Premda nije nikad favorizirala modne revije, velike fashion skupove, hrvatska dizajnerica i poduzetnica Greta Gudelj modni put izabrala je iz razloga što se u okruženju mode, ljepote i modnoga sadržaja oduvijek najbolje osjećala. S iskusnim okom dizajnera, profesionalnim instinktom stilista, izvrsnim poznavanjem konstrukcije odjeće i nedvojbenim osjećajem za proporcije tijela, ali i neizostavno izbrušenim zanatom, svoju modnu etiketu Greta Gudelj pretvorila je u sinonim za modele od finih prirodnih tkanina za suvremenu poslovnu ženu i odjeću za posebne prilike, koja odiše ženstvenošću, a kojoj su izuzetno naklonjene najpoznatije Hrvatice…
Na domaću modnu scenu Greta Gudelj intenzivnije je stupila 1988. godine. U svijetu mode je to što ona radi poznato kao pret-a-porter medio alto, označavajući stil koji je prepoznat između konfekcije i visoke mode. Njezina profesionalna, radna biografija mogla bi započinjati riječima kao u mnogim pričama o uspjehu – kako je riječ o dizajnerici koja je kao mala počela kreirati i šivati, vaditi krojeve iz tada vrlo popularne Burde i magazina Svijet, a „bila je vrhunski odjevena zahvaljujući svojoj mašti“. Čini se da je na njezinu imaginaciju i kreativnost više utjecala činjenica što je djetinjstvo provela u Stonu, u podneblju koje, kako će sama Greta reći, „okruženje gdje je sve lijepo, gdje nema ni trunka suvišne ljepote, a pogotovo ne premalo. Kad ljudi odrastu u takvom okruženju, odrazi se to i na svu njihovu svijest, poimanje ljepote.“ Osim toga, u tamošnjim obiteljima vazda je postojao običaj da mlada žena mora znati vladati iglom, koncem i škarama, a Greta je to vrlo rano i nadišla, tajno krojeći i šivajući modele, oduševljavajući sebe i druge onim što bi proizvela. Stoga vrlo rado priča anegdotu iz svoje rane mladosti, kada je kao tinejdžerica, dok joj je majka bila odsutna zbog bolesti, poput Vivian Leigh u filmu „Zameo ih vjetar“ , strgala zavjese s prozora i sašila haljinu, u kojoj je potom izašla.
GODINE KREATIVNE MODE: Greta je Gudelj u hrvatskoj modi prisutna godinama, pa je i ostavila traga na mnoga fashion zbivanja. U Zagreb je iz Stona došla studirati, kako bi se maknula iz stonske sredine, južnjačkoga okruženja, jednako blagoslovljenog zbog ljepote, kao i zakinutoga za poštivanje i maštanje mlade i lijepe žene, koja se, k tome, izdvajala svojom posebnošću i darovitošću te imaginacijom. Ondje, u Zagrebu, čistila je stanove kako bi zaradila za materijal i tako si sašila haljinu. Smjesta su je primijetili i počeli je zvati da šije pojedincima. Kada se udala, shvatila je, kaže, da se mora usmjeriti prema modi…
Godinama je, šivajući, zarađivala više od svog muža, visokoobrazovanog i dobro plaćenog stručnjaka. Nakon njegove smrti odlučila se osamostaliti, uozbiljiti rad koji ju je ionako uvijek posve zaokupljao. Na Jarunu je otvorila dućan krajem osamdesetih, za koji je trebalo mnogo truda i umijeća da privuče klijentelu. Bile su to predratne godine, vrijeme izuzetno osjetljivo za poduzetnike, kada se moda u Hrvatskoj još doživljavala kao vrhunska konfenkcija ili kao odjeća s potpisom u to doba manje poznatih inozemnih dizajnera. Odlučila se stoga ispred trgovine na Jarunu prostrijeti tepih te napraviti malu modnu reviju: događaj koji će zacijelo ostati zapisan u povijesti hrvatske mode kao prva modna revija na otvorenom! No, „modni led“ je tako probila. Dobila je kupce, izbirljive poslovne žene, željne modela s dahom Zapada, ali kupljene u susjedstvu. Ubrzo će im Greta Gudelj sve to omogućiti na novoj lokaciji u Ilici.
