Dražen Katunarić, pjesnik, čuvar znanja i vrijednosti, koji na utjecajan način intervenira u poeziju i formira poetsku savjest, u knjizi poezije „Što mi je šaputao Zeus?“, promoviranoj 15. ožujka u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, nastoji sa svoje strane javnosti priopćiti prošlost klasika i sadašnjost suvremenika. Evo kako to čini…
Katunarićevu uspješnu knjigu poezije Što mi je šaputao Zeus?, koju je izdalo Hrvatsko društvo pisaca, predstavili su, u prepunoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića, Darija Žilić i Žarko Paić, a Ivan Herceg govorio je kao urednik o radu na knjizi. Sam autor čitao je stihove iz knjige, koju je posvetio Sbigniewu Herbertu, poljskome moralistu i velikom pjesniku, čiji mu stav o grčkoj antici uvelike imponira. Katunarić je poeziju u ovoj knjizi oslobodio starih formi dajući joj oznake modernosti, obnavljajući na stanovit način taj žanr. Drugim riječima, učvrstio je kriterije dobre moderne poezije. „U početku knjige pjesme su mu ugodno lijepe, intenzivne, ali kako stranice prolaze, postaje sve jasnije da se pjesnik voli koristiti ulogama u kojima se lirska persona ne može poistovjetiti s autorom (stihove posvećuje Zeusu, Apolonu, Heri, Afroditi, Ahilu, Orfeju, Narcisu, Prometeju, Diomedu, Odiseju, Itaki, Delfima, Pitijama, poziva se na Heraklita, Pindara, Sapfo, ali i Guillaumea Apollinairea, Jorgosa Seferisa itd.)
Politika pisanja mu je opozicijska, idiosinkratična i antidogmatična, a pjesnik stvara kao da je njegov zadatak, u svijetu punom medijskih laži, reći ono što je nesvodivo istinito“ – stoji u tekstu o ovoj knjizi što ga je objavio portal Radiogornjigrad. Ova Katunarićeva knjiga, osim što je zbirka stihova, i rukovet je misli, ponavljanih na različitim stranicama, obogaćenih trpkom mediteranskom ironijom (kao npr. u pjesmi Mit o sizivčićima). U svojoj se ranijoj poeziji na standardnom jeziku, kao, uostalom, i u ovoj knjizi, pjesnik pojavljuje kao kamuflirani, hermetični poetski lik, vrlo obzirno birajući riječi i klešući njima pjesme koje su zapravo ulomci širih filozofskih misli. Dočim se u onom dijelu knjige gdje pjeva na čakavici obraća jednostavnim načinom otkrivajući emocije. Postavlja pitanja. Kod ovoga pjesnika, očitoga prijatelja razuma, erudita, nalazimo najcjelovitije svjedočanstvo o dijalektičkoj uporabi riječi: „Nakon što prijeđe šumu simbola svoje fantazije, zbog čega se osjeća kao da dodiruje tlo ljudske univerzalnosti, izražava se filozofski dok iznosi ideju, nesvjesno riskirajući da bude proglašen filozofom umjesto pjesnikom“. Oprezno rečeno, u knjizi se više ističe osobnost autora kao mudroga čovjeka nego kao pjesnika, ali dobro zaogrnuta poetskom formom.
Za Dražena Katunarića Zeusov teritorij predstavlja poželjno poetsko okruženje, gdje apsolutne vrijednosti nisu krajnji cilj. Stihove smješta u bezvremensko doba, bilježeći mentalna stanja, dojmove, prosvjetljenja. Unatoč tome, ne stvara pastoralnu, već urbanu poeziju; riječ mu nije mimeza stvarnosti ili govora, već autentičan glas. Međutim, specifičnost Katunarićeve poezije jest njegov melodičan stih i figurativni jezik koji je proveo kroz cijelu knjigu koristeći se biranim vokabularom. Ne možemo zanemariti njegovo znanje o antičkoj poeziji, erudiciju, koja sama po sebi ima moć prenijeti čitatelju povjerenje i snagu poezije, premda su za njega sadržaj i forma u poeziji – dva jednako bitna elementa, svaki od njih ima svoju autonomnu vrijednost. Izbrušenost riječi gotovo uvijek kod ovoga pjesnika ima važno značenje. Bitna mu je čista, lijepa i blistava forma, pa njegova poezija jako laska uhu.
Najupečatljiviji kod Katunarića jest stil, premda je ova knjiga proizašla iz autorove potrebe za istraživanjem i razumijevanjem suštinske vrijednosti poezije. Pjesnici, kao potisnuta savjest društva, prate i predstavljaju u stihu ovo nihilističko i autodestruktivno doba. Preskočivši nekoliko milenija unatrag, Katunarić je, oslonivši se na mitologiju antike i prepoznavajući dvostruku prirodu grčkih bogova – božansku i ljudsku, ostvario knjigu koja vraća dignitet poeziji.
Valja, međutim, znati da je Dražen Katunarić jedan od značajnijih hrvatskih pjesnika, ali je i esejist, romanopisac i putopisac, koji je u hrvatskoj književnosti prisutan i kao urednik i nakladnik Litterisa, te kao urednik časopisa Europski glasnik. Dobitnik je brojnih nagrada za svoj književni rad i doprinos afirmaciji kulture.
Tekst: N.K.B. Fotografije: Ž.B.