U situaciji kada je Zapad za sebe rezervirao “svoja” cjepiva, svojatajući i ona iz odbjegle Velike Britanije, a sposobnost Rusije da se ozbiljno natječe u “utrci cjepivima” na svjetskom tržištu ograničena, Kina, domovina Covida-19, postavila se kao “spasitelj svijeta”. A na marginama utrke za spasonosnim bočicama upravo se događa zdravstveni imperijalizam i nova podjela geopolitičkih utjecaja…
Piše: Nera Karolina Barbarić
Sada već drevna 2020. godina podsjetila nas je na također burno ljeto 1853., kada je admiral Matthew Perry eskadrilom brodova uplovio u tokijsku luku prisiljavajući šogune da pristanu na trgovinski odnos između Japana i SAD-a. Po nalogu 13. američkog predsjednika, Millarda Fillmorea, komodor Perry imao je odobrenje da – ukoliko na to ne pristanu – topovima s brodova uništi grad. Pedeset godina poslije, univerzalno je usvojen termin koji definira želju za geopolitičkim širenjem velikih sila, a do nas je stigao s višestrukim značenjem kao – imperijalizam. I, nažalost, nikada nije „izašao iz mode“. Samo što, umjesto topovnjača, danas postoje sofisticiraniji alati uvjeravanja. Poput sirovina. Ili – cjepiva…
Punih 170 godina nakon Perryjeve spektakularne racije, 30. prosinca 2020., točno u 05.44 sati ujutro, na ankarski aerodrom Esenboğa sletio je iz Pekinga Boeing 777, avion kompanije Turkish Airlines, noseći 3 milijuna cjepiva protiv Covid-19 – prvu rundu od ugovorenih 53 milijuna, proizvedenih u kineskoj tvrtki Sinovac Biotech. No, ta su cjepiva zapravo bila – topovi za Ujgure. Kada je avion koji je nosio prvu seriju doza cjepiva iz Pekinga sletio u Ankaru, neki turski mediji otkrili su da je pošiljka cjepiva danima zaustavljana na carini u Pekingu. I to je objasnilo što stoji iza odgađanja datuma isporuke, koji je za 11. prosinca bio odredio turski ministar zdravstva Fahrettin Koca. Kineska vlada vršila je, naime, pritisak na Ankaru da ratificira ugovor iz 2017. godine o izručenju 50 000 „terorističkih“ Ujgura, sklonjenih u Turskoj, ili – neće dobiti cjepivo. Jednostavno. Prema onome što je procurilo u javnost, isporuka narudžbe od 53 milijuna doza cjepiva po povoljnoj cijeni (što su Turci pak ishodili zatežući s Ujgurima sa svoje strane!) – bila je kompenzacija za “zločeste” Ujgure.
Kineska trgovina Ujgurima
Nije nepoznato da Peking ima dugu povijest komercijalnih odnosa povezanih s određenim političkim ciljevima. Do prije nekoliko godina Ujguri su u Turskoj uživali zaštitu. Ali, otkad je Turska uspostavila veće gospodarsko-trgovinske veze s Kinom, njihov se status naglo promijenio. Između dviju zemalja prevladavali su politički i ekonomski interesi. Ankara se stoga obratila Pekingu i obećala svoju pomoć u uhićenju ili ispitivanju Ujgura. No budući da su potonji muslimani, turski čelnik pažljiv je u protjerivanju ove etničke skupine. Ne vraća izravno Ujgure u Kinu, ali ih se rješava šaljući ih u treće zemlje poput Tadžikistana, gdje je izručenje manje teško i gdje nema skrupula o vraćanju u Kinu. Na taj način zadovoljava Peking i maže oči turskoj muslimanskoj zajednici kod kuće. Do 30. prosinca 2020. između Ankare i Pekinga postojao je samo prešutni sporazum o tom načinu izručivanja Ujgura.
