U komornoj atmosferi, u Preradovićevoj 31, Ukrajinska zajednica Grada Zagreba, Udruga za ukrajinsku kulturu u Dalmaciji ‘Cvit’ i Hrvatska kuća – Materina priča priredili su, u okviru manifestacije Rapsodija ukrajinskih boja u Zagrebu i uz potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, trećeg četvrtka ovoga svibnja atraktivnu modnu reviju tradicionalnih i modernih ukrajinskih košulja, višivanki, simbola ukrajinske kulture i povijesti te otpora ruskoj agresiji. No, što je zapravo višivanka?
Svake godine, trećeg četvrtka u svibnju, Ukrajina slavi jedinstveni – Dan višivanke. Unatoč tomu što izvorno nije ni državni ni vjerski praznik, baš na taj dan milijuni Ukrajinaca iz ormara izvade svoju nacionalnu odjeću – vezenu košulju ili višivanku.
Černjihiv Donjecka regija Vez krimskih Tatara Bijeli vez na bijeloj podlozi Simbol na zakarpatskoj košulji
Bilo je tako i 19. svibnja ove godine, kada su Ukrajinci i u Hrvatskoj, na komornoj modnoj reviji u Hrvatskoj kući u Zagrebu, kojoj su nazočili veleposlanici Ukrajine, Belgije, Irske, Litve, Češke, te drugi članovi diplomatskog zbora, predstavnici Grada Zagreba, saborski zastupnici, simpatizeri ukrajinskog naroda i ukrajinske kulture, predstavili vezene košulje iz privatnih zbirki, stare više od stotinu godina, koje su za reviju ustupili ugledni članovi ukrajinske zajednice u Hrvatskoj, M. Juriste i J. Holodovič. Ali i suvremene vezene košulje namijenjene svakodnevnoj uporabi ili za svečane prigode, koje su nosili mladi Ukrajinci i Ukrajinke nastanjeni u Gradu Zagrebu.
Ozbiljna priča iz Ukrajine o višivanki u svijet je krenula 2006. godine, zahvaljujući Lesyii Voronyuk, studentici Fakulteta povijesti, političkih znanosti i međunarodnih odnosa u Černivcima. U početku je samo nekoliko studenata s različitih fakulteta simbolički nosilo vezene košulje trećega četvrtka u svibnju, na dan koji je uzet kao Dan višivanke, ali je u sljedećim godinama ova inicijativa počela rasti i uključivati sve više ljudi diljem Ukrajine i svijeta. Ideja je, kažu medijski izvori, posebno zaživjela nakon Euromajdana i otpora koji su tih dana u Kijevu pružili građani odjeveni u nacionalnu nošnju, najviše samo u – vezenu košulju.
Danas je već višivanka, uz nacionalni grb i zastavu, simbol hrabrosti, borbe i pobjede, simbol vjere, nade i ljubavi, svojevrstan genetski kod i amajlija Ukrajinaca – odjeća slobodnih ljudi, koja ujedinjuje Ukrajince i prijatelje Ukrajine diljem svijeta.
Bukovina Odesa Regija Ljviva
Višivanka ( vysyvanka, višivánka ili višívanka) je izraz koji etimološki dolazi od istočnoslavenske riječi “vyshyvka”, što znači “točkasti uzorci”. Otkad je postala političkim simbolom Ukrajine, mnogi su zapadni mediji uočili i modno značenje toga odjevnoga predmeta, koji je ustvari dio ukrajinske narodne nošnje. Times ju je još 2016. nazvao odjevnim predmetom koji predstavlja modni „vrh ljeta“. Iste je godine glumica Melanie Thierry nosila višivanku na filmskom festivalu u Cannesu, a nizozemska kraljica Máxima košulju- haljinu višivanku tijekom svog posjeta Ljetnim olimpijskim igrama. No, to nije nova pojava, i prije su okrunjene glave posezale za pojedinim modelima višivanki kako bi iskazali svoju privrženost Ukrajini: primjerice, nadvojvoda Wilhelm od Austrije bio je ukrajinski domoljub koji je rado nosio višivanku, pa je (na ukrajinskom) prozvan Vasil Vyshyvanyi („Vasilije Izvezeni“), a Trg Vyshyvanoho u Ljvovu ime je dobio upravo po njemu…
Ali, kako je moguće da jedan odjevni predmet postane tako važan narodu koji ima tako burnu i tako dugu povijest?
