Kako je nastala priča o (ne)pokrivanju glave

U stoljetnoj povijesti Etnografskoga muzeja pokrivalima za glavu pripada osobito mjesto, pa  je izložba „Kapa dolje!“ Priča o (ne)pokrivanju glave ujedno i prigoda da se obilježi 100. obljetnica Muzeja, čiji je vlasnik Salamon Berger bio prvi mecena modnoga Svijeta…

Objavljeno: 06.12.2019.

U samim počecima sabiranja etnografske građe kape i pokrivala za glavu bila su reprezent umjetničkih dometa neukih seoskih žena i kao takva predstavljala pučku, narodnu umjetnost. Likovna i estetska funkcija pokrivala bila je prioritet u sabiranju, tako da su stotine tipski istovrsnih marama i kapa nagomilavane, a opet svaka od njih je unikat jer se materijalom, tehnikom izrade, bojom, ornamentom ili njegovim rasporedom razlikuje od ostalih. Tijekom vremena mijenjali su se razlozi njihova sabiranja, metode interpretacije i načini prezentacije, pa pričom o oglavljima otkrivamo i dio povijesti Etnografskoga muzeja. Uz sabiranje materijalne kulture, od samoga se početka fotografijom i filmom bilježio i nematerijalni vid kulture.

Kulturološki aspekt pokrivala

Temi pokrivanja glave pristupili smo s dva aspekta. Prvi pokazuje značenje pokrivala s muzeološke strane, dok drugi otkriva značenja koja pokrivala imaju u ljudskom životu, odnosno njihovu ulogu u zajednicama iz kojih potječu. Ova se izložba bavi pokrivalima glave s područja Hrvatske, Europe i svijeta, ne samo u prošlosti, nego i danas. Vrsta i materijal od kojeg su pokrivala napravljena, njihov oblik, ukras ili načini izradbe, daju nam niz podataka za razumijevanje kulturoloških, estetskih, gospodarskih i političkih prilika i značenja u određenom razdoblju. Pokrivanje ili otkrivanje glave može izražavati složena moralna značenja, vjersku, nacionalnu ili klasnu pripadnost, ekonomski položaj, zanimanje, spol, dob, bračno stanje ili sudjelovanje u ritualu na način koji obvezuje i primorava. Te funkcije pokrivala bitne su za zajednicu jer pokrivanje uvjetovano pukom fizičkom potrebom gotovo da i ne postoji.

Najveći dio predstavljenih oglavlja dio su kulture odijevanja seoskoga pučanstva od konca 19. do polovice 20. stoljeća. Ona najčešće podrazumijevaju svečanu varijantu. Zastupljenija su ženska oglavlja, s obzirom na brojna značenja i simboliku iskazanu u bogatstvu modaliteta i ukrasa, za razliku od muških, koja nisu imala tako razrađenu ekspresivnost i raznolikost. Žena je u okviru seoske zajednice jače podvrgnuta društvenoj kontroli, pa njezina odjeća više ističe pripadnost pojedinoj društvenoj kategoriji.

Značenje koje kape i oglavlja imaju za žene

U Hrvatskoj, kao uostalom i cijeloj Europi, postojalo je statusno rangiranje žena na djevojčicu, djevojku, isprošenu djevojku, mladenku, udanu ženu, udovicu, rastavljenu i neudanu majku. Prvi put izloženi su na ovoj izložbi i predmeti koji su obično skriveni kao donji elementi oglavlja, a upravo oni diktiraju oblike pokrivala. Izložba je predstavljena primjercima iz cjelokupnoga fundusa Muzeja, a svoju ulogu u pojedinim temama imaju i predmeti iz Zbirke izvaneuropskih kultura, Zbirke nakita te Zbirka tradicijskih obrta.

Prema različitim vjerovanjima, postoje razdoblja kad je čovjek najpodložniji djelovanju nečistih sila, a to je za ženu trudnoća i babinje, za  dijete razdoblje do krštenja i trenutak kad se izloži pogledima većega broja ljudi, a za mladence vrijeme svadbe. Različito perje, korijenje određenoga bilja, životinjski zubi, koralji i kauri-školjke ili novčići nosili su se kao ukras, ali i kao apotropejsko (zaštitno) sredstvo za obranu od urokljivih očiju i bolesti. Ispreplitanje vjerskih i magijskih vjerovanja očituje se na ukrasima prišivenim na dječjim kapicama poput češnjaka i križa ili kapice s ušivenim kuranskim zapisom.

Obredni oblici kapa i pokrivala

U obredu vjenčanja ženska oglavlja imaju najreprezentativnije i najraskošnije izdanje. Ona predstavljaju prvi korak kojim djevojka ulazi u krug udanih žena. Apotropejsku je ulogu imala i crvena boja kao simbol krvi, života, mladosti, zdravlja i ljepote.

Danas se pokrivanje u javnosti najviše vezuje uz vjerski kontekst, a istraživanja razloga zbog kojih se suvremene pripadnice različitih vjera pokrivaju daju uvid u mrežu religijskih zakona i kulturnih identiteta. Izložene kape, kapuljače i šeširi posredovani pop kulturom, kontrakulturnim pokretima i različitim životnim stilovima također potvrđuju ulogu pokrivala za glavu u stvaranju novih društvenih identiteta i vrijednosti.

Predstavljeni su također načini izrade pokrivala, od kućne proizvodnje za vlastite potrebe do domaćih obrtničkih i dizajnerskih proizvoda. U povijesti šešira najživlje razdoblje počinje nakon Francuske revolucije, uspostavom novoga građanskog društva, a njegova „službena“ era završava drugom vrstom društvenih revolucija, onih krajem šezdesetih godna. Na području tehnologije izrade najdinamičnije promjene započele su tijekom 19. stoljeća, razvojem najprije manufakturne, a potom i industrijske proizvodnje. To je šešire učinilo dostupnima širokim masama te postupno dovelo do izjednačavanja mode u gradu i na selu. Etnografski muzej većinom čuva građu koja svjedoči o prijelazu iz predindustrijskoga u industrijsko razdoblje. Od svojih početaka Muzej razvija suradnju s obrtnicima, trgovcima, umjetnicima i dizajnerima. Nažalost, svjedoci smo nestajanja tradicijskih obrta, ne samo zbog promjena navika života i prodora robe s Istoka, već i zbog nebrige i neosviještenosti o njihovoj važnosti. Stoga, ova  izložba znatno doprinosi očuvanju nematerijalne kulturne baštine. Naravno, u suradnji s legendarnim zagrebačkim klobučrima i suvremenim dizajnerima.

Dizajnerski pristup postavu izložbe polazi od propitivanja i razlikovanja identiteta “ogoljene”osobe (lišene karaktera, ekspresije i emocija) i “funkcionalnog” identiteta koji joj nameće pokrivalo za glavu (mladenka, udovica, musliman, Dalmatinac, sportski navijač…). Ideja je bila spojiti ta dva identiteta u priču u kojoj će se svatko moći ogledati i prepoznati.

Izložbu su realizirale:

mr.sc. Aida Brenko, muzejska savjetnica

Vesna Zorić, muzejska savjetnica

Mareta Kurtin, kustosica

Autorice vizualnog identiteta i likovnog postava:

Katarina Perić, dipl. dizajnerica

Iva Hrvatin, dipl. dizajnerica

Fotografije: Etnografski muzej, Zagreb