Human Rights Watcha procjenjuje da je više od milijun ljudi zatočeno u kineskim logorima, gdje se provode programi preodgajanja, zabranjuje vjerska i kulturna praksa, šalje na prisilni rad i vrši masovni nadzor te prisilna sterilizacija žena. Sporazumom je Peking izvršio ekonomski pritisak na Tursku, a Erdoğan, koji je 2009. proglasio kinesku praksu progona Ujgura genocidnom, sada je prisiljen uz kinesku pomoć izvlačiti gospodarstvo. To i čini u savezu s ultranacionalistima, a u vanjskoj politici s euroazistima, koji zagovaraju izlazak iz NATO-a i gledaju prema Srednjoj i Istočnoj Aziji, zagovaraju zbližavanje s Rusijom i vide kineski sustav kao model koji treba usvojiti. Erdoğana podržava i stranka Vatan Partisi (Domovinska stranka), s dr. Doğuom Perinçekom na čelu, koji tvrdi da je oslanjanje na Kinu ispravno i da se 50 000 Ujgura s prebivalištem u Turskoj mora vratiti u Kinu. Perinçek također tvrdi da se Ujguri u kampovima u Kini uopće ne potiskuju, nego samo malo preodgajaju.
Svi krugovi ekstremne desnice, ekstremnog nacionalizma, ekstremnog lijevog kemalizma, euroazista, svega ekstremnog, sada – u eri imperijalističkih cjepiva – u bliskom su savezu s Erdoğanom. U ovoj je povijesnoj fazi Turska uz Kinu, Rusiju i Iran. Ne zaboravimo, još donedavno bila je uz NATO i Europu.
Ankara je posve otvorila vrata Kini i već je dobila 3,6 milijardi dolara kredita od Industrijske i komercijalne banke Pekinga za ulaganja u energetski i transportni sektor. Kina i Turska djeluju suglasno i u osvajanju mediteranskih luka. Turska ekspanzija na Mediteran započela je već prije povećanjem ulaganja u lučku infrastrukturu, pa je Anadolski koridor zapravo postao novi put svile: 4. prosinca 2020., dok su se pakirale bočice cjepiva Sinovac u Pekingu, prvi je teretni vlak krenuo iz Istanbula do kineskog sjeverozapadnog grada Xi’ana. Putovao je 8.693 kilometara s 42 kontejnera koji su prevozili robu vrijednu oko 10,4 milijuna juana (oko 1,59 milijuna dolara). Taj zvižduk lokomotive na putu Marka Pola bila je spektakularna najava početka „jednog divnog prijateljstva“ između Turske i Kine.
Utrka u cjepivima i tobožnje spašavanje svijeta
U situaciji kada je Zapad za sebe rezervirao “svoja” cjepiva, svojatajući i ona iz odbjegle Velike Britanije – AstraZenecina, a sposobnost Rusije da se ozbiljno natječe u “utrci cjepivima” na svjetskom tržištu ograničena, Kina se postavila kao “spasitelj svijeta”. Međutim, domovina covida na ovom putu ima mnogo teškoća. Ni njima u proizvodnji cjepiva ne cvjetaju ruže. Stoga je Kina, nakon odobrenja britanskog regulatornog tijela za cjepivo Pfizer-BioNTech u Ujedinjenom Kraljevstvu, 2. prosinca prošle godine, žestoko napala Pfizerovo cjepivo navodeći proizvoljne razloge samo kako bi dobila na vremenu, jer – kineske službene zdravstvene vlasti odobrile su prvo cjepivo protiv Covid-19 tek u noći između 30. i 31. prosinca 2020. Točnije – nakon što je Boeing 777 već bio sletio u Ankari. Cjepivo je razvio Sinopharm, državna farmaceutska tvrtka, a prema dostupnim (ograničenim) informacijama pokazalo bi 79-postotnu učinkovitost, mnogo nižu od prvih cjepiva odobrenih na Zapadu, onih što su razvili Pfizer-BioNTech i Moderna, ali premašujući standarde koje zahtijeva Svjetska zdravstvena organizacija (zahtijevala je više od 50 posto učinkovitosti).
