“Stil je, po meni, način života kojim živimo i ujedno način na koji se želimo prezentirati svijetu. Kao društvena bića želimo biti prihvaćeni. Svojim stilom želimo se predstaviti svijetu kao osobe. Kao mlađa nisam bila buntovna, htjela sam, naprotiv, svima na neki način ugoditi. Odijevala sam se tako da nikoga ne provociram i ne izazivam. Nisam željela privlačiti pažnju po svaku cijenu, pa je moj stil oduvijek bio uravnotežen, estetski korektan. To me stavljalo u kategoriju ljudi koji su educirani. Način odijevanja svakako djeluje kao neka vrsta uniforme, naprosto pokazuje kojoj grupi ljudi pripadate.”…
„Stil je nešto što svatko od nas ima, samo trebaš pronaći svoj vlastiti.“
Diane von Fürstenberg
Voilà! I ovoga se ljeta pojavljuje na kulturnim događanjima, viđamo je u prolazu središtem Zagreba; opet zapinje za oko street fotografima, savršeno utjelovljujući ženu koja se ugodno osjeća u svojoj ženstvenosti: tajanstvena (portali je sve vrijeme nemaštovito nazivaju samo ‒ dama), eterična, nježna, mladenački vedra, Sonja Valčić, rođena Križevčanka, školovana u Zagrebu, s australskom adresom, provela nas je u opuštenom razgovoru kroz malu školu stila. Poput velike glumice Lene Olin (s kojom dijeli i godine), i Sonja je učinila odjeću i način odijevanja svojim primarnim saveznikom. Premda njezine kombinacije boja i odjeće nikada nisu predvidljive, izgled joj je uvijek prepoznatljiv. Odjeća koju bira, suprotno od influencerske, nju samu čini zaštitnim znakom grada u kojem je živjela stalno do 1988. godine. U osnovi romantičan, stil koji trijumfira u pastelnim uzorcima i koji Sonju odlikuje podrazumijeva dobar odabir haljina, mini džempera u stilu pedesetih, sportskih kombinacija i divnih dodataka poput šalova i malih torbica; balerinke, sandale s remenčićima i nude ili bijele u kombinaciji s dobro odabranim torbicama preko ramena upotpunjuju izgled ove zanimljive žene, koja nas je svojom pojavom potaknula da saznamo nešto više o njoj.
Sonja Valčić u ljetnim izdanjima na kulturnim događajima. Na slici u sredini: na izložbu u Forum pojavila se u smeđoj haljini, za što je Jack Nicolson jednom izjavio da ne postoji žena kojoj smeđa haljina dobro stoji. Prevario se: Sonja neodoljivo seksi nosi smeđe…
Prvo, od svog, rekli bismo primarnoga principa harmonije boja gotovo da ne odstupa, ali ponavljanjem toga principa ustvari samo oponaša i potvrđuje svoje osobne karakteristike (ton kože, očiju i kose…). Kombinacije boja koje nanosi na tijelo, poput odjeće, make-upa, nakita itd. oživi svaki prostor u kojem se pojavi.
Posebno zanimanje Sonja Valčić je izazvala odjenuvši Aja haljinu. No, iznimno dobro je pokazala kako se ista haljina može nositi u svečanijim prilikama (slika lijevo, sa Sandrom Brambilla i Dimitrijem Popovićem) ili neobvezno…
Odijevanje je oduvijek bilo sredstvom izražavanja vlastitih vrijednosti i osobnosti. Mnogi dizajneri postali su ikone stila diljem svijeta zahvaljujući svojim kreacijama. Nadalje, zahvaljujući kreacijama modnih kuća, pojedinci mogu kanalizirati određene vrijednosti, prihvaćajući filozofiju brenda, kao i prenositi vlastitu, odnosno stvarajući osobni stil. Ukratko, stil je način da sebe, ne toliko s estetskog izražavanja i pokazivanja drugima tko ste, pokažete onima oko sebe svoju vrijednosnu perspektive, kako biste pokazali svoje pravo ja. Odijevanje i dodaci (dobro odabrani) primarna su ljudska potreba za zadovoljavanjem urođenog instinkta za samopotvrđivanjem. „Stil svakako može promijeniti vaš izgled, ali i vaš život “, kaže Stacy London, poznata američka stilistica i autorica knjige „Istina o stilu “.
Imati definiran i prepoznatljiv osobni stil nije tako jednostavno, reći će Sonja Valčić, ali ono što je sigurno jest da ga svi želimo: odjeća, modni dodaci, frizure i šminka elementi su koji nam pomažu komunicirati i izraziti svoj stav, svoje vrijednosti i osobni ukus. Nemanje osobnoga, prepoznatljiva stila ponekad može proizaći i iz potrebe za promjenom: ometa nas i zanosi sve što moda nudi. No, osobnost se rimuje s “prepoznatljivošću”, a prepoznatljivi ste i pamtljivi kada postoje elementi vašega stila koji se uvijek ponavljaju i vjerni su vama. Ne modi ili trendu ‒ vama! Imati stil znači dobro poznavati sebe i znati što vam estetski odgovara i što vam daje osjećaj ugode. Stoga, sposobnost osobe da prenese svoju osobnost i estetski osjećaj kroz izgled koji je uvijek prepoznatljiv i u kojem se osjeća ugodno jest način izražavanja sebe, igranja svojim imidžem, izvlačenja zadovoljstva i ispunjenja iz njega.
Stil nije samo estetski izbor, to je način komunikacije: svaki detalj našeg izgleda govori nešto o nama – kakvi su nam ukusi, emocije, vrijednosti, osobnost. U svijetu u kojem je slika jezik, pronalaženje vlastitog stila odijevanja znači pronalaženje autentičnog vizualnog glasa koji nas predstavlja elegantno, samouvjereno i dosljedno. Upravo to prepoznali smo kod Sonje Valčić…
No, tko je za druge brze medije ‒ dama, a za nas Sonja Valčić, žena zrelih godina, s izvrsnim poznavanjem nekoliko velikih svjetskih jezika, prevoditeljica, autorica i dobra poznavateljica te konzumentica umjetnosti. Iz Zagreba je Sonja Valčić emigrirala u Australiju prateći supruga, uspješnoga inženjera u tvrtki Končar. Za jednog posjeta Australiji uočio je brojne mogućnosti za njegovu struku, kakve u Zagrebu nije mogao imati, što će ga, i Sonju s njim, motivirati da krajem osamdesetih prošloga stoljeća emigriraju, premda je ona imala izvrsnu poziciju prevoditeljice u Elki i dobar privatni materijalni status. Otputovali su ostavljajući mogućnost povratka ako im se Australija ne dopadne. Međutim, rat u Jugoslaviji, političke i svjetske okolnosti utjecale su na to da ondje ostanu. Živjeli su neko vrijeme u Brisbaneu, a potom su se u potrazi za boljim poslom i uvjetima odselili u Sidney. Ondje je radila u Saveznoj vladi, organizirajući život tako da što manje mentalno i duhovno osjeća manjkavost života u emigraciji. Naime, nije se brzo ni lako mogla priviknuti na različitosti između dva kontinenta. Od načina života do pitanja zašto “sa stabla eukaliptusa, primjerice, ne pada lišće nego kora”… “Kad sam se budila”, kaže, “prvo vrijeme nisam se mogla priviknuti da ptice ne pjevaju nego grakću…” Ipak, u Sidneyu je dočekala mirovinu, a onda se posvetila svojoj prvoj profesiji ‒ prevođenju. Dolazak svako ljeto u Zagreb čini je ispunjenijom i zadovoljnijom…
Sonja u raznim prilikama i raznim odjevnim kombinacijama: s prijateljicama na kavi, slučajni susreti, vožnja motorinom…
Posljednjih godina duže vrijeme ljeti boravite u Zagrebu i u Hrvatskoj i svaki put budete primijećeni kao osoba posebnoga stila, kao žena koja se opet pojavila i očarala ljude u središtu grada. Mnogi vas fotografiraju, napišu nekoliko riječi o vama, spomenu marku haljine koju odjenete (ako je prepoznaju), no nas zanima kako je zapravo i kada započela vaša strast, odnosno vaša briga za vlastiti izgled i odnos prema odijevanju?
‒ Prije svega, moja mama je bila kćer krojača za gospodu, imao je svoju krojačku radionicu i šivao je za važne ljude. Majka mi je uglavnom nametala potrebu lijepog odijevanja. Doduše, nametala mi je stil protiv kojeg sam se ja uporno borila, jer mi je branila, primjerice, nositi traperice. Ali, kolikogod sam se ja protivila tome mladodamskom stilu, ipak sam to negdje podsvjesno prihvatila. Kad sam nakon studija jezika počela raditi, upoznala sam više žena iz administracije u tada velikoj Elki koje su mnogo polagale na odijevanje. Osim toga, bilo je više modnih marki, poput Mure, Mirjane Marić i Standard konfekcije, primjerice, koje su nudile odjeću visoke kvalitete i dobra dizajna, pa sam već tada počela ozbiljno raditi na svom stilu. Odlazilo se i u Trst po čizme ili cipele… U Australiji sigurno nisam ništa mogla usvojiti jer oni nemaju osjećaj za stil, ni za modu. Jedino sam ondje imala veću mogućnost pristupa raznim brendovima i upoznavanja trendova. To se, nažalost, nije odražavalo na ulici, jer se tamošnje žene nisu zbog toga bolje odijevale. Kako ja ustvari nikada nisam slijepo slijedila modu, već sam odjeću birala u skladu sa svojim fizičkim, i psihičkim, atributima, ne mogu reći da je na mene u tom smislu djelovala moda ili način odijevanja Australki.
Znači, niste ondje mogli pronaći uzore …
‒ Ne, ne, nažalost, nisam. Čak sam doživjela da su mi prijateljice komentirale kad sam odlazila iz Brisbanea: “Na koga ćemo se mi sada ugledati…” Međutim, u Brisbaneu sam susrela puno mladih žena koje su imale stila i držale do toga. U Sidneyu baš i ne. No što se tiče mog estetskog odnosu prema modi i odijevanju… morate znati da se ja bavim i umjetnošću; dosta sam slikala i kiparila, izgrađivala estetske osjećaje na više načina…
Kad je o izboru boja riječ, a stručnjaci kažu da je to važan pokazatelj nečijega ukusa, koje bi boje bile vaš odabir?
‒ Ne volim, recimo, cvjetne uzorke, ali rado biram monokromne kombinacije, ili spajam dvije boje. To ne znači da ne volim boje. Naprotiv. Ali, uvijek ću se odlučiti za decentnije kombinacije i pripaziti da dodaci poput remena budu u boji cipela ili torbice. Znači ‒ sklad: sklad boja i obvezno sklad kroja, da se previše ne ističem.
Stil nije toliko stvar mode koliko autentičnosti, integriteta, kvaliteta koje čine način života kojem se divite ‒ izjavio je jednom Ralph Lauren. Po vama, je li to način života, način odijevanja i ponašanja? Mislite li da se osoba koja je educirana, akademski obrazovana, pozicionirana u društvu treba držati svog stila ili bi trebala slijediti trendove, modu? Što biste u tom smislu istaknuli?
‒ Stil je, po meni, način života kojim živimo i ujedno način na koji se želimo prezentirati svijetu. Kao društvena bića želimo biti prihvaćeni. Svojim stilom želimo se predstaviti svijetu kao osobe. Kao mlađa nisam bila buntovna, htjela sam, naprotiv, svima na neki način ugoditi. Odijevala sam se tako da nikoga ne provociram i ne izazivam. Nisam željela privlačiti pažnju po svaku cijenu, pa je moj stil oduvijek bio uravnotežen, estetski korektan, takav da odiše elegancijom i kvalitetom. To me stavljalo u kategoriju ljudi koji su educirani. Način odijevanja svakako djeluje kao neka vrsta uniforme, naprosto pokazuje kojoj grupi ljudi pripadate.
Znači li to da ne cijenite samo dizajn, materijal, nego i odjeću kao stav…
‒ Upravo tako. Dobar komad odjeće, kvalitetan materijal, klasičan uzorak, dobar nakit itd., nikada ne stari, ne izlazi iz mode. Ali ni pravi stav ne izlazi iz mode. Prošle godine sam se, primjerice, oduševila jer sam među odjećom pronašla svilenu haljinu koju je proizvela Mura i koja mi savršeno pristaje. Nitko nije primijetio da je haljina stara više od 40 godina. Premda sam u nekim godinama, bila sam ponosna što mogu odjenuti neke komade fine odjeće stare i do četrdeset godina. Hoću reći da se dobro odjenuti može na razne načine: kombinirajući stare i nove komade, skuplje i jeftinije. Ili, kako ja to često činim: kupujući na prigodama. Ipak, moram reći da sam oduševljena vrlo skupim brendom Aje, koji sam pronašla i u Zagrebu, u Dežmanovu prolazu. No, inače nisam opsjednuta brendovima, skupim cipelama ili torbicama, a vidim da po Zagrebu dosta toga ima. Privlači me materijal i, kao što sam rekla, skladnost nekog predmeta. Dobra kombinacija. Drugim riječima, i za manje novca možete se lijepo odijevati.
U sportskim verzijama: šetnja, tenis, trčanje…
Da biste odjenuli haljinu koju ste nosili u svojim tridesetima, morate za to imati predispozicije: težinu, obline i još ponešto što ne odskače mnogo od vremena kada ste to prvi put nosili? Djelujete zdravo, njegovano, znači li to da ste uz estetsku komponentu odijevanja vodili računa i o svom fizičkom stanju, zdravoj prehrani, bavljenju sportom. Poznato nam je da igrate tenis, plivate, trčite…
‒ Podsvjeno valjda, zbog toga što sam u mladim danima odselila u Australiju, ego mi možda ne dopušta da me nakon trideset godina ljudi na ulici ne prepoznaju. Podsvjesno također, možda bih htjela da se ta mladost produži i očuva. To bi bilo jedno objašnjenje, a drugo ‒ uvijek sam voljela sport i nikada to nisam zapuštala. U Sidney, primjerice, u četvrti gdje živim, postoji predivan sportski kompleks sa svim mogućim sadržajima. I da, mnogo polažem na to, ne samo zbog toga što utječe na moj fizički izgled, nego i zbog sreće da mogu biti toliko aktivna s obzirom na godine. Sve dobrobiti toga u nekim zrelim godinama dobro su poznate. S druge strane, meni je još uvijek važno kako izgledam ili kako ću izgledati sutra. Bitna mi je kondicija, kretanje, tako da ne propuštam nikakvu mogućnost da budem fizički aktivna. To se odnosi i na hranu. Jedno vrijeme su me u uredu zvali “Sonja brokoli” jer sam donosila pripremljenu brokulu za užinu od kuće. Svaki dan sam jela po jednu brokulu. Sad to ne radim na poslu, ali radim doma, na muku mog sina i supruga. Primjerice, umjesto ugljikohidrata, navečer jedem proteine i svoju brokulu ili povrće. I dosljedna sam u tome. Neke ugljikohidrate sam posve izbacila. Vjerojatno mi takav, dosljedan način prehrane i bavljenja zdravim životom omogućava da održim i kilažu, pa i mladenačkiji izgled. Nikad nisam odustala od sebe. Što se tiče izgleda lica, za to ipak mislim da je zaslužna genetika moje majke.
Eto, radite na sebi, budite Sonja!
Tekst: N.K. Barbarić; Fotografije: Ognjen Karabegović i privatni arhiv
