U Makarskoj je 15. listopada promovirana knjiga humoreski Zar i ti, auto moje? ‒ autora Ivice Mijačike, koji je i ovaj put pokazao kako stvara: iz svake situacije izvlači sokove humora, dobro ih procijedi i ugradi u priču…
Trpimir Jurkić i Ivica Mijačika tijekom predstavljanja knjige humoreski Zar i ti, auto moje?
Slojevit pisac, pjesnik i dramatičar, Ivica Mijačika je autor više knjiga humoreski i već gotovo pola stoljeća satirizira ludosti iz svih slojeva društva. A čitatelje, gledatelje također, zabavlja ‒ već samom metodom kojom to čini… Da bi se razumjelo što u književnosti znači ime Ivice Mijačike, valja nešto reći o žanru kojim se ovaj pisac najviše bavi: o humoru i humoreskama. Pisanje humoreski pothvat je koji zahtijeva mnogo upornosti i predanosti, a pisanje humoristične knjige ne traži samo tehničko znanje pisanja, već sposobnost nasmijati čitatelja, natjerati ga da se zabavi. A to, rekli smo, nije nimalo jednostavno. Međutim, Mijačika kao da cilja svoje čitatelje jer se među njima nalazi oni koji će se možda preispitati jer im se učinilo da su se barem u nečem prepoznali. Meni se, čitajući ove 33 priče u knjizi Zar i ti, auto moje?, na trenutke učinilo da Mijačika pritom uveseljava najprije sebe, onaj svoj unutarnji glas, književni eudemonio koji ga je natjerao da sjedne za bijeli papir ili kompjutor …
Promocija humoreski iz knjige Zar i ti, auto moje? održana je u prepunoj dvorani Arte u Makarskoj…
U svakom slučaju, iznimno vješto osmišljava i opisuje nerijetko bizarne, ali i smiješne scene. Pritom mu ne nedostaje situacija s iskričavim nesporazumima u kojima se likovi međusobno ne razumiju. Svoje protagoniste ne smješta u prošlost ili budućnost, već skicira i bilježi sadašnjost, a to upravo daje poticaj, forenzički rečeno ‒ važne tragove na kojima može temeljiti karaktere i samu radnju. Premda koristi iznimno kratke opise likova, osobnosti su im prepoznatljive već iz prvih rečenica.
A kad je riječ o zapletu, odnosno zapletima, sve se u knjizi odvija kao u filmu: Mijačika gradi situacije, dijaloge, priču i razrješenje tako da se čitatelj mora s nečim moći identificirati; da se osjeća uključenim. Međutim, i u ovoj knjizi, kao i u prethodnima, Mijačika gradi stanovitu privrženost, afinitete s tipovima ljudi koje je sam stvorio, a to se ne postiže dobrom gramatikom, već snažnim analogijama sa stvarnim životom, neugodnostima i vjerojatnim situacijama koje se mogu dogoditi bilo kome, bilo kad i bilo gdje.
Ivica Mijačika odgovara na pitanja o motivaciji pisanja humoreski i humorne literature, o inspiraciji i o humoru kao književnoj formi
Sintaksa i jezične vještine su, naravno, bitne za uspjeh i ove Mijačikine knjige jer on vrlo pažljivo bira rječnik, filigranski obrađuje riječi i prilagođava ih situaciji i radnji. Ustvari, najbolje opisuje likove nijansirajući ih oponašanjem njihova govora. Uz to, čitatelj vrlo brzo uočava o kakvom je majstoru zapleta i burleske riječ jer priču vodi kratkim, ali ne prekratkim rečenicama; dijalozi su autentični, ali izbrušeni; priče duhovite, zabavne i bez insceniranja. A da bi pisao humoreske, sustavno radi na pričama: dugo proučava likove, situacije, političare, konobare, automehaničare, događaje, upamćuje gafove, priprema se i kombinira, dodaje i oduzima svojstva svojim junacima. Knjiga Zar i ti, auto moje? zato ima literarnu i dokumentarnu vrijednost jer Mijačika bilježi svoje vrijeme, svoje okruženje i sve ono što ga je u određenom trenutku dotaklo. Drugim riječima, iz svake situacije izvlači sokove humora, dobro ih procijedi i ugradi u priču…
Knjigu su predstavili, s desna la lijevo: Ana Duvnjak, ravnateljica Gradske knjižnice Makarska; Mišo Nejašmić, direktor nakladničke kuće Naklada Jesenski i Turk (koja je objavila knjigu); Ivica Mijačika, autor; Trpimir Jurkić, glumac, prvak drame HNK-a iz Splita; Nera Karolina Barbarić, književna kritičarka iz Zagreba
U ovoj knjizi, kao jedan od rijetkih autora koji tematizira brojne svjetovne poroke vezane uz automobil, čini to kao pripovjedač i kao promatrač i spaja intrigu s društvenom kritikom i humorom. Ali, razorni par excellence u knjizi ipak je ismijavanje i prikazivanje – gluposti: za njega je svijet koji je tijesno vezan uz auto ukorijenjen u gluposti. Zato je ova knjiga ustvari zbir farsi o automobilu, u kojoj implicitno postavlja pitanja o prekomjernosti isticanja moći i važnosti preko auta. Knjiga završava nadrealnim epilogom koji služi kao autorovo krajnje protivljenje iracionalnosti takvoga svijeta.
Osim što je izvrstan stilist, Mijačika baštini i eksplozivnu dalmatinsku duhovitost, a po tomu je, može se reći, bez osobite konkurencije na domaćoj književnoj sceni. Aristotel je navodno tvrdio da humor ovisi o nadmoći publike; moramo osjećati da smo bolji od onoga čemu se smijemo. A to zapravo i jest credo Mijačikine knjige…
Tekst: N.K.B; Fotografije: Ivica Ravlić
