Objavljeno

KAKO JE DUH GRACIOZE LOVRINČEVE

STVORIO HVARSKI  POETSKI  KRUG

Poetski susret u Starom Gradu, 17. po redu, održan 1. kolovoza, okupio je pjesnikinje otoka Hvara, ujedinjene pod  zajedničkim motom Jazik naših materih, oslonjenim na poetski duh Gracioze Lovrinčević, pjesnikinje 16. stoljeća, i temeljenim na zajedničkoj nakani očuvanja lijepe hvarske čakavice kroz pisanu i govorenu riječ…

Ovogodišnji, 17. susret pjesnikinja pod nazivom Jazik naših materih održan je unatoč brojnim ograničenjima, ali ne kao inače u Hektorovićevu Tvardoju

Poetski susreti u Hektorovićevu Tvardoju što ih pratimo već punih 17. godina ukazali su kako je ime Gracioze Lovrinčević duboko utaknuto u novodobnoj hvarskoj poetskoj enklavi, a nametnulo se kao neizbježan izvor razumijevanja „mlade“ dijalektalne, čakavske i ženske poezije na otoku. No, može li se uopće reći kako su posljednjih desetljeća žene, barem u hvarskim okvirima, prevladale u stihotvorenju i koja je poveznica s utjecajnošću imena Gracioze Lovrinčević, o čijem životu, istina, malo znademo, ali  je – zaslugom pjesnikinje Marice Buratovića i starogrojskog pjesničkoga kruga – postala savršenim primjerom, u povijesti često opetovanim, kako žene u književnosti ili u umjetnosti mogu jače afirmirati jedino u grupi?

Poslijeratnih godina u hvarskoj su kulturi žene, može se tako reći, potpuno ušle u svijet lijepe pisane riječi. Neke su prisutne otprije (Tatjana Radovanović, Lucija Rudan…), ali su pravu grupu stvorile tek one odabrane koje su hvarskoj čakavskoj poeziji, upravo „na tragu Gracioze Lovrinčević“, pristupile prvih godina ovoga stoljeća. Na samome početku, te žene nisu imale istaknut profil u poeziji, već su im stihovi doživljeni kao intelektualne funkcije obrazovanih žena koje stihove pišu kako bi “skladno dopunjavale figuru  školovane žene“. Ovaj slobodan opis sadrži svijest muškaraca o ženama koje ne prolaze pasivno kulturne promjene, već su aktivno dio zbivanja. Na sreću, novi fenomen u poetskom hvarskom krugu promatraju i muški pisci, odnosno pjesnici, koji intelektualnu ženu shvaćaju kao sastavni dio književne kulture. Potvrđuje to i činjenica da je svakogodišnje pjesničko događanje u Tvardoju, u Starom Gradu – Jazik naših materih – naimenovao hvarski pjesnik, Damir Carić.

Marica Buratović, pjesnikinja i umirovljena učiteljica, idejni je tvorac poetskih susreta žena u Tvardoju



Ovogodišnji susret pjesnikinja iznimno se održao u prelijepom vrtu palače Biankini, a stihove su kazivale pjesnikinje Svjetlana Carić, Katja Stančić, Ivana Milojka Malić , Dobrila Tomičić, Ivana Mateljan, Nela Vrkljan, Nila Perica Glasinović, Marica Buratović, Katarina Makjanić i Klaudija Gamulin, Ivana Mateljan, koja je čitala stihove Antonele Barbić. Svoje pjesme predstavio je i gost večeri Nikola Kuzmičić. Luki Ljubić, tehnički suradnik na Susretu, također je pročitao svoju pjesmu. Dragana Lazaneo vodila je program u duhu u kojem to već godinama čini. Idejni tvorci Susreta, Marica Buratović i Jasenka Bosnić, pronašle su pravi put kako afirmirati poetsku riječ, pa je na recitalu zatitrao noviji poetski duh, osjetila se bogatija duhovnost i novi pjesnički zanos; nije više prevladavajuća tugaljivost, iracionalna nostalgija, fokusiranje na odabir antiknih riječi, kako je to bivalo proteklih poetskih susreta: u vrtu Biankinijeve palače mnogo je toga te večeri bilo novo, drugačije  – od propisane distance do toga da su se ondje čuli mnogi zreli čakavski stihovi, domaća riječ odzvanjala je poput suvenira, utkana u novom, suvremenijem kontekstu, poetski i zanatski izbrušenijem. Veselje je za hvarske stiholjupce tim veće jer je grupa u prošloj godini izgubila nekoliko vrijednih autora: Tatjanu Radovanović, Maricu Gamulin, Lukreciju Sušić i Petra Srzentića.

Damir Carić, hvarski pjesnik, osmislio je slogan Jazik naših materih, koji je smjesta zaživio među pjesnicima i publikom

No, zašto je uopće odabrana Gracioza Lovrinčević kao duhovni entitet koji živi nad poetskim starogrojskim susretima?  Kako to dovesti jedno s drugim u vezu? Prije svega, tih poslijeratnih godina kada su pjesnički susreti započeli bila je potrebna ženska poetska figura na koju bi se „nova poezija“ mogla osloniti. Tko bi bio u tom smislu doličniji od Gracioze?

Vrijeme u kojem stvara Gracioza Lovrinčević  jest ono na tmurnom i dubokom jugu 16. stoljeća, kada žena proživljava tragične posljedice europskog rata između Francuske i Španjolske za hegemoniju i trpi zbog osmanlijskih prijetnji koje su dolazile s istoka. Kulturno, život Gracioze Lovrinčević poklopio se s vrlo sretnim trenutkom za otok: pjesnikica je zapravo bila okružena najboljim umjetnicima i piscima stoljeća, uključujući Bartučevića, Jeronima i Hortenzija, Gazarevića, Lucića itd., a u neposrednoj blizini i vjerojatno poznavajući  njihovo djelo  – talijanski pisci  Ludovico Ariosto, Aretino, Tasso i, još značajnije, velike pjesnikinje poput Victorie Colonna, Veroniche Gambara, FrancescheTurrini Bufalini, Barbare Torelli Strozzi, Gaspare Stampa…

Početkom 16. stoljeća žensko je stanje postalo predmetom intenzivnog promišljanja koje dotiče najrazličitija područja i prodire u sve književne žanrove. I u kratkoj priči i u kurtizanskoj lirici, kako se nazivala ženska poezija, u traktatima i viteškim pjesmama, žena je u središtu nove znatiželje. Kao što svjedoči progresivna afirmacija “querelle des femmes” (ženskih svađa, op.a.), značajno mjesto uzima sama ženska priroda.

Propitujući vrijeme Gracioze Lovrinčević, čije djelovanje svjedoči Petar Hektorović u poznatoj poslanici (pohvali), gdje kaže „da je od mladosti počela slagati bogoljubne piesni, te da je poznata ne samo u Hvaru, nego i u Splitu i Trogiru.“  U nekim literarnim izvorima  Gracioza se spominje kao Gracioža (npr. u popisu kumstava iz crkvenih knjiga na Visu), odnosno Gracioza Lovrenčeva  (što sugerira ime obitelji iz koje potječe, ali valja znati i da pjesnikinje i slavne žene 16. stoljeća nose očevo i muževljevo prezime ili žena uzima neko sasvim treće, samo svoje…). U stvarnosti, ona je je bila žena  Ivana Anđela, sina poznatoga hvarskoga ljekarnika Frana Gariboldija. Da je s njime imala potomstvo, kazuje i podatak iz viških crkvenih matica, gdje se navodi da je njihova unuka, također imenom Gracioza, navedena kao kuma na krštenju u Visu, i s napomenom da je riječ o unuci Gracioze Lovrinčeve. Ti kratki podaci daju nam za pravo misliti kako Gracioza nije živjela u Hektorovićevu Tvardoju, kao s njime intimna, što neki autori spekuliraju, već u Hvaru, još vjerojatnije na Visu, gdje je obitelj njezina muža imala velike posjede i gdje su se mnogi pripadnici bogatijih obitelji iz Hvara odmarali ili sklanjali poslije pred napadima Turaka.

Gdinjski slavuj Ivo Giovani Visković, koji je uglazbio mnogo pjesama hvarskih autora, i pjesnikinja Ivana Milojka Malić

Međutim, 16. stoljeće upisano je u duhovnu kartu Mediterana kao prethodeće generaciji čiji je cilj potvrđivanje dostojanstva žene. Nadalje, definicija prostora i funkcija koje tada pripadaju ženi povezana je s promišljanjem o instituciji braka, u kojoj žene dobivaju na značaju kao supruge i majke, pa je slabo vjerojatno da je Gracioza Lovrinčević pokupila hvale među viđenijim muškim pjesnicima kao „kurtizana“,  a ne kao udana žena. Oplemenjivanje vjenčanjem zapravo je neodvojivo od rehabilitacije slike žene toga doba. Međutim, iako sekularizacija pogoduje izražavanju ženskih tvrdnji, ostaje očigledan odmak između stvarnosti žena u društvu i reprezentacija koje im pruža literatura. Zato nije loše misliti kako je Gracioza Lovrinčević pripadala toj generaciji, koja će, primjerice, u Dubrovniku afirmirati Cvijetu Zuzorić  i njezinu prijateljicu, prvu feministkinju uopće, kojoj  je  stala u obranu – Maru Gundulić Gučetić. Njoj u čast napisala je 1582. godine posvetu, koja je objavljena dvije godine kasnije u predgovoru djela njezina supruga Nikole. Posvetom je pokušala obraniti sve žene te se okomila na sve one koji su im iz nekog razloga zavidjeli. To je, eto, stanje u društvu i na Hvaru u doba Gracioze.

Svi sudionici na Susretu osobno su čitali svoje pjesme. Jedino je Ivana Mateljan govorila stihove Antonele Barbić

No, nema dvojbe da je Gracioza Lovrinčević u komunikaciji s Petrom Hektorovićem, jer s njim dijeli napredna razmišljanja o životu među pukom. Današnjim jezikom rečeno, bili su na istoj političkoj strani, onoj koja se zalagala za davanje većih prava pučanima nakon ustanka Matije Ivanića i za demokratizaciju kulturom. Ujedno je to politički stav među hvarskim učenim plemstvom što će početkom 17. stoljeća iznjedriti Hvarsko kazalište.

I najposlije, imademo dva dokaza da je Gracioza Lovrinčević bila iz otmjenije obitelji: prvo, svjedočila je na krštenjima, što je siguran znak, po tadašnjim uzusima, da je bila pismena, a to su bile uglavnom žene iz boljih obitelji, i drugo – pisala je, kaže Hektorović, bogoljubne piesni, što pak znači da je, također po uzusima tada imućnih obitelji, učila glazbu i metriku, odnosno pisanje pjesama, pisama slaganih u rimi i  – pohvale.

Stanoviti povratak ili ugledanje na taj davni običaj pisanja pohvala, na otoku se Hvaru u tišini zadržao svih posljednjih stoljeća, a čast pisati ih imali su viđeniji ljudi, vješti u pismu ili stihu. Utoliko su moje posebno zanimanje izazvale pohvale što su ih napisale Ičica Barišić i Dobrila Kuzmić (premda nazvane poslanicama), koje su objavljene u zborniku „Jazik naših materih“,  jer se na taj prikladan način evocirao duh Gracioze Lovrinčević među sudionicama pjesničkih susreta  u Tvardoju, na svojevrstan način oživjevši prigušenu otočku povijest i potvrdivši na koji su sve način u pjesništvu žene stoljećima hvatale pažnju.  

Vrt vile Biankini ugostio je ove godine hvarske pjesnike. Kao u dobra stara vremena, na grčki način…

Istina je i ovo: ženu su prisiljavali kodeksi i pravila unutar obitelji, nije imala pristup studiranju i zbog toga, osim rijetkih primjera, nije mogla odgojiti svoju “pjesničku inspiraciju”. Osim toga, dugo je vrijedila  moralna procjena koja ide u skladu s definicijom “kurtizana”.  Stoga  smo u srcu Tvardoja svake godine, rekosmo – već 17. put, mogli prisustvovati svojevrsnoj renesansi koja uzdiže lik i ulogu, čak i etičku, ženskoga izraza koji poprima dvosmislenu i moralno opravdanu vrijednost, na isti način na koji u zajedničkom govoru i osjećaju definicije slobodnog muškarca i slobodne žene imaju različito značenje; u prvom slučaju govorimo o slobodi talenta, u drugom o lakoći običaja.

Pjesnikinje koje su pristupile, istočnjački rečeno, hvarskom poetskom ašramu, a o kojima govorimo, uživaju izuzetnu privilegiju samo zato što su potvrđene iskustvom mnogih žena. Ono što spisateljicama i pjesnikinjama ženama nedostaje nije nadahnuće ili volja da se njihov glas čuje, već prilika i sposobnost da to postignu neovisno i društveno prihvaćeno; moglo bi se reći da im je prije oformljavanja grupacije Jazik naših materih nedostajalo prostora, ono što uvijek  stoji između žene i pisanja, jer nedostatak osobnog i slobodnog prostora gdje bi mogla posvetiti vrijeme i koncentraciju književnom razrađivanju vlastite misli.

Dragana Lazaneo

U jednom svom lijepom eseju Virginia Woolf, između ostalog, tvrdi kako je biti žena pisac proizvod okolnosti koje su doživjele i da su materijalni uvjeti u kojima živi presudni za njeno pisanje. Što se nedvojbeno može primijeniti na slučaju hvarskih pjesnikinja posljednjih dvadesetak i više godina, koje su, međutim – udruživši stihove – zaorale duboku brazdu lijepe hvarske čakavice.

Tekst: Nera Karolina Barbarić, Fotografije: Vilma Matulić i Jasenka Bosnić

Objavljeno

U JELSI JE RIČ IZNIKLA

Promocija  treće knjige čakavske poezije Ičice Barišić, objavljene pod muzikalnim nazivom „Iz zemje je rič iznikla“, održana je vrlo vruće hvarske večeri, 29. srpnja,  na Trgu sv. Ivana u Jelsi, kao prvo u nizu značajnijih hvarskih poetskih ljetnih zbivanja…


Naslovnica knjige s fotografijom rodne kuće pjesnikinje

Otkako je bard klapske pjesme Ljubo Stipišić Delmata 1995. zapazio stihove Ičice Barišić i pjesmu koja je naslovna u njezinoj trećoj knjizi „Iz zemje je rič iznikla“ te je uglazbio (kažu – bio je to njegov posljednji glazbeni uradak), ubrzano se razvijala poetska ekspresija ove Pitovke, umirovljene nastavnice kemije i biologije, koja je svoj radni vijek provela u Splitu. Godine 2006. objavila je prvu knjigu poezije, „Libar kako timbar“, na narječju svojega rodnoga mjesta. Danas pak ističe potrebu da poezijom oformi svojevrsno pitovsko pismo, senzibilan i jednostavan izričaj koji bi bio prepoznatljiv izvan otoka Hvara, svojevrsnoga poetskog ašrama. Jer – reći će pjesnikinja –  premda se u poeziji prepoznala tek nakon završetka svoje nastavničke karijere, pisati je počela da sačuva svoj pitovski vokabular, evocira davne uspomene, progovori o starim zanatima i običajima, o otočkoj svakodnevici kakva je ostala sačuvana u njezinom sjećanju. Takvo što Milan bi Kundera nazvao nostalgijom, no to je samo prostorno ograničenje širega značenja. U poetskoj tradiciji mediteranskih otoka, a otok Hvar, i Pitve dakle, ondje pripadaju, znamo da je riječ o onome što Portugalci nazivaju saudade: ako ste ikada iskusili osjećaj melankolične želje za nečim što više ne postoji, snažnu nostalgiju prožetu tugom, ali i ugodan osjećaj prema dalekom mjestu, prema zemlji, kući, ljubavi, možda izgubljenoj, ili čak prema nekom mjestu koje nikada nije posjećeno, ali ste poći ondje stalno žudjeli, ili iskustvu koje ste željeli – eto, to je saudade. A Ičica Barišić dobrano primjenjuje sve od tih osjećanja, čak je saudadična i prema samom protjecanju vremena, pa tako kaže u pjesmi “Otolič“, za koju joj je, kaže, akademik Tonko Maroević svojedobno sugerirao da po njoj knjiga nosi naziv: “Otolič je u hipu pasalo/već sutra je/ domalo“…

Ičica Barišić svoju je poetsku karijeru započela kako bi sačuvala vrijednosti svoje pitovske baštine. Desno: Ičica svojedobno u Galeriji Meštrović

Poseban  značaj njezinih pjesama, pa tako i onih u zbirci „Iz zemje je rič iznikla“, upravo je jezik: pjesme su ispjevane na pitovskom, idiomu koji pripada južnočakavskom ikavskom dijalektu, ali ih ona uokviruje u moderne poetske oblike, od soneta, slobodnoga stiha do haiku formi, ovisno o vrsti emocije koju „zaokružuje“. Ičica se Barišić poeziji na dijalektu doslovce prepustila, pa joj riječi gdjegdje spontano stvore refren, a slobodni stih refleksije ili duboke osjećaje,  kojima  ispovijeda djetinjstvo i oblikovanje vlastitoga ega ( „Radovala se svemu/ i cvitu, i svitu/i dobron pismi./ I plakala kad je bolilo./I snila,/puno san snila…). U najvećem broju pjesama više ne žali, samo osjeća; nostalgiju, zahvaljujući pjesničkoj nadarenosti, Ičica Barišić iskazuje shvaćanjem poezije kakvo se sačuvalo među osobitim pojedincima, koji osjećaj da se sve važno duhovno nalazi ondje gdje su to prvi put osjetili, gdje je to obilježeno spontanim nadahnućima – prepoznaju tek kad se od toga izvora odvoje. Ima toga izričito, primjerice, i u njenim stihovima (pjesma Prominilo misto dušu): Prominilo je dušu misto/iz potribe il kontrešta/arija se ćuti furešta/sorce mista ne tuče isto./

Na pitoresknom Trgu sv. Ivana u Jelsi održana je promocija treće knjige osebujne poezije autorice Ičice Barišić. Njene stihove publici su predstavili Tonči Barišić, Vlatka Buj, Frankica Peronja, Danijela Lovrić i Jakov Barišić

O poeziji ove Pitovke pisali su Tonko Maroević, Jakša Fiamengo, Anatolij Kudrjavcev, Siniša Vuković… Vivian Grisogono prevodila je njene pjesme na engleski.  A u Jelsi je 29. srpnja njenu treću zbirku predstavio Tonči Barišić, urednik i njezin sin, koji se u uvodnoj riječi emotivno osvrnuo na njenu poeziju. O autorici i poeziji govorili su još Danijela Lovrić i Frankica Peronja, a stihove je govorio Jakov Barišić, njezin unuk. Jelšanska pjesnikinja i dogradonačelnica, Vlatka Buj, vodila je publiku kroz poeziju Ičice Barišić, divno odrecitiravši  nekoliko pjesama iz knjige.  

Zbirku čakavske i dijelom štokavske autoričine poezije „Iz zemje je rič iznikla“ objavila je nakladnička kuća Meandar iz Zagreba.  