No, zašto Kinezi zapravo žure? Ukratko – da ne zakasne na podjelu plijena u raznim dijelovima svijeta gdje se upravo tijekom posljednjih godinu dana dijele nove političke i geopolitičke karte. Stoga ćemo zasigurno i dalje svjedočiti replikama onoga što se dogodilo u brazilskoj zračnoj luci São Paulo-Guarulhos, gdje je guverner države São Paulo, João Doria, također dočekao kineski cargo zrakoplov, koji je dovezao toliko važan teret da su ga vlasti brzo iskrcale iz kokpita zrakoplova i prenijele na tajno mjesto. Ali, teret te veličine teško je mogao pobjeći znatiželjnim pogledima. Budući da se u Boeingu nalazila serija rashladnih spremnika sa 120 tisuća doza CoronaVaca, prve serije od 6 milijuna ugovorenih doza cjepiva, saznao je to i časopis The Lancet Infectious Diseases, svojevrsna Biblija svjetskog istraživanja droga. Dalje više ništa nije moglo ostati tajnom. Pa ni činjenica da su te bočice ovaj put topovi za Jaira Messiasa Bolsonara.
Naime, João Doria, 63-godišnji potomak utjecajne obitelji porijeklom iz Genove, svojim križarskim ratom protiv pobačaja i dekriminalizacije droga, želi izazvati Bolsonara 2022. godine, a jedno od oružja bit će – kineski CoronaVac, koji će se suprotstaviti AstraZeneci, što ju je Bolsonaro, u početku poričući, a potom – suočen s nacionalnim pomorom od koronavirusa – odabrao za masovno cijepljenje.
Utrkivanje s vremenom ili grabež
U jesen prošle godine špijunskim su i medijskim kanalima potaknute brojne teorije zavjere, obmanjujući javnost o učincima cjepiva – opet da bi se dobilo na vremenu. Utrka cjepivima podsjetila je na doba hladnoga rata, samo što su ovaj put u pitanju ljudski životi. Zbog cjepiva protiv Covida-19 natječu se države, farmaceutske tvrtke, istraživački centri, pa čak i obavještajne agencije. Međutim, tempo utrke u cijepljenju nabila je Rusija, cjepivom “Sputnik V”, što ga je razvio Centar Gamaleya u Sankt Peterburgu. Već 5. prosinca prošle godine započelo je cijepljenje stanovništva na dobrovoljnoj osnovi i besplatno, u 70 klinika u Moskvi i okolici. Prvi primatelji bili su liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici i učitelji, kategorije koje se smatraju “rizičnim” zbog izloženosti.
Što je bio cilj njihove žurbe? To što je Mossad oko bacio na kinesko cjepivo! U Izraelu je cijepljenje u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama trebalo započeti 27. prosinca. Već 9. prosinca u zračnoj luci Ben Gurion u Tel Avivu ceremonijalno je pozdravljen dolazak prve pošiljke od 100 000 Pfizerova cjepiva koju je kupila izraelska vlada. Sam premijer Benjamin Netanyahu prisustvovao je iskrcavanju. Datum 27. prosinca za početak cijepljenja izabran je kako bi se pričekalo dopuštenje američke Uprave za hranu i lijekove (FDA) za upotrebu cjepiva. U međuvremenu, Mossad je planirao donijeti doze jednog od četiri kineska cjepiva u Izrael kako bi ga proučio…
U Kini su cjepiva stvar države i nadgledaju ih obavještajne službe. Zbog trenutno malog broja slučajeva coronavirusa u Kini, kineski proizvođači cjepiva provode testove u 16 drugih zemalja. Četiri glavna proizvođača koja se međusobno natječu su CanSino, sa sjedištem u Tianjinu, Wuhanov CNBG (epicentar pandemije), pekinški Sinovac i Anhuijev ZFLongkema. Ujedinjeni Arapski Emirati s Wuhanom namjeravaju proizvesti do 100 milijuna doza do sredine 2021. godine.