Danas je njezin novi modni atelje u Gundulićevoj ulici mjestom sastajanja žena s ukusom: poslovne žene, javno eksponirane,veleposlanice, političarke, glumice i tv-voditeljice… sve one u modnom ateljeu Greta Gudelj dolaze po svoj „komad dobre odjeće“, jer im se ondje jamči kvaliteta tkanine, fini materijali s potpisom Roberto Cavalli, Giorgio Armani, Jean Paul Gaultier, Chanel… Greta je zagovornica prirodnih materijala, vune, viskoze, lana i ponešto svile, od kojih izrađuje svoje modele, ponajviše kostime, koji se svrstavaju u pret-a-porter dnevni look, a uz neke izmjene i prilagođene dodatke pogodni su i za večernje izlaske. Nove tehnologije izrade tkanina omogućile su kombiniranje lycre, poliesterskih i acetatskih vlakana s prirodnima, a rezultat su tkanine koje se manje gužvaju i ugodnije su za nošenje. Takve tkanine skuplje su i kvalitetnije od stopostotno prirodnih.
PERSONALIZIRANI MODELI: Premda je istinski zagovornik isključivo prirodnih materijala, za Gretu je izazov unošenje novosti, pa se dogodi da uvede neku boju koja tek poslije u nas postane moderna. Crna, siva, bijela – boje su koje prevladavaju na njezinim kreacijama. Do prije nekoliko godina njezini su modeli bili minimalistički i čistih linija, a sada se mogu opisati kao “spoj čistih linija i modernih detalja”, dok svaku sezonu karakterizira poneka promjena. „Ne slijedim trendove pod svaku cijenu“ – objašnjava svoj modni imperativ dizajnerica – „već njegujem stil moderne žene s naglašenom osobnošću. Način odijevanja odraz je osobne vizije i načina života. Dobro je pratiti modu, ali treba je prilagoditi osobnosti. Odjeća u kojoj se osjećamo ugodno, najljepše nam stoji, i to je, po meni, čitava filozofija mode.“
Na pitanje što smatra ključem svoga uspjeha u svijetu mode, kaže da je to vjerojatno spoj velike volje i ljubavi za taj posao, te naravno upornost. Ali i stava prema klijenticama, koje su joj svaka za sebe inspiracijom. Ukratko, svi modeli Grete Gudelj su personalizirani, jer ona voli utjecati na pozitivan izgled žene. U tom smislu podjednako se ponaša kao dizajner i kao modni stilist. Dizajner je, kaže, sam po sebi stilist. Jer, tvrdi, netko tko ne poznaje školu šivanja, konstrukciju, ne poznaje tijelo, građu i osobitosti pojedinih klijenata – ne može biti stilist. „ Prava bi radost bila znati da osobe, ženske i muške, posebno u politici, koji nas predstavljaju u svijetu, o čijem nastupu, fizičkom i duhovnom, o čijoj ozbiljnosti i dojmu, ovisimo svi – da ta osoba ima profesionalnog, educiranog stilista, koji bi istinski vodio brigu o izgledu i dojmu koji ostavlja ta osoba. Naprosto bi trebao postojati dress code, profesionalno određen način odijevanja, o čemu ovisi i vjerodostojnost ljudi kojima je namijenjen.„
DOBA LOŠEG MODNOG UKUSA: Greta smatra kako se danas ne može govoriti o modnom ukusu, pored loših materijala i masovne mode. Uspoređuje to s odijevanjem Talijanki, za koje kaže da su najukusnije odjevene žene. Zašto? „Jer su“ kaže Greta, „ cijeloga života okružene ljepotom, svakoga dana prolaze kraj dizajnerski uređenih i opremljenih dućana, s vrhunskom odjećom. I da samo imitiraju te stilove – već su dobro odjevene! „ A kako se ona inspirira? Odgovara jednostavno: „Materijalima! Čim vidim materijal, znam točno što od njega mogu napraviti i na koji način. Ne treba mi prije toga nikakav crtež, nikakve ilustracije. Materijal i ja – i to je to!“
Ipak, postupak nastajanja modne ideje nije tako jednostavan. Potrebno je ideju nacrtati. Precizirati… „Da, pa i malo dijete zna napraviti dobar crtež. Ali mora se znati kako izvesti izrez, poznavati materijal kako bi model, odnosno proizvod na kraju mogao čuvati od kemijskog čišćenja, od peglanja itd. To je bitno! Mislim da mladi dizajneri, koji imaju sjajnih modnih ideja, upravo u tome griješe: koriste se jeftinim ili pogrešnim materijalima, pa upotreba izvrsno kreiranog komada odjeće, eventualno kemijsko čišćenje ili pranje, uništi sav njegov trud i talent.“
POTPORA MONDENIH KLIJENATA: „ Za sebe tvrdim da sam pravi dizajner. Ali, za razliku od svjetskih dizajnera, mi nemamo razne timove i banke koji nas prate. Da imamo sve to, mogli bismo ponuditi revije, angažiranje promotora mode. Ovako, našu maštu moramo ograničiti. Ja si ne mogu priuštiti da stvorim nešto nenosivo. Sve što stvorim – moram prodati…“ Je li u tomu baš i u njenoj neupitnoj upornosti razlog što uživa popularnost među poznatim Hrvaticama i fashionisticama. Svakako – da. Jer, među njezinim klijenticama bile su i fashionistice poput supruga poznatih javnih osoba, veleposlanice, žene državnika koje su dolazile u Hrvatsku, državnice same. No, posebno ističe iskustvo s princezom Farah Diba, koja se njezinim modelima oduševila vidjevši ih na ženi, inače rođenoj Zagrepčanki, njezinoga osobnoga fotografa Hervéa. Na odmor u Val d’Isere žena je ponijela nekoliko divnih kompleta kupljenih kod Grete. Princeza se oduševila i naručila također više kompleta, zbog čega je Greta čak kod javnoga bilježnika morala zajamčiti da neće otkriti njezine mjere. Posebno su se princezi dopala dva kaputa, iz kojih navodno nije izlazila za sve vrijeme boravka u Deauvilleu, mondenom sastajalištu okrunjenih glava na obali Normandije. S Gretom je 1993. već počela pregovore o tome da joj pomogne otvoriti dućan na nekom od tih mondenih mjesta. No, bile su to ratne godine i vrlo delikatna situacija…
NASTANAK MARKE LORE: Danas, nakon tolikog iskustva, nimalo se ne osjeća umornom. Još uvijek radi po cijele dane, što je njezinu kćerku Loretu Gudelj svojedobno uplašilo i nije se otpočetka odlučila za struku svoje majke. Ipak, studirala je povijest umjetnosti i španjolski jezik, a u posljednje vrijeme posvetila se upravo namjeri da se Greti pridruži u poslu, ali sa svojim modelima i vlastitom etiketom – Lore. Dakako, njezina vizija mode obilježena je i njezinim obrazovanjem, pa modeli koje pušta na tržište jesu reminiscencije na umjetnost. Tako je nedavno predstavila kolekciju inspirirannu romanom „Sto godina samoće“, u koju je unijela svoju zanesenost Južnom Amerikom i literarnom lokacijom, Makondom, iz romana Gabriela Garcie Marqueza. Oslikani materijali, koji prizivaju stilove s početka 20. stoljeća, namijenjeni su mlađim samosvjesnim ženama. Greta je opet tu da svijetu pokaže što je prenijela na svoju kćer.
Foto: Ratko Mavar, privatna arhiva Grete Gudelj, privatna arhiva Lorete Gudelj, arhiva magazina Svijet