„Pišem pjesme da prenesem poruke – onima koji pate, onima koji ne znaju kako dalje i kojim putem krenuti u životu, onima koji su u potlačenom položaju u vezi, braku ili bilo kojem odnosu. Ja sam aktivist u duši i pjesme su moje „oružje“ i alat kojim se služim da učinim promjene u svijetu, koliko god je to u mojoj moći. Da samo jednoj ženi i jednoj obitelji pomognem, isplati se pisati…“
Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar
Poezijom se Ana Klikovac bavi od školskih dana, ali prošle godine prvi put je svoju poeziju objavila u zbirci „Ljubav koja vene i ljubav koja cvate“, koju je dopunila svojim fotografijama doline Gacke, čije su prirodne ljepote njezina inspiracija od djetinjstva.
Naslov upravo objavljene druge zbirke poezije Ane Klikovac je „Pametnom dosta!“ i njome je etabliran val poezije samopomoći i samoiscjeljenja koji se u nas dotad smatrao eksperimentom nekolicine pjesnikinja i pjesnika, iako smo stranu self-help poeziju rado čitali. Profesorica književnosti, Manja Kostelac Gomerčić, u recenziji zbirke „Pametnom dosta!“ primjećuje entuzijastičnu produktivnost, lakoću stiha i aktivizam te sličnost s poezijom Lee Brezar i Mare Majstorović, koje već nekoliko godina kontinuirano objavljuju poeziju zaraznog optimizma. Zajednička je osobina pjesnika koji pišu self-help poeziju – životno zadovoljstvo i dobar osjećaj kojim žele ohrabriti čitatelja. Ne zanimaju ih pjesničke nagrade, već što širi krug čitatelja, a oduševljeno plješću i ostalim pjesnicima zaigrane, radosne poezije životnog veselja i vedrine.
Od revizije do poezije – s dr. sc. Anom Klikovac razgovaramo o intrigantnom naslovu njezine zbirke, o recenziji profesorice Manje Kostelac Gomerčić, o aktivizmu i ljubavi koje objedinjava, o ilustracijama kolegice i nećakinje mr. sc. Barbare Vuković, o muškarcima kao čitateljskoj publici te o planovima za nove zbirke.
*Naslov Vaše nove zbirke sugerira nestrpljivost zbog potiskivanja spoznaja koje mogu donijeti višu kvalitetu života. Parola „Pametnom dosta!“ poznata je iz doba korone i vezana uz površno zaključivanje o znanosti i obrazovanju. Zašto ste za naslov zbirke o pozitivnim emocijama izabrali parolu s negativnom konotacijom?
– Pametnom dosta, odnosno Sapienti sat, mudra je latinska izreka koja je postojala puno prije korone. I, iskreno, nije me zanimalo kad sam birala naziv nove zbirke pjesama što se ova izreka zlorabila tijekom korone. Dapače, to mi je još više dalo poticaj da upravo taj naslov stavim, da ljudi ponovno krenu gledati tu izreku u njezinu starom „ruhu“, a koje nije vezano za koronu, kada se izreka koristila kako bi se napravio razdor i podjela između ljudi. Ja pišem o ljubavi i iz motiva ljubavi i tu razdoru nema mjesta.
„Pametnom dosta!“ je zbirka pjesama napisana iz ljubavi prema svim ženama. Iz ljubavi prema obitelji. Nadala sam se da će pjesme iz ove zbirke otvoriti oči onim ženama koje trpe neki oblik nepoštivanja i nasilja, na poslu ili u obitelji. Pjesme su energične, borbene, buntovne, ali korijen svih pjesama je ljubav koju svaka žena treba naći prema samoj sebi. Zato je naslov Pametnom dosta. Vrijeme je da se stane na kraj i kaže „dosta“ svakom obliku nasilja nad ženama.
*Obje Vaše zbirke poezije bave se romantičnim osjećajima i obje su društveno angažirane: prva zbirka„Ljubav koja vene i ljubav koja cvate“ ekološki je angažirana i poziva na zaštitu rijeke Gacke, a u drugoj ste usmjereni na osvajanje kreativne slobode, vlastite izbore i individualizaciju. Zašto ljubav, a zašto društveni angažman kao teme poezije?