Izgubljeno povjerenje Zapadnog Balkana
Kašnjenja u isporukama, nepridržavanje dogovora, čekanje konačnih odobrenja – sve to prati najveću svjetsku kampanju cijepljenja ikad. A dok su u SAD-u, suočene s pritiskom trampističke politike i javnim izjavama o navodno vrlo brzom dolasku dostupnog cjepiva, 9 farmaceutskih tvrtki tražile da se sve poduzme u skladu sa znanošću, a ne politikom, na periferiji Europske unije pojavilo se – pravo iznenađenje: Beograd. Srbija je odjednom upala u oči geopolitičarima jer se na brzinu našla na drugom mjestu u Europi po broju primijenjenih doza na 100 stanovnika, iza Velike Britanije. U Srbiji se daje nekoliko cjepiva: Pfizer, ruski Sputnik V, ali prije svega kineski Sinopharm. Do danas je to najslikovitiji prikaz kako cjepivo može i hoće li postati geopolitičko oružje. A riječ je o sljedećem: Srbija je prva europska zemlja koja je kupila kinesko cjepivo Sinopharm, riskirajući učinkovitost. No, pokazala je istodobno dobru organizaciju: cijepljen je velik broj ljudi, pa i mladih, a procjenjuje se da tamošnje klinike cijepe oko 35 000 ljudi na dan. Mnogi objašnjavaju takvu logistiku iskustvima iz Jugoslavije tijekom epidemije malih boginja 1972. Inače vrlo trusan srpski zdravstveni sustav, „prepisao“ je iskustvo iz tih godina i ponovno uključio vanjsku politiku Beograda, koja se proteklog desetljeća lelujala između Istoka i Zapada. Cijepljenje premijerke Ane Brnabić odvijalo se američkim serumom Pfizer; čelnik socijalista i predsjednik parlamenta Ivica Dačić uvjeravao je u savezništvo s Rusijom ubrizgavanjem doze Sputnika V. Konačno, predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je da će odabrati kinesko cjepivo Sinopharm, kako bi pokazao da se Srbija sve više orijentira na Istok.
Suptilna veza Beograda i Pekinga rezultat je intenzivne političke suradnje koja se s početkom pandemije proširila i u geopolitičkom smislu. I to ne samo na štetu EU-a, već i Rusije, koja ima manje resurse za pomoć svom povijesnom savezniku. Kina tako ispunjava cjepivima – i drugom zdravstvenom pomoći ! – prazninu koju je na Balkanu ostavila EU. Beogradu je isporučeno samo nekoliko tisuća doza cjepiva Pfizer. “Napravili su vrlo skupe čamce za spašavanje, a oni koji nisu bogati, a mali su, poput zemalja Zapadnog Balkana, osuđeni su da potonu s Titanicom”, izjavio je Aleksandar Vučić neki dan uspoređujući distribuciju cjepiva s potonućem slavnog broda. Premda, Srbija riskira zbog intenziviranja suradnje s Kinom. Zapravo je teško zamisliti da će nova američka administracija to prihvatiti jer su još svježe diplomatske rane zadobivene u borbi s Kinom u posljednje četiri godine. Rizik je i odnos s EU, kojoj se Srbija posljednjih mjeseci dodvorava gurajući se kao žrtva europskih politika.
