U Zagrebu je, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, 29. studenog održana promocija dvojezične knjige hrvatske autorice iz Beča Jadranke Klabučar Gros ‒ Dani za sjećanje, dani za zaborav…
Jadranka Klabučar Gros, autorica šest knjiga poezije, živi i radi u Beču, a piše na više jezika. Njeno literarno stvaralaštvo povezano je s njezinim zapaženim kulturnim angažmanom u Austriji i Hrvatskoj, ali u međunarodnim okvirima…
Jadranka Klabučar Gros hrvatska je pjesnikinja izvan Hrvatske ‒ svjetska, a naša, koja po defaultu u svojoj poeziji oslobađa nostalgiju, ali onu vrstu nostalgije kakvu je istinski prozreo i opisao Milan Kundera, i sam iseljenik. Ali, Jadranka Klabučar Gros, kao pjesnikinja hrvatskoga izričaja, pripada onom dijelu hrvatske književnosti koji se najjače afirmirao nakon Domovinskoga rata.
Nesvakidašnje autorske stabilnosti – ne samo zbog svoga nepogrešiva, izbrušena stila, već i zbog snažnih emocija koje se odražavaju u tonu svake njene pjesme, ova autorica inovira, mijenja percepciju nostalgije, koja se spontano uvlači u poeziju gotovo svih iseljenih pjesnika. Ona, naime, ne idolizira prošlost, već ju bilježi, a kao urbana autorica pjesmama dodaje dojam optimizma, a ne tugaljivost i pesimizam kao u starih nostalgičara. A sve to značajan je poetski iskorak te približavanje posve modernom, urbanom poetskom jeziku.
Mladi glazbeni talent Ivo Tolga Postoglu glazbeno je popratio događanje u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića
Knjiga Dani za sjećanje, dani za zaborav čitatelju će poslužiti i kao svojevrsni itinerer, poetski zapis života izvan zavičaja. Doživljaje pjesnikinja bilježi retorikom nježne duše i kratkim liričnim porukama te bukoličkim opisima, primjerice, putovanja, kojima ujedno sintetizira svoje mentalne i fizičke instinkte. Strofe su joj prepune jasnih slika koje su sinonim za stil i metaforu, a koje pobuđuju melankolično i istodobno spokojno i meditativno stanje proizašlo iz autoričine potrebe da kopa po dubinama duše, po onim nevidljivim prostorima u kojima može voditi dijalog s vlastitim unutarnjim svijetom. Ti se nevidljivi prostori, koje pjesnikinja izvrsno percipira, rađaju najčešće iz čvrste veze uspostavljene s intimnom mjesta s kojima je fizički uglavnom prestala komunicirati. Odnos između povrataka i odlazaka, prisutnosti i odsutnosti, između nestaloga vremena i novoga stanja nije, nagovijestit će nam pjesnikinja, tako jednostavan. Duša ove knjige stoga je uranjanje u bit gorko-slatkog osjećaja koji nas obuzme kada pomislimo na prošla vremena. Autorica shvaća da se prošlost ne može vratiti, ali nalazi utjehu u sjećanju na ono što je bilo, dočim čitatelju prenosi poruku da su naša sjećanja dragocjena i da nas uvijek prate. Premda ironizira svoje odnose s pojedinim ljudima, pridodaje im čast, povezanost, važnost, ali i to da ne želi odustati od nekih na ovaj ili onaj način izgubljenih veza. Stihovima stvara novu prisutnost prenoseći različite emotivne doživljaje kao poputbinu svoga dugog iskustva, u kojem se zrcali mješavina zadovoljstva što je nešto proživljeno i posvećeno dubokoj emociji koja se od slabosti pretvara u osjećaj. Po tome je Jadranka Klabučar Gros majstorica najtematiziranijeg područja u poeziji, premda se izvrsno nosi sa svakom temom.
Na promociji knjige Dani za sjećanje, dani za zaborav govorile su (slijeva na desno): Nera Karolina Barbarić, urednica knjige, autorica i dr. sc Dubravka Pleše, koja je knjigu prevela na engleski…
Klabučar Gros je, ukratko, pjesnikinja koja istražuje teme unutarnje snage, otpornosti i ljubavi kroz jedinstvenu osjetljivost. Kombiniranjem introspekcije i univerzalnosti, rafiniranim pisanjem i pametnom upotrebom metafora, uspijeva uhvatiti ljepotu i proturječnosti života. Svaka njena pjesma u ovoj knjizi poziv je na otkrivanje nijansi ljudske duše i promišljanje o najdubljim značenjima svakodnevnih iskustava. Stihovi stoga djeluju unisono, poput skladbe. Kratkim, ali intenzivnim strofama, autorica priča o unutarnjem putovanju duše koja pronalazi snagu za preporod i ljubav. Također, slavi ljubav ne samo kao romantični osjećaj, već i kao vitalnu snagu koja omogućuje da se ponovno povežemo sa sobom i svijetom, pa zaključujući knjigu stihovima “Teške su ruke/ Koje ne mole/ I koje ne vole”.
Zbirka poezije Dani za sjećanje, dani za zaborav poziva na razmišljanje i pronalaženje novih vrijednosti u poeziji, a stihovi joj bivaju pravo utočište za dušu…
Tekst: N.K.B., Foto: Ljiljana Lipovac