Objavljeno

GASTRO PUTOVANJA

DIJON: GRAD S MIRISOM LJUTOG SENFA    

Za Dijon se kaže kako je to grad stotinu zvonika zbog brojnih crkava u gradu i okolici. Naziv grada dolazi pak od riječi ”divin”, što znači “božanski”. Njegove stanovnike ponekad se proziva da su buržujski nastrojeni, umišljeni i oholi jer ističu svoj ponos zbog grada i njegove povijesti. Jedan je to od  najsigurnijih i najugodnijih gradova za živjeti u Francuskoj. Najbrži način razgledavanja grada jest  „sovin put“. Sova je, naime, izabrana za amblem grada, pa stanovnici Dijona vjeruju kako im ona donosi sreću…

Početak svakog obilaska Dijona jest – dodir mitske kamene Sove…

Možda je u susjedne zemlje jednostavnije otići osobnim automobilom, a na one udaljenije avionom, vlakom ili autobusom. No, nas petoro otpremilo se sunčanog rujanskog jutra „mazdom“  na put dugačak više od 1.200 kilometara, kroz Sloveniju, Austriju, Njemačku, do francuskog grada Dijona. Većina je ljudi čula za francuske gradove Pariz i njegov fascinantni Eiffelov toranj, za Strasbourg, poznat po Europskom sudu za ljudska prava, kao i za Nicu, Marseille, Lyon ili poznato svetište Lourdes, a tek manji broj je onih  koji će vam nešto više reći o ovom gradu, poznatom po senfu, vinima i medenjacima različitih okusa…  

Poseban doživljaj u gradu koji na svakom mjestu i po cijeli dan miriše na senf jesu krovovi u starom dijelu grada.

Uz dulje i kraće odmore, na odredište smo stigli nakon dvadesetak  sati provedenih na putu. U rano jutro, još  prije svitanja, ušli smo u uspavani grad, čijim je ulicama prošao tek pokoji automobil ili ranoranilac.

Place F: Rude, s fontanom

Dijon je, ukratko, glavni grad francuske regije Bourgogne, smješten tristotinjak kilometara jugoistočno od Pariza, 200 kilometara sjeverno od Lyona, te dvjestotinjak kilometara sjeverozapadno od Geneve. Na njega se nadovezuju brojni okolni gradići kao Talan, Chenôve, Quetigny ili Longvic, koji  zajedno broje oko 250.000 stanovnika. Nalazi se u departmanu Côte-d’Or  (Zlatna obala),  u dolini dviju manjih rijeka Suzon i Ouche, a kroz njega protječe Burgonjski kanal dužine 242 kilometra i povezuje porječje rijeke Seine i Rhône. Grad je smješten u kotlini, zbog čega ima nezavidnu  klimu, česte kiše tijekom cijele godine i promjenjivo vrijeme. Jedan je od najtoplijih gradova u Francuskoj za ljetnih mjeseci, kada temperature sežu i do 42 stupnja, a zime su izrazito hladne, s redovitim snijegom.

Fasada crkve Notre Dame de Dijon

BOŽANSKI GRAD DOSTOJANSTVENIH LJUDI:  Doznajemo da naziv grada dolazi od riječi ”divin’,’ što znači “božanski”, pa se za Dijon kaže kako je to grad stotinu zvonika zbog brojnih crkava u gradu i okolici. Njegove stanovnike ponekad se proziva da su buržujski, umišljeni i oholi jer ističu svoj ponos zbog grada i njegove uistinu impozantne povijesti.   

Smjestivši se gotovo u središtu Dijona, u iznajmljenoj garsonijeri mladog Francuza i Hrvatice, nakon kratkog spavanja i odmora, iskoristili smo prekrasan dan i obišli jezero Kir. U njemu se može kupati u ljetnoj sezoni od početka lipnja do početka rujna. Brojni građani Dijona i okolnih gradića koriste se šetnicom uz jezero, neki su se za našeg boravka ondje sunčali, a neki se bavili rekreacijskim sportovima uz vodu. Među njima bilo je teško prepoznati turiste. Uglavnom su oko nas bili obiteljski ljudi s djecom i mnogo, jako mnogo mladih. Jezero Kir umjetno je jezero na ulazu u grad Dijon, koje je 1964. godine stvorio kanonik Felix Kir,  poznat i po nezaobilaznom lokalnom piću kir – mješavini dižonskog likera od ribiza i bijelog vina. Felix Kir bio je izabran za gradonačelnika četiri puta za redom  i na čelu Dijona ostao je pune 23 godine: od 1945. do svoje smrti 1968. godine. Bio je također i zastupnik u francuskom parlamentu: priče kažu da je svaki put, kad bi išao na sjednice u Pariz, nosio sa sobom nekoliko boca bijeloga vina aligoté i bocu likera od ribiza te je na taj način popularizirao piće koje je dobilo njegovo ime. Kir je laganog voćnog okusa, a obično se priprema od  jedne četvrtine likera od ribiza i tri četvrtine vina. U ugostiteljskim objektima prodaje se po tri do četiri eura. Postoji i luksuznija verzija kira, nazvana kir royal ili kraljevski kir, u kojem je liker od ribiza pomiješan sa šampanjcem, a izvrsnog je okusa.

Panorama iz Parka Darcy

 
PRIČA O SENFU: Grad je, osim po likeru od ribiza, poznat i po senfu izrazito ljuta okusa. U srednjem vijeku svako kućanstvo imalo je mlin za proizvodnju senfa, a sam senf  jedan je od  najvažnijih začina koji su popularizirali burgonjske vojvode. Kada se govori o dižonskom senfu  ili moutarde de Dijon  – misli se prvenstveno na tip, tj. recept senfa koji se proizvodi iz crnih sjemenki gorušice, a koje se pomiješaju sa sokom zelenog grožđa ili octa, a ne na njegovo podrijetlo. Tako se, primjerice, dižonski senf  proizvodi i u SAD-u. U departmanu Côte-d’Or  postoji pet  proizvođača senfa. Neobično tužna jest  činjenica da se dižonski senf  od 2009. više ne proizvodi u Dijonu. Tada  je tvornica senfa  iz Dijona preseljena u susjedni gradić. Druga je zapanjujuća činjenica da se više od 80 posto sjemenki gorušice, potrebnih za proizvodnju senfa u regiji, uvozi prvenstveno iz Kanade.  Brend senfa Amora-Maille, primjerice, koristi  40 posto sjemenki gorušice uzgojenih u Bourgogni, dok 60 posto dolazi iz Kanade.

Pileće pečenje: pile s krumpirima i lokalnim začinima, specijalitet dižonske kuhinje.

 Čak 86 posto francuskih kućanstava redovito konzumira senf. Iako ga je moguće kupiti u svakoj trgovini prehrambenih proizvoda, na glavnoj gradskoj ulici, Ulici slobode u Dijonu, nalazi se prodavaonica  senfa Amora- Maille, koja nudi velik izbor senfova neobičnih okusa, poput senfa s okusom bukovača i lisičarki, crnog ribiza, parmezana i bosiljka, konjaka, oraha, medenjaka, crnih maslina, sušenih rajčica, crvenog voća, sušene marelice, češnjaka i limuna, prženog luka i timijana….Senf se može kupiti u gotovom pakiranju, a u dućan kupci mogu doći i s vlastitom posudom koju će im prodavači napuniti senfom.

Trg Olobođenja: pogled s tornja Philippe le Bon

SOVIN PUT : Prilikom obilaska grada savjetovano nam je da se držimo sovinog puta jer je to najbrži način da se grad  razgleda. Posvuda u širem centru grada naišli smo na strelice sa sovom koje pokazuju put prema važnim gradskim građevinama. Sova je izabrana za amblem grada,  pa  stanovnici Dijona vjeruju kako im ona donosi sreću. Skulptura male sove urezana je u zid crkve Notre-Dame iz 13. stoljeća i stotine građana svakodnevno je dodiruju dok prolaze pokraj nje. I mi smo je dotakli lijevom rukom jer je ona bliže srcu…  kao svi koji je dodiruju…

Jezero Kir je omiljeno izletište i kupalište u okolici Dijona

Krenuli smo potom putem suprotnim od kuće Millière i nipošto se nismo smjeli okretati i osvrtati da ne ugledamo mačka na krovu kuće Millière, jer nam se tada – kako legenda kaže – želja ne bi ostvarila. Nažalost, lijevu polovicu sove netko je razbio u noći s 5. na 6. Siječnja  2001. godine, što je tada šokiralo sve građane. Sova je popravljena i otad  je pod nadzorom kamere.

Moderna četvrt Dijona

Poznatu kuću Millière sagradio je trgovac Guillaume Millière 1483. godine, a obnovljena je početkom 20. stoljeća. Do danas je zadržala šarm srednjovjekovne kuće te je služila kao scenografija u brojnim filmovima, između ostalog  u filmu “Cyrano de Bergerac” s Gerardeom Depardieuom u naslovnoj ulozi.

Toranj Philippe le Bon

KULTURA, POVIJEST I PARKOVI:  Tijekom razgledavanja oduševila nas je i prekrasna vojvodska palača na glavnom gradskom trgu – Trgu oslobođenja, u kojoj je danas smještena Gradska vijećnica  i Muzej umjetnosti, a nastala je od tvrđave izgrađene u 3. stoljeću  koja je štitila od napada Barbara. Nakon 1366. godine nadograđena je zahvaljujući prvom vojvodi od Valoisa, Philippu le Hardiju. Svoj današnji oblik palača duguje Julesu Hardouinu Mansartu, arhitektu s dvora Luja XIV,  koji ju je rekonstruirao te ispred nje izradio polukružni trg, koji se danas smatra jednim od  najljepših francuskih trgova.

Slavoluk pobjede: La porte Guillaume

Toranj Philippe le Bon, u sklopu vojvodske palače, visok 46 metara, pruža pak prekrasan panoramski pogled na grad, a dao ga je sagraditi vojvoda Philippe le Bon u 15. stoljeću kako bi pokazao moć i prestiž burgonjskih vojvoda. Na vrh tornja popeli smo se stepenicama  i zadivljeno promatrali grad i okolicu kao na dlanu.

Gotička fasada iz 13. stoljeća na crkvi Notre Dame

Muzej lijepih umjetnosti također je bio pravo i nezaboravno iznenađenje za nas. Riječ je o jednom od najstarijih muzeja u Francuskoj. Ondje se nalazi jedna od najbogatijih muzejskih zbirki,  koja obuhvaća djela iz vremena starog Egipta sve do 20. stoljeća. Zanimljivo je da je u sve gradske muzeje ulaz besplatan…

Gradsko kazalište

 Bio je nezaobilazan posjet parku Darcy, prvom javnom gradskom parku napravljenom 1880. godine. Park je smješten nedaleko od željezničkog kolodvora i gradske jezgre. Njegov ulaz krasi skulptura polarnog medvjeda, djelo kipara Françoisa Pompona,  koji je izrađivao isključivo životinjske skulpture. U parku se, kao i inače u parkovima, skupljaju i druže većinom mladi i fotografiraju turisti. Obilazeći grad, dolazimo i do Slavoluka pobjede ili La porte Guillaume, koji datira iz 18. stoljeća, a smješten je na zapadnom ulazu u grad. Eto nas i na Trgu François Rude,  koji je sagrađen 1904. godine, nakon rušenja nekoliko starinskih kuća. Ime je dobio po kiparu  rođenom u blizini samog trga, koji je i autor dijela skulpture urezane u pariški Slavoluk pobjede.   

Kuća trgovca Guillauma Milliera obnovljena je i zaštićena

SLAVNO DOBA BURGONJSKIH VOJVODA: Prvo značajnije razdoblje u povijesti Dijona svakako je srednji vijek za vrijeme vladavine burgonjskih vojvoda (1031 – 1362). Grad je uništen u velikom požaru 28. lipnja 1137. godine, ali je ponovno izgrađen i proširen. Nedvojbeno najvažnije i najprestižnije razdoblje grada jest ono od 1363. do 1477. godine, a predstavlja doba prosperiteta i moći za vrijeme vladavine  četvoro vojvoda iz loze Valoisa, koji su vladali burgonjskim vojvodstvom, čiji je glavni grad bio upravo Dijon. Vojvodstvo se tada protezalo do današnje Nizozemske, a obuhvaćalo je Belgiju, Germaniju, Flandriju, Luxembourg, Švicarsku, te nekoliko francuskih regija. Burgonjski su vojvode prema moći i bogatstvu  bili ravni  francuskim kraljevima, s kojima su inače bili u bliskim rodbinskim vezama. Međutim, međusobno su bili suparnici na političkoj razini.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata grad je pridonio borbi zahvaljujući razvijenoj prehrambenoj i metalurškoj industriji. Za vrijeme pak Drugog svjetskog rata bio je okupiran od 17. lipnja 1940. do 11. rujna 1944. godine, kada su ga oslobodile francuske trupe. Danas je na vlasti ljevičarska struja s Françoisom Rebsamenom kao gradonačelnikom. Na tu je funkciju izabran 2001. godine, a ujedno je  i predsjednik Socijalističke stranke u Senatu.

Jedna od najpoznatijih prodavaonica senfa u Dijonu

Tercijalni sektor je osnova ekonomske aktivnosti Dijona, koji je jedan od najsigurnijih i najugodnijih gradova za život u Francuskoj. U javnom prijevozu koriste se autobusi, besplatni mini autobusi, koji voze u samom centru grada, te tramvaji, koji su uvedeni tek 2012. godine. Dijon je i sjedište Sveučilišta u Bourgogni, koje okuplja 27.000 studenata iz regije, Francuske i svijeta. U gradu postoji i Visoka privatna škola za prodaju i management te Odsjek pariškog privatnog Fakulteta političkih znanosti.

Dižonska tržnica jedna je od najpoznatijih u Europi. Njezin značaj u burzi hrane datira još od Rimskoga carstva.

SLASTI BURGONJSKOGA STOLA:  Tek što smo izišli iz grada prema jugu, bili smo okruženi vinogradima na vinskoj ruti od Dijona do Beaunea, malog obližnjeg gradića. Vinska ruta, koja se može obići biciklom, autom ili čak pješice za one najmotiviranije, obuhvaća prestižne vinograde 38 sela duž  60  kilometara. Ondje se inače proizvode neka od najpoznatijih svjetskih vina:  le Bourgogne–Hautes-Côtes-de-Nuits, Chorey-Lès-Beaune, Givry, Marsannay…. Regija Bourgogne, u suradnji s  lokalnim proizvođačima vina, podnijela je zahtjev da burgonjsko podneblje, klima i vinogradi uđu kao zaštićena baština UNESCO-a. Zemljišta na ovom području izuzetno su vrijedna i njihova   je cijena u pravom smislu riječi astronomska. Tako, primjerice, za hektar prvoklasnog vinograda u selu Gevrey možete početi pregovarati tek ako pri sebi imate 500.000 eura.

Trg Republike Francuske s monumentalnom fontanom

Kako je Dijon grad u kojem se dobro pije i jede, neki od specijaliteta ujedno su  i regijski specijaliteti, poput govedine na burgonjski (boeuf bourguignon) ili puževi na burgonjski – puževi s umakom od češnjaka, maslaca i peršina, servirani u puževim kućicama.

Vinogradi u okolici grada Dijona te kvalitetno vino, koje se ondje proizvodi odavnina, s pravom su tom gradu priskrbili epitet grad vrhunskoga vina i senfa.

 Posjet Dijonu trajao je prekratko da bismo sve stigli obići i vidjeti, no primijetili smo da Francuzi baš i ne razgovaraju često na engleskom ili drugim stranim jezicima. Većina ljudi misli da su preponosni i žele da svi pričaju francuski, ali problem je u tome što su Francuzi dosta loši u učenju stranih jezika, pa velik broj njih ne poznaje niti jedan strani jezik toliko da bi se mogli kvalitetno izraziti. S druge strane, vrijedi i pravilo “Ako si u Francuskoj, potrudi se da barem malo pričaš francuski“.

Tekst i fotografije: Danica Plantak

@copyright: svijet.com.hr

Objavljeno

10 ZNANSTVENIH MITOVA O MARIHUANI

Posljednjih tjedana, nakon što se u javnosti pojavilo nebrojeno mnogo tumačenja vezano uz korištenje marihuane i s tim u vezi jačih droga, pa i zločina naslonjenih na to, pokušali smo zaobilazno srušiti neke mitove o kanabisu posluživši se čvrstim temeljima znanosti. Brojne publikacije u svijetu koje se bave osuvremenjavanjem odnosa prema kanabisu, naglašavajući njegove ljekovite, odnosno medicinske učinke, imaju, naravno, i sebi suprotstavljene mitove koji  se temelje na brojkama, negativnim učincima, stvarnosti oko nas.  No, istina je da je danas, više nego ikad, potrebno znati neke osnovne stvari o kanabisu, odnosno potrebno je bezrezervno upoznati suprotnu stranu razmišljanja o lakim drogama, koja se temelji na već čuvenih 10 mitova….  

Objavljeno: 20.01.2020.  

Foto: Ivan Franco

Uzmite si  vremena koliko vam je potrebno, raskomotite se i pročitajte ono što možda niste znali o marihuani…  

1 . KANABIS UZROKUJE GUBITAK PAMĆENJA: Mit da  korištenje marihuane (zajednički naziv  koji se odnosi na suhu mješavinu cvijeća, stabljike, lišća i sjemenki biljke Cannabis sativa) uzrokuje gubitak pamćenja je najpopularniji, a ujedno i najveća zabluda. Istina je da je i francuski uvaženi magazin Science&vie 2012. objavio istraživanje u kojem se pokazuje da se korištenjem marihuane pamćenje poprilično smanjuje. Ustvari, to i jest točno, jer istraživanje je pokazalo da se uživanjem, odnosno korištenjem marihuane,  interferiraju procesi  u mozgu koji  uključuju korištenje memorije. Ali, pozor: tijekom korištenja marihuane! Nema, međutim, dokaza  koji  može poduprijeti  tvrdnju da marihuana  utječe na dugoročnu memoriju, kratkoročnu da, ali samo tijekom intoksikacije. To je, istina,  dokazano  kroz više istraživanja u laboratoriju.

2.  KANABIS UTJEČE NA PLUĆA VIŠE OD CIGARETA DUHANA:  Kanabis se može konzumirati na razne načine,  ali iz različitih razloga, a možda je stvar udobnosti  što se uglavnom puši kao cigareta. Stoga,  kao i bilo koji materijal koji se spaljuje, štetan je za naš dišni sustav, može izazvati oštećenja.  Ustvari, oni koji koriste kanabis ne udišu goleme količine  otrovnih aditiva, troše prirodni proizvod biljke čija jedina obrada uključuje sušenje, dok se u cigaretama duhana otrovi uklanjaju tvornički. S druge strane,  trend pokazuje da je manji broj kanabis pušača  od obih koji puše cigarete. Također,  sniferi dim obično rjeđe udišu nego normalni pušači. Barem je tako pokazalo istraživanje iz 2012. godine.  Znanstvene studije su pokazale čak i  da ležerno dugotrajno pušenje marihuane ne šteti plućima.   

3.  KANABIS STVARA OVISNOST:  Nema kemijskih supstancija  u biljci Canabbis  sativa  koje mogu  generirati fizičku ovisnost o pušenju marihuane. Do ovisnosti se dolazi potpuno drugim putem.  Ono zbog čega je  stvarno teško odustati od pušenja kanabisa  jest  područje u kojem ne postoji trend koji utječe na fiziološke promjene u organizmu. Ljudi koji su postali ovisni o navici pušenja marihuane i ne uspijevaju u  pokušajima da prestanu, imaju problema druge prirode, s vlastitim životom.  Marihuana ne stvara ovisnost, osoba koja je ovisnik o marihuani jednako vjerojatno  može postati  ovisnik o igranju videoigara, surfanja internetom  ili bilo čega drugoga  što ne uključuje fiziološku ovisnost.  Takav čovjek treba psihološku pomoć, a globalne brojke najbolje i neumoljivo govore o tome.    

