajevca i ružmarina, dok se ulja citrusa: mandarina, limun, bergamot, kao i neroli, sandal, jasmin, geranij i kamilica, zbog doprinosa boljem psihofizičkom statusu upravo preporučuju u kupkama i mirisnim svjetiljkama. Nakon prva tri do četiri mjeseca trudnoće, za blage masaže umjereno se mogu koristiti mješavine lavande, ruže i melise, razrijeđene s nekim prirodnim “nosačem”, dok će dodatak nekog od citrusnih ulja vrlo uspješno ublažiti  ili spriječiti nastanak strija.


Nevjerojatne mogućnosti kombiniranja esencijalnih eteričnih ulja s još nevjerojatnijim brojem namjena u potrazi za boljim psihofizičkim stanjem ili naprosto ugodom u suvremenom načinu života djeluju podjednako korisno kao tijekom poznate povijesti.

PRIPAZITE NA KOLIČINE! Ipak, bez obzira na krajnji cilj korištenja eteričnih ulja pojedinačno ili njihovih mješavina, ne treba pretjerivati. Za mirisnu kupku ili kvalitetnu mješavinu za masažu dovoljno je dodati tek nekoliko kapi odabranog ulja ili mješavine. Kod pripreme mješavina nije uputno koristiti više od  6 – 7 različitih ulja  ili mirisnih nota, kako u konačnici ne biste dobili kompoziciju sa smanjenim uzajamnim učinkom djelotvornosti ili ugode.

Pri izradi “kućnih” mješavina valja voditi brigu o različitoj hlapivosti pojedinih etričnih ulja. U tom smislu esencijalna eterična ulja dijele se u tri osnovne note: gornja, srednja i donja. Najbrže isparavaju ulja iz gornje note, a obilježavaju ih obično oštri osvježavajući mirisi. Najsporije isparavaju ulja iz donje note, koja imaju umirujuće i relaksirajuće djelovanje, zahvaljujući svome mirisnom tonu. Cvjetni mirisi pripadaju srednjoj noti, umjereno hlape i dobro ih je umiješati u kompozicije gornje ili donje note, odnosno njihovih mješavina  – kako bi stabilizirali hlapivost i pospješili uzajamno djelovanje upotrijebljenih ulja.

Tekst:  Irena Šimić; Fotografije: Svijetov arhiv, web adrese