Cjepivo koje je posvadilo Europu
Predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen motivirala je svojim izjavama oklijevanje Europe prema ruskom cjepivu, ponajviše pitanjem može li Rusija isporučiti dovoljno Sputnika V ako nema dovoljno ni za svoje stanovništvo. Izjavila je to unatoč objavi ” The Lancet ” i Instituta Spallanzani u Rimu koji su pružili pozitivne kritike o Sputniku. Kašnjenjem proizvodnje AstraZenece (koje Europska komisija smatra svojim, premda je britansko!) i Pfizera, europskih glavnih cjepiva, Europa posljednjih dana ostavlja mjesta za Sputnjik V, pa se geopolitička poluga opet našla u rukama Putina. U novije vrijeme Sputnik V prihvatio je i mađarski premijer Viktor Orban, koji je zbog prepirki oko cjepiva prekjučer napustio europske pučane. Blagoslov ruskom cjepivu dala je posredno i njemačka kancelarka AngelaMerkel, rekavši da se neće cijepiti AstraZenecom. Nijemci već tjednima nastoje ubrzati dolazak Rusa u europski postupak autorizacije, nadajući se pozitivnom ishodu. Berlin je čak predvidio mogućnost lokalne proizvodnje Sputnika V, perspektive koja će Njemačku učiniti europskim proizvodnim i distribucijskim čvorištem. Nismo zaboravili da su Nijemci još prije manje od mjesec dana Sputnik ismijavali…
Ovo su očigledno dani otvaranja i drugih europskih metropola, počevši od Pariza. Sputnik V može se distribuirati u Francuskoj ako odgovara “znanstvenim standardima” i “europskim potrebama”. Doček ruskog cjepiva u Madridu bio je još topliji. Slučaj “Navalny” ne smatra se više kočnicom suradnje s Moskvom u vezi sa cjepivima i u borbi protiv pandemije. Oružje međunarodne diplomacije u ratu cjepivima suočeno je s “golemim gospodarskim projektima poput plinovoda Sjeverni tok 2, u koji je uključeno pet europskih skupina”. Taj projekt pokušao je opstruirati Emmanuel Macron kako bi francuski Sanofi dobio na vremenu u proizvodnji svoga cjepiva. Međutim, njemačka je kancelarka na brzinu ušutkala Macrona jer je Njemačka, službeno, jedina zemlja EU koja ima izravan kontakt s timom Sputnika. Ruski serum već se probio do različitih dijelova svijeta, prije svega zahvaljujući mnogo nižoj cijeni od cjepiva koja proizvode BioNTech / Pfizer i Moderna. Prema timu Sputnika, lijek se prodaje za manje od 10 dolara po dozi, što je i dalje više od cjepiva AstraZeneca (između 4 i 5 dolara po dozi). Vrijedi napomenuti da Europska komisija izlike u kašnjenju s nabavkom cjepiva pripisuje upravo – cijeni. “U vrlo bliskoj budućnosti želimo početi proizvoditi u drugim zemljama kako bismo udovoljili rastućoj potražnji u sve većem broju zemalja”, kaže glasnogovornik Kremlja, Dmitri Peskov, za ruski Tass. Ruski fond Rdif ima već ugovore o proizvodnji s nekoliko zemalja izvan Rusije, uključujući Kinu, Indiju, Koreju i Brazil. “Sputnjik ćemo proizvoditi i u Kazahstanu, a razvijat ćemo ga u Bjelorusiji, Turskoj, a možda i u Iranu”.
Unatoč strateškoj važnosti balkanske regije, Washington i Bruxelles su u odlučujućem trenutku sramotno zanemarili staru Europu. EU je, istina, osigurala 70 milijuna eura za kupnju cjepiva za šest balkanskih zemalja kandidata za ulazak u Uniju (Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Kosovo, Albanija), ali ništa od toga nisu dobile. S obzirom na situaciju, susjedne zemlje žele slijediti srpski primjer i okrenuti se Rusiji i Kini. U međuvremenu je Srbija obećala donacije cjepiva Kosovu i Bosni i Hercegovini, a nešto je već dala Sjevernoj Makedoniji. Beograd je uvijek održavao bliske odnose s Moskvom i Pekingom paralelno s procesom pristupanja EU, uznemirujući Washington i Bruxelles. Srpski geopolitički pristup dobiva na snazi među balkanskim državama koje su imale povjerenja u pomoć EU. Za te vlade odabir zapadnih cjepiva također je bio način da pokažu na kojoj su strani. U početku su u potpunosti ignorirale Rusiju i Kinu. Ali, sada si ne mogu javnosti objasniti svađe u Bruxellesu i objesne korporativne odluke Pfizera, Moderne i i AstraZenece.