4.  KANABIS JE JAČI OD JAKIH LIJEKOVA:  Apsolutno pogrešno.  To je vjerojatno krivi  argument i najviše šteti istini o  kanabisu. To su snažne droge ili takozvane ” teške droge ”  s kojima se kanabis može usporediti samo kao laboratorijski stvoren i obrađen lijek od prirodnih supstancija.  Ako se igramo statistikama,  možemo vrlo brzo izmanipulirati javnost brojkama o stvarnom stanju stvari. Teorija da je marihuana  „drug do pakla“  stvorena je  u SAD-u, 1991. godine,  kada  je  CASA  (Centar za ovisnosti i zloupotreba droga ) objavila niz izvješća u kojima se spominje da  je jedna osoba dokazala  kako  marihuana  izaziva do 85 puta veću vjerojatnost da se nastavi s jakim lijekovima. Istina je da su statistike potkrijepile  činjenicu koju je lako objasniti: studija provedena u SAD-u   pokazala je da se marihuanu  najviše koristi  od  ilegalnih droga i da je popularna, dok  je kokain bio najslabije zastupljen.  Dakle, očito je da postoji  vjerojatnost kako  je kokain droga koja je  popularna na drugi način i vjerojatno su korisnici testirani na lijekove koji se koriste kod apstiniranja alkohola i snifanja. Podaci nisu nigdje dostupni.  Ustvari, utvrđeno je da 83 posto korisnika marihuane nije probalo kokain, a to nije nigdje navedeno.    

5. KANABIS UNIŠTAVA NEURONE,  IZAZIVA SHIZOFRENIJU,  SMANJUJE INTELIGENCIJU:  Ovaj mit je relativan, podjednako istinit i lažan. Što danas znamo nakon godina opsežnih istraživanja:  da osoba koja konzumira marihuanu  može doživjeti paranoju, maniju proganjanja  ili napad panike,  posebno za vrijeme  konzumacije, iako je to vrlo rijetko.  No,  također  je ustanovljeno  da korisnici marihuane ne trpe posljedice povezane s uništavanjem neurona.  Posrijedi su više  transformacije  stanica nego uništavanje neurona.  Ono što znanstvenici znaju, a to je vrijedno napomenuti, jest  da –  iako je dokazano da sastav marihuane ne ubija  moždane stanice  –  što čine  mnogi drugi lijekovi, posebno  alkohol,  konzumiranje marihuane  uzrokuje ozbiljna oštećenja mozga, ma kakva ona bila.   

6.  KANABIS UZROKUJE APATIJU I TROMOST:  Zlouporaba droga na kraju uvijek rezultira  ravnodušnost i nedostatak motivacije, ali u slučaju kanabisa to je uistinu relativno.  Umjerena konzumacija marihuane ne uzrokuje ove pojave. Opet smo suočeni  s pogreškama u procjeni.  No, znamo  da marihuana uzrokuje određeno stanje u mozgu i utječe na kratkotrajnu memoriju. Pitanje je, međutim,  kako će raditi osoba koja je u takvom stanju cijelo vrijeme? Učinci na mozak, ako konzumacija nije stalna,  nisu trajni, tako da osoba koja koristi marihuanu povremeno ili umjereno  neće biti u stanju beskrajne apatije, koja utječe na  osobni život. Točnije, statistike pokazuju da korisnici kanabisa imaju veće plaće od onih koji ga ne konzumiraju. Procjenjuje se da je riječ o euforiji koja ih prati tijekom uživanja marihuane, pa su radno aktivniji i učinkovitiji, a onda i bolje plaćeni.  

7.  KANABIS MOŽE TIJELO DUGOROČNO INTOKSINIRATI:  Ostaci kanabisa  smješteni su u masnom tkivu konzumenta  i to je ono što je dovelo do mita. Ali ti ostaci nemaju utjecaj na pojedinca. Psihoaktivne droge,  nakon nekoliko sati, ne predstavljaju nikakvu štetu na mozgu,  na tkiva ili bilo koji drugi dio tijela.

8.  KANABIS JE OPASAN ZA ZDRAVLJE:  Tu nema znanstvenih istraživanja koja daju dokaze  da kanabis šteti  integralno. Istina je da postoje minimalne komponente koje mogu uzeti u obzir određene rizike,  pod određenim uvjetima  i  u određenim organizmima, kao i kod mnogih drugih vrsta biljaka. No, ne  postoji niti jedan znanstveni dokaz koji  navodi da konzumacija proizvoda iz kanabisa stvara opasnost  za zdravlje .

9. KANABIS JE DANAS JAČI NEGO PRIJE:  Netočno.  Samo je to poruka  dilera i krijumčara droge koji su doveli do toga da se vjeruje  u tu tvrdnju.  Ima tu i kontradikcija jer lijek  biljnih proizvoda u velikoj većini slučajeva rješava njihov sadržaj, okreće njihove učinke slabiji nego što bi u divljini.

Viewty

10 . KANABIS JE PUT DO ZLOČINA: Pa, ovo je društvena presuda najgore vrste.  To je politika koja ulazi u mračnu igru laži i stvara neodgovornost.  Nema nikakve veze s konzumiranjem marihuane. Istina je da gotovo svi kriminalni krugovi uzimaju lijekove, ali to ne znači da lijekovi uzrokuju kriminal. Znanost je čak dokazala da konzumenti kanabisa  imaju tendenciju manjeg nasilnog ponašanja  i manje su agresivni od onih koji nisu konzumirali marihuanu.

Ovo su činjenice. Na vama je da stvorite vlastito mišljenje i  razbijete mit, da pomognete u tome kako bi i netko drugi bio obaviješten o tome…   

Tekst pripremila: Tihe Zaninović

Objavljeno

Literarni krik iz romana Jozefine Jasne Petrović

U Novinarskom domu u Zagrebu, u četvrtak je promocija romana Jozefine Jasne Petrović  „Pravo na krik“ pobrala svu pozornost publike, senzibilizirane tematikom romana i sjajnim nastupom predstavljača, recenzenata i glumica…

Obavljeno: 17.01. 2020.

Što je zapravo Pavo na krik Jasne Jozefine Petrović?

Na promociji romana Pravo na krik. Slijeva na desno: Dunja Niemčić, ilustratorica romana, Mario Kovač, voditelj programa, i autorica – Jozefina Jasna Petrović

Već u površnom čitanju posve je jasno kako roman zaokuplja svu emotivnu pozornost čitatelja. Moć teksta Jasne Jozefine Petrović je, prije svega, u načinu pripovijedanja, iznošenju traumatičnih trenutaka, koja predstavljaju opća mjesta u ljudskim i ženskim životima. Nema u tom romanu romantičnih pasaža, ekstatičnih izljeva, ali ni kuknjave, što bi se zbog tematike romana možda očekivalo. Sve je ispripovijedano u dvije linije, u fimskoj maniri, a da joj nije pobjegla niti jedna suvišna rečenica. Posebno oduševljava činjenica što je uspjela napraviti distinkciju između aktivizma, odnosno kritiziranja društvene zbilje, i prave literature. A moglo se dogoditi da kao dugogodišnja aktivistica i angažirana novinarka upadne u tu zamku. Eto, tu se baš prepoznaje Jasna Petrović kao pravi, zreli pisac.

Jozefina Jasna Petrović i Nera Karolina Barbarić, urednica, na promociji

No, što to novo donosi Pravo na krik? Prije svega, roman će dobro protresti hrvatsko tržište knjiga,  jer tematikom izlazi iz okvira komfora aktualne književne domaće scene. Naime, Jasna Petrović otvara prva, i o tome govori u romanu, pitanje – kako je biti zlostavljana žena. Uglavnom se govori o kazni, o nasilnicima, zlostavljačima, a ne o najvažnijem – posljedicama zlostavljanja i daljem životu zlostavljane osobe, o demonima s kojima se potom cijeloga života nosi, ona i njoj bliski ljudi.  

Marijana Rukavina Jerkić, pjesnikinja i recenzentica, i Branimir Baron Brljević, književnik i recenzent

Autorica je, kako smo saznali na promociji, dulje vrijeme imala  gotov roman zbog kojega joj je bilo „tijesno u vlastitoj koži“, kako je to izjavila nakladnici,  pa ga je htjela odgurnuti od sebe, objaviti, kako bi mogla nastaviti s radom. No, nakladnici nisu bili voljni upustiti se u objavljivanje romana s vrlo osjetljivom, senzibilizirajućom temom o zlostavljanju. Kad je, međutim, na hladnom pivu to spomenula Neri Karolini Barbarić, nakladnici i urednici iz Viva verbum, sve se pokrenulo…

Glumica Nina Violić čitala je tekst iz romana koji se odnosi na lik odrasle žene

Nekoliko je razloga zbog kojih je ovaj roman trebalo objaviti i zbog kojih ga je ujedno vrijedno pročitati.

Glumica Hana Hegedušić u ulozi djevojčice iz romana Pravo na krik

Prvo, u domaćoj literaturi prvi put nakon ženskih pokreta osamdesetih godina čitamo ovakav, angažirani roman, a uz to je tematika, nakon pokreta Me too, Spasi me itd. vrlo aktualna. Pravo na krik  otvara pitanje odrastanja, sazrijevanja zlostavljane djevojčice, a potom i žene, koja će postati majkom, afirmirati se u društvu,  promigoljiti inteligentno kroz nevolje…

Promocija romana Jasne Jozefine Petrović se odvijala pred prepunom dvoranom Novinarskoga doma u Zagrebu

Drugo,  domaća književna scena ne donosi literaturu o vremenu socijalizma, ne nosi se s ljudskim karakterima, već s političkim viđenjem toga vremena. Kod Jasne su svi likovi iz vremena socijalizma, jer kulise romana su šezdesete i sedamdesete godine, što bi se zacijelo svidjelo Krleži. Naime, Miroslav Krleža je jednom, kad su ga novinari upitali što misli o socijalizmu, lakonski odgovorio: „Lopovi kradu, lažovi lažu, ubojice ubijaju i u socijalizmu…“  Zahvaljući Jasni Jozefini Petrović, mnogi će mlađi čitatelji shvatiti da socijalizam nije bio knjiška izmišljotina, već realnost znoja, krvi, suza, želja i strasti. Tu, eto, i takvu socijalističku realnost autorica opisuje u svom romanu, bez pretenzija da ga politički intonira.  

Violončelistica Ana Rucner tijekom promocije

Treće, roman je prepun filigranski prikazane introdukcije, stilski je Pravo na krik djelo kakvo književni kritičari vole nazvati prepoznatljivim rukopisom. Originalan način pripovijedanja, filmična struktura, jezik usklađen s likovima, bez artificijelnosti… ukratko, moderan pristup, blizak i novim generacijama čitatelja.

Promocija posebnog romana privukla je žene iz raznih profesija

Četvrto, sadržajno, likovi su kompilacije više osoba, više života, kondenzirani  na način, što je također filmično, da se roman doima kao autobiografski.

Petra Radin, koja je osmislila promociju, sa Sanjom Doležal

Peto, upravo zbog toga, roman je otvoreno zaigrao na kartu emocija. Kad  upoznate Jasnu Jozefinu Petrović ili glavnu junakinju u romanu  kao finu, dobru djevojčicu, ona postaje opora; tek što ste je upoznali kao tužnu, ona okrene u cinizam i borbenost. Sasvim sigurno, Jasna Petrović je drugačija od modernih autora u hrvatskoj književnosti. Od naoko perifernih detalja, autorica je u romanu napravila bogat kolaž slika, od kojih svaka sadrži snažan podtekst.

Uz divan emotivni roman mogle su se kušati i slasne delicije

Nije lako od prve dešifrirati slojevitost romana „Pravo na krik“, ali ga je lako čitati budući da ima niti humora, koji, između ostaloga, postaje fon na kojem se jasno oslikava tragika života djevojčice-žene koju okružuje nekoliko nedovršenih svjetova, društvenih pokreta, političkih iluzija, ideoloških blokova, osebujnih i konfliktnih pojedinaca i obitelji…

Šesto, Pravo na krik je prvi roman Jozefine Jasne Petrović. Jedna ugledna književnica iz prve hrvatske lige pisaca komentirala je kako nema povjerenja u literaturu  autora koji počinju pisati u zrelijoj dobi. Doduše, roman je pohvalila. Međutim, upravo to što je Jasna svoj roman realizirala kao zreli pisac, a ne samo zrela osoba, nakladnicu je ponukalo na objavljivanje. Jer, što znači pisati i objavljivati u zrelim godinama, što to znači za Jasnu Petrović, iskusnu novinarku, aktivisticu, sindikalnu borkinju –  ako ne prednost?

Autorica za potpisivanja romana

Možda se taj stav može objasniti riječima velikoga američkoga pjesnika Carla Sandberga, bitnika koji je utjecao na cijelu plejadu američkih autora šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, odnosno na vrijeme  književne kulture toga razdoblja, a koji je kao ozbiljan autor djelovao u svojim kasnim šezdesetim i sedamdesetim godinama. Sandberg, između ostaloga, kaže u uvodu svoje knjige poezije Tumačenje ljubavi:  Kad sam sa šest godina upoznao prva slova, odlučio sam biti pisac. Sa deset godina posvuda sam ispisivao pisma, po kutijama, zidovima, po ulici itd. Sa 20 godina bio sam vojnik u Portoriku; u dobi od 21 godine sam na West Pointu bio u klasi s Douglasom Mac Arthurom; u 23. sam uređivao studentski list, utjecaji kojega su se vidjeli i 50 godina poslije; tijekom sljedećih godina pisao sam svašta, objavio dvije tanjušne knjižice o nečem, ne znam ni sam, koje nisu vrijedile reprinta; pisao sam pjesme, neke priče za djecu, koje su se sviđale običnim ljudima; u 50. sam objavio jednu biografiju i Američku pjesmaricu, pa su se ljudi pitali jesam li ja pjesnik, biograf, lutajući trubadur… u 61. objavio sam jednu biografiju  koja mi je donijela nekoliko doktorata; u 65. sam počeo pisati svoj prvi roman, ali ni nakon mjesec dana rada na njemu nisam znao hoću li ga dovršiti. Sklon sam misliti da će, ako ga završim, to biti djelo u kojem će glagoli zbilja podrhtavati. Ako poživim do 89. kao japanski umjetnik Hokusai, mogao bih reći isto što je on rekao na samrti: „ Da mi je bog dao da poživim još pet godina, postao bih veliki umjetnik!“

Kad pročitate biografiju Jasne Jozefine Petrović, shvatit ćete da je imala život i karijeru na bogatstvu koje bi joj zavidio i Carl Sandberg te da pred sobom imate ozbiljnu autoricu.

Tekst: N.K.B.

Objavljeno

Docent dr.sc. IVAN FISTONIĆ: Doktor koji razbija mitove o estetskoj ginekologiji

Docenta dr.sc. Ivana Fistonića mediji su zapazili još devedesetih godina prošloga stoljeća, kada se, kako sam kaže, nakon kongresa u Stocholmu 1993. – „zaljubio“ u menopauzu. Svojim je južnjačkim temperamentom i odlučnošću  da u ginekološke tokove unese znanstvene novitete uspijevao približiti ženama novu metodu liječenja boljki koje, lakše ili teže, pogađaju sve žene u određenom razdoblju života. U njegovoj ordinaciji u središtu Zagreba narednih godina mnoge su žene pronašle olakšanje od svojih nevolja. Dr. Fistonić se svjetskim trendovima u ginekologiji znao približiti i osjetiti njihovu fluentnost na isti način kako je to sedamdesetih godina to mogao s glazbom…

Objavljeno: 10.02.2019.


„U posljednjih desetak godina pozornost je opravdano fokusirana na vulvo-genitalno područje, stidnicu i rodnicu. Nakon što su se otvorile uljepšavanjem lica, zubiju, adaptacijom dojki, žene se okreću i genitalnom području. Međutim, ovdje nije riječ samo o estetskom, već više o medicinskom zahvatu, duboko indiciranom.“

Izvrsnost u ginekološkoj struci i nerv za tehničku komponentu u medici učinili su da od njega uče i ljudi iz svijeta, pa će tako talijanski stručnjak u ginekologiji, profesor Marco Gambicciani, napisati u studiji „Erbium laser u ginekologiji: ciljevi, težnje i točke djelovanja“, u kojoj preispituje stanje i ulogu tehnike u liječenju stresne inkontinencije kod žena, kako je određena pozitivna saznanja stekao „u članku Ivana Fistonića i njegovih kolega“, kao i „podatke o korištenju vaginalnog erbium lasera za neinvazivno liječenje urinarne stresne inkontinencije i sindroma relaksirane rodnice“. Marco Gambicciani također kaže kako je rad kojim se inspirirao „napisao pionir vaginalnog erbium lasera.“  I da, upravo je dr. Ivan Fistonić bio onaj koji se prije deset godina, prvi u svijetu, počeo koristiti laserom u neinvazivnim zahvatima na vulvo-genitalnom području u žena.

Neinvazivno liječenje u ginekologiji danas je trend. Zbog čega je i kako do toga došlo?

_ …jer se žene više ne žele izlagati kirurškim zahvatima. Trend je opravdan. Najpoznatiji estetski kirurzi u Hrvatskoj  imaju radiofrekvencijske i laserske aparate i uljepšavaju svoje pacijente neinvazivno, zar ne? Ide se, dakle, u tom smjeru. Znanstvene zajednice počele su se jako puno referirati na tu temu. Između ostalih kongresa, bio sam pozvani predavač na 1st World Congress of  Reconstructive and Cosmetic Gynecology (RECOGYN) u  New Delhiju, gdje se o tome mnogo govorilo.

Naime, žene se otvaraju i govore o problemu koji se prije nazivao kozmetskim. Ipak, to nije kozmetska nego medicinska stvar: žena je nezadovoljna, to je psihički problem. A to je onda medicina!

U posljednjih desetak godina pozornost je opravdano fokusirana na vulvo-genitalno područje, stidnicu i rodnicu. Nakon što su se otvorile uljepšavanjem lica, zubiju, adaptacijom dojki, žene se okreću i genitalnom području. Međutim, ovdje je riječ o medicinskom zahvatu, duboko indiciranom. Jer, ako je riječ o stidnim usnama koje su opuštene, smežurane, ako su nakon porođaja razdvojene, nisu u medijalnoj liniji kao što su bile, nego su razdvojene, tada se ne može reći da je taj problem isključivo estetski. To je duboko medicinski problem, koji umanjuje seksualno zadovoljstvo i seksualnu gratifikaciju kod žene; žena se srami toga dijela svoga intimnoga područja jer ono više nije u onom stanju u kojem je bilo, pogotovo ako mijenja partnera u drugoj generativnoj dobi života.

Docent dr.sc. Ivan Fistonić omiljen je među novinarima zbog svoje spontanosti i ležernoga pristupa. Ne odbija odgovor ni na jedno pitanje…

Kada se, po vama, laser treba koristiti a da se to smatra isključivo medicinskim zahvatom?

-Recimo da je žena ušla u preranu menopauzu iz onkološkoga razloga, ima četrdesetak godina i partnera; znaju se nekoliko godina, imaju dvoje male djece, vole se, intenzivno seksualno žive… i u jednom momentu dođe do dijagnoze karcinoma dojke; žena je uspješno operirana, izliječena u potpunosti, dobro se osjeća, ali pati od tako intezivne suhoće rodnice da više ne može izdržati spolni kontakt! Ta žena ne smije primati estrogene jer je tumor dojke bio hormonski ovisan, ili ne želi hormone, lubrikanti koje nalazi na tržištu u 70 posto slučajeva ne odgovaraju po ph ili osmonalitetu, a uz to se lubrikanti moraju koristiti neposredno prije kontakta, što umanjuje puni seksualni doživljaj.