Prije svega, višivanka za Ukrajince nije bila samo odjeća. Vez kojim se ukrašavala bio je ezoteričnoga podrijetla: nosio je, naime, 12 šifriranih sakralnih simbola koji pohranjuju povijest naroda, njegov identitet. Danas je vez poput drevne kronike, s kojom se dotičemo povijesti i kulture u svakom kutku Ukrajine. Kazuju to i zapisi putnika koji su posjetili ukrajinske regije prije mnogo stoljeća, kao i svjedočanstva starih kroničara. Tijekom iskopavanja u regiji u blizini grada Čerkasija, primjerice, pronađene su srebrne pločice izrađene u 6. stoljeću, na kojima su prikazane muške figure u odjeći koja je, prema kroju i motivima veza, vrlo slična onoj koja se danas nosi u Ukrajini. Već u 11. stoljeću, za vrijeme Kijevske Rus, postojala je prva ozbiljna škola vezenja, koju je organizirala sestra kneza Vladimira Monomaha, Anna, gdje su djevojke učile vesti srebrom i zlatom.
Iako povjesničari nisu uspjeli točno odrediti vrijeme kada je zanat ustrojen i ukrajinski vez započeo, slažu se u jednom: u doba paleolitika višivanka je već bila cijenjena. O tome svjedoče i arheološka istraživanja u blizini sela Mezin (regija Černihiv), gdje su otkriveni brojni spomenici koji svjedoče o postojanju razvijene tzv. mizinske kulture. Najveća senzacija svakako je bila narukvica Mezinsky, izrađena od kljove mamuta, ukrašena rezbarijama, odnosno onim što će se kasnije identificirati kao “vez”. Povijesni portal Heritage of Ancestors zabilježio je tu činjenicu ustvrdivši kako je riječ o prvom ornamentu protosvastike ikad (treba znati da je njemački nacizam svojatao mnoge ezoterične slavenske simbole, između kojih crno sunce i protosvastiku te ih zbog uloge koju je nacizam imao u povijesti – obezvrijedio, op.a.). Dočim grčki povjesničar Herodot tvrdi da je vez krasio odjeću Skita, koji su dugo živjeli na teritoriju moderne Ukrajine, te da je izvor ukrašavanja odjeće vezom najvjerojatnije skitskoga podrijetla. Mnogi će autori, povjesničari i teoretičari mode, ustvrditi pak kako skitski vez nije prapočetak ukrašavanja ukrajinske odjeće, već obrnuto – Skiti su ga najvjerojatnije preuzimali od autohtonih pređašnjih stanovnika, a obrazloženje nalaze u činjenici da se srodan vez pojavljuje i na teritoriju Balkana (Bosna, Slavonija, Vojvodina itd.), odnosno u krajevima koji imaju potvrđene slavenske korijene. U Čerkaškoj regiji, u blizini sela Martynovka, među predmetima iz 6. stoljeća pronađeni su kipići antičkih stanovnika – čovječuljci odjeveni u dugačke široke košulje s vezom i uzorkom u visini prsa. Takvu odjeću nosilo je ukrajinsko seljaštvo prije samo 100 godina…
Simbolički kod za vez
ukrajinskoj kulturi, na vezenim košuljama, pisankama itd.
Poznavatelji ukrajinskoga veza tvrde kako simbolika elemenata veza na višivanki (i na cijeloj nošnji) ima vrlo snažan utjecaj na život onoga tko ga nosi. Geometrijski uzorci označavaju elemente prirode i plodnost zemlje, a cvjetni i cvjetni ornamenti obiteljsku sreću, majčinsku ljubav. Nacionalni vezovi iz cijele zemlje prikazivali su životinje jer se vjerovalo da njihove slike donose vjernost, prosperitet i dugovječnost. Nijanse boja, oblici veza, platno i boja platna također su podložni vjerovanjima i predrasudama, iz čega se lako iščitava stara slavenska mitologija. Upravo zbog toga, u svečanim prilikama nosile su se bijele vezene košulje, koje su značile veselje i dobro rasploženje, a crna vezena košulja odijevala se u znak tuge i u žalosti (istu semantiku poznajemo i danas, i to šire od Ukrajine).
