U petak, 5. prosinca, u Hrvatskoj kući u Zagrebu, promovirana je knjiga čakavske poezije hvarskoga pjesnika Tomislava Lazanea, Dȍbron vȍjon uz njȍk dišpȅta, od koje je sav prihod od prodaje namijenjen izgradnji krova škole u zambijskome mjestu Gwembe. Ovoj dobrotvornoj promociji odazvali su se brojni Hvarani kupivši knjigu, a događanje su poduprli hvarski poduzetnici iz Fjori fora garden (Željka i Stjepko Ćurin, Gdinj) te Hvaroma (Ivana i Vedran Jerković, Zastražišće)…
Nakon četvrt stoljeća samozatajnoga stvaranja, jelšanski je pjesnik Tomislav Lazaneo (73), nekoć djelatnik u ugostiteljstvu, koji sebe voli predstaviti kao ribara, poljoprivrednika i veseljaka, ove godine objavio duhovitu i inspirativnu knjigu čakavske poezije “Dobron vojon uz njok dišpeta,” kojom nas uvodi u malo drugačiji duhovni i poetski svijet jer je svojim “nasmijanim stihovima mudrosnim”, kako je to napisao urednik ove knjige Rudolf Ćurković, “ispjevao, u smijehu i molitvi, 77 pjesama podijeljenih u osam tematskih cjelina.” U pjesmama, kaže dalje Rudolf Ćurković, “koje se nižu kao niz bisera iz mora života, kod Lazanea se prepoznaje poetski rukopis koji iz običnoga izvlači ono neobično, iz svagdašnjice ono božansko. Stvarnost se ne prikazuje kao teška, već kao prostor igre, duhovitosti i životne mudrosti.” “U motivima ribe, mora, vrimena i guštanja čitamo svakidašnji život jelšanskog čovika iz kale Lazaneotovih, ali iz poetskog rakursa on postaje metafora duhovne jednostavnosti i životne punine. Stihovi odišu vjerom u smisao malih stvari i svjesno odbacivanje nepotrebnoga.”
Tomislav Lazaneo na promociji u Hrvatskoj kući – Materina priča u Zagrebu
“Duhovnost ovoga autora”, reći će također urednik ove knjige, “očituje se ne u propovjednom tonu, nego u smirenosti i prihvaćanju života: O Bože, doj da ka riba činin kuco… Bog je prisutan u svakom pokretu, u radu, u moru, u šugu, u tišini i u smijehu. To je vjera koja se ne pokazuje, nego živi. Autentični humor i nježna ironija daju poseban ton ovoj knjizi. Humor se pretvara u zrcalo ljudske slabosti, ali bez zlobe. Ironija nije oružje, nego osmijeh nad ljudskim manama. Nema u pjesmama praznih ukrasa ni poetskih poza; govor je gust, slikovit, dijalektalan, ali živ i vjeran sebi.”
Stihove Tomislava Lazanea, osim njega, predstavile su i Josipa Lazaneo Stijelja (gore lijevo), Jelena Stančin (gore u sredini) i Kristina Lazaneo (gore desno), kao i Laura Stančin. Popularne pjesme izvodili su Laura i Luka Stančin (na slikama dolje).
“Autor je upečatljivi poeta”, reći će pak za Tomislava Lazanea prof. dr. Mladen Domazet, “s očitom svježinom duha, jer u svojim pjesmama poručuje da se čovjek u svim situacijama mora ponašati kao čovjek, da ne smije pogaziti svoju autentičnost. Stoga ovu zbirku pjesama možemo shvatiti kao svojevrstan krik za čovjeka, po mnogočemu danas pogubljena u vlastitu hedonizmu i taštini.” “Lazaneo kao pjesnik ne bježi od stvarnosti – naprotiv, uranja u nju do kraja, u šug, u kašetu, u vrime koje kuri. No upravo u toj svagdašnjici pronalazi ono što nadilazi vrijeme: ljudsku toplinu, vjeru, smijeh i gušt” – prepoznaje također Domazet u ovoj knjizi, koju su u Hrvatskoj kući u Zagrebu na izniman i dirljiv način predstavile autorove kćeri Josipa Lazaneo Stijelja, Jelena Lazaneo Stančin, Kristina Lazaneo, unuci Laura i Luka Stančin. A uvodnu pjesmu “Vrime kuri”, u kojoj je poetski sažeta cijela autorska filozofija Tomislava Lazanea, predstavila je pjesnikinja Nela Vrkljan.
Nela Vrkljan, čakavska pjesnikinja i autorica knjiga za djecu, pročitala je pjesmu Vrime kuri
No, Lazaneo ne ostaje na tome da bude samo vlasnik riječi što ih je birao i nizao tijekom puna dva stoljeća, već svoju duhovnost upotpunjuje, uz svestrdnu pomoć obitelji i prijatelja, kako se to moglo vidjeti i 5. prosinca u Hrvatskoj kući, ali i na prijašnjim promocijama na Hvaru i u Splitu, humanitarnom akcijom kako bi pomogao djeci župe sv. Pavla u zambijskome mjestu Gwembe. U toj se, naime, župi, u Južnoj provinciji Zambije, zahvaljujući misionaru Ernestu Lumambi iz Bocvane, okupila zajednica od oko 2000 stanovnika, s oko tisuću djece koja žive u teškim uvjetima, bez obrazovanja, zbog suše i nestabilne poljoprivrede na periferiji doline Zambezi.
O nastanku i tijeku dobrotvorne akcije za djecu Gwembea, o svojoj baki, također dobrotvorki, poznanstvom s Dominikom Lebarom, čovjekom koji je inspiracija za dobrotvorni rad i koji je nazočio ovoj promociji, te o povijesti svoje obitelji u pomaganju potrebitima govorila je Kristina Lazaneo (na slici lijevo). O svojim pak misionarskim iskustvima, putovanjima u Afriku i prikupljanju pomoći pričala je Željka Ćurin (u sredini), danas generalna menadžerica tvrtke Fjori fora garden, koja je i ovaj put sudjelovala u akciji. Vedran Jerković (desno), Zagrepčanin porijeklom s Hvara, poduzetnik (Hvaroma), borac za prava osoba s invaliditetom, gradski vijećnik i bivši kandidat za gradonačelnika Zagreba, ispričao je pak dirljivu priču o trenucima kada se njegova obitelj našla u potrebi za pomoći zbog teške bolesti kćeri.
Do sada su, zahvaljujući prodaji ove knjige, ostvarene mogućnosti izgradnje nekoliko bunara. A sav prihod od prodanih knjiga u Zagrebu ovaj put je namijenjen za izgradnju ovaj put školskoga krova i kupnju školskoga pribora djeci župe Gwembe.
Tekst: N.K.B. Fotografije: Ognjen Karabegović