Laserska metoda, koju koristimo u sindromu atrofične sluznice rodnice, svojom temperaturom proširuje kapilare te inducira tzv. neovaskularizaciju, stvaraju se nove grane kapilara, što pomaže u trajnoj lubrikaciji. Efekat traje i do 12 mjeseci. Izlaz za onkološke bolesnice koje žele i dalje intenzivno seksualno živjeti bio bi, dakle, taj…

Postoji  nekoliko grupa stručnjaka u svijetu koji se bave estetskim konotacijama ovoga o čemu govorimo. Prvi je zaštitio pojam vaginal rejuvenation i napravio od toga brand ginekolog David Matlock iz Los Angelesa. Ali, što on pod tim podrazumijeva? Ja sam, primjerice, protiv toga naziva, kao i cijelo Europsko društvo za menopauzu, u kojem sam član savjetodavnog tijela. Uskoro ćemo o tome objaviti članak, gdje tvrdimo da je rejuvenacija previše profan izraz, da je bolje koristiti – restauracija ili rekonstrukcija. Rejuvenacija je izraz koji nije medicinski, a smatramo da je ova problematika generalno medicinska.


Dr. sc. Ivan Fistonić često je pozivani  predavač na brojnim svjetskim kongresima, na kojima se raspravlja o ženskom zdravlju

Ali, što napraviti nakon epiziotomije, nakon porođaja?

-Do sada smo to radili kirurški. Kako je to područje prošireno, izreže se dio tkiva i spoji. Izgleda dobro.

Kako ste vi došli do toga da se upustite u zahvate radiofrekvencijom?

-Mene je primijetila tvrtka iz SAD-a koja se bavi proizvodnjom uređaja za ljepotu pomoću radiofrekvencije. Zanimljivo im je bilo to što se ja bavim neinvazivnim rješavanjem problema stresne inkontinencije. Zamolili su me da napravim studiju o djelovanju radiofrekvencije u genitalnom području, koristeći se sličnom aparaturom  koja se upotrebljava za uljepšavanje lica. Stvar je u tome da se kolagen, bjelančevina koja je u temeljima čvrstoće vezivnog tkiva, nepovratno rastegnuo. Primjerice, nakon vaginalnog porođaja tkivo se opusti, sve se olabavi – kao i na licu zbog procesa starenja. Temperatura koju emitira radiofrekvencijski aparat, skraćuje kolagen i tkivo se učvrsti, nestaju bore na stidnim usnama i one postaju voluminoznije, „približavajući“ se jedna drugoj. 

U Hrvatskoj takav aparat imamo jedna kolegica u Vukovaru i ja. Zamoljen sam  da napravim studiju o tome, koja je potom objavljena u visoko rangiranom časopisu  Lasers in Surgery and Medicine  prije godinu dana. U toj studiji dokazujem da je radiofrekvencija uspješno liječi sindrom opuštene stidnice uz uvjet da je ispravna indikacija. Naime, ekstremni prolapsi se ne mogu liječiti ovim već kirurškim metodama. Zato je važno, u razgovoru s liječnikom, pravodobno artikulirati svoju problematiku.


Premda zaokupljen medicinom i funkcijama koje uživa u svojoj struci, u slobodno vrijeme pronalazi se u lijepim stvarima poput glazbe, putovanja, umjetnosti…

Zašto se koristi radiofrekvencija?

_ U slučaju opuštene stidnice – zato jer je prodor temperature dublji od lasera, čak do 2,5 cm, pa se efekt prenosi na dublja tkiva, vezivo i masno tkivo, koja oblikuju stidnicu. Erbijumski laser se pak koristi za rodnicu u kojoj je sluznica tanka, a izvodna mokraćna cijev je tik ispod nje. Cilj je dobar efekt bez ozljeda tkiva, tako da je laser učinkovit kod liječenja stresne urinarne inkontinencije, proširene rodnice, nižih stadija spuštenog mjehura i postmenopauzalne atrofije. U studiji koju spominjem analizirali smo, koristeći posebne upitnike, seksualno zadovoljstvo prije i poslije zahvata. Primijećeno je značajno poboljšanje u svim domenama seksualne gratifikacije: uzbuđenju, lubrikaciji, orgazmu… To je važno znanstvenicima, zbog njih su rađeni upitnici. Ženama pak više znače slike prije i poslije. Na slikama pod prije sve je opušteno, naborano, a poslije – sve se popunilo. Bez noža!

Za kakvu vrstu zahvata vam se žene najčešće javljaju?

-Žene koje dolaze ne pate samo zbog estetskih komponenti, one najčešće pate od inkontinencije, proširene rodnice, spuštenoga mjehura, proširenog izlaza rodnice zbog rastavljenih usana. Žena koja pati od stresne inkontinencije ima narušenu seksualnu funkciju, nižu frekvenciju spolnih odnosa, manje je zadovoljna i sklona je odbijanju seksualnoga kontakta zbog nelagode. U takvim slučajevima ne pati samo žena, već oba partnera. Upravo o tome ću govoriti uskoro na kongresu Europskog društva za seksologiju u Portugalu. Jer, zamislite situaciju kad ženi pobjegne urin tijekom odnosa… premda je jedno istraživanje pokazalo da muškarci to ne osjete, žena zna kad joj se to dogodi i zbog toga osjeća veliku nelagodu.

Osnovni problem je zapravo u tome što žene ne artikuliraju u razgovoru s liječnikom svoju nelagodu zbog nevoljnog otjecanja urina. Inkontinenciju nekako smatraju „normalnom“.  Zato je dužnost liječnika, kad žena dolazi na rutinski pregled, papa test ili drugo, da je ciljano pita ima li takvih problema. Žene se tada najčešće otvore i pričaju o svojim nevoljama.Također, obveza liječnika  je  pitati o eventualnoj problematici seksualnosti.  Izlaz je u dužem vremenu koje je potrebno utrošiti za uspješnu konzultaciju. Moji kolege i ja sve više idemo k tome da posvetimo više vremena ženama te saznamo što su pravi uzroci njihovih patnji. U privatnoj praksi to je lakše izvedivo nego, primjerice, u klinici ili domu zdravlja gdje prepune čekaonice diktiraju ubrzani tempo. U privatnoj praksi više razgovaramo, više vremena posvećujemo ženama, zato i imamo bolje rezultate u razumijevanju i ispravnom odlučivanju o navedenoj problematici.

Na čemu se temelji laserski efekat?

-Jednostavno, ulazi se u rodnicu s laserskim nastavkom, emitira se toplinska energija 0,5-0,7 mm u sluznicu rodnice. Tamo se nalazi površinski kolagen, kojeg toplina momentalno skraćuje za jednu trećinu. Upravo to površinsko skraćivanje povlači dublje strukture, vezivo i mišićje, rezultirajući efektom stezanja rodnice. Žena odmah nakon zahvata osjeća poboljšanje. Nije potrebna anestezija. Zahvat se radi, prema protokolu, tri puta, s razmakom od mjesec dana. Prosječno trajanje efekta je 6-12 mjeseci i dulje, do 2-3 godine, ovisno o osobi i njenom angažmanu u vježbama kojima se učinkovitost značajno produljuje. Također valja naglasiti da su bolji rezultati primijećeni kod žena u predmenopauzi,  pa je ranija odluka o liječenju ključ uspjeha.

 Što za vas znači personalizirani pristup pacijentu? Znači li to na neki način educiranje pacijentice?

-To bi značilo da pacijentici treba posvetiti više vremena za razgovor i dijagnostičke postupke. Ispravno postavljena dijagnoza stresne inkontinencije ili nižih stadija prolapsa vodi boljem uspjehu zahvata. Kad se žena obrati svom doktoru, a nema neki veći anatomski defekt, tada će liječnik preporučiti vježbe, kolokvijalno  – Kegelove vježbe.Tada nastaju dva problema: ili liječnik nema vremena objašnjavati, ili nije vješt u objašnjavanju kako se one izvode. Samo jedna jedina rečenica nosi ključnu poruku: stegnite mišićje kao da voljno prekidate mokrenje i to činite barem tri do četiri puta dnevno po pet minuta. No nije samo navedena vježba dostatna. Svoje pacijentice educiram o spletu jednostavnih vježbi koje mogu biti vrlo zabavne ako se izvode u grupi. Naravno da postoje specijalizirane vježbe, a učinkovitost je bolja ako se izvode pod nadzorom fizioterapeuta. Dakle, vježbe su odličan terapijski postupak, ali samo ako se redovito izvode. U suprotnom problematika napreduje.

Bit svega je  – motiv! Ako žena nema motiv, neće nikada posegnuti za bilo kakvom pomoći ni konzultacijom. Zato je naša dužnost razotkriti problem i ohrabriti ženu u odluci o liječenju. U svakom slučaju, lasersko liječenje stresne inkontinencije je posljdnja neinvazivna metoda prije kirurškog zahvata bilo koje vrste, od nešto manje invazivnog postavljanja mrežice ili vrpce pod mokraćni mjehur do histerektomije.

Umjetnik karikaturist vidio je dr. Fistonića na ovaj način…

Koju uspješnost žena može očekivati nakon laserskoga zahvata za stresnu urinarnu inkontinenciju?

-Prvi sam u svijetu objavio studiju o uspješnosti liječenja stresne inkontinencije laserom. Posljednji u nizu znanstvenih članaka na tu temu objavio sam u prestižnom časopisu Lasers in Surgery and medicine. Rad je objavljen 23. siječnja ove godine. U njemu se bavim predviđanjem uspješnosti zahvata u individualnom smislu. Odnosno, izumio sam kalkulator koji odgovara na pitanje u kojoj mjeri individualna pacijentica može očekivati kliničko poboljšanje nakon laserskog zahvata. Rezultati su značajni u svim dobnim skupinama. Ipak,  bolji su rezultati u žena koje su mlađe od 47 godina, pate od srednjeg stupnja inkontinencije, prosječna težina djece koje je rodila iznosi više od 3600 grama, itd. Zaključak je jednostavan. Ranija dijagnostika i zahvat – bolji rezultat. Zahvat za sada ne pokriva HZZO, a cijena zahvata je oko  5000-7000 kuna, ovisno o problemtici , za tri zahvata i kontrole u okviru šest mjeseci.

Fotografije: Ognjen Karabegović, razgovarala Nera Karolina Barbarić

Objavljeno

SAMURAJI U POTRAZI ZA NAJBOLJIM ŠANKOM

U vinotočju Hrupec, u petak 24. srpnja, predstavljena je nova knjiga poezije Marijana Grakalića,  ukoričena kao posve drugačiji, ali u osnovi prvi turističko-poetski vodič. Nastala pod nazivom „Samuraji šanka – haiku“, knjiga je pjesnikov hommage Zelini i tamošnjoj kraljevini, kraljici vina. Objavljena je u izdanju Turističke zajednice grada Sv. Ivan Zelina…

Svoju zbirku haiku stihova, svojevrsni vinski vodič, “Samuraji šanka – haiku”, pjesnik i autor Marijan Grakalić predstavio je poetskoj i vinskoj publici u vinotočju Hrupec


„Istražite Sveti Ivan Zelina kroz haiku“  –  rekla je u najavi događanja direktorica TZG Svetog Ivana Zeline, Marinka Zubčić, koja je uočila izvrsnu prigodu da poezijom predstavi cijeli jedan kraj i grad poznat po vinu i vinogradima. Potporu takvomu predstavljanju zelinskoga kraja iskazao je i gradonačelnik Sv. Ivana Zeline, Hrvoje Košćec.

Urednik knjige Bosiljko Domazet, kulturni ataše Veleposlanstva Japana u Hrvatskoj, Yutaro Nishida, i Marijan Grakalić

Na predstavljanju knjige „Samuraji šanka – haiku“, pjesnika i pisca Marijana Grakalića, uzvanicima se posebno obratio kulturni ataše Veleposlanstva Japana u Hrvatskoj, Yutaro Nishida, istaknuvši kako se na ovaj način zapravo približavaju dvije međusobno udaljene zemlje, Japan i Hrvatska, i to kroz ovdašnje vještine spravljanja vina i poetsko nadahnuće drevne haiku forme.  „Hrvatska i Japan jesu zemljopisno udaljene, ali  – zahvaljujući ovoj knjizi  – postajemo bliži, vi ovdje po vinu, ali i po tome što su hrvatska vina odavno poznata u mojoj domovini“, rekao je Nishida.

Prisutnim vitezovima poezije upućene su duhovite i duhovne upute u obliku haiku stihova

Približavanje  dviju kultura  kroz poeziju začeta je već sedamdesetih godina prošloga stoljeća, i to zahvaljujući  slavnom Vladimiru Devidéu, s kojim je autor  „Samuraja šanka“ Marijan Grakalić dugo prijateljevao. „Haiku je Vladimir Devidé kod nas donio i popularizirao“ –  istaknuo je u svom uvodnom govoru Marijan Grakalić.

Kroz istančanu haiku formu koja skriva u sebi tisuće slika i značenja, Grakalić u ovoj knjizi priča o čežnji, putovanju, vinogradu, djetinjstvu, zgodama i nezgodama noći i jutra, te ponajprije uživanju u ljepoti zelinskoga brdovitog kraja,vinorodnog i bogatog.

„Knjiga “Samuraji šanka” posebna je po tome što autor u tradicionalni oblik pjesničke forme unosi inovacije i tako, umjesto dočaravanja krajolika, haiku postaje britka, ironična, ali i lirična potka kojom promatra svijet. Šank je mjesto susreta, oko kojeg se okupljaju ljudi željni društva, koji uživaju u životu i u njegovoj slatkoći i gorčini. Grakalić kroz razne toponime stvara posebni kronotop iskonskog predavanja senzacijama čula“, istaknula je književna kritičarka Darija Žilić.

Predstavljanju knjige prisustvovali su vitezovi poezije, odnosno pjesnikovi tragači za najboljim šankom u regiji

Upravo je podnaslov „Duhovne upute za vitezove čaše u Zelinskom kraju i šire“ naznaka i platforma s koje se možemo otisnuti u potragu za dobrim šankom, ponajviše po zelinskome kraju, ali i više od toga: „Samuraji šanka“ jesu stanoviti poetsko-turistički vodič, svojevrstan pregled mjesta i događaja, ali i emocija kojih možda više neće biti, a to je jedna od točnijih odrednica turizma – putovanje radi otkrivanja doživljaja, naprosto upute za (duhovno) putovanje, istaknuo je urednik knjige Bosiljko Domazet.

Bosiljko Domazet je publici iznio činjenicu kako su Samuraji šanka neophodna literatura za lutanje po zelinskome kraju i potragu za dobrim šankom

U knjizi se nalaze originalne duhovne i duhovite upute za sve vitezove poezije, ambasadore plemenite kapljice i putnike namjernike koji se zateknu u ovom kraju vina i vinograda. Samuraji šanka tako su prepoznati kao smjerna vrijednost, za koju njen urednik Bosiljko Domazet kaže kako je neophodna ne samo za lutanje po šankovima, već i za ono važno duhovno putovanje koje nas bitno nagrađuje doživljajima.

Na kraju knjige dodan je po jedan haiku prijatelja samuraja šanka (Gradimira Aleksića Grade, Darka Habazina, Zorana Perovića, Enesa Kiševića i Zdenka Jelčića), kojima autor i pokrovitelji zahvaljuju na sudjelovanju u dobrim vibracijama.

Neven Palaček Papageno, operni pjevač, prijatelj i prvi vitez, uveseljavao je prisutne svojim arijama

U završnici predstavljanja opernom arijom prisutne je razgalio Neven Paleček Papageno, dok je u glazbenom dijelu programa zasvirao ad hoc bend u sastavu: Hari Pašalić, Alan Vodopjevec, Milko Kiš, Krešimir Fučkan, Mladen Fučkan i Boris Leiner.

Predstavljanje „Samuraja šanka“, posve logično, održano je u centru ‘kraljevine’, u vinotočju Hrupec, a na ovu je autohtonu sortu posebno ponosan vinogradar i vinar Darko Hrupec.

Pjesnikinja i književna kritičarka Darija Žilić ocijenila je knjigu posebnom po tome “što autor u tradicionalni oblik pjesničke forme unosi inovacije i tako, umjesto dočaravanja krajolika, haiku postaje britka, ironična, ali i lirična potka kojom promatra svijet…”

Kraljevina je zaštitni znak Zelinske vinske ceste i cijeloga zelinskog vinogorja, pa ovdje nema ozbiljnijeg vinogradara i vinara koji u svojoj paleti nema kraljevinu.

Grafička oprema knjige, osmišljena kao vinska karta, na zabavan način sugerira vezu između poezije Marijana Grakalića i zelinskoga kraj

Točna postojbina kraljevine se ne zna, pa kako se više od tisuću godina uzgaja u Prigorju, ondje se smatra autohtonom. Ljudi je od milja zovu i kraljicom vinograda jer daje bogat rod. Od kraljevine se dobiva svježe, blago alkoholno vino, pa je prema tome lijepo, veselo i društveno vino.

 …nije li ono Petar Preradović budnicu “Još Hrvatska ni propala” napisao pod njezinim utjecajem, za vrijeme boravka kod svoje prijateljice primadone Sidonija Erdődy Rubido…

 Tekst: Bosiljko Domazet. Fotografije: Zoran Osrečak

Objavljeno

KAKO LJETI ŽIVJETI S VISOKIM TLAKOM

Za visoki krvni tlak kažu da je bolest suvremenog čovjeka,  a njegove su komplikacije  kardiovaskularne bolesti, kao vodeći  uzrok smrtnosti u svijetu i u nas, te moždani udar, koji zajedno sa srčanim udarom s pravom nazivaju – „ svjetskim ubojicama  broj jedan“. Povezano je to sa čak 13 posto smrtnih slučajeva u svijetu! Kako visokotlakaši najviše problema imaju na prijelazu godišnjih doba, kad su česte promjene vremena i kad se povećavaju temperature, evo što o hipertenziji svakako trebate znati…

  • Redovito kontroliranje tlaka preduvjet je preventive zdravlja

 „Koliki vam je tlak? Znate li?“ – pitala je Margaret Chan, šefica Svjetske zdravstvene organizacije (od 2006. do 2017.) diplomante na jednoj proslavi  te organizacije, no nastao je muk. A neugodnu je tišinu prekinula ona sama preciznim odgovorom: „Moj krvni tlak je 120 sa 80!  Nije loše za jednu staru damu“, našalila se potom  ova  kineska liječnica i na taj način, ustvari, započela kampanju kojom je WHO  ljude u cijelom svijetu pozvao na redovnu kontrolu svoga krvnog tlaka. Taj  jednostavni, bezbolni medicinski pregled mogao bi produžiti milijune života, a istodobno smanjiti izdatke zdravstvenih sustava mnogih zemalja. Jer, ne zaboravimo, ova podmukla bolest, koju je teško otkriti, jer godinama ne mora pokazivati nikakve znakove,  najveći je uzročnik invalidnosti i prerane smrti u svijetu. Prema podacima WHO, kod čak 9,4 milijuna ljudi koji u svijetu umru od posljedica srčanih i moždanih udara otkriveno je da je prethodnik bio – povišeni krvni tlak. A trajno povišeni krvni tlak u Hrvatskoj muči čak 40 posto ljudi.

Statistički, povišeni krvni tlak pogađa jednu od tri  odrasle osobe širom svijeta, češće pogađa muškarce kad su u mladenačkoj dobi, a u starijoj dobi izloženije su žene; češći je kod siromašnije populacije, a Svjetska zdravstvena organizacija u dokumentu “ Zdravlje 2020.“  identificira  ga  kao jedan od glavnih javno-zdravstvenih problema u europskoj regiji.