Osim Srbije, i Mađarska koristi ruska i kineska cjepiva. Ako EU nije uspjela poslati čak ni simbolične doze državama kandidatkinjama za članstvo, kako to protumačiti? Zemlje Zapadnog Balkana (što je politički sinonim za bivšu Jugoslaviju) nisu očekivale da će dobiti cjepivo istodobno s 27 država članica Unije, ali nadale su se barem solidarnosti. I još: povijesno nepovjerenje Albanaca prema autoritarnim režimima Rusije i Kine jače je od razočaranja prema Zapadnoj Europi. Međutim, razgovarajući za Financial Times, Edi Rama, premijer Albanije, rekao je kako je razočaran što njegova zemlja nije primila ni tu šačicu simboličnih doza cjepiva od EU. Albanija je, naime, cijepljenje zdravstvenih radnika započela sa serijom od 970 doza cjepiva Pfizer / BioNTech, koje joj je donirala anonimna europska zemlja (govori se da je to učinjeno uz pomoć Srbije!).
Cjepivo i pipanje ratnih ožiljaka
Dodavanje cjepiva Srbiji i drugim balkanskim zemljama koje je EU “napustila” važna je geopolitička pobjeda za Kinu, jer će se morati suočiti s europskim kinesko-skepticizmom i američkim neprijateljstvom, čak i s novim predsjednikom Bidenom. Posljednjih je godina Kina usmjerila ulaganja na Zapadni Balkan, uključujući željezničku vezu između Beograda i Budimpešte u Mađarskoj. Unatoč strateškoj važnosti balkanskih država, Washington i Bruxelles su ih zanemarili u odlučujućem trenutku, skidajući kraste s rana zadobivenih u nedavnoh povijesti. Natjecanje u najkompliciranijoj regiji u Europi, rastrganoj etničkim ratovima koji su ostavili politički krajolik od nacija – država, malih, siromašnih, ne previše povezanih i teških za integriranje. Toliko teških da ih i prosječni filmski uradak poput Dare iz Jasenovca (koji je također upotrijebljen u geopolitičke svrhe) može uznemiriti više od krucijalnog pitanja cjepiva i zdravlja nacija. Nedavni komentar srbijanskog predsjednika Vučića stoga je vrlo indikativan: „Ljudi u EU su dobri ljudi, ali srećom imao sam dovoljno iskustva i znanja da pretpostavim da će to dogoditi. Ovo je rat za živote ljudi, ali i za budućnost svake zemlje Zapadnog Balkana ”.