Tajne vezenja, bit drevnoga zanata, s koljena na koljeno prenosile su vješte žene, današnjim rječnikom rečeno – obrtnice, iznimno posvećene svom poslu, koji zahtijeva brojne vještine i znanja. Primjerice, konci za vezenje bojali su se isključivo prirodnim bojama, napravljenim od kore drveća, korijenja, lišća i cvijeća. Kako bi se boja desetljećima očuvala, niti konaca pečene su u raženom tijestu. Danas je poznato oko 250 vrsta veznih šavova temeljenih na 20 tehnika. Međutim, svaka regija Ukrajine, pa čak i zasebna mjesta, imaju svoj, poseban vez, koji se razlikuje od ostalih u tehnici i ornamentici. Zanimljivo je da sve regije imaju ornamentiku veza srodnu crtežima na pisanicama (pisankama).
Vrlo poznati poltavski vez, primjerice, poznat je po umjerenim tonovima, nema mnogo šarenila, a najpoznatiji je bijeli vez na bijeloj podlozi, rjeđe plavi, smeđi, sivi ili crveni, na bijeloj tkanini. U ovoj regiji cvjetni i geometrijski motivi (križ, romb, zvijezde, trokuti) su kombinirani. Ženska višivanka ovoga kraja prepoznat će se po bogatoj, složenoj i istodobno nježnoj boji i tankom rubu rukava. Uregiji Kijeva, uz prevladavajuće biljne motive, vrlo čest je motiv romba, trokuta i zvijezde (tzv. kijevske zvijezde, petokrake, koju će Lav Trocki prije stotinu godina uzeti kao simbol ruskog komunizma, op. a.) Glavna boja vezova je crvena, a crna samo naglašava uzorak. Na ovim su prostorima korištene razne tehnike vezenja, specifične i sofisticirane, koje je na tu razinu iznijela tzv. kijevska samostanska škola veza (prisjetimo se značenja oslikavanja pisanica u istoj regiji i posebnih škola za oslikavanje, https://svijet.com.hr/ukrajina-kao-srediste-umjetnosti-oslikavanja-uskrsnih-jaja-ili-pisanki/), s gotovo tisuću godina dugom tradicijom.
Višivanke černjihivske regije izraz su ili kombinacija poltavskog i kijevskog veza. Tipične tehnike su šivanje, rezanje, žlijebljenje, opšivanje rubova itd., a prepoznat je u literaturi kao “černihivski vez”. Dočim su aplikacije na polisijskim višivankama grafički jasne, jednosatvnih uzoraka, sa crvenim vezom na sivoj ili bijeloj tkanini. Podolske vezene košulje odlikuju se bogatstvom boja i raznolikošću šavova, s prevladavajućom crnom bojom i rijetko dodanom crvenom, žutom, zelenom ili bojom zrele raži. Dvije okomite pruge na prsima i tri na leđima, te rukavi izvezeni cvjetno-geometrijskim ornamentima ili kosim prugama – prepoznatljiv su stil na podolskoj višivanki.
Područje Karpata i Zakarpaća dalo je pak brojne uzorke, ali i velike razlike od mjesta do mjesta, tako da se za ovu regiju ne može reći kako ima prepoznatljive i čiste uzorke i specifične boje veza. Najstariji zakarpatski vez su geometrijski oblici, a u 20. stoljeću ovdje su prodrli biljni motivi. U Zakarpaću su postojale košulje s ukrasom izvezenim bijelim nitima na leđima, čiji je utjecaj danas donekle pogubljen.