Više temperature djeluju na visokotlakaše vrlo burno: vrtoglavicom,
znojenjem, umorom, nesvjesticama…

PREVENCIJA VIOKOG TLAKA U EUROPI: U europskoj regiji naročitu pozornost posvećuju problemu s povišenim krvnim tlakom, jer je učestalost čak 60 posto viša u usporedbi s SAD-om i Kanadom, a povezuje ga se izravno  s 25 posto infarkta  miokarda  i  42 posto svih smrtnih slučajeva od kardiovaskularnih bolesti u cijeloj europskoj regiji godišnje. Jdno izvješće Ujedinjenih naroda  o prevenciji i kontroli nezaraznih bolesti  navodi da su upravo  kardiovaskularne bolesti odgovorne za najveći broj  (čak 39 posto) smrtnih slučajeva od kroničnih nezaraznih bolesti u svijetu, u osoba mlađih od 70 godina.

Visoki tlak može trajno narušiti funkcije srca

KAD JE NORMALAN,  A KAD POVIŠEN KRVNI TLAK?  Krvni tlak je pritisak krvi na stijenke krvnih žila (arterije) u svakom dijelu tijela. Krv teče kroz krvne žile jer je pod određenim tlakom, a tlak se stvara radom srca kao pumpe. Stalno povišeni krvni tlak tjera srce na rad iznad njegovih mogućnosti. Kako bismo razlučili što je visoki, a što niski krvni tlak, nužno je znati vrijednosti normalnog krvnog tlaka za naš organizam – to je graničnih  140/90 mmHg, a mnogo bliže definiciji pravog normalnog krvnog tlaka, koji ne oštećuje sustav krvnih žila i omogućava zdrav život,  jest prosječnih 120/80 milimetara stupca žive (mmHg). Liječnici tvrde: ako ste dosegnuli 120-139/80-89  mmHg,  na pragu ste pre-hipertenzije. Krvni tlak mjeren 140-159/90-99 mmHg  smatran  je  prvim stupnjem visokog krvnog tlaka  (primarna ili esencijalna hipertenzija), a stupanj 2 (tzv. sekundarna hipertenzija)  mjeri 160 i više / 100 i više mmHg . U više od  95 posto slučajeva povišenog krvnog tlaka uzrok nije poznat , a najčešće je tada riječ o primarnoj hipertenziji. Kada je povišeni tlak simptom neke druge bolesti, primjerice bubrežne, uzrok mu je poznat, tada  je riječ o sekundarnoj hipertenziji. Ako ste si samo jednom izmjerili tlak i bio je visok, ne možete se odmah proglasiti „tlakašem“. Tlak se mora mjeriti više puta tijekom jednog razdoblja, ali i više puta tijekom četiri tjedna. Nađemo li ga trajno povišenim, tada može liječnik postaviti dijagnozi visokog tlaka – hipertensio arterialis.

Glavobolje su prvi znak povišenog tlaka

Konvencionalna medicina ne može trajno izliječiti primarni povišeni tlak, ali može ga uspješno nadzirati i otklanjati neželjene posljedice. Liječenje zahtijeva individualan pristup svakom pacijentu s traženjem dobitne kombinacije raznih lijekova i iznalaženje pravih doza lijekova, u čemu je važna i uloga samog pacijenta  u samomjerenju i samokontroli tlaka. Liječenje primarne hipertenzije s konvencionalnom terapijom lijekovima je dugotrajno  i doživotno. Zato je veoma važna dobro tempirana kombinacija terapije lijekovima i promjene načina života.  Kvalitetniji način života za svakog pacijenta kojeg muči hipertenzija  uvijek je najbolje rješenje.

Prehrana s dosta omega -3 kiselina, dosta češnjaka, malo soli pomoći će snižavanju tlaka

UZROCI HIPERTENZIJE I SIMPTOMI UPOZORENJA:  Visoki se tlak  izravno povezuje sa životnim navikama, a velik broj tlakaša uopće nije svjesno da ga uopće  imaju.  Može proći  i desetak godina a da se visoki tlak ne uoči, istodobno se trend nezdravoga  življenja  nezaustavljivo širi, upozorava WHO;  jedemo previše soli u jelu, neumjereni smo u alkoholu, puši se, ne krećemo se, pod stalnim smo stresom, muče nas kilogrami … Stručnjaci tvrde da uzroci  hipertenzije uključuju i obiteljsku povijest, genetiku, stariju dob, kroničnu bubrežnu bolest i poremećaj štitnjače. Želite li riješiti visoki tlak morate biti svjesni svih rizičnih čimbenika u sklopu svojih svakodnevnih aktivnosti i prehrane. Kroz razumijevanje tih uzroka, možete živjeti zdrav i kvalitetan život.

Povišeni krvni tlak godinama ne boli, ali kad nakon višegodišnjeg podmuklog postojanja „udari“ na srce, mozak, protok u žilama, bubrege, ponekad je već prekasno za djelovanje. Posebice se  moždani udar  dovodi u vezu s visokim tlakom kao najčešća komplikacija visokog tlaka, kao i opasnosti koje nosi neotkrivena  i neliječena hipertenzija. Stoga obratite pozornost  na  bol i pritisak u glavi, mučninu, crvenilo lica, krvarenje iz malih kapilara u nosu ili u bjeloočnici oka, brzo umaranje, slabu  koncentraciju, loše spavanje, uznemirenost, ubrzani ili nepravilan rad srca, koji pak posredno upozoravaju na probleme s visokim tlakom.  Obratite pažnju i na razinu  kolesterola  jer je povišeni LDL kolesterol ( štetni kolesterol)  uz šećernu bolest, pušenje i visoki tlak – jedan od četiri rizika za koronarnu bolest, infarkt…

Sol je veliki neprijatelj tlakašima

SAMO PAR ZRNACA SOLI MANJE… Kad solite hranu, nemojte sasuti svu sol u nju, zadržite među prstima barem par zrnaca i vratite ih u soljenku. Zašto? Zato jer smanjenje dnevnog unosa soli s 12 grama na dnevni unos od devet grama smanjuje za 22 posto moždani udar i za 16 posto srčani udar! Dobar razlog, zar ne?

Prema istraživanju sveučilišta  Ontario,  manji unos soli omogućava veću elastičnost krvnih žila, što automatski dovodi do snižavanja krvnog tlaka. Natrij iz soli može čak oštetiti krvne žile mozga i dovesti do moždanog udara i bez povišenog krvnog tlaka, što dovoljno govori koliko je sol opasna za zdravlje općenito. Snižavanje unosa soli može se regulirati smanjimo li  konzumaciju gotove prerađene hrane i suhomesnatih proizvoda ( u Europi je  to čak 70 do 75 posto konzumirane soli ). Potrošači dodaju preostalih 25 do 30 posto tijekom pripreme jela ili dodatnim soljenjem ponuđene hrane. Prekomjeran unos soli, stav je WHO-a,  globalni je problem, ali  osim toga zabrinjava i prehrana koja je opterećena  visokim unosom šećera,  masti, naročito zasićenim masnim kiselinama i kolesterolom.  

EUROPLJANI VOLE MASNO: U  Europskoj se uniji troši velika količina masti godišnje. Stanovnici EU prosječno troše 1,5 kg maslaca na godinu, što je 4 grama po danu.  Oko 2000. godine  države članice EU izvještavale su o 600.000 smrtnih slučajeva zbog koronarne bolesti srca, a gotovo 400.000 smrtnih ishoda zbog moždanog udara svake godine. Čak i  male promjene u prehrani mogu značajno smanjiti razinu  kolesterola u krvi i vrijednost krvnog tlaka, a time i smrtnost uslijed srčanih bolesti.  Zamjena  samo  jedan posto zasićenih masnih kiselina s 0,5 posto jednostruko nezasićenim masnim kiselinama i 0,5 posto višestruko nezasićenim kiselinama može sniziti razinu kolesterola za 0,06 mmol/l.  Zvuči kao minoran rezultat, ali… kad bi se ova praksa usvojila u EU, procjenjuje se, smanjilo bi to broj smrti zbog koronarne bolesti za gotovo 10.000  i više od 3.000 zbog moždanog udara. Vojska je to spašenih života, za koju se vrijedi boriti promjenom stila života i poticanjem ljudi na drugačije navike.

U europskoj regiji duhan je također odgovoran za 16 posto smrtnih slučajeva  –  u dobi  od  tridesete  godine života naviše, a svake godine tako nestaje 1,6 milijuna života. Potom, u europskoj regiji se dvostruko više konzumira alkohol u odnosu na svjetski prosjek,  a prekomjeran unos alkohola u organizam, tijekom godina  zasigurno će se odraziti na tlak. Primjerice, 300 mml  jedinica je alkoholnog pića ( jabukovače, pive, mala čaša vina, čašica žestokog pića), čija se tjedna doza od 21 jedinice  preporučuje muškarcima, a 14 jedinica  tjedno ženama. Držite li se ovih preporučenih ograničenja, to bi trebalo povoljno utjecati na niski krvni tlak, a nikako ne bi smjelo biti uzrokom  pojavi visokog tlaka. Kod osoba koje dosta piju, prestanak unosa alkohola može dovesti do normalizacije tlaka.

 NAJBOLJE JE AKO UZMETE ŽIVOT U SVOJE RUKE:  Pokrenite se,  nakon sjedenja na radnom mjestu, u automobilu, pred televizorom  uzmite si 30 minuta, pet puta tjedno i održite srce zdravim, a smanjit ćete na taj način i krvni tlak. Ako vam  je 30 minuta dnevno nedostižan san u vašem vremenskom rokovniku i nećete moći vježbati baš svaki dan, nađite neke aktivnosti od kojih ćete se malo oznojiti i ostati  lagano bez daha, sve samo nemojte biti statični. Ako je potrebno – smršavite! To će zasigurno smanjiti vaš visoki tlak i smanjiti rizik srčanih oboljenja. Dokazano je da gubitak desetak suvišnih kilograma, te održavanje te težine tijekom dvije godine snižava vrijednost krvnog tlaka za 6-9/4-6 mmHg. Izaberite nemasnu i niskokaloričnu hranu, odaberite neku vama dragu fizičku aktivnost i ne morate držati dijetu kako biste smršavili. Meditirajte, bavite se jogom, pođite na akupunkturu  – sve to blagotvorno će djelovati na nakupljeni stres, a  samim time i na vaš visoki tlak.

Prevencija je neusporedivo povoljnija i ugodnija nego rješavanje zdravstvenih problema izazvanih visokim krvnim tlakom, poručuju  iz Svjetske zdravstvene organizacija. Karizmatična bivša  predsjednica Svjetske zdravstvene organizacije, Margaret Chan, govoreći diplomantima, ustvari se obratila svima nama poručivši: „Igrajte na sigurno i kontrolirajte krvni tlak. Budite pametni, uredite svoj život, slušajte savjete svog liječnika! Vi sve imate u svojim rukama. Ne dopustite da vam  nevidljivi ubojica  uzme godine života!“

VRUĆINE UGROŽAVAJU VISOKOTLAKAŠE: Toplina  u tijelu dovodi do niza promjena u fiziološkim procesima, koji mogu utjecati na visoki tlak. Mehanizmi za regulaciju tjelesne topline se potiču, a temperatura se tako zadržava i normalnim granicama – pojačano se znojimo i dolazi do proširenja krvnih žila. Na taj se način smanjuje volumen krvi, a povećava se kapacitet krvnih žila, što su dva najvažnija mehanizma regulacije krvnog tlaka. U ljetno vrijeme trebalo bi češće mjeriti tlak, a kod mnogih će se pojavljivati oscilacije, pa čak i znatno sniženje tlaka. Neki će to očitano sniženje na tlakomjeru dočekati kao znak da mogu smanjiti ili čak potpuno ukinuti antihipertenzivnu terapiju, što nikako nije dobro. Budite oprezni i ništa ne činite bez dogovora s liječnikom.

To što se tlak prividno snizio  još uvije ne znači da je nizak. Nadalje, visokotlakaši obično piju nekoliko lijekova za snižavanje tlaka, a ukoliko smanjuju svoju terapiju, morali bi znati koji lijek i za koliko ga smiju smanjiti. Većina antihipertenziva ima produženo djelovanje, pa se kod korekcije terapije treba imati na umu da se puni efekat smanjenja ne osjeti odmah. Treba na taj način izbjeći prebrzu i preveliku redukciju terapije, koja bi se mogla odraziti na neželjeno povišenje tlaka. Čak i ako je smanjimo, terapiju treba uzimati redovito. Neujednačenost uzimanja lijekova pridonosi oscilacijama tlaka, koje su ljeti ionako česte. K tome, ljeti dodatno pazite na opasnosti izlaganju suncu: odjenite se u laganu odjeću, na glavu stavite šešir,  a najbolje bi bilo ne izlagati se suncu  od 10 do 17 sati. Sve tjelesne aktivnosti poput plivanja, šetnje i laganih vježbi su dobrodošle kod osoba s visokim tlakom, čak i ljeti, stoga ih slobodno upražnjavajte. Gubitak tekućine, uslijed znojenja, se mora nadoknaditi  običnom vodom ili mineralnom, zbog vraćanja elektrolita, te lagano zaslađenim čajevima i prirodnim voćnim sokovima. Alkohol je najbolje izbjegavati, jer akutna konzumacija većih količina alkohola dovodi do pada tlaka, koji se ljeti ionako snižava, a to može dovesti do dodatnih komplikacija.

PARADONTITIS I HIPERTENZIJA: Analiza podataka zdravstvenih i stomatoloških  pregleda u više od 3.600 osoba s povišenim krvnim tlakom otkriva da ljudi sa zdravijim zubima i zubnim mesom imaju niži krvni tlak i bolje reagiraju na lijekove za snižavanje krvnog tlaka – u usporedbi s onima koji imaju bolest desni ili parodontitis. Konkretno, ljudi s parodontitisom imali su 20 posto manje vjerojatnosti da će postići zdravu razinu krvnog tlaka u usporedbi s pacijentima dobrog oralnog zdravlja. S obzirom na nalaze, istraživači vjeruju da pacijenti s parodontalnom bolešću mogu zahtijevati strožu kontrolu krvnog tlaka, dok oni kojima jedijagnosticirana hipertenzija ili trajno povišeni krvni tlak mogu imati koristi od uputa stomatologa.

Prema najnovijim preporukama American Heart Association / American College of Cardiology, ciljni raspon krvnog tlaka za osobe s hipertenzijom je manji od 130/80 mmHg. U spomenutoj studiji su bolesnici s teškim parodontitisom imali sistolički tlak koji je u prosjeku bio 3 mmHg viši od bolesnika s dobrim oralnim zdravljem.Sistolički tlak (najveći broj na očitavanju krvnog tlaka) označava pritisak krvi na stijenke arterija.Iako se čini da je mala, razlika od 3 mmHg slična je snižavanju krvnog tlaka što se može postići smanjenjem unosa soli za 6 grama dnevno (što odgovara jednoj žličici soli ili 2,4 grama natrija ), ističu istraživači.

 “Pacijenti s visokim krvnim tlakom i njihovi liječnici trebaju biti svjesni da dobro oralno zdravlje može biti jednako važno u upravljanju bolešću kao i razne životne intervencije koje pomažu u kontroli krvnog tlaka, poput malih količina soli, redovite tjelovježbe i kontrole težine “, utvrđeno je također u istom istraživanju. Unatoč činjenici da studija nije zamišljena da bi se točno objasnilo kako parodontna bolest ometa liječenje krvnog tlaka, istraživači vjeruju da su njezini rezultati u skladu s onim istraživanjima koja povezuju niski stupanj oralne upale s oštećenjem zuba, krvnih žila i kardiovaskularnog rizika.

U narodnoj medicini, ali i u konvencionalnoj, uz celer, češnjak je vodeća namirnica koja pomaže u stabiliziranju tlaka

PRIRODNI LIJEK PROTIV HIPERTENZIJE: Tradicionalni narodni lijek za visoki tlak, čije je djelovanje i znanstveno potvrđeno,  jest češnjak.  Kao lijek dosta je korišten u kineskoj narodnoj medicini. U Njemačkoj su znanstveno ispitivali njegovo djelovanje i  ustanovljeno je da  znatno snižava  dijastolički (donji) krvni tlak, kod oboljelih sa srednje teškom hipertenzijom. Taj se učinak  postiže već s nekoliko češanja češnjaka dnevno, a tijekom ispitivanja efekat češnjaka postajao je sve veći, što potvrđuje njegovo kumulativno djelovanje. No, kako djeluje češnjak? Tako da svojom sposobnošću opušta glatke mišiće krvnih žila i širi ih, a za to je djelovanje zaslužan – adenozin.  Češnjak svrstavaju u jednu od najzdravijih namirnica, a snižava krvni tlak za  čak 5 do 10 posto.

U azijskim zemljama od davnina se koristi celer za snižavanje krvnoga tlaka.  Dr. William Elliot sa sveučilišta Chicago, izolirao je iz celera tvar koja snižava krvni tlak smanjujući hormon stresa, koji dovodi do sužavanja krvnih žila i povećanja pritiska. Celer snižava i kolesterol, koji je često povišen kod osoba s esencijalnom hipertenzijom – pojavom visokog tlaka čiji uzrok nije poznat.

Berlinski istraživač Peter Zinger pak smatra da su omega -3 masne kiseline u ribljem ulju glavni lijek za hipertenziju. Da bi se regulirao krvni tlak, kod većine je ljudi potrebno najmanje tri obroka masne morske ribe tjedno ( losos, skuša, tuna, srdela i haringa). Količina omega – 3 masnih kiselina, koja je dovoljna da se djelovanje primijeti je 2000 mg na dan, što čini 100 grama svježe skuše, 200 grama sardela i oko 120 grama lososa iz konzerve.

Maslinovo ulje, koje sadrži mononezasićene masne kiseline, lecitin, polifenole  (antioksidansi) i vitamine A,D, E i K znanstveno dokazano snižava krvni tlak. A mediteranski narodi od davnina koriste u prehrani maslinovo ulje i manje obolijevaju od krvožilnih bolesti, moždanog udara i malignih bolesti organa za probavu. Oboljeli od krvožilnih bolesti koji prijeđu na prehranu s maslinovim uljem za čak 31 posto manje umiru od tih bolesti. Namirnice koje povoljno utječu na snižavanje visokog krvnog pritiska su još voće i povrće – nedostatak vitamina C vodi porastu tlaka, a antioksidansi iz voća i povrća  šire krvne žile, čime tlak automatski pada. 

Kod vegetarijanaca rijetki su oni koji pate od hipertenzije. Nedovoljno unošenje kalija u organizam, primjerice, dovodi do zadržavanja natrija, koji povećava krvni tlak. Kalcij može, kod osoba osjetljivih na sol, tj. onih kojima tlak raste unosom slane hrane, dovesti do snižavanja. Mala količina čokolade  – može također sniziti krvni tlak. Bjelančevine koje sadrži grašak mogu poslužiti kao dodatak hrani u borbi s visokim tlakom i otkazivanja bubrega, što je  dokazano  i u istraživanju biologa iz Kanade. Jeste li znali da kava nije glavni krivac za kronično povišeni  krvni tlak? Kofein prolazno povećava tlak kod osoba koje povremeno piju kavu, čak i kod onih koji je redovno piju, pogotovo kad su pod stresom. Većini ljudi s hipertenzijom kava ne smeta, ali se ne preporučuje onima kojima tlak znatno raste kad  su pod stresom; njima tada nadbubrežna žlijezda pretjerano reagira na kofein, a to podiže krvni tlak.

