Zlatar, tvorac umjetničkog nakita i dekorativnih predmeta za dom, Stjepan Balja, rođeni Zaprešićanac, jedan je od samo petorice svjetskih zlatara koji stvaraju, posebnom, tajnom tehnikom, i u titaniju. Iznimni, eksperimentalno umjetnički jesu, međutim, i njegovi najnoviji ukrasni predmeti, odnosno nakit u srebru…
Stjepan je Balja jedan od malobrojnih umjetnika u nas i u svijetu koji, osim nakita od od zlata i srebra, radi nakit od titana. Već godinama javnosti je poznat po svojoj tehnici patiniranja, ali je izuzetan i po načinu tretiranja površine materijala: koristi se pjeskarenjem, gužvanjem, valovitim nabiranjem, specijalnim poliranjem do postizanja visokoga sjaja. Ti pak postupci obrade metala čine njegov nakit izuzetnijim, zanimljivijim, nevremenskim, jer – uz to – uspijeva realizirati i posebne učinke lomovima svjetla, postižući inovativan, nadasve poseban kolorit. Stjepan Balja oblikuje nakit i prema željama kupaca, premda identitet i želje svojih kupaca nikada ne odaje, već to čuva kao ispovjednu tajnu. Unatoč tomu, zaljubljenici u njegov nakit dobro znaju što bi sve mogao ispričati: kako on, tako i njegov nakit.
Svoju tehniku obrade srebra Stjepan Balja još uvijek radi služeći se svojim starim alatom. Jedino se modernizirao, kako sam kaže, „strojem za bušenje“. Broševi na slikama kombinacija su srebra i titana, a dio su kolekcije koja još uvijek nije prezentirana javnosti. U posljednje vrijeme umjetnik s posebnim zadovoljstvom i jako mnogo radi nakit s titanom. Smatra da su mogućnosti titana iznimno velike te se dobrom obradom, imaginacijom i – posebno – velikim trudom postiže zapanjujuća ljepota nakita. Inače, na novim kolekcijama radi i po nekoliko mjeseci.
Rođen je 1940. godine u Zaprešiću, a s nakitom se sreo kao dijete, kad je, u vrtu, pronašao stari metalni prsten, pečatnjak. Htio ga je nositi, no kako mu je bio prevelik, čekićem ga je pokušao obraditi, odnosno prilagoditi svojoj veličini. I tako je sve počelo…
Nakit, odnosno predmeti sa srebrom i legurom, koje je „čarobna formula“ umjetnikova poslovna tajna, nastali su također u novije vrijeme, ponajviše kao umjetnikova znatiželja što sve može dobiti kombinacijom srebra i te, posebne legure. Naime, srebro se pojavljuje kao osnova, dočim su aplikacije od legure. Ova kolekcija odiše nebrojenim nijansama, od zemljanih, narančastih, kobaltnih itd. tonova – do nijansi umjetničke patine. No, osim boja, ova se kolekcija ističe i umjetničkim, ali istodobno modernim formama, kroz koje se ipak nježno provlači prepoznatljiv umjetnički rukopis Stjepana Balje.
Diplomu zlatara dobio je 1957. godine, potom je učio kod Ivana Krunića i Juraja Roka. Već 1966. otvorio je vlastitu radionicu za izradu i oblikovanje nakita od plemenitih kovina u Zagrebu, a onda u Zaprešiću. Osamostaljivanjem je zapravo i počeo njegov kreativni uspon, pa je samo tri godine poslije stekao status zlatarskoga majstora. Zahvaljujući svojim umjetničkim realizacijama, 1973. godine postao je član ULUPUH-a, a 1993. godine dobio je i status slobodnog umjetnika, što je zapravo priznanje za silan broj samostalnih i inih izložbi umjetničkoga nakita.
Pojava velikih trgovačkih lanaca s jeftinim nakitom nije ga, kaže, nipošto obeshrabrila, već je njemu osobno upravo to pomoglo da kroz konkurenciju vidi što je loše, a što dobro, odnosno koliko je dobro on sam nešto napravio. Konkurencija mu je, kaže, uzmogla da razvije svoju imaginaciju. „Kad izrađujem nakit, želim da svaki komad nosi poruku, poruku ljubavi. Jer da nemam ljubavi prema poslu, ne bi bilo ni moga nakita, da nema ljubavi – ne bi bilo darivanja. Ljubav sve pokreće“, rekao je svojedobno za magazin „SVIJET“. Umjetnički nakit izrađuje više od 50 godina, a – osim brojnih priznanja – za svoj je umjetnički doprinos Stjepan Balja 1998. godine nagrađen i „Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića“.