U Gradskoj knjižnici, na Svačićevu trgu 6 u Zagrebu, 8. prosinca održana je promocija knjige “Prašina na knjigama” Katje Matković Mikulčić, spisateljice, dugogodišnje knjižničarke i bivše ravnateljice Gradske knjižnice Velika Gorica, koja je ovom knjigom bacila novi snop svjetla na knjige općenito…
Evolucija koja se dogodila posljednjih godina s pojavom e-knjige nije prva velika promjena u načinu na koji se uživa u pisanoj riječi i kako se ona prezentira. Nova knjiga Katje Matković Mikulčić nameće se kao izvorna figura, u kojoj je sažeta jedna egzistencija, a pristup ove autorice u stvaranju djela “Prašina na knjigama” nedvojbeno je proistekao iz njene profesije knjižničarke, jer ‒ gledajući kroz prizmu notule, kratke pisane kritike smještene na zanaslovnici knjige, otkriva se stav obilježen radom s knjigama. Katja Matković Mikulčić, kako je tijekom predstavljanja knjige navela urednica Eugenia Ehgartner (knjigu je objavio Leykam international, 2025.), u ovoj knjizi donosi zbirku osobnih priča povezanih s knjigama što su joj ih posvetili ljudi koji su joj, na ovaj ili onaj način, prirasli srcu ili su bili dijelom njena života. U 34 literarno vrlo dotjerane priče autorica “briše prašinu” s knjiga iz vlastite biblioteke i vještim perom otkriva pojedinosti o ljudima, autorima tih knjiga te pripovijeda njihove i međusobno isprepletene priče. Knjigu strukturira fokusirajući se na posvetke te razrađujući događaje koji niknu upravo iz tih na prvi pogled običnih “potpisivanja”. Svaki od posvetaka tako je svojevrstan putokaz u kazivanje o obitelji, porijeklu, profesionalnom putu, događajima koji su je obilježili, o ljudima čija ju je riječ obogatila ‒ kako je između redaka istaknula prof. dr. sc. Lahorka Plejić Poje. Akademik Ratko Cvetnić, također uvodničar na promociji, istakao je pak rad ove autorice na području knjižničarstva, povezujući knjigu s njenim osebujnim djelovanjem u kulturi i ulogom u promoviranju kulture i kulturne baštine Turopolja i turopoljskog kraja, ali i njenog rodnog otoka Hvara.
Katja Matković Mikulčić na promociji knjige u Gradskoj knjižnici na Svačićevu trgu u Zagrebu
Složena poput dnevnika nekog kolekcionara strastvenog čitatelja, knjiga “Prašina na knjigama”, s aspekta književne kritike baca novi snop svjetla na knjige i njihov značaj u vremenu. Inspirirajući se te potom i posluživši u povijesti vrlo važnim književnim elementom ‒ posvetkom (odnosno kratkom rečenicom, smještenoj na zasebnoj stranici), koji u knjizi donosi u obliku faksimila na početku priča, s tih nekoliko početnih riječi razjašnjava odnose s osobama koje joj te riječi “posvećuju” ili ih obavija velom tajne. U tom smislu ova bi knjiga umjesto “Prašina na knjigama” slobodno mogla figurirati i pod naslovom Knjiga posvetaka (posveta). Ali, što je to tako zanimljivo, tako veliko, tako tajanstveno u knjizi temeljenoj na sažetim porukama, osobnim i intimnim gestama namijenjenim ovoj autorici osobno? Prvo ‒ to što je taj knjiški pradavni običaj posvećivanja knjiga Katju Matković Mikulčić, u eri e-knjiga, inspirirao na djelo koje stvara emocionalni most između autora jednog ili više rečeničnih paratekstova s čitateljima…
O knjizi “Prašina na knjigama” govorili su: prof. dr. sc. Lahorka Plejić Poje i akademik Ratko Cvetnić
Posvete u knjigama, kratki autorski parastihovi, smješteni neposredno prije incipita ili nekoć prije kolofona, imaju vrlo drevno podrijetlo i, podsjetila nas je na to ovom knjigom Katja Matković Mikulčić, ničim ne mogu biti zamijenjeni u eri internetskih knjiga. Potekao iz latinskoga dedicare, posvetak (češće korištena riječ od posveta kad je riječ o posvećivanjima ili samo potpisima u knjigama) pojam je koji se odnosi na čin nuđenja nečega nekome upotrebom riječi, a posvećivanje knjiga jedan je od najstarijih paratekstualnih običaja. Dok se, primjerice, u antičkoj Grčkoj standardna formula upućivala Muzama, kako bi blagoslovile pjesnikovo djelo i glas, u starom su Rimu autori svoja djela posvećivala dobročinitelju, zapravo autorovu “sponzoru”, u obliku captatio benevolentia.
Navika posvećivanja knjiga protegla se kroz stoljeća sve dok se nije iskristalizirala u pravi, samostalni žanr pohvale ili poslanice, koji će od 16. stoljeća nadalje početi pratiti tekstove kodificiranim pravilima i strukturama. Epistolarne poslanice postupno su nestajale, a sve informacije o djelu i bilješke o čitanju što ih je pismo moglo sadržavati stapale se u predgovore i uvode. Do početka 19. stoljeća običaj posvetnog pisma, upućenog potencijalnim sponzorima djela, ostao je u upotrebi. Za osobni posvetak (ili uobičajeno ‒ posvetu) ostaje stranica koja slijedi nakon naslovne, u modernom obliku, na koji smo svi navikli. Za autora, posvećivanje djela nekome određenom nikada nije neutralan gest. Ali zašto se posvećuje i kome se posvećuje?
Eugenia Ehgartner uredila je knjigu, a objavio ju je Leykam international, 2025.
Svaki autor koji je imao sreću da javno predstavi knjigu neizbježno doživi trenutak potpisivanja te knjige. To je ujedno trenutak maksimalne egoistične apoteoze. Citati na početku knjiga samo su jedan od paratekstova koji ispunjavaju uvodne dijelove književnih djela. Vrlo zanimljiva vrsta parateksta ‒ o razmatranju čega nedvojbeno navodi knjiga “Prašina na knjigama” ‒ jesu predgovori i uvodi, po mogućnosti napisani od samog autora. Ali i dalje, prije njih, pa čak i prije citata, postoje posvete. Katja Matković Mikulčić, primjerice, u uvodnom tekstu svoje knjige kaže: “Kad uzimam u ruke neku od njih (knjiga, op.) da otresem prašinu, otvaram je, čitam posvetu, prisjećam se njezinih autora, osoba koje su mi poklanjale knjige, okolnosti u kojima sam neke od njih dobila i tako to brisanje prašine dugo traje. Posebno me dotaknu one knjige s posvetom.” U desetoj knjizi svojih ”Ispovijesti”, sv. Augustin je, primjerice, napisao nešto vrlo slično upravo o temi posvećivanja: „Velika je moć pamćenja, nešto drhtavo, ne znam kakvo, o Bože moj, duboka i beskonačna mnogostrukost. I to je duh, i to sam ja sam. Što sam onda ja, sada, knjiga se također uklapa u kontekst onoga što se naziva “sjećanjem”. Ono što je napisano je, tako reći, objektivno sjećanje. Na raspolaganju mi je i mogu ga koristiti u bilo kojem trenutku. Tada počinje govoriti i ono što je nekad bilo postaje prisutno…”
Knjiga “Prašina na knjigama” svojevrsni je timbar na cjelokupni opus Katje Matković Mikulčić, na njezin iscrpni književni rad koji podrazumijeva djela zavičajne tematike, dječje književnosti, monografije, stručne i istraživačke radove, recenzije i predgovore za knjige, tekstove za kataloge, članke… “Radim to”, izjavila je u jednom intervjuu, “zato što mislim da pisana riječ ima silnu moć. I kad-tad će to što se napiše nekome pomoći, ukazati na baštinu ili vrednotu.” Na pomoć, odnosno podršku u kulturi, referirala se i u svom govoru na promociji knjige: “Podrška je moćna stvar. Ona se ne mjeri brojevima, lajkovima, već srcem. Podrška ne traži savršenstvo, već samo prisutnost.”
Katja Matković Mikulčić rođena je 1954. u Vrbanju na Hvaru, školovala se u Vrbanju, Jelsi i u Zagrebu, gdje je završila Fakultet političkih nauka. Za životni poziv, kako je izjavila, odredili su je korijeni, odnosno činjenica da je odmalena bila blizu knjigama iz male seoske knjižnice u kojoj je djelovao njezin otac. Kruna svega je njezin dugogodišnji rad u velikoj gradskoj knjižnici, gdje je imala bezbroj mogućnosti inspirirati se knjigama, upoznavati autore ili ljude koji su joj poklanjali knjige. Stoga je i ovo djelo plod njene zanesenosti pisanom riječi. “Stajati između knjiga je kao stajati usred magnetskog polja”, izjavila je jednom.
U kulturi je Matković Mikulčić prisutna od sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Radila je najprije u Centru za kulturu i obrazovanje “Moša Pijade” te 29 godina u Gradskoj knjižnici Velika Gorica, prvo kao knjižničarka, potom kao ravnateljica. Bila je predsjednica Zagrebačkoga knjižničarskog društva, potpredsjednica Hrvatskoga knjižničarskog društva, a svoju karizmatičnost ugradila je i u strukovna udruženja koja prate dostignuća na području knjižničarstva. Dobitnica je nagrade Grada Velike Gorice, 2019. godine, a Kukuljevićevu povelju – najveću strukovnu nagradu ‒ dodijelilo joj je Hrvatsko knjižničarsko društvo.
Katja Matković Mikulčić nalazi se u biografskoj enciklopediji vodećih žena i muškaraca Hrvatske, Who is who u Hrvatskoj, iz 2013. godine, u koju je uvrštena zbog svestranosti, aktivne prisutnosti u kulturi i rada u brojnim tijelima i institucijama.
Tekst: N.K. Barbarić; Fotografije: Ognjen Karabegović