Kijevska oblast Volinska regija
Meni osobno, najzanimljivije su višivanke regije oko Ljvova, izvezene nježnim uzorcima poput čipke, s prevladavajućim šavom i križom kao geometrijskim elementom. Evidentno je višivanka u ovoj regiji pojednostavnila svoj izgled pod utjecajem zapadne mode i „pročišćene“ odjeće elite. Bukovina je, obrnuto, vezom utjecala na okolna područja, posebice odabirom velikih ornamenata, cvjetnih i životinjskih, ali i korištenjem zlatnoga konca, perlica, svile, vune, šljokica. Sve to bilo je od iznimne statusne važnosti i dobavljalo se trgovinom iz Europa i s Istoka.
Hutulski vez višivanke, odnosno širok izbor geometrijskih i cvjetnih uzoraka, još uvijek se koristi starim vrlo teškim tehnikama pirsinga i ubadanja, zbog čega ovaj vez pomalo izumire. U Ivano-Frankivskoj regiji rukavi su uvijek bili raskošno ukrašeni, s kombinacijama više tehnika vezenja. Ukrajinski književnik Ivan Frankó prvi je upotrijebio modernu verziju višivanke iz ove regije, koju je nosio ispod sakoa. Postoji jedna urbana legenda koja kaže da je Franko dio života proveo u Hrvatskoj, u Lipiku, te da je ondje došao na ideju kako nositi vezenu košulju, koja je – zahvaljujući njemu i možda utjecaju iz Hrvatske – eto, postala snažnim simbolom Ukrajine. Jednostavni i profibnjeni volinski vez, osim ritmičkoga ponavljanja geometrijskih tijela, unutar kojih se isprepliću sitni uzorci, posjeduje i tehniku, izvorno iz Volinja, a to je uska traka vezenja na pregibu rukava, odnosno na manžeti.
Na jugu Ukrajine vez se kombinira s motivima i tehnikama iz različitih regija, a na tu mješavinu utjecali su doseljenici iz raznih dijelova Ukrajine. Međutim,višivanke krimskih Tatara najtipičnije su u cijeloj Ukrajini: šareni ukrasi, s nježnim cvjetovima. Regija Harkiv donosi pak vez u kojem su ornamenti izrađeni grubim koncem – kako bi se stvorio svojevrsni reljef. Za Harkivsku guberniju karakterističan je motiv veza nazvan drvo života. Poznato je također da višivanke istočne regije imaju uglavnom cvjetne ornamente, poput one iz Donjecka, na kojoj je vez toplih nijansi, s dosta crvenog i crnog, svijetlih ornamenata, cvjetnih motiva, ptica. Značajka luganskih vezova su uzorci jakih boja, izrađeni križanjem grubih debljih konaca, s reljefnim učinkom. Luganski vez za žene, posebice mlade djevojke, tradicionalno predstavlja veliku važnost zna li se da je vez i količina izvezenih višivanki, ručnika, posteljine itd. dio miraza, ako ne i sav miraz. Prema tradiciji, na dan svadbe djevojka je morala pokazati najmanje 12 vezenih ručnika koje je sama izvezla. Bez toga nije moglo biti udaje…
Višivanka kao znakovni sustav
Zbog svog simboličkog značenja, nošnja je, kao materijalna tvorevina, pa tako i njen najpopularniji dio – višivanka, mogla obavljati funkcije svojstvene fenomenima duhovne kulture. Simbolika narodne nošnje i inače je važna komponenta nacionalnih tradicija budući da tako zabilježene društveno značajne informacije osiguravaju ne samo razvoj same nošnje, već u velikoj mjeri i opstojnost cijelog naroda. Značajne funkcije pripadaju onim stereotipima u kojima se stoljećima utjelovljuje iskustvo generacija, njihove ideje o svijetu oko sebe i osobi u njemu. Ovakvo shvaćanje semantike mnogih svojstava narodne nošnje krajem 19., početkom 20. stoljeća uvelike je zaboravljeno: ono što je sačuvano, učinila je samo tradicija.
U ukrajinskoj narodnoj nošnji, čiji najjači atribut je – višivanka, regionalna simbolika je jedno od vodećih svojstava. Svijest o etničkim specifičnostima odjeće najviše se očituje u međunacionalnim kontaktima: tamo gdje međunacionalni odnosi nisu bili napeti, nastajali su svojevrsni regionalni kompleksi čija su obilježja bili etnički simboli nekoliko naroda. Primjer je odjevni kompleks ukrajinskog i moldavskog stanovništva Bukovine. Istodobno, povijest ukrajinske narodne nošnje poznaje slučajeve kada je njezino očuvanje od neetničkog utjecaja djelovalo kao svojevrsni protest – što u Ukrajini primjećujemo upravo posljednja tri mjeseca, kada se naglašava uloga višivanke kao simbola ukrajinskog jedinstva i samoopredijeljenosti.
No, valja također znati da etnički simboli narodne nošnje Ukrajinaca imaju niz obilježja odjeće drugih naroda. Primjerice, zaporiški Kozaci posudili su mnoge značajke odjeće od naroda Europe i Istoka. Kasnije, kozačka nošnja ne samo da je imala značajan utjecaj na razvoj ukrajinske narodne odjeće općenito, već je bila često percipirana kao nacionalna. Krajem 19., početkom 20. stoljeća najpotpunije se etnicitet očuvao u seljačkoj odjeći, zbog čega i jest nastao pojam “narodna nošnja”. Regionalne pak značajke štitile su ukrajinsku nošnju da ne postane nekakova uniforma, čija je stvarna prijetnja bio ograničen broj vrsta krojeva i materijala za odjeću.
Simbol društvenog statusa bila je i kvaliteta tkanina od kojih se šije višivanka. Većina stanovništva koristila je tkanine i druge materijale domaće izrade; kupljene tkanine uglavnom su korištene za šešire, pojedinačne dodatke. Konačno, društvene razlike utjecale su na broj i način izvođenja dekorativnih i likovnih tehnika, na količinu i kvalitetu dodataka, ukrasa i sl.
Ornamentika veza višivanke, za koju smo utvrdili da posjeduje ezoterično značenje, uobičajeno kod praslavenskih i slavenskih naroda, korištena je zbog vjerovanja da pojedini simboli trebaju zaštititi od zlih sila, donijeti blagostanje, zdravlje, ljubav. Mnogi obredni simboli imaju drevno podrijetlo i nisu se koristili u svakodnevnoj nošnji, pa ni u višivanki. Vjerovalo se da stvari izrađene posebno za određeni obred vlastitim rukama imaju posebnu magičnu moć. Da, djevojka je definitivno morala sašiti košulju za svog zaručnika…
Dočim, svečana funkcija višivanke očitovala se u specifičnim načinima njezine uporabe. Tako se pri obavljanju mnogih obrednih radnji odjeća nosila naopačke (običaj koji je i danas živ u nekim krajevima Hrvatske i Bosne), dok se u svakodnevnom životu smatrala ružnim znakom. Ulogu svečanog simbola često je imala shema i boja vezene košulje. U vjenčanoj nošnji izvorno je dominirala višivanka vezena s puno crvenog konca. Međutim, ponekad se semantika boje značajno promijenila. Konkretno, u pogrebnoj odjeći crna je postala simbol čežnje tek na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, istiskujući bijelu, a ponekad i plavu.
I na kraju, ukrajinski narod kao zavičajni narod stvorio je jedinstvenu višestruku kulturu koja se razvija u različitim područjima stvaralaštva, uključujući neiscrpne narodne tradicije: primjer najviših manifestacija umjetničke i duhovne kulture ovoga naroda jest narodna nošnja, nastala u predkapitalističkom razdoblju i postojala u Ukrajini u svojim dovršenim klasičnim lokalnim verzijama gotovo do 20. stoljeća. Zato se višivanka kao dio te tradicionalne nošnje i mogla svijetu predstaviti kao tako dinamičan povijesni i kulturni fenomen…
Tekst: Nera Karolina Barbarić ; Fotografije: magazin Svijet, Facebook, web izvori. Zahvaljujemo Ukrajinskom veleposlanstvu u Zagrebu i Ukrajinskoj zajednici Grada Zagreba na ustupljenim materijalima