U knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, sinoć, 10. rujna, održana je promocija knjige čakavske poezije Pisme za ribe i jude, autora glazbenika i pjesnika Nevena Duževića, kojeg smo već prije upoznali kao satiričnog glazbenika i pjesnika. Ovaj put ponudio je duhovite inovativne stihove „za ribe i jude“, stvorivši svojevrsne lirsko-poetske basne …
Još dok nisam pročitala Nevenovu knjigu, naslućivala sam kako bi u njegovim stihovima mogla bti riječ o stanovitoj montaži između glazbe i stihova, jer i balade su mu dinamične, ritmične i pune poetskih fikcija. Poezija je, uz to, idealno mjesto za traganje za samim sobom, a kad to čini Neven – kad otkriva sebe, svoja razmišljanja, dvojbe, čuđenja, svoje korijene, čini to zatvarajući se u personificirane likove – poput riba, morskih pasa, ovaca, miševa i drugih beštija – preko kojih komunicira s nama, čitateljima, ovodobnim svijetom, pa tako šćućuren priča o svojoj mladosti, djetinjstvu na otoku, o materinjem jeziku, nevoljama ratovanja, svemu onome što je baštinio s otoka Hvara.
Ukratko, kada je o Nevenu Duževiću riječ, čakavskom pjesniku među kajkavcima, parafrazirala bih izjavu iz filma Florence Foster Jenkins, u kojem Meryl Streep kao junakinja Florence kaže nakon svog opernog debija u Metropolitanu: „Ne znam što će ljudi reći kako sam pjevala, ali nitko ne može reći da nisam pjevala.“ E, za Nevena, dakle, nitko ne može reći da nije pjevao – ribama!
Premda se u knjizi koristi čakavskim izričajem, on ne bježi u prošlost, ne iskopava zaboravljene riječi i ne niže ih arheološki poput mnogih novijih čakavskih autora, već se čakavicom poslužio kako bi što slikovitije i lakše predočio otočnu zbilju kakvu on poznaje, ne kršeći pritom liričnost i muzikalnost svoje poezije suvremenim poetskim metaforama. Jer, ne treba zaboraviti da je Neven Dužević i glazbenik, da ga je u mnogim pjesmama ponio glazbeni nerv, pa mu pjesme katkad počinju, katkad završavaju kao poetske skice za instrument. Kao glazbenik, a i kao pjesnik, Dužević pripada generaciji koja je izrasla na rocku i repu i čija su temeljna glazbena ostvarenja zasnovana na poeziji. Kod Nevena ne samo da je tomu tako, već mu poezija u ovoj knjizi dominira glazbom. A on sam, njegov autorski ego, dominira glazbom i stihom. Koristeći se personifikacijom kao stilskom figurom, Neven se Dužević pokazao i kao basnoslovan ironičar, u kojem se prepoznaje ona jetka, iskonska satira otočne i splitsko-dalmatinske stvarnosti kakva se mogla vidjeti u filmu Ognjena Sviličića „Da mi je biti morski pas“.
Zanimljivo je kako se pjesnik – a Neven Dužević to jest – čakavicom ne koristi ni kako bi isticao neku svoju bol za izgubljenim zavičajem, ne uvija stihove nostalgijom, ne veze o moru, suncu i kamenu, već se poetski obraća ribama i ljudima – kako to kazuje i sam naslov njegove meni iznimno drage knjige. A kad i opisuje stanovite, osobno proživljene događaje s otoka, čini to u pomalo dnevničkoj maniri, kao u pjesmama Tonci, Kletva, Kopošont, Šufit itd. Među pjesmama iz toga spektra njegovih stihova istaknula bih Noć na otoku, pjesmu koja pripada samom vrhu čakavske poezije, kako porukom i jednostavnošću, tako iznimnim poetskim stilom. Riječ je o pjesmi koja je sam autor, zrcalna slika njegova načina gledanja na stvarnost i stvari oko sebe.
Suvremena poezija, a Dužević je suvremeni, nadasve moderni autor, obiluje prividnim odsustvom radnje i redundiranih metafora. Za razliku od toga, Neven ispisuje stihove koji pršte od realnosti, jest – malo natopljene uzvišenim emocijama koje proizlaze iz stvarnosti kako je vidi Neven, jedine stvarnosti kakva je ustvari poeziji bitna. U svakom je stihu koncizan, oštar, ali duboko osoban i liričan, a završeci pjesama često su mu na ivici satire, a redovito nabijeni laganim humorom.
Ovaj pjesnik iskliznuo je s kolosijeka literarnih normi kad se referira na prošlost ili na opće poznate stvari. Upravo zbog toga Duževićeva zbirka pjesama Pisme za ribe i jude predstavlja originalnu knjigu stihova baziranu na inovativnosti, iskustvu, ali i na nedvojbenom talentu autora.
Tekst: Nera Karolina Barbarić, Fotografije: Ljiljana Antolić-Turčić, Borna Kekić Milas