Velika iluzija tržišta i korištenje krhih naroda
Tržišta je, nema dvojbe, oduševio drugi val zaraza. Cjepiva su odjednom postala strateškom imovinom. Poput ratnog oružja, sofisticiranijih radarskih sustava, ili poput cyber rata. Kao što se može zamisliti, nije to samo pitanje legitimne komercijalne konkurencije tvrtki.Još prije deset godina izvještaj Instituta Eurispes govorio je o ‘zdravstvenom imperijalizmu’, budući da je 12 najboljih farmaceutskih tvrtki na svijetu tada bilo koncentrirano u nekoliko zemalja: diljem Sjedinjenih Država, a slijedile su ih Rusija, Indija, Kanada, Izrael i Kina. Živi živcati oligopolitički pool, sposoban voditi i uvjetovati zdravlje milijuna pojedinaca…
Novo globalno oružje oštri se, dakle, u pozadini politike i u laboratorijima farmaceutske industrije. Jer tko nudi i primijeni cjepivo, stječe i osvaja moć i utjecaj. Kina je to razumjela od samoga početka. Prema studiji tvrtke Airfinityja, bogate zemlje u kojima živi 14% svjetske populacije već su kupile 53% svih najperspektivnijih cjepiva na tržištu. Suprotno tome, 67 zemalja s niskim i srednjim i niskim prihodima, poput Kenije, Mijanmara, Nigerije, Alžira, Pakistana i Ukrajine, prijeti opasnosti da ostanu bez svega. I ovdje Kina, ali i Rusija, nude i ponudit će svoj CoronaVac, odnosno Sputnik V.
Kina se posebno želi etablirati na svjetskoj sceni kao velika tehnološka sila, ali i kao nezamjenjivi trgovinski partner. Utrka koja, prema Focsivu, Međunarodnoj dobrovoljnoj službi Saveza kršćanskih organizacija, nije posve strana širenju pandemije, može prouzročiti ” grabež“. No, budući da pecunia non olet (novac ne smrdi) – cjepivo danas vrijedi jednako kao sirovine. Kako su do nafta i ugljikovodici mogli uvjetovati ekonomski život neke zemlje, u bliskoj će budućnosti oni koji upravljaju i otvaraju slavine za cjepivo osvojiti pozicije snage i prednosti. U ovoj čupavoj dobrotvornoj akciji u kojoj su Kinezi i Rusi (ali ne samo oni) spremni ponuditi svoje cjepivo manje sretnim zemljama po konkurentnim cijenama, isprepliće se jedan od manje plemenitih aspekata: testiranja na narodima koji su smatrani politički krhkijima eksperimentiraju se učinci novih otkrića. John Le Carré (koji je jadan umro 12. prosinca 2020.) opisao je s bolesnom točnošću u svom djelu The Constant Gardener povijest cjepiva protiv tuberkuloze testiranog u Keniji na bespomoćnoj populaciji. Znanstveni podaci o kineskim ili ruskim cjepivima vjerojatno nisu lažni – kažu stručnjaci, ali način da ih se objavi – jest. Evo primjera: da bi potvrdila vjerodostojnost svoga cjepiva, web stranica Sinovac Biotech objašnjava kako je podružnica Sinovac Life Sciences “započela razvoj neaktivnog cjepiva protiv Covid-19 (nazvanog CoronaVac) 28. siječnja 2020”. Što posredno sugerira da su, samo nekoliko tjedana nakon globalnog širenja virusa, Kinezi već razvili recept za cjepivo.
Ukratko, diplomacija cjepiva je nova geopolitička strategija. Sukob između EU Komisije i država članica s najvišim rukovodstvima farmaceutskih multinacionalki prešao je granice pristojnosti. Još donedavno to nismo mogli zamisliti. Kina je opet stavila nogu u vrata trgovini cjepivom jer ne želi zaostajati za globalnim konkurentima u utrci koja se zadnjih tjedan čini više geopolitičkom i financijskom nego javnozdravstvenom.
Ovo naprosto nije 2021. godina koju su Europljani očekivali. Što je pošlo po zlu? Čija je krivnja? Griješe li dobavljači cjepiva, nacionalne vlade ili europski dužnosnici u Bruxellesu? Istina je, kao što se često događa, kombinacija nekoliko čimbenika, od cijene cjepiva, koju EU spočitava proizvođačima, do toga da je započeo imperijalistički grabež sa svih strana; nekoć velike sile sebe opet vide kao vladare svijeta. Samo ovaj put za globalnu nadmoć trguju bočicama cjepiva.
Stara močvara, novi krokodili.
Foto: arhiv magazina Svijet i web izvori