U Albanskom centru u Zagrebu, Frane Petrića 4, 24. listopada 2025. svečano je otvorena izložba „Fustanella – mit i stvarnost“. Izložbu, koja traje do 28. studenog 2025., priredila je kustosica Llilli Koci, stavljajući naglasak na fascinantan pregled albanske fustanelle kroz povijest i umjetnost...
Kustosica Llilli Koci, književnica i predsjednica DEA-e ¬ Društva albanskih umjetnika, izložila je reprodukcije djela istaknutih europskih i balkanskih umjetnika, među kojima su Albert Joseph Franke, Tadeusz Ajdukiewicz, Leon Gérôme, Pjeter Marubi, Paja Jovanović, Richard Caton Woodville, Aleksandar Bide i Thomas Phillips. Izložba je potaknula razgovore o simboličkom i kulturnom značenju fustanelle – od muževnosti i slobode do političke pripadnosti i identiteta. Stoljećima prisutna na Balkanu i Sredozemlju, fustanella za Albance nije bila samo odjevni predme: bijela boja označavala je čistoću i moralnu snagu, a nabori kontinuitet života te simbol pripadnosti albanskom narodu. Izložba je također pokazala kako su zapadnoeuropski umjetnici 19. stoljeća, poput Ajdukiewicza, Gérômea i Phillipsa, prikazivali Balkan kao prostor između Istoka i Zapada, slobode i nasilja, dok su lokalni umjetnici, poput Marubija i Jovanovića, fustanellu prikazivali u svakodnevici i kao dio kolektivnog identiteta. Kroz ove radove jasno se moglo promišljati o pitanju: gdje završava mit, a gdje počinje stvarnost?
Otvorenju izložbe prisustvovao je velik broj pjesnika zastupljenih u ovogodišnjem, sedmom po redu Zborniku kulturne raznolikosti što ga svake godine priređuje uredništvo DEA_e
Kustosica i autorica izložbe Llilli Koci naglasila je da je cilj izložbe ¬ otvoriti prostor za promišljanje o povijesnom i umjetničkom doživljaju fustanelle, a ne samo prikazati originalna djela. Svaka reprodukcija popraćena je informacijama o autoru i vremenu nastanka te interpretativnim bilješkama koje povezuju povijesne slike s današnjim pitanjima identiteta i reprezentacije. Izložba „Fustanella – mit i stvarnost“ tako je posjetiteljima ponudila spoj prošlosti i sadašnjosti, tradicije i suvremenog pogleda, oblikujući novu priču o fustanelli i njenom mjestu u umjetnosti i kulturi.
“Fustanella (albanski: fustanellë) jedna je od najprepoznatljivijih i najstarijih muških narodnih nošnji Balkana” navodi se u katalogu izložbe. “Riječ je o širokoj, plisiranoj bijeloj suknji, prisutnoj i kod Grka, Aromuna (Vlahâ) i drugih balkanskih naroda, no u albanskom kulturnom okviru ona je zadobila posebne etnografske i simboličke vrijednosti. Smatra se znakom muške časti, vojničkog identiteta i kulturne pripadnosti. Stoljećima je zauzimala istaknuto mjesto u životu Albanaca. Njezini bogati nabori i skladan kroj učinili su je prepoznatljivom diljem regije, a nosili su je pripadnici različitih slojeva – od seljaka i pastira do ratnika i vođa. Tijekom 18. i 19. stoljeća prerasla je u snažan simbol nacionalnog identiteta i otpora Osmanskom Carstvu. Uz praktičnu funkciju, postala je i znak slobode i hrabrosti, osobito u liku albanskih vojnika i boraca za neovisnost. Umjetnici su je često prikazivali kao utjelovljenje junaštva, ponosa i kolektivnog identiteta. Danas fustanella nadilazi ulogu odjevnog predmeta – ona je most između prošlosti i sadašnjosti, trajna inspiracija umjetnicima te simbol ponosa i ljepote albanske kulturne baštine.”
Fustanella nije obična suknja u modernom smislu. Sastoji se od stotina nabora izrađenih od pamučnog ili vunenog platna, najčešće bijele boje. Kod nekih primjeraka broj nabora prelazi i 300, što prema narodnim tumačenjima simbolizira broj dana u godini. Uz fustanellu su se nosili i drugi dijelovi nošnje: Xhamadan (kratki prsluk od crnog ili tamnog sukna, bogato vezen zlatnim ili srebrnim koncem); Këmishë (široka, duga bijela košulja s dugim rukavima); Brez ili shokë (široki tkani pojas); Çorape të gjata (duge čarape); Opinga (tradicionalne kožne cipele). U nekim krajevima obavezni dio nošnje je i plisi (bijela vunena kapa), koji dodatno simbolizira albanski etnički identitet.
Duboko je ukorijenila na Balkanu, posebno u južnoj Albaniji (Toskëria), dok je sjever zemlje razvijao drugačiju nošnju s uskim vunenim gaćama poznatim kao tirqe. Tijekom osmanskog razdoblja nošnja je dobila konačnu formu i postala važan marker albanskog identiteta, naročito među albanskim ratnicima (këngëtarë të maleve i kapedanë). Tradicionalno, broj nabora mogao je označavati bogatstvo, status ili regionalni identitet. Najduža fustanella imala je više od 400 nabora, neke su imale 365 nabora, simbolizirajući svaki dan u godini, te je predstavljala hodajući kalendar. Fustanella može težiti i do 10 kilograma, ovisno o materijalu i broju nabora. Nositi je zahtijeva umijeće, a plesati u njoj još veće. Iako izgleda svečano, bila je i praktična – omogućavala je slobodno kretanje po planinama i u borbi. Izrađivala se od vune ili pamuka, često s ukrasnim pojasevima ili vezom, ovisno o lokalnim običajima.
Simbolika i rituali: U nekim krajevima broj nabora smatrao se zaštitom i srećom za domaćina i obitelj. Koristila se u obredima prijelaza iz dječaštva u muškost, naglašavajući da je mladić spreman boriti se i osnovati obitelj. Na svadbama, mladoženja bi nosio novu fustanellu, koja je kasnije postajala obiteljsko nasljeđe. Iako danas najčešće bijela, u prošlosti su postojale i tamnije verzije za rad ili borbu. Više nabora značilo je više platna i veću financijsku moć, pa su bogatije porodice naručivale raskošnije primjerke.
Llilli Koci s mladićima u albanskim nošnjama – s pravim, autentičnim fustanellama
Nabori kao hodajući kalendar: Jedna od najpoznatijih anegdota kaže da su ratnici iz južne Albanije insistirali da njihova fustanella ima tačno 365 nabora – po jedan za svaki dan u godini. Iako nije uvijek bilo precizno, vjerovalo se da broj nabora nosi posebnu snagu i simbolizira protok života.
Fustanella i osmanski vojnici: Albanski vojnici u osmanskoj vojsci (arvaniti ili tosk plaćenici) nosili su fustanellu i na bojištima. Protivnici bi bili zbunjeni „vojnicima u suknjama“, ali ubrzo su shvatili da su to često najžilaviji i najopasniji ratnici.
Legenda o Skenderbegu: U narodnim pričama Gjergj Kastrioti Skënderbeu, albanski nacionalni heroj, prikazivan je u bijeloj plisiranoj odjeći nalik fustanelli, predvodeći svoje ratnike. Fustanella je tako postala simbol borbe za slobodu.
Svadbena fustanella: U nekim selima mladoženja je na svadbi nosio novu, posebno izrađenu fustanellu. Gosti bi ponekad brojali nabore kako bi procijenili bogatstvo porodice – više nabora značilo je više platna i veći društveni ugled.
Borba i simbolika identiteta: U vrijeme borbi za slobodu, fustanella je služila za prepoznavanje u kaotičnom bojnom neredu. Njeni bijeli, plisirani nabori postali su simbol kolektivnog identiteta, hrabrosti i borbenog duha. Svaki nabor i pokret podsjećao je sudionike da dijele iste ideale i misiju, čineći fustanellu trajnim znakom otpora, odanosti i kulturne pripadnosti.
Folklorni kurioziteti i umjetnička inspiracija: Fustanella se pojavljuje u pjesmama, epovima i usmenoj predaji, gdje prelazi u metaforu junaštva, odanosti i ljubavi prema domovini. Kroz stihove i pripovijesti, svaki nabor simbolizira hrabrost, čast i zajednički identitet naroda. Tako postaje inspiracija za herojska djela i simbol kulturne trajnosti, poveznica između prošlih i budućih generacija.
Fustanella i ples: U folklornim plesovima, naročito na jugu Albanije, muškarci plešu u fustanelli uz energične korake i skokove. Ritmom igre naglašava se lepršanje i širenje nabora, pa fustanella postaje simbol i ratnika i plesača, a publika uživa u vizualnom efektu bijelih nabora u pokretu.
Izložbu su organizirali: Društvo albanskih umjetnika Hrvatske – Dea, Albansko kulturno društvo u Hrvatskoj “Shkëndija”, uz pomoć Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
Tekst: DEA, Drutvo albanskih umjetnika; Fotografije: Arhiv DEA-e