Slušanje glazbe  može značajno sniziti vrijednosti krvnog tlaka –  znanstveno je dokazano u  jednom američkom istraživanju. Kod ljudi s blago povišenim krvnim tlakom,  koji su, primjerice, mjesec dana slušali klasičnu, keltsku ili indijsku glazbu tridesetak minuta dnevno svaki dan – došlo je do značajnog sniženja krvnog tlaka.  

Ovo su osnovne namirnice DASH dijete, odnosno prehrane

DASH DIJETA – IDEALNA ZA VISOKOTLAKAŠE! Kad je američki magazin  U.S. News& World Report’s objavio listu najboljih dijeta, s ocjenom istraživanja učinaka na naše tjelesno zdravlje, a pod budnim okom  čak  22 eksperta,  apsolutni je pobjednik bila – DASH dijeta ( Dietary Approaches to Stop Hypertension), kojoj je glavni cilj prevencija povišenog krvnog tlaka.  Riječ je o dijeti koja se temelji na visokom unosu voća i povrća,  niskomasnih  mliječnih proizvoda ( obrano mlijeko, niskomasni sir, nemasni jogurt)  te ograničenom uzimanju suhomesnatih proizvoda i soli. Ova se dijeta pokazala  vrlo učinkovitom kod snižavanja krvnog tlaka,  a veoma je važno da se može provoditi dugoročno. DASH dijeta i njezina pravila mogu se zasigurno usvojiti kao način života, a rezultate daje već za dva tjedna.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Oxfordu su tijekom mjesec dana skupini ispitanika davali navedene namirnice, raspodijeljene  u nekoliko serviranja dnevno: četiri do šest serviranja  voća i povrća,  dva do četiri serviranja  mliječnih proizvoda i šest do 13 serviranja  žitarica. Skupina koja je bila pod ovim režimom prehrane znatno je snizila krvni tlak u odnosu na drugu kontrolnu skupinu.  DASH dijeta se odličnom pokazala i u skidanju viška kilograma, koji obično prate povišeni krvni tlak,  stoga ona visoko kotira među onima  koji žele smršavjeti.  

Svaka dijeta u svojim pravilima navodi i brojna ograničenja – ona koja zastupa  DASH dijeta odnose se na smanjeni unos crvenog mesa, suhomesnatih proizvoda, alkohola,  masti, a kad je sol u pitanju, preporučena doza je tek pola do jedne žličice na dan.   

Objavljeno

KAKO SE ZAŠTITITI OD KOMARACA

Složit ćete se, među najomraženijim životinjama tijekom tople sezone u godini svakako su komarci svih vrsta, prava napast, nekoć samo za ljetnih noći, a danas to traje od travnja do studenog. Osim što stvaraju neprestani šum, još su neugodniji zbog ugriza, što najčešće znači neugodan svrbež ili, u gorem slučaju – infekcije, oteklinu te mogući prijenos opasnih egzotičnih bolesti…

ISTOCKPHOTOS

U posljednjih nekoliko godina komarci su se znatno namnožili, kako po broju vrsta, tako i množenjem općenito, i to obični komarci (Culex pipiens),  tigrasti (Aedes albopictus), kao i papatači  (Phlebotomus papatasi ) te brojne druge gnojne i sisajuće vrste, sve iritantne i štetne. Obični su komarci svijetle boje, dugački 6-8 mm, dok tigrasti imaju crno-tijelo i bijelo-prugaste noge, veličine do 1,3 cm, a tzv. papigice su sitni svijetli komarci (3-4 mm).

Aedes albopictus, tigrasti komarac

 Zanimljivo je da su napadači među komarcima samo ženke (mužjaci se hrane nektarom iz cvijeća), a krv ljudi i životinja sisaju kako bi potaknule sazrijevanje jajašaca. Ubodom se ubrizgava antikoagulant i anestetik, koji zadržava tekućinu u krvi i gotovo uvijek spriječi da osjetite ubod. Ta ista tvar određuje, nakon nekoliko minuta, osjećaj svrbeža.

Phlebotomus pappatasi bloodmeal, papatači, vrlo opasan komarac

Od ožujka do studenog, od izlaska do zalaska sunca, razne vrste komaraca, posebno tigraste, i posebno noću, vrebaju među vegetacijom. Nakon što ubode,  insekt se udalji, a ubodeno mjestona bubri, boli ili svrbi, područje se zagrijava i, ako se ogrebete, postaje zaraženo, ostavljajući nesnosne ožiljke. Također postoji mogućnost da se pojave alergije koje se očituju nenormalnim oteklima i da se virusi, od chikungunye (grozničava infekcija koju uzrokuje virus Alphavirus, prenose je isključivo komarci roda Aedes, tigrasti, a uzrokuje febrilnu bolest s izraženim artritisom i artralgijama koje mogu trajati i do nekoliko mjeseci) do nilske i denga groznice (najrasprostranjenija virusna tropska bolest koju prenose komarci te je važan uzročnik morbiditeta i mortaliteta diljem svijeta). Komarci mogu prenijeti tropsku bolest filariju i lišmanijazu, koju ustvari prenose papatači.

 Zašto je potrebna briga za okoliš?

No, zašto se u novije vrijeme događa da se komarci pojavljuju ranije u godini i duže traju. Prije svega, sve je toplija klima: temperature od prije nekoliko desetljeća bile su duže vrijeme ispod nule, što je činilo da se zimi smanjuje broj komaraca koji će u proljeće položiti jaja (i na taj način smanjiti zaraženost). Stoga trenutne temperature već od sredine travnja pogoduju ranom razmnožavanju, kao i većem preživljavanju ličinki i odraslih komaraca.

Drugo je – ekološki element. Rastuće zanemarivanje okoliša i stvari umnožilo je prisustvo mikrostaništa pogodnih za reprodukciju i preživljavanje: bilo koji napušteni otpad može djelovati kao mikro sakupljanje vode, dovoljne za odlaganje jaja i razvijanje ličinki; osim toga, obilje neobrađene vegetacije u kojoj odrasli mogu naći dnevno utočište, te zagrijavanje urbanih sredina – također omogućava lakše preživljavanje insekata, posebno tijekom nepovoljne sezone. S druge strane, prirodni neprijatelji komaraca su se značajno smanjili: ptice kao što su lastavice, zmajevi, šišmiši, gušteri, žabe i žabe, itd., sve se brojčano smanjuje, a s njima i udio grabežljivaca ličinki i odraslih vrsta komaraca. Dakle, možemo reći da je posljednjega desetljeća došlo do neravnoteže između grabežljivaca i plijena…

Komarci kaovažan dio ekosustava

Poznavanje uzroka eksponencijalnog množenja komaraca nije beskorisno, jer je očito da –  ako se ne djelujete na njih –  bit će ih sve više! Jasno je da nitko od nas ne može čarobnim štapićem riješiti klimatske promjene, nepažnju i neravnotežu okoliša. Ali, svatko od nas može i mora učiniti ono što nam je nadohvat ruke. Cilj bi trebao biti  – uspostaviti ravnotežu između populacije svih komaraca, svakako ne i potpune eliminacije: nemojmo zaboraviti da su ovi insekti još uvijek korisni za ekosustav upravo zato što su hrana brojnih većih životinja, a njihov nestanak doveo bi i do nestanka vrapca, lastavica, vodozemaca, gmazova, živica, šišmiša itd. Muški komarci su posebno korisni jer su oprašivači cvijeća.

Divlji luk, primjerice, u prirodi djeluje tako da tjera komarce

Pa što možemo učiniti, svaki na svoj mali način, da smanjimo broj komaraca? Da bismo ograničili zemaljsko pregrijavanje, štedimo energiju grijanjem doma na nižim temperaturama, ne prekomjernom ljetnom klimatizacijom, isključivanjem nepotrebnih svjetala, kupnjom električnog ili hibridnog automobila, korištenjem automobila samo ako je potrebno; da bismo očuvali okoliš, valja čuvati otpad i uvijek ga razvrstavati, skupljati napuštene materijale, održavati vegetaciju, brinutu se za svoje vanjske prostore čineći ih neprikladnim za insekte, poticati prisutnost i razmnožavanje insektivnih životinja. Ukratko, dobro je poduzimati jednostavne akcije koje su u korist cijele zajednice, koje također imaju neposredan utjecaj na naš život, a možemo ih provoditi bez mnogo truda.  

Nanošenjem spreja preventivno mogu se spriječiti neugode uboda komarca

I to je dugoročno! No, što učiniti u svom domu ili na terasi, odnosno u vrtu, a sezona je komaraca, koji zuje svuda oko vas? Evo nekoliko savjeta:  

  1. Isprazniti sve posude na zemlju svaka 2-3 dana (tanjuri, kante za zalijevanje, obične kante, oluci, izrezane posude za cvijeće, gume koje se koriste kao ljuljačka ili igralište itd.):
  2. U spremnik ili ribnjak, ako ga imate, stavite zlatne ribice, koi šarane, bjelokobe i gambusije, sve proždiru ličinke i favoriziraju dolazak žaba npr.;
  3. Hermetički zatvorite kante za prikupljanje kišnice kako bi se koristile za zalijevanje vrta, a učinite to poklopcem ili mrežom protiv komaraca;
  4. Očistite žlijebove i odvode nekoliko puta godišnje kako se ne bi začepili; stavite gustu mrežicu oko otvora bioloških jama;
  5. Stvorite neprimjetan okoliš za neželjene insekte: ukrasite vrt, terasu i prozorske klupice sadnicama, a sobe buketima geranija (po mogućnosti aromatičnim), ružmarinom, lavandom, timijanom, bosiljkom, metvicom, nevenom, nasturcijem, cedrom ( Lippia citriodora ), limunskom travom ( Cymbopogon citratus ), rajčicom, borovnicom… 
  6. Posadite Martynia proboscidea  ‘Fragrans’,  grm s ružičastim cvjetovima i slatko mirisnim lišćem, jer privlači komarce koji ostaju zapetljani u njemu.
  7.  Navečer u vrtu, osim svijeća s mirisom limunske trave, spalite šaku listova kadulje, ruže, ružmarina, lovora ili eukaliptusa, koru naranče ili limuna, klinčiće u kori;
  8. Potaknuti prisustvo prirodnih neprijatelja komarcima poput ptica, lastavica i šišmiša;
  9. Jesti mnogo žuto-narančastog povrća i voća (dinje, bundeve, breskve, mrkve itd.) i češnjak: oni su bogati vitaminom A, koji djeluje učinkovito u odvraćanju od komaraca da kušaju našu kožu;
  10.  Nositi laganu, neprozirnu odjeću i obvezno koristiti sprej na bazi prirodnih sastojaka koji odvraća komarce. U tom smislu pomoći će vam pripravak na prirodnoj osnovi, odnosno sprej ANTI MOSQUITO ALU 100 mL.
Sprej ANTIMOSQUITO protiv komaraca na prirodnoj bazi iznimna je pomoć od neugodnih uboda, a koristan je od travnja do studenog

Ovaj prirodni sprej s eteričnim uljima za njegu poslije uboda komaraca – ANTI MOSQUITO sprej – prirodni je bezalkoholni antiseptik, lagani biljni kompleksni emulzijski sustav, s eteričnim uljima i hidrolatima, pogodan za njegu tijela, koji nanošenjem na kožu ostavlja tanki zaštitni sloj, pri čemu pomaže u ublažavanju posljedica nakon uboda komaraca i drugih insekata. Proizvodi ga tvrtka Svijet biljaka iz Vodnjana u Istri, https://www.svijet-biljaka.hr/index.php/en/ , koja se bavi kontroliranim uzgojem ljekovitog i aromatičnog bilja.  

Sukladno svojstvima eteričnih ulja, ANTI MOSQUITO sprej ima izrazita zaštitna svojstva protiv sadržaja sline koju ispušta ženka komaraca pri ubodu (antikoagulansi). Sadrži eterična ulja mediteranskoga bilja za koje su studije pokazale da su vrlo učinkovita i u rastjerivanju komaraca, a pružaju visoku razinu zaštite protiv crvenila i oteklina popraćenih svrbežom nakon uboda. Dođe li do oticanja, prisutni mentol iz eteričnih ulja hladit će otečeno mjesto i utjecati na smanjenje upalnog procesa te djelovati na osjećaj svrbeži zbog utjecaja na živčane završetke.  Preporuča se ne češati izgrebano mjesto, jer tada dolazi do pojačanog lučenja histamina i jačanja reakcije, ali i mogućnosti nastanka infekcije i ožiljaka.

Ako želite uživati u prirodi za toplih dana, ne zaboravite se zaštititi od komaraca, najbolje sprejom ANTIMOSQUITO. No, treba znati da se sprejom mogu koristiti djeca iznad tri godine .

ANTI MOSQUITO sprej bogat je i monoterpenskim alkoholima (geraniol, citronelol, linaol) te esterima. Monoterpenski alkoholi i fenoli prisutni u ANTI MOSQUITO spreju od iznimne su biološke važnosti jer pokazuju značajnu antimikrobnu aktivnost, kao i uspješno djelovanje na membranu virusa. Ovi se spojevi koriste lokalno ili sustavno kod infektivnih bolesti, najčešće kože, koji mogu biti posljedicom uboda komaraca. Osim značajnog antivirusnog djelovanja, ANTI MOSQUITO sprej ima i analgetsko djelovanje, zahvaljujući eugenolu i mentolu u eteričnim uljima. Aktivne sastojke iz hidrolata i eteričnih ulja, upotrijebljeni u ANTI MOSQUITO spreju, čine još i flavonoidi i seskviterpenski laktoni, koji djeluju na kožu antiflogistično i baktericidno te tako pospješuju cijeljenje rana. Djelatne tvari iz ekstrakata biljaka koje sadrže široki spektar bioaktivnih kemijskih spojeva djeluju protuupalno, potiču epitelizaciju i granulaciju stanica kože te potpomažu obnavljanje kože. Pa tako u ANTI MOSQUITO spreju nalazimo tragove ljekovite kadulje, lavande, paprene metvice, koromača, geranija, pelina, glicerina, lecitina, lavandino ulje, ulje ruzmarina, paprene metvice, geranija, citronele. Uporaba spreja je jednostavna: nanosi se na mjesto uboda i utrlja se. Preventivno se nanosi na izložene dijelove tijela: lice, vrat, ruke, noge.  Proizvod ne stvara mrlje i brzo se upija. Nakon što se nanese na kožu, ostavlja tanki zaštitni sloj koji pomaže u ublažavanju posljedica uboda.

 Proizvod možete nabaviti kod ovlaštenog distributera u Zagrebu:

SHAPEIT j.d.o.o. , VI južna obala 13, Zagreb

e-mail: shapeit.j@gmail.com

Mob. 092 345 32 92

Objavljeno

TANJUR PUN ZAČINA

  Ako vam je dosta dobre, stare kuhinje, a niste vješti u minimalizmu i drugim trendovima, posegnite za –začinima. Provjerite svoje kulinarsko umijeće i zadovoljite svoje osjetilo okusa...

DESERTNI SUHI KOLAČIĆI S ANISOM 

  POTREBNO JE:

  • 3 žutanjka,
  • 100 g šećera,   
  • 3 kapi esencije anisa  (zvjezdastog anisa),
  • ½ polovina žličice apotekarskog amonijaka u prahu,
  • 80 g mekog maslaca,
  • ½ dl  mlijeka ,  
  • 5 g zelenog anisa u prahu,
  • 250  g brašna,
  • oko  100 g šećera (za valjanje kolačića).

PRIPREMA: U zdjeli  izmiješati žutanjke, dodati šećer i maslac. Istući ili izmiksati.  Dodati  anis, amonijak i  mlijeko, dobro promiješati. Dodajte brašno i  zeleni anis.  Ostavite da odstoji barem dva sata u hladnjaku.  Nakon toga tijesto oblikujte u male role promjera oko 1 cm te ih uvaljajte u  kristalni šećer.  Izrežite potom tijesto na komade dužine 5 cm te ih isjeckajte tri puta sa strane. Povežite ih na način da zajedno čine „pletenicu“.   

Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 220C ° C 10 minuta. Pazite da ih ne pregrijete, jer će u protivnom vrlo brzo postati presuhi. Pečene kolačiće držite daleko od vlage, najbolje u za to odgovarajućoj kutiji ili staklenci.  Poslužite ih nakon glavnog obroka uz šalicu kave, s malo rakije, uz  voće… Bit će to fina delicija!

SAVJET VIŠE: Prije nego se odlučite ispeći suhe kolače, biskvite, dobro je znati: koristite zvjezdasti anis umjesto anisa u prahu jer će donijeti više svježine. Zapravo, bit je anisa da kolačiću daje malo “prh” okus.  No,  ako se pitate što u tim kolačićima radi tzv. apotekarski amonijak,  jednostavno je –  to će vam pomoći da kolačiće štipkate kao kruh, jer  u suhim kolačićima djeluje poput praška za pecivo.  Amonijev karbonat (ili amonijak) jest tvar koja se brzo raspada pod utjecajem topline.  Isto djelovanje ima prašak za pecivo, kojemu je u kućanstvu prethodila uporaba apotekarskoga amonijaka. Ovaj „kvasac“  je zapravo smjesa natrijeva bikarbonata, u kombinaciji s komponentama octa i dodatnih materijala.

Da bi vam kolačići bili još ukusniji, poprašite ih šećerom u prahu u koji ste stavili prstohvat mljevenog zvjezdastog anisa. Uz dobru kavu, nećete odoljeti njihovu mirisu ni okusu.

FLAMBIRANE KOZICE S ANISOM 

POTREBNO JE:

  • 12 srednje velikih škampa,
  • 1 žličica zelenog anisa,
  • 5 cl konjaka,
  • 5 cl vrhnja.

POSTUPAK:  Kozice dobro očistite  i stavite ih na papirnate ručnike. Zagrijte malo maslinovog ulja u  tavi  i stavite škampe da se krčkaju. Pospite anisom i ostavite pržiti dok kozice ne dobiju tamniju boju.

Ulijte konjak  i  flambirajte.  Dodajte vrhnje, pomiješajte i stavite kratko odstajati.  Poslužite s bijelom rižom kuhanom al dente.

 SAVJET VIŠE:  Poslužite uz ovo jelo suho bijelo vino.

LOSOS NA PORILUKU S ANISOM  

POTREBNO JE:

  • 1 cijeli  losos od oko 200 g,
  • 1 veći poriluk,
  • 10 cl slatkog vrhnja,
  • 1 žlica maslaca,
  • 1 žličica sjemenki zelenog anisa.   

POSTUPAK:  Izrežite poriluk na tanke ploške i  blanširajte ga 8 minuta u kipućoj slanoj vodi. Ocijedite narezani poriluk i ispustite komade u tavu  s ručicom. Propržite na malo maslaca.  Začinite sjemenkama zelenog anisa, dodajte soli i mljevenog crnog papra.  Zalijte vrhnjem,   poklopite  i pustite  da se maslac i vrhnje rastope na laganoj vatri.

U međuvremenu, skuhajte losos na jednoj strani samo 10 minuta.  Okrenite losos i  pospite s malo sjemenki anisa. Dodajte soli, malo mljevenog papra.  Složite uz to pripremljeni poriluk. Dekorirajte po želji.

 SAVJET VIŠE:  Poslužite uz to suho bijelo vino. 

PILETINA PREMAZANA MEDOM I ANISOM  

 POTREBNO JE:

  • 1/2 šalice umaka od soje,
  • 1/2 šalice meda,
  • 2 žlice rižina octa,
  • 2 žličice nasjeckanog svježeg đumbira,
  • 6 komada zvjezdastog anisa,
  • 2 režnja češnjaka, mljevenog,
  • 1/2 žlice ljute paprike ili umaka od paprike,
  • 1 pile veličine oko 1,4 kg.

POSTUPAK:   Postavite ražanj  u središte pećnice i zagrijte na maksimum. U zdjeli pomiješajte sve sastojke kako biste stvorili marinadu. Stavite pripravak na stranu. Koristite kuharski nož te izrežite  dno kosti piletine kako biste pile mogli otvoriti rezom  na lijevo i na desno.  Postavite  pileća prsa prema gore u tepsiju veličine  33 x 23 cm (tepsija za  lazanje).  Pile namažite marinadom i prelijte ostatak oko piletine. Pecite oko 1 sat  i 15 minuta, a piletinu pomalo zalijevajte marinadom svakih 10 do 15 minuta, dok se na termometru  umetnutom  u bedro ne pokaže oko 100 stupnjeva. Gotovo pile postavite na odgovarajući tanjur.  

SAVJET VIŠE:  Poslužite uz  špinat sa češnjakom   i s rezancima posutim bosiljkom.  Pile ukrasite s nekoliko komada zvjezdastoga anisa.

 ŽELE SA CIMETOM

POTREBNO JE:

  • 1/2 litre soka od naranče,
  • 2 žličice cimeta u prahu,
  • 100 grama smeđeg šećera,
  • 1,5 žlice alge agar agar  (možete je nabaviti u svim većim centrima!)

PRIPREMA:  Iscijediti naranče, stavite tavu u hladnu vodu prije pripreme.  Stavite sok od naranče u tavu,  dodajte cimet, smeđi šećer i agar agar. Na pari kuhajte sok od naranče i cimeta, na srednje jakoj vatri  do vrenja. Zatim  smanjite na nisku  temperaturu  i nastavite miješanje 10 minuta.  Kuhani sok izlijte u kalup te ostavite  hladiti u hladnjaku oko dva sata – da se stisne.  Maknite potom smjesu iz kalupa te izrežite nožem na kriške po želji.

SAVJET VIŠE:  Poslužite izrezano na kockice ili manje kriške, pospite cimetom u prahu te ukrasite bosiljkom.

 Agar  agar  vrlo je poznat u veganskoj kuhinji.  Agar agar alge dolaze  iz Japana, zamjenjuju želatinu. Znajući da je želatina izrađena od svinjetine ili govedine,  vegetarijanci se koriste tim ukusnim japanskim želatinoznim algama. Agar je kao  pahuljica, nejasna oblika. Bez mirisa, okusa i bezbojna, pa ju  je nemoguće detektirati u desertu  ili zdjeli, osim po njenoj želatinoznoj snazi.   Japanci se, koliko je poznato, agarom koriste od 17. stoljeća.  Koriste ga i  kao dodatak prehrani  za detoksizaciju  (uklanjanje toksina i teških metala) te za pospješivanje probave. Vlakna postaju puna  vode (poput spužve),  pa se na taj način puni želudac  s vrlo umjerenim unosom kalorija. To je, dakle, prirodni sastojak koji   suzbija apetit!

KRUŠKA U UMAKU SA CIMETOM 

 Velika kruška može se poslužiti  kao prilog uz jela sa slatkim i slanim umakom:  kruška i cimet tvore lijep malo gorkast spoj.  Idealno je ako se poslužuje uz nareske ili sireve.  Ali, bit će  jednako ukusna uz tortu,  sladoled ili kolače. Dakle, ako volite recept koji će obogatiti i dati više okusa na hrani, pažljivo slijedio savjete u ovom vodiču.

PRVO:  Ogulite i izrežite krušku  u komade.  Za ovaj recept, savjet je da koristite ne previše zrele kruške. Stavite krušku u lonac, dodajte čašu bijelog vina, 100 grama šećera, pola žličice cimeta u  prahu  i jednu žlicu soka od limuna. Neka se kuha na laganoj vatri oko dvadesetak minuta. Kada se  smjesa stvrdne, odmaknite s vatre.

 DRUGO: Kad umak dostigne pravu konzistenciju, pustite da se ohladi na nekoliko minuta.  Nakon toga  smjesu  provucite kroz sito ili alternativno u miješalici, kako biste dobili kašu, mekanu i kremastu.  Nakon toga umak možete koristiti  sa svim jelima koja vam padaju na pamet.  Jednostavno i ukusno jelo dobit ćete ako napravite od piškota oblik školjke te ga ispunite  umakom od krušaka s komadićima čokolade.  Pospite šećer za glazuru, a rezultat će biti izvrstan desert . 

 TREĆE:  Umjesto da imate na umu piće, večeru ili buffet na otvorenom, ne zaboravite da ovaj umak poslužite kao prilog uz jela. Kruške i cimet idu savršeno dobro s predjelima od suhomesnatih proizvoda i sireva.  Posebno se dobro slaže sa sortama ovčjih sireva i s mekanim sirevima poput gorgonzole.   

JANJETINA SA SUHIM ŠLJIVAMA I CIMETOM

POTREBNO JE:

  • 1 kg ovčjeg buta, 
  • 250 grama suhih šljiva, 
  • 2 glavice crvenog  luka, 
  • 100 g badema,   
  • 2  štapića cimeta, 
  • 50 g šećera u prahu, 
  • 50 g maslaca, 
  • 2 žlice kurkuma sa cimetom
  • 2 žlice kurkuma,
  • sol i papar. 

POSTUPAK:

1. Izrežite meso u velikim komadima. Nasjeckajte luk.  U lonac ulijte malo ulja i stavite luk. Dodajte meso, cimet štapiće i kurkumu.

2. Kada luk postane  proziran, dodajte  20 cl vode.  Zatim pokrijte i pirjajte oko jedan sat i 15 minuta.  

3. Na kraju izvadite meso ravnom žlicom i ostavite na tanjuru. Stavite šljive u lonac, pospite ih šećerom, cimetom u prahu. Dodajte maslac, promiješajte i kuhajte oko 15 minuta.

4. Pomiješajte bademe s mesom, dodajte suhe šljive i ubacite sve u lonac. 

SAVJET:  Poslužite vruće,  uz rižu.

MOZZARELLA S BOSILJKOM  

 POTREBNO JE:

  • 2 komada mozzarelle (oko 200 grama),
  • ekstra djevičansko maslinovo ulje,
  • aromatizirani ocat,
  • vrlo sitno sjeckani  bosiljak, 
  • listovi bosiljka,
  • svježe mljeveni papar,
  • sol.

PRIPREMA:  Pažljivo izrežite svaki  komad mozzarelle na malo krupnije kriške. Stavite  kriške  mozzarelle u željenu posudu. Kriške neka budu lijepo, uredno složene.  Kriške zalijte maslinovim uljem i aromatiziranim octom. Pospite mljevenim paprom po siru na način da se paprom naprave vijuge. Posolite.

SAVJET VIŠE: Kako bi vaše jelo bilo ukusno, pripremite ga, odnosno mozzarellu izrežite neposredno prije konzumiranja.  Ako pak ne možete pronaći aromatizirani ocat, koriste tradicionalni domaći ocat. 

REZANCI S GLJIVAMA I BOSILJKOM

 POTREBNO JE:

  • 600 g mješovitih  gljiva (vrganja, šampinjona,bukovača),
  • 1 glavica luka, sitno sjeckanog, 
  • 60 ml ekstra djevičanskog maslinovog ulja,
  • 2 režnja češnjaka, sitno sjeckanog, 
  • 60 ml bijelog vina,
  • 25 cherry rajčica narezanih na četvrtine,
  • papar,
  • 1 žlica sitno sjeckanog peršina, 
  • 1 vezica sjeckanog bosiljka,
  • 500 g rezanaca.

PRIPREMA:

1. Pažljivo očistite gljive i veće komade izrežite na manje.   

2. Zagrijte ulje u tavi na laganoj vatri. Dodajte luk, poklopite  i pržite   dok ne dobije zlatnu boju.

3. Sol promiješati u sjeckani češnjak.

4. Povećajte vatru za prženje i dodajte bijelo vino.

5. Dodajte gljive i pirjajte dok vino gotovo potpuno ne ispari.

5. Dodajte četvrtine rajčica, bosiljak i peršin te  pirjajte oko 10 minuta.

6. U međuvremenu, skuhajte tjesteninu u kipućoj  vodi  al dente.

7.  Ocijedite rezance, dodajte umak od gljiva, dobro promiješajte i poslužite vruće.

SAVJET VIŠE:  Možete koristiti  i druge mješovite sezonske gljive s onima koje su  dostupne na tržištu. Ali budite sigurni da su uvijek čiste. 

GRČKA SALATA

POTREBNO JE:

  • 4 zrele rajčice,
  • lijepi, ne prezreli   krastavac,
  • crveni luk,
  • desetak crnih maslina,
  • vezica svježeg bosiljka,
  • 100 g sira feta, 
  • kvalitetno maslinovo ulje,
  • sok od jednog limuna, 
  • sol  i svježe mljeveni  papar. 

PRIPREMA: Operite rajčice,  izrežite ih na osam komada (na četvrtine i svaku četvrtinu u dva preklapanja). Ogulite krastavac, prepolovite ga na pola po dužini i izvadite sjemenke.   Izrežite ga na komade srednje veličine. Ogulite i izrežite luk na tanke kriške. Stavite sve u zdjelu.

Izrežite sir fetu na male kockice, operite i nasjeckajte bosiljak, dodajte u zdjelu zajedno s maslinama. Dobro začinite  limunovim sokom i maslinovim uljem.  Posolite i popaprite te ostavite stajati  najmanje jedan sat prije posluživanja.  Tada sve dobro promiješajte.

Objavljeno

ZAŠTITITE SE OD CORONA VIRUSA PRIRODNO

Zacijelo ste se posljednjih dana i tjedana zapitali koje sredstvo za zaštitu ruku i tijela te prostora od koronavirusa  koristiti. U ponudi je hrvatski proizvod, baziran na stopostotnim čistim eteričnim uljima i klorovom dioksidu.  Evo  kako vam može pomoći…

Istrijanska tvrtka SVIJET BILJAKA založila se za proizvodnju antiseptika i dezinficijenata koji sadrže flavonoide, terpene i fenolne kiseline što polučuju antibakterijski, antigljivični i antivirusni učinak. Dodatkom stopostotne prirodne ružmarinske kiseline (RA) pojačavaju  se i njihova  antioksidativna svojstva. Primjenjuje se za higijenu ruku, tijela, kao osvježivač zraka, za čišćenje radnih površina i raznih uporabnih predmeta; pogodni su kod opeklina, uboda insekata, gljivičnih oboljenja, pelenskih i drugih vrsta osipa, ali i kod posjekotina.

Zbog aktualne svjetske situacije s koronavirusom (COVID -19) preporučuje se prostore dezinficirati primjenom AROMASEPT  TEHNOLOGIJE i to sustava za doziranje proizvoda u tekućem stanju, u obliku mikro maglice biljnoga kompleksa AROMASEPT-CS, koji u svom sastavu ima aktivni sastojak klorov dioksid  (za koji je FDA izdala potvrdu o valjanoj učinkovitosti u dezinfekciji zraka aerosolnim sprejom).  

Fitoaroma prirodni osvježivač prostora na bazi lavande

AROMASEPT – prirodni biljni kompleks s eteričnim uljima za osobnu higijenu i njegu kože.

AROMASEPT HAND&BODY  sprej  – biljni je kompleks namijenjen njezi ruku i kože tijela te održavanju čistoće bez uporabe vode. Učinkovitost toga spreja temelji se na protuvirusnom, protugljivičnom i protubakterijskom djelovanju eteričnih ulja i hidrolata; karakteriziraju ga aktivne tvari kao oksid 1,8 cineol, monoterpeni,  gama-terpinen i  monoterpenski alkohol terpineol-4 iz eteričnih ulja,  koji imaju izvrsno djelovanje protiv virusa, bakterija i patogenih gljivica, pogotovo onih iz roda Candida.

Hidrosolni  ekstrakt biljaka, zahvaljujući  svojoj polifenolnoj frakciji, ublažava upalna stanja kože, a pogotovo je značajno njegovo lokalno djelovanje na Herpes simplex virus. Umjereno je aktivan protiv bakterija E. coli i Enterobacter aerogenes. Prirodni je biljni kompleks s dodatkom ružmarinske kiseline (RA), čime je postignuto i antioksidativno  djelovanje. Koristi se kod svih oblika dišnih, mokraćnih, genitalnih i kožnih infekcija. Formula je prilagođena korisnicima kojima prisutnost alkohola nije prihvatljiva. Imunostimulirajućeg je djelovanja, a važnost je u tome što djeluje na limfni sustav, koji je drugi prijenosni sustav u ljudskom organizmu nakon krvotoka. Pomaže da se olakša transport metaboličkog otpada iz vezivnoga tkiva te ga čisti od otpadnih tvari. Njegova lagana mirisna kompozicija smanjuje napetost, stvara opuštajući i umirujući učinak.

AROMASEPT HAND&BODY sprej dobro je koristiti i preventivno, i to nanošemjem nekoliko prskanja na kontaktna mjesta. Najbolji način korištenja AROMASEPT HAND&BODY spreja jest –  jedanput na dan kao preventiva, odnosno nekoliko puta zaredom u slučaju infekcije.

Za sve informacije i mogućnosti nabave prouzvoda obratite se na:

SHAPEIT j.d.o.o. , VI Južna Obala 13, Zagreb

mobitel: 092 345 3292;  mail: shapeit.j@gmail.com 

Objavljeno

KAKO JE NASTALA KULTURA WELLNESSA

Wellness je filozofija i životni stil: briga za vlastito zdravlje i lijep izgled, aktivan način preživljavanja slobodnoga vremena. Wellness su senzualno zasnovani programi u suvremenim wellness centrima. Međutim, wellness nudi sve to i još više: stručno oblikovane programe opuštanja, aktivnog odmora, bogatstvo kupanja u termalnoj vodi te stručnu medicinsku potporu…

Gotovo da i nema životnoga ili radnog prostora gdje, primjerice, aromaterapija ne nalazi svoje mjesto. U školama, u radnom okruženju za koncentraciju i jačanje kreativnosti, u ordinacijama za ublažavanje neugodnog antiseptičkog mirisa,te ublažavanje straha, u trgovinama za uspostavljanje povjerenja između kupca i prodavača, u spavaćoj sobi za ugodan san… Aromaterapija je, kažu znalci, svaki postupak primjene čistih prirodnih eteričnih ulja u poboljšavanju  stanja na fizičkoj, emotivnoj, mentalnoj ili duhovnoj razini. S obzirom na moć djelovanja eteričnih ulja na svim razinama, preporučuje se svakome tko želi posvetiti više pažnje svom zdravlju, te svim osobama kojima je zdravlje ugroženo ili osjećaju kronični gubitak volje i energije. Kako se aromaterapija ubraja u komplementarne grane medicine, ono što joj daje najveći značaj i zbog čega je specifična jest holistički pristup, odnosno cjelovitost. Budući da se ne bavi samo suzbijanjem nastalih simptoma bolesti, već pokušava pronaći uzroke problema u organizmu i ciljano djelovati na njih, na način da snažno aktivira unutarnje sposobnosti samoizlječenja, podržava i ostale komplementarne grane medicine, energetske tehnike i konvencionalnu medicinu.

TISUĆLJETNA TRADICIJA U SVIM KULTURAMA: Povijesno gledano, aromaterapija je odavno prisutna u svim kulturama. Prva korištenja mirisa u terapeutske svrhe primijećena su u Kineza, koji su palili mirisne štapiće i pomoću njih stvarali harmoniju i ravnotežu. Egipćani su esencije biljaka koristili za balzamiranje, u medicinske svrhe, za izradu kozmetičkih preparata, ulja i masti za masažu, ili su ih palili kako bi poboljšali raspoloženje. Brojni recepti ljekovitih pripravaka pronađeni su urezani u zidove laboratorija i na papirusima. Svećenici su mirise koristili u vjerske i mistične svrhe, a svaka važna osoba imala je svoj miris.

Grci su svoje znanje o aromaterapiji preuzeli od Egipćana. Hipokrat je tako napisao knjigu o ljekovitom djelovanju 300 biljaka, a između ostaloga, naglašavao je čudotvorno djelovanje aromatične kupke i masaže na produljenje života. Dioskorid je prevodio slične materijale s perzijskog, hebrejskog, arapskog i drugih jezika te napisao knjigu “De materia medicinae”, u kojoj opisuje ljekovito djelovanje 500 biljaka. Rimljani su mirisna ulja najviše koristili u kupkama i za masažu. Arapi su izrađivali ljekovite pripravke i parfeme, a mirisima pročišćavali zrak i dezinficirali odjeću kako bi se zaštitili od bolesti. Avicena, arapski liječnik, fizičar, kemičar i alkemičar, unaprijedio je destilaciju kao metodu dobivanja eteričnih ulja izumivši navojnicu za hlađenje. Posebno se zalagao za aromaterapeutsku masažu i uvođenje voćne dijete kako bi se tijelo lakše riješilo otrova. Napisao je i knjigu “Kanon medicine”, u kojoj opisuje djelovanje ljekovitog bilja i mogućnosti liječenja esencijama biljaka, za koje je tvrdio da jačaju duh i tijelo.

KAKO JE NASTAO NAZIV AROMATERAPIJA: Kao tvorac nazivaa aromaterapija navodi se francuski kemičar Rene-Maurice Gattefosse, koji se u početku zalagao za korištenje eteričnih ulja samo u kozmetičkim pripravcima, što se promijenilo nakon što je osobno iskusio ljekovitost, odnosno njihovo antiseptičko i analgetičko djelovanje. Naime, u svom je laboratoriju doživio nezgodu i zadobio opekline na ruci, koje je tretirao čistom esencijom eteričnog ulja lavande. Bolovi su brzo nestali, a rana je zacijelila bez ožiljaka.

Engleska kozmetičarka Margaret Maury jedna je od prvih koja se počela koristiti eteričnim uljima za masažu. U Londonu je otvorila kliniku za aromaterapiju jer je vjerovala da eterična ulja mogu pomoći kod mnogih bolesti, a zatim je ustanovila koledž “Shirley Price Internacional College of Aromatherapy”. Napisala je nekoliko knjiga o aromaterapiji i eteričnim uljima, kojima se služe najpoznatiji praktičari  wellnessa.

Aromaterapija na velika vrta dolazi do izražaja i u Hrvatskoj. Donedavno, eterična ulja najčešće su se koristila u mirisnim lampicama, no danas se sve više provode aromaterapeutske masaže koje znatno pomažu u fizičkom i mentalnom opuštanju, a pomažu i kod mnogih zdravstvenih problema.

O ETERIČNIM ULJIMA: Eterična ulja, lako hlapljive tekućine koje se dobivaju ekstrakcijom iz različitog ljekovitog bilja ili njegovih dijelova (cvijet, list, korijen), a koriste se u wellnessu, kao glavnu odliku imaju snažan, intenzivan i karakterističan miris. Premda se nazivaju “uljima”, riječ je o potpuno nemasnim tekućinama, koje po svom kemijskom sastavu predstavljaju složene smjese velikoga broja organskih spojeva, od kojih mnogi imaju snažno fiziološko djelovanje. Tzv. gornja grupa eteričnih ulja sadrži ulja agruma (citrusna ulja), te eukaliptus. To su ulja visoke frekvencije, reskog mirisa, vrlo hlapljiva, koja prepoznajemo po tome što se miris osjeća odmah po otvaranju bočice. Izuzetno su antiseptička i najizrazitije djelovanje pokazuju na području glave: glavobolja, koncentracija, prehlade… Takva su eterična ulja mandarine, limuna, naranče, bergamota (vrsta naranče), eukaliptusa, citronele..

U srednju grupu ubrajaju se ulja srednje frekvencije, čiji miris treba nešto više vremena da stigne do nosnica. Umjereno su hlapljiva, što znči da će u mirisnoj svjetiljci djelovati nešto dulje nego ulja gornje grupe. Po svome djelovanju posebno su namijenjena srednjem dijelu tijela: pluća, želudac, probavni organi. Umiruju ili stimuliraju probavu, smanjuju napetost u želucu, izuzetni su antiseptici za pluća i bronhije… Toj grupi pripada većina mediteranskih eteričnih ulja: metvica, ružmarin, kadulja, lavanda, melisa, čajevac, timijan.

Sva cvjetna ulja imaju posebno antistresno i psihički stabilizirajuće djelovanje. To su ulja ruže, jasmina, nerolija, ylang-ylanga, geranija….

Donja grupa eteričnih ulja najsporije hlapi, što ujedno znači da njihov miris najsporije prodire u nosnice, do naših mirisnih receptora. U smjesama eteričnih ulja koriste se kao “fiksativ”, što znači da usporavaju hlapljenje drugih ulja iz viših grupa. Tu pripadaju mirisi dobiveni iz drveća, kore, korijena, bobica.. To su: bor, jela, borovica, čempres, cedar, cimet, papar, klinčić, đumbir itd. Umanjuju probleme u donjem dijelu tijela, npr. bolove u leđima i križima, upalu mjehura, osjetljive bubrege, reproduktivne organe…

ŠTO JE USTVARI WELLNESS: U modernoj kozmetici i u wellnessu eterična se ulja mogu koristiti na razne načine. Aromaterapeutski postupci su sljedeći: aromatična kupka, aromakomprese (oblozi), inhalacija, aroma masaža , lokalno utrljavanje, ispiranje usta i grla, rektalna i vaginalna primjena, korištenje u osobnim kozmetičkim preparatima, primjena u sauni….U wellness ustanovama dopunjuje ponudu i daje poseban pečat.

Wellness je filozofija i životni stil: briga za vlastito zdravlje i lijep izgled, aktivan način preživljavanja slobodnog vremena, igra i opuštena večer u društvu najbližih. Ukratko, wellness su senzualno zasnovani programi u suvremenim wellness centrima. Još više, posrijedi su stručno oblikovani programi opuštanja, aktivnog odmora, bogatstvo kupanja u termalnoj vodi i stručna medicinska potpora.

AROMA LAMPICE: Udisanje eteričnih ulja iz mirisnih lampica svakako je najpopularnija i najjednostavnija metoda primjene u wellness ponudi. Ova se metoda može upotrijebiti za pročišćavanje zraka za vrijeme infektivnih bolesti. Također se može koristiti za uklanjanje neugodnih mirisa, odbijanje insekata, za bolje raspoloženje ili jednostavno za stvaranje ugodne atmosfere u kući ili radnom prostoru. Za mirisnu lampicu potrebno je 4-10 kapi eteričnog ulja ili mješavine, ovisno o intenzitetu mirisa koji želite i veličini prostorije.

Dnevna soba: ruža geranija, bergamota, ruža, cedar, lavanda.

Radna soba: limun, bergamot, mirta, bor, menta.

 Dječja soba: rimska kamilica, mandarina, naranča.

Spavaća soba: ruža, neroli, lavanda, ylang ylang, sandal, naranča.

ZAŠTO INHALACIJE? Mogu pomoći kod prehlade, gripe, upale sinusa, visoke temperature i drugih manjih respiratornih tegoba. Pridonose i poboljšanju pamćenja te boljem raspoloženju. Eterično ulje se također može nakapati na jastuk da bi se olakšalo disanje i omogućio miran san. Puno jače djelovanje na prohodnost dišnih putova ima inhalacija vodenom parom. Na 500 ml kipuće vode stavite 2-4 kapi eteričnog ulja. Količina ovisi o jakosti eteričnog ulja.

Inhalirajte paru pet minuta, ali ne duže. Imate li astmu, izbjegavajte inhalacije vodenom parom; koncentrirana para može izazvati astmatični napad.

KAKO DJELUJE AROMA MASAŽA: Eterična ulja koja se koriste za masažu moraju se prvo razrijediti u nekom prirodnom baznom ulju kao što je maslinovo, bademovo, sezamovo i sl. Bitno je da ta ulja nisu rafinirana i da su hladno prešana. Takva ulja sadrže vrlo važne sastojke kao što su vitamin D i E, esencijalne masne kiseline i tragove minerala kao što su kalcij i magnezij. Nerafinirano ulje, kada jednom oksidira, može štetno djelovati na kožu. Priprema mješavina: eterična ulja razrjeđuju se tako da se dobije 0.5 do 3-postotno razrjeđenje, ovisno o intenzitetu mirisa i uvjetima zbog kojih se primjenjuje. Niže koncentracije (0.5-1%) primjenjuju se u uljima za lice ili pak za ljude s osjetljivom kožom, uključujući djecu ispod 12 godina te osobe starije životne dobi. Za odrasle se najčešće koristi koncentracija do dva posto. Pripremljene se mješavine mogu čuvati na tamnom i hladnom mjestu do dva mjeseca.

AROMA KUPKE: Razmutite 4-8 kapi eteričnog ulja u emulgatoru kao što je jabučni ocat, med ili mlijeko i dodajte u punu kadu. Imate li suhu kožu, možete pomiješati eterično ulje s nekoliko čajnih žličica biljnog baznog ulja, kao što je bademovo. Jako vruće kupke (oko 38°C) pojačavaju rad žlijezda znojnica, vruće kupke isušuju kožu i, ako se primjenjuju prečesto, mogu izazvati prerano starenje kože. Idealna temperatura za neutralnu kupku je 29-34°C. Za okrepljujuću kupku, potrebna je hladnija voda (18-21°C). Dodatkom stimulirajućeg eteričnog ulja, naprimjer bora, ružmarina i eukaliptusa, poboljšat ćete djelovanje kupke.

Večernja kupka: melisa, lavanda, geranij, cedar, naranča.

Senzualna kupka: ylang ylang, sandal, ruža, neroli.

Osvježavajuća kupka: bergamot, ružmarin, limun, borovica, menta, eukaliptus.

SAUNA: Svrha saune jest eliminacija metaboličkih otpadaka koje je tijelo akumuliralo kroz stres, lošu prehranu i nečisti zrak. Ona predstavlja odličan tretman za kožu i jačanje imuniteta. Ulja koja se preporučuju za upotrebu u sauni lako hlape i svježeg su mirisa, primjerice – eukaliptus, limun, menta, bor, borovica, cedar. Dovoljno je pomiješati dvije kapi eteričnog ulja sa 600 ml vode i izliti to na izvor topline.

U wellness centrima je briga da se ljudi dobro osjećaju na prvom je mjestu. Ondje se može naći put k opuštanju, harmoniji duha i tijela te prikupiti nove snage za životne izazove. Opuštenost i dobro raspoloženje izvor su zdravlja, stvaralaštva i optimizma, stoga je važno pažljivo oblikovali ponudu i okolinu u kojoj će ljubaznost i stručnost osoblja, kvaliteta usluga i prava atmosfera pomoći da zaboravite na svakodnevni stres.

Objavljeno

SAČUVAJTE SVOJE LIJEPO LICE

Čišćenje lica nije samo skidanje šminke nego i simboličko ispiranje napornog dana koji je iza nas te pripremanje same sebe za zasluženi noćni odmor. Ova rutina, nekima tako mrska, a drugima tako draga, temelj je zdravoga, čistoa tena i preduvjet  mladolikosti.  Jer, ako parafraziramo Coco Chanel  – s 50 ćemo imati onakvo lice kakvo zaslužujemo…

Prema jednom, nedavno provedenom britanskom istraživanju, prosječna suvremena žena utroši čak 52 dana svoga života na skidanje make-upa i ostalih nečistoća s lica. Dok je jednima to mrzak i naporan posao, druge žene pretvaraju ovaj zadatak uugodan  večernji ritual brige o samoj sebi,  u kojem uživaju brinući o svom izgledu i tetošeći se finim, mirišljavim kozmetičkim proizvodima iz šarenih bočica. Njima čišćenje lica nije samo skidanje šminke nego i simboličko odstranjivanje napornoga dana koji je iza njih  te pripremanje za odmor.                                                       

SKIDANJE MAKE-UPA: Nije to čak ni neka nauka, no ipak, korisno je poštovati tehniku i napokon, ono najvažnije, pronaći preparat koji odgovara baš vašoj  koži. U mnoštvu proizvoda, preparata i kozmetičkih marki teško se snaći,  pa vam donosimo pregled onih najvažnijih i preporučujemo za određeni  tip kože.  Ipak,  izbor je individualan i ovisi samo o vama. Važno je naglasiti kako preparat ne mora biti nužno skup da bi bio kvalitetan (ipak je riječ o proizvodu koji ispiremo u umivaonik!). Uostalom, šminka se može efikasno skidati i običnim, jestivim uljem ili pak vazelinom. Doduše, cijena mu može biti opravdano nešto veća ako je tretmanski, pa sadrži sastojke poput  vitamina za oživljavanje kože ili mliječne kiseline (lactic acid), koja regulira ph, ili pak omega 3 ili 6 esencijalne kiseline (poput nekih ulja), odnosno salicilnu kiselinu za akne.

 KAKO USTANOVITI ŠTO JE ZA VAS  NAJBOLJE: Treba  li vam  mlijeko, krema, gel, sapun, pjena ili ulje? Što je s tim maramicama za skidanje make- upa? Kakvi su to 2 u 1 ili 3 u 1 preparati? Dvofazni skidači? Što bi mogla biti micelarna otopina? Upotreba baby maramica – da ili ne? Pitanje je i treba li koristiti tonik?  Isprati lice vodom?  Kako skidati make-up; utrljavati rukama, upotrijebiti vatu, spužvicu, kozmetičku maramicu, pamučnu rukavicu ili pak onu od mikrofibre? Je li potrebno čistiti lice samo navečer ili i ujutro?

Htjeli bismo vam ovdje dati naputak  kako što brže, učinkovitije i jednostavnije očistiti lice od šminke  i od svih ostalih prljavština koje se nakupe na koži tijekom čitavog dana, pa i sada ljeti  od sredstava za sunčanje koja nam noću nisu potrebna na koži. Donosimo vam pregled tipova proizvoda koji načelno odgovaraju pojedinim, osnovim tipovima kože; normalnoj, suhoj, masnoj, mješovitoj i osjetljivoj, no najvažnija uputa za sve tipove kože jest – koristite se blagim proizvodima, bez sapuna; što nježnije i temeljitije čistače kojima nećete skinuti lipide s kože. Da vas podsjetimo:  lipidi su masnoće koje proizvode stanice površinskog sloja kože i koji služe očuvanju prirodne zaštitne barijere i zadržavanju vode.  Stoga,  nikako nam nije cilj doslovno ih zguliti agresivnim sredstvima.

PREPORUKA SKIDAČA PO TIPOVIMA KOŽE:

NORMALNA – zaista ste sretnica ako imate ovaj, najzahvalniji tip kože i možete se  koristiti kojim  god proizvodom  želite; mlijekom, gelom, pjenom, uljem, micelarnom otopinom, a poslije sve isprati tonikom ili vodom ili pak  jednim i drugim.

MASNA – vama su namijenjeni gelovi i pjene,  dok su ulje, mlijeko i kreme preteški za vas. Ipak, pazite da pogrešno odabranim, agresivnim gelom ne potaknete još jaču proizvodnju sebuma. I lice svakako isperite tonikom ili vodom ili s oboje.

SUHA – obvezno se koristite mlijekom, kremom , uljem ili micelarnom otopinom. Upotreba tonika nije preporučljiva. Umivanje je dopušteno  ako vas poslije ne zateže lice od vode. U tom slučaju dovršite posao radije micelarnom otopinom.

OSJETLJIVA – na nju se odnosi sve već navedeno za suhu kožu, no ako je vaša koža lako nadražujuća i sklona crvenilu, izričito vam preporučujemo korištenje micelarne otopine.

MJEŠOVITA  –  ovaj je tip kože posebno problematičan za čišćenje zbog smjene masnih i suhih regija lica, pa stoga također preporučujemo korištenje micelarne otopine.

TONICI, MICELARNE OTPINE, DVOFAZNI SKIDAČI: Dakle, upotreba tonika da ili ne? Većina stručnjaka slaže se kako tonici nisu nužni. Istina, skidaju sve tragove šminke, ali i prirodna ulja kože, što isušuje kožu, tako da ako nemate super masnu kožu,  preskočite tonik i radije ga zamijenite micelarnom otopinom. Ali, ako baš jako volite određeni tonik i zaista ne primjećujete da vas smeta,  sasvim je u redu ostaviti ga kao dio rituala čišćenja.

A što je to micelarna otopina? Riječ je o proizvodu nalik na vodicu (osnova mu i jest termalna voda),  koji je namijenjen skidanju make-upa i čišćenju lica, bez sapuna i ulja, koji brzo čisti, a istodobno je nježan i čuva prirodnu ravnotežu – hidrolipidni balans kože, tako da poslije njegova nanošenja koža ne zateže i pecka, a namijenjen je i najosjetljivijoj koži. Lisa Eldridge, poznata britanska make-up artistica zaslužna za image mnogih celebova preporuča upotrebu upravo ovih magičnih vodica kojima možete skinuti i obične svakodnevne naslage s lica, ali i najtvrdokorniju vodootpornu maskaru, pa i lažne trepavice.

Dvofazni skidači sastoje se od uljne i vodene faze, pa ih je prije upotrebe nužno dobro protresti. Namijenjeni su skidanju tvrdokornih maskara i tuševa te su vrlo učinkoviti. Ako imate osjetljive oči, mogli bi za vas ipak biti preagresivni.

Proizvodi 2 u 1 sadrže i mlijeko i tonik, pa je njihovom upotrebom čišćenje lica pojednostavljeno, ali nekima se čini nedovoljno. Sve je stvar osobnih preferencija i izbora. Također, proizvodi 3 u 1 sastoje se od mlijeka i tonika, ali i od eye removera i neke ih žene obožavaju, dok ih druge preziru…

VATE, SPUŽVICE, KOZMETIČKE MARAMICE: Tržište nam nudi zaista velik izbor pomagala za čišćenje lica, pa je na nama izabrati ona čija tekstura odgovara našoj koži. Šminku možemo skidati dobrom starom vatom, no nekim ženama ona je pregruba, pa je mogu zamijeniti suhim kozmetičkim maramicama nalik na  papirnate (prodaju se u kutijama) ili celuloznim i sličnim spužvicama za  koje se neke žene kunu da su im muku čišćenja pretvorile u ugodan doživljaj.  Preparat možete skidati i pamučnom rukavicom, koja je dobra, ali koju mnoge žene izbjegavaju zbog kasnijeg pranja i sušenja. Rješenje bi bilo imati ih barem desetak. Danas su se na tržištu pojavile i rukavice od mikrofibre kojima žene skidaju šminku samo upotrebom vode, no stručnjaci tako nešto ne preporučuju. Kozmetički štapići služe uklanjaju sitnih ostataka šminke i izuzetno su korisni pri samom finišu čišćenja lica. Posebno se postavlja pitanje maramica za skidanje šminke (onih vlažnih) i baby maramica kojima tako puno mladih mama voli skidati make-up, o čemu svi stručnjaci imaju ne baš pretjerano dobro mišljenje. Riječ je o vrsti papira koji u sebi sadrži vrlo malo proizvoda za čišćenje lica i kao takav je nedostatan, no mi ipak dopuštamo upotrebu ovih maramica u prvoj fazi skidanja, jer jedna je ionako nedovoljna. Oprez – ako imate osjetljivu kožu, ove bi vam je maramice mogle nadražiti, uključujući i one namijenjene nježnoj baby guzi.

POSTUPAK SKIDANJA MAKE UPA I ČIŠĆENJA LICA:

  1. Za početak, skupite kosu u rep ili punđicu (ako vam je kosa dovoljno dugačka) i osigurajte je rastezljivom trakom tako da vas sitne dlačice ne škakljaju po licu jer ćete ih, u protivnom, neprestano uklanjati i tako zamrljati kosu, a ne želite se drugi dan probuditi sa zamašćenom.
  2. Prvo odabranim skidačem –  mlijekom, kremom, uljem, micelarnom otopinom ili običnim vazelinom (nikako ne koristite gel ili pjenu) – uklonite ruž s usana kako ga ne biste pri skidanju ostatka make-upa razmazivali po čitavom licu.
  3. Na redu su oči, na kojima je možda samo maskara, sjenilo, tuš ili možda čak i umjetne trepavice. Cilj je potpuno očistiti taj   najosjetljiviji dio lica bez struganja i nadraživanja delikatne kože oko očiju, što bi moglo rezultirati nastankom nepotrebnih, preuranjenih bora. Učinkoviti trik na svojem je blogu otkrila Lisa Eldridge,  koja prepolovi okruglu blazinicu, natopi je skidačem i svaku polovicu zalijepi pod  jedno oko, zatim natopi još dvije vatice i preklopi njima oba oka, tako ostavi koju minutu i potom, dok se sav vosak, ulja i silikon iz make-upa ne razrijedi i vrlo jednostavno, blagim potezom,  doslovno „skine“ s očiju. Make-up s očiju možete skidati i nekim od kozmetičkih ili prirodnih ulja ili vazelinom, ali oprez za one s kontaktnim lećama; masnoća iz takvih skidača mogla bi vam ući u kontaktnu leću i zamutiti je!
  4. Napokon je na redu čišćenje lica, i to prva faza u kojoj zapravo tek skidamo make-up, neovisno o tome jesmo li nanijeli samo podlogu ili na licu imamo i nekoliko slojeva u obliku pudera u prahu, shimmera, rumenila, highlightera, korektora. Neke se žene obvezno za skidanje šminke s lica koriste raznim  spužvicama, vatama  ili slično, dok je preparat najbolje umasirati rukama u čitavo lice sve do granice s kosom, do ušiju i do vrata. Nakon toga nanijeti još malo proizvoda na vatu, spužvu ili kozmetičku maramicu i sav make- up nježno pobrisati.
  5. Nakon što ste skinuli sav make-up s lica, slijedi druga faza, u kojoj zapravo čistite lice od svih nečistoća i eventualnih ostataka make-upa. I opet malo preparata valja utrljati rukama, no ovaj put  doslovno masirajući lice i vrat, čime se potiče cirkulacija. I opet, lice prebrisati s vatom, spužvicom ili kozmetičkom maramicom natopljenom s malo preparata.
  6. Sada slijedi ispiranje; za neke samo s vodom, za one s masnom kožom  tonikom, a neke žene ne osjećaju se čistima bez i jednoga  i drugoga. Za osjetljivu i suhu kožu najbolje je upotrijebiti samo micelarnu otopinu na bazi termalne vode.  Svaki je  izbor dobar,  sve dok se i vaša koža osjeća dobro.
  7. I ostala je samo još jedna sitnica: često i nakon umivanja ostanu pod donjim trepavicama posljednji ostaci maskare, posebno one vodootporne, pa ih valja ukloniti kozmetičkim štapićem umočenim  u omiljeni preparat i, voila, čišćenje je gotovo.

I za one koji nisu sigurni – ujutro je sasvim bespotrebno maltretirati lice raznim kemikalijama. Dovoljno je zapljusnuti lice običnom vodom, prvo hladnom, pa potom toplom i tako potaknuti cirkulaciju i osvježeni započeti novi dan.