U galeriji Državnoga arhiva u Sisku otvorena je izložba (8.-15. ožujka) luksuznih pletiva modne pletilje Ljubice Ajduković Ugarković. Ovaj posve autentičan doživljaj mode još jednom je pokazao kako se stare kategorije predstavljanja mode – na pistama, u foajeima i komornim prezentacijama mijenjaju i uozbiljuju…
Kad pomislite na Tjedan mode u Parizu, vjerojatno vam odmah padne na pamet uzbudljiva haute couture odjeća. No, jeste li sigurni da znate na pravi način protumačiti njeno značenje? Unatoč tome što je prilično jednostavno. Jer, za modnoga je autora, osim poznavanja „visokih“ kriterija, dosad gotovo uvijek bila velika čast pripadati nekoj razvikanoj modnoj kući. Često važnije nego biti istinski kreativan. I, dok je prije modom često dominirala apstraktna odjeća, sada je stvarni društveni život počeo biti važan, pa se moda koristi aktualnim trendovima više klase kako bi se odjeća prilagodila estetskim željama kupaca. Uz to, moda je prva prihvatila personalizaciju i pojavu velikoga broja kreativaca, zahvaljujući influenserima i modnim blogerima. Ako pak pomislite na Državni arhiv, recimo onaj u Sisku, tada ondje od 8. do 15. ožujka 2024. nećete naći izložene povijesne fakte, već izloške od luksuzne modne pletenine što ih je proteklih mjeseci isplela kretivna autorica Ljubica Ajduković Ugarković. U galeriji Državnoga arhiva, u za modu posve netipičnom interijeru, izložila je pletene haljine, veste, topiće, šalove, sve od prirodnih materijala poput sirove i valjane vune, pamuka, lana, viskoze, finih mješavina…, koji su postavljeni na moderan, inspirativan način, poput instalacije ili skulpture, što je maštovito osmislila i postavila Ana Ugarković.
Ova modna izložba, postavljena u manjem centru i na netipičnom mjestu, zaokupila je moju pozornost jer je modna izložba Ljubice Ajduković Ugarković svojim načinom prezentiranja i odnosom prema odjevnim predmetima kao subjektima mode još jedan pokazatelj kako su stare kategorije predstavljanja i tumačenja mode zakrčene te da se dosad poznata moda u svom bjesomučnom tempu produkcije i izlaganja pomalo urušava. Osim toga, „francuski pisac i političar André Malraux tvrdio je da je kreativnost “najkraći put od čovjeka do čovjeka ”, jer upravo kreativnost kao izvorna ljudska djelatnost uspijeva izraziti osjećaje, stanja općenito, kroz potpuno opipljivu formu, istodobno obavijenu velom misterija i po prirodi podložnu interpretaciji. Tako je i u modi, koja kao kreativnost fascinira, uključuje, oslobađa strast stvaranjem odjevnih predmeta i neprestano inspirirajući.“
A da su umjetnost i moda usko povezane zajedničkom niti, često postavši isto – pokazala je to i ova Siščanka svojom bujnom kolekcijom radova s izložbe. “Cijeli njezin modni projekt djeluje kao avantura, a modno stvaranje kao poticajan proces oblikovanja modnoga dizajna. U kreativnom smislu, pletiva preobražavaju modni izričaj, a kreacije izražavaju njenu osobnu bit, jer načinom rada često podsjećaju na izgled desete umjetničke forme.”
Pletiva Ljubice Ajduković Ugarković, jednom riječju, impresioniraju: jednom kada uđete u taj svijet, želite vidjeti i sljedeći predmet, jer bitni element koji karakterizira njene radove nedvojbeno pripada modnom izričaju s identitetom. Radovi joj nadilaze individualne kreacije, budući da posjeduju karakteristike potrebne da se uzdigne do višeg statusa i vrijednosti, ne samo s estetskoga stajališta.
„Analizirajući, pak, pojam umjetničke vrijednosti modnih radova Ljubice Ajduković Ugarković“ – kako stoji u katalogu za izložbu – „valja reći da je u njima evidentan quid pluris, jer posjeduje one posebnosti koje nadilaze puku estetsku eleganciju. Drugim riječima, njezin kreativni dizajn pobuđuje estetske emocije, ali iznosi i snažan subjektivni karakter u odnosu na oblike koji se inače nalaze u sličnim proizvodima na tržištu. Uz to su njena pletiva obdarena autonomnom relevantnošću.
Povijest radova Ljubice Ajduković prožeta je sjajnom inspiracijom, preispitivanjem i reinterpretacijom već postojećih proizvoda. Ali ona u razigranom dijalogu s kreativnošću i poznavanjem materijala pronalazi ispunjenje, mimo medija, novih tehnologija i društvenih mreža, prepoznavajući ukus moderne boemske, umjetničke i dizajnerske publike, s kojom je u skladnoj modnoj vezi.“
Tekst: NKB; Fotografije: Krešimir Nilić