– Zajednički nazivnik svih mojih pjesama, i sada i u budućnosti, uvijek će biti ljubav i borba protiv svega onog što nije ljubav. Ako netko želi ugroziti rijeku Gacku, koja je naše prirodno blago – a trenutno je ugrožena i žele je drugi put u povijesti osakatiti, ja ću se služiti svojim pjesničkim jezikom da se borim protiv toga i da na taj način progovorim. Pišem pjesme da prenesem poruke – onima koji pate, onima koji ne znaju kako dalje i kojim putem krenuti u životu, onima koji su u potlačenom položaju u vezi, braku ili bilo kojem odnosu. Ja sam aktivist u duši i pjesme su moje „oružje“ i alat kojim se služim da učinim promjene u svijetu, koliko god je to u mojoj moći. Da samo jednoj ženi i jednoj obitelji pomognem, isplati se pisati.
*Manja Kostelac Gomerčić u svojoj recenziji smješta Vašu poeziju u područje samopomoći, na polje uputa za dobar i zdrav život jer su, kako kaže, „nedostaci koji nas čine nesretnima i ranjivima itekako rješivi“. Je li zbirka namijenjena prvenstveno ženama koje su tradicionalno više orijentirane na područje samopomoći? Koju poruku muškarci mogu naći u zbirci „Pametnom dosta!“?
– Zbirku „Pametnom dosta!“ pisala sam prvenstveno za žene, ali i muškarcima preporučam da ju pročitaju. Žene u njoj mogu prepoznati same sebe, ili svoju prijateljicu, sestru, majku koja trpi u neprimjerenom odnosu. Dok sam pisala pjesme za ovu zbirku, nadala sam se „probuditi“ one žene koje imaju duboko usađene norme o tome da trebaju trpjeti, da same trebaju nositi tri ćoška kuće, da je muška dominacija prirodna, da je muška prevara prirodni nagon i „oprostiva“, da „samo“ gurnuti nekog ili se grubo unositi u lice i zastrašivati nije nasilje već normalna pojava unutar četiri zida jedne obitelji… Sve sam to opjevala u ovim pjesmama. A muškarcima je poruka kroz ovu zbirku da njihovom uzimanju žene zdravo za gotovo može lako jednog dana doći kraj. I neka se zapitaju mogu li se promijeniti ili na vrijeme sačuvati odnos… Ili će jednog dana možda doživjeti da ih ta ista žena napusti, pa će se onda čuditi… Uče nas u crkvi da smo u braku zajedno „u dobru i zlu“. Ali mnoge žene ne razumiju što to zapravo znači. Muž i žena se trebaju zajedno boriti protiv izvanjskog zla – ako potres, rat ili bolest napadaju obitelj. Nije poanta da žena trpi muža koji je „zlo“. Tako to Bog nije zamislio – da žena bude zlostavljana i potlačena. Zato, Pametnom dosta! Žene, probudite se!
*Zbirka ohrabruje izlazak iz sjene i isticanje vlastitih kvaliteta, pa su nesavršeni, ali šarmantni crteži mr. sc. Barbare Vuković, dodatno naglasili vladajuću dvoličnost perfekcionizma. Očekujete li da će vaš primjer možda slijediti i druge žene koje se bave kreativnim radom, a ustručavaju se izložiti javnosti i kritici? Zašto je za pojedinca važno stati iza svoga djela? Zašto je kreativnost važna za dobar i zdrav život?
– Moja nećakinja Barbara je pametna žena, s dva magisterija, a istodobno predivna supruga i majka troje djece. Poduzetna je i ambiciozna, ali uspijeva svaki dan održavati ravnotežu između privatnog i poslovnog života. Nas smo dvije od njezina rođena posebno bliske, a ova nas je zbirka dodatno povezala, jer smo kroz nju htjele ženama i ljudima pokazati da je moguće istodobno biti i ambiciozan i romantičan, poduzetan i brižan. Društvo nas, nažalost, nastoji staviti u kalupe. Ja sam profesorica na fakultetu, Barbara je direktorica financija. Od nas se možda ne očekuje pokazati svoju umjetničku, romantičnu i ženstvenu stranu dok smo u tim profesionalnim ulogama. Žene se često nastoje uklopiti u taj muški poslovni svijet i putem izgube svoju nježnost, kreativnost, romantičnost… Zato smo se kroz ovu zbirku odlučile i protiv tih stereotipa „boriti“ pjesmom i umjetničkim izričajem. Barbara sada bez zadrške govori na ekonomskom skupu u roza ženstvenom odijelu, a ja progovaram kroz rimu tijekom svojih predavanja. Odlučile smo biti „svoje“ jer je to put sreće. Čovjek koji odluta sa svog puta, zatomi i zanemari svoju pravu prirodu, zapravo korača putem tuge i bolesti. Svatko treba njegovati svoju individualnost i svoju pravu prirodu, bez straha da će biti odbačen od društva ili voljenih osoba.
*Doktorirali ste ekonomiju, instruktor ste homeopatije i komplementarnih medicinskih metoda, autorica knjiga o homeopatiji, a sada i pišete poeziju. Što birate od svih područja kojima se bavite? Postoji li uopće konačni izbor ili je cijeli spektar djelatnosti otisak Vašeg identiteta?
– Sve sam to ja. Shvatila sam da možemo biti sve što želimo, ako to želimo. Često to opisujem kao cvijet. Cvijet ima svoje latice, a peteljka je jedna. I svaka ta latica predstavlja neku našu ulogu. I tako ja, kao jedan cvijet, mogu imati mnoge latice i biti istodobno i profesorica na fakultetu i homeopatkinja i pjesnikinja i majka i partnerica i aktivistica… i mogu reći da tek sada, kad sam te sve svoje uloge prigrlila i objedinila, živim svoju autentičnost i to sam sad „prava ja“. Ali iskreno, korijen svega toga je da sam izvorno predavač i aktivist. Neprestano imam potrebu sve što naučim dalje podučavati. I imam potrebu boriti se za sve ono u što vjerujem i tako drugima pomagati. Biti pjesnikinja je nešto što bi trenutno stavila u centar toga svog cvijeta. Jer to je nešto što izvire iz mene, što nije rezultat učenja već Božji dar i talent. Tako da, biram biti prvo pjesnikinja i toga se više nikad ne odričem.
*Prošle godine objavili ste dvije zbirke poezije, prva „Ljubav koja vene i ljubav koja cvate“, koju ste ilustrirali vlastitim fotografijama iz doline Gacke i koja obuhvaća oko 120 pjesama, a druga zbirka „Pametnom dosta!“ – pedesetak. Upravo pripremate i treću zbirku. Koji je razlog tako visoke pjesničke produkcije?
– Dugo sam bila nesvjesna svoga pjesničkog talenta i mogu to prošlo razdoblje života sada opisati kao neaktivni vulkan. Dugo se u meni kuhala i pripremala ta erupcija. I jednom kad je taj moj pjesnički talent eruptirao, to je sad aktivan vulkan, koji izbacuje pjesme s jednakom lakoćom kao što Etna izbacuje dim i lavu. Svijet je moja inspiracija i svuda oko sebe vidim ljepotu i ljubav. I moja je čaša uvijek puna. Ne napola puna, nego puna. Iz svake teške životne priče izvukla sam pouku i pronašla za tu situaciju ljubav i razumijevanje. I tako nastanu pjesme. Kad nešto doživim, čujem, vidim. Gacka je moja velika inspiracija i vječna ljubav. O toj ću rijeci uvijek pisati. Tako da su moje iduće dvije zbirke posvećene opet rijeci Gackoj i starom hotelu Gacka. Nebo me izuzetno inspirira svojim bojama i oblacima, pa često i na temelju neke moje fotografije nastane pjesma. A ljubav je tema svake moje zbirke. Kako sam i napisala u jednoj pjesmi – ljubav je tu da se multiplicira. Toliko je predivno i jednostavno voljeti. I kako ljubav ima sposobnost da se multiplicira, tako se multipliciraju i moje pjesme. Pisati – to je moj život.