RUDINART ili UMJETNOST POD NEBOM

Dva dana vikenda u kolovozu, provedena u ime kulture u Veloj Rudini, tijekom kojih je sinestezija umjetnosti pronašla prostor u pročišćenoj kaleti ili štrodi, oplemenjenoj postavljanjem izložbe likovnih i fotografskih ostvarenja te obogaćenoj divnim glazbenim dionicama, 19. put  po redu pokazala su kako je RudinArt evokativni kaleidoskop boja, starih i novih kulturnih motiva, ali i drevnih i modernih narativa….

Slike Mihovila Dorotića, uklopljene u mini krajolik velikoga dvora u Veloj Rudini

Umjetnost pod nebom na mediteranskim prostorima nije novost. Suvremena pak urbana umjetnost vrlo je živopisan izraz novih generacija koje također njeguju  težnju za stvaralačkom slobodom, bježeći od tržišta i profita te proizvodeći  onu umjetnost koja nije muzealizirana ili je isključivi prerogativ kolekcionara, vlasnika galerija i umjetničkih kritičara. Ta umjetnost, osim toga, vraća izvorni smisao svog bivanja u svijetu umjetničkom djelu: življenje u prostorima svakodnevnog života. Nastala, dakle, iz misli čovjeka koji je davno morao ostaviti svoje snove kako bi „živio“ i koji je u odrasloj dobi odlučio ispuniti želje te ih učiniti “vlastitom radnom stvarnošću”. Strast i ljubav prema umjetnosti tako postaje ugodan i zadovoljavajući posao… 

– Takav pristup kulturi i umjetnosti prepoznali smo i na RudinArtu, događanju koje svake godine fascinira nanovo svojim osobitim pristupom kulturi i umjetnosti. Otok je Hvar, pa i Stari Grad, odnosno njemu obližnje Rudine, često prepoznat zahvaljujući reputaciji grčke kolonizacije te  “književne kolijevke renesanse”. Mnoge stoga privlači zbog korijena povezanih isključivo sa tom davnom kulturom. No, u stvarnosti, otok je i napredna oaza suvremene umjetnosti, gdje se u njoj uživa zahvaljujući onima koji su je svojim radom podržavali ili su je sakupljali i čuvali kako bi je izložili javnosti. 

Baš takvo  događanje je i RudinArt, koje se svake godine održava u Veloj Rudini, drevnom grčkom naselju kopača kamena, smještenom sjeverno od Staroga Grada. Ondje se suvremena umjetnost proizvodi, prodaje, skuplja, izlaže, kao što je to oduvijek bilo kroz povijest, od antike, srednjovjekovlja i renesanse. Postoje mnoge „duše“ suvremenog Hvara, a jedna od njih predstavljena je upravo u Rudinama, gdje se – zahvaljujući golemu trudu i zalaganju Jasenke Bosnić, predstavljaju već 19. put zaredom umjetničke kolekcije na otvorenom, pod samim nebom. „Nikad nisam mislila da ćemo biti ovako uspješni, ali uvijek sam osjećala da to možemo učiniti“, kaže Jasenka Bosnić, zaljubljenica u umjetnost općenito, koja u svojim zrelim godinama ne odustaje od plesa, slikanja, fotografije, ali i podupiranja drugih u njihovoj realizaciji: dobri duh RudinArta!

Prvi RudinArt održan je 1999. zahvaljujući jednom ugodnom druženju u uvali Žukova, prelijepoj plaži na sjevernoj strani otoka. Dvije su godine Jasenka Bosnić i Mirella Dulčić brusile ideju kako oformiti događanje na kojem bi se skupili umjetnici i gdje ga održavati. Presudio je, kako je to lijepo rekao jedan poznati Hvaranin, Odisejev duh, koji neprestano lebdi nad „starogrojskim poljem“, na rubu kojeg su Rudine i nastale, pa je „štroda“, odnosno glavna ulica, trg, u Veloj Rudini osvanula jednoga vrelog ljetnog dana prije 21 godinu  okićena radovima  raznih autora, uglavom iz kućnih zbirki likovnih radova. Bio je to tada događaj koji je motivirao mnoge entuzijaste, pa je, primjerice, pilot Josip Novak, također ljubitelj umjetnosti i umjetnika,avionom s Brača doveo viškoga pjesnika Antu Pepeta Božanića ravno na štrodu. Sve najbitnije o tom tada pionirskom pothvatu rekao je uvodničar Aldo Čavić, ravnatelj Muzeja Starog Grada, koji će prvi u Rudinama prepoznati ulogu „otvorene kulture“ ili „umjetnosti pod nebom“. U otočkom duhu nastupila je tada i klapa pučkih pjevača koji su se skupili samo za tu priliku, dočim je Mihovil Dorotić na klarinetu dao je svoj urbani doprinos sadržaju te večeri.
Idućih godina izložba se seli, ali je to ujedno bio poticaj da se očiste zapuštena dvorišta u Rudinama, da se ogole zidine – merine – iz kojih danas proviruju ostaci nezaboravljene, ali napuštene grčke, rimske, ilirske i slavenske prošlosi. Na rubu Agera, starogrojskog poja, danas pod zaštitom UNESCO-a, Rudine još nisu zaustavile svoj hod kroz povijest, još ondje ima neistraženih istina o tome kako je Stari Grad nastao, zašto su brački Parani, vrsni kamenoresci i trgovci kamenom, bacili oko na starogrojsko polje i osnovali svoje malo pitomo naselje na mjestu današnjih Rudina. Zahvaljujući upravo održavanju RudinArta mnoga su pