MARKO FANČOVIĆ: POPULARNI ŽANROVI IZRASLI SU IZ KNJIŽEVNOSTI

S Markom Fančovićem razgovarali smo o prvim ljubićima i krimićima, o razvoju žanrova na hrvatskom jeziku, o Šenoi i Zagorki, hrvatskim autorima nakon Drugog  svjetskog rata i o žanrovima u doba interneta…

Razgovarala:  Sandra Pocrnić Mlakar

Marko Fančović zna sve o pop kulturi, o stripu i crtačima, o crno-bijelom filmu, o kolor filmu, o glumcima, režiserima, zna sve o godišnjicama rođenja, godišnjicama smrti, prvim prikazivanjima slavnih filmova, brakovima slavnih, hobijima slavnih, njihovim slabostima, zna sve o Divljem zapadu i indijanskim ritualima… Na ovogodišnjem Sferakonu održao je predavanje o Franku Frazetti, slavnom stripašu i ilustratoru fantasyja koji je crtao mišiće Conana Barbarina i njegovih žena. U predinternetsko doba zbog svog širokog znanja surađivao je s gotovo svim većim redakcijama časopisa, a danas se bavi prijevodima.

Marko Fančović na Dvotočku će nastojati dovesti i svoju kći Emu Fančović, koja je talentirana spisateljica, kao i njezina majka Milena Benini. Ema je maturantica u Klasičnoj gimnaziji, tako da je njezina spisateljska karijera do daljnjega na čekanju, a još 2016. godine debitirala je sa svojom pričom na Istrakonu, konvenciji znanstvene fantastike i fantasyja u Pazinu.

*Žanrovi su se razvili u građanskom društvu širenjem pismenosti i nastankom slobodnog vremena. Tko su bili prvi pisci žanrova, a tko prvi čitatelji?

– S razvojem pismenosti, od Guttenbergova tiskarskog stroja preko doba prosvjetiteljstva koje je širilo pismenost,  širila se i popularna književnost, koja nekad nije bila podijeljena u žanrove, nego se sve smatralo jednostavno  –  književnošću. Mnoga djela koja se danas smatraju žanrovskima ili proto-žanrovskima, poput „Putovanja na Mjesec” poznatog pjesnika i mačevaoca Saviniena Cyrana de Bergeraca (1619.-1655.), koje je objavljeno posthumno, ali predstavlja jedno od prvih zapadnoeuropskih djela znanstvene fantastike po svim kriterijima tadašnje znanosti, skupa s nastavkom „Put na Sunce”. Mnogo je takvih primjera  –  i „Frankenstein ili moderni Prometej” Mary Wollstonecraft Shelley iz 1818., prvo djelo moderne žanrovske fantastike, u doba objavljivanja nije smatran ni hororom ni fantastikom, već tek romanom.

*Kako su se distribuirali prvi krimići i ljubići? Gdje su se nabavljali i koliko su koštali? Kako su žanrovi pridonosili čitanosti novina?

– Prvi krimići bili su pripovijetke u novinama i magazinima. Mnogi poznati krimići i pustolovni romani bili su prije knjiškog oblika objavljivani u nastavcima u časopisima. Ljubići, pak, predstavljaju u neku ruku nastavak tradicije gotskoga  romana, iznimno popularnog žanra s mnogima slavnim djelima poput „Jane Eyre”.

* Kako su se kod nas razvijali žanrovi? U 19. stoljeću, u Šenoino vrijeme, pismenost nije bila osobito visoka, ipak Šenoa je stekao popularnost na cijelom području jezika i izvan Zagreba. Gdje je objavljivao Šenoa i kako je postao popularan?

– Za Šenou, koji je bio i novinar i prevoditelj, moglo bi se reći da je uvezao u Hrvatsku tad već u zapadnoj Europi iznimno popularnu formu povijesnog romana,  kojom su se proslavili pisci poput Alexandera Dumasa Starijeg. Pisao je o popularnim temama, a publika koju takve teme zanimaju lako može naći nekog pismenog tko će javno čitati drugima, te su oni nepismeni na taj način uživali u književnim djelima, kao što se nekad slušalo guslarsko pripovijedanje.

* Marija Jurić Zagorka objavila je Gričku vješticu 1912., a Gordanu, najduži hrvatski roman od tri knjige, 1934. godine. Kako se objašnjava visoka Zagorkina produktivnost?

– Zagorka je voljela pisati i to je bila djelatnost u kojoj je imala najviše slobode, a ona je, prije svega, bila slobodarskoga  duha. Dok je u drugim područjima svojih aktivnosti, novinarstvu, prosvjetiteljstvu i politici, najčešće morala plivati protiv struje, vjerojatno ju je pisanje na neki način i odmaralo jer u tomu nije imala zapreka.

* Maurović je crtao stripove po Zagorkinim romanima, a upravo se očekuje reizdanje Maurovićeve Gričke vještice. Gdje je i kada objavljivan Maurovićev strip Grička vještica? Zna li se kako je došlo do toga da Maurović crta Zagorku?

Andrija Maurović i scenarist Norbert Neugebauer (brat crtača Waltera) odavno su se planirali upustiti u adaptaciju popularnog Zagorkinog romana, i navodno su čak prije njezine smrti od same Zagorke dobili usmeno dopuštenje da se oprobaju u tome. Njihova adaptacija drugog romana iz serije, „Kontesa Nera”  izlazila je u nastavcima u zagrebačkom Večernjem listu, ali je iz nepoznatih razloga prekinuta prije kraja te je do kraja objavljena u sveskama koje je izdavao nakladnik „Strip-strip”. Zbog toga  prekida suradnje s Večernjakom vjerojatno nije napravljena adaptacija sljedećeg romana „Malleus malleficarum”,  koji se izravno nastavlja na „Kontesu Neru”.

*Što se s hrvatskim žanrovima događalo nakon Drugog  svjetskog rata? Tko su najznačajniji poslijeratni pisci žanrova? Gdje su objavljivali i kakve su naklade postizali?

– Žanrovi su u krugovima nove vlasti bili promatrani s podozrenjem, strip je u jednom trenutku čak bio zabranjen, ali s popuštanjem ideoloških stega počelo je objavljivanje žanrovskih djela, ne samo inozemnih, nego i domaćih, često pod nekim stranim pseudonimom. Od brojnih domaćih imena koji su se bavili žanrovima svakako treba istaknuti Mladena Bjažića i Zvonimira Furtingera te nezaobilaznog Nenada Brixyja, i u nas popularnog crnogorskog pisca Mitra Miloševića (poznatog kao Frederik Ešton). Naklade su bile velike jer je to bilo doba prije televizije, kad je publika, željna zabave, bila orijentirana na pisane medije. Sedamdesetih godina domaći autori su pod stranim pseudonimima pisali i krimiće i vesterne, a vrlo su popularni bili ljubići Ane Žube (Župan-Bender). Domaći autori znanstvene fantastike bili su objavljivani ravnopravno sa stranima…

* Kako se žanrovi snalaze u informatičkom dobu? Koliko se kod nas objavljuju žanrovi na mreži? Koliko se na internetu objavljuju žanrovi u većim književnostima, na engleskom, francuskom jeziku ili u skandinavskim zemljama?

– Informatičko je doba „načelo” žanrovsku književnost pružajući mnoge nove oblike distrakcije, od kompjuterskih igara i downloadanih filmova do aktivnosti na društvenim mrežama. No, žanrovska književnost se i dalje piše i objavljuje, što na papiru što online:  poznati pisac fantastike Charles Stross je, recimo, jednu od svojih nagrada Hugo osvojio za priču objavljenu u elektronskom obliku na web stranici svojeg nakladnika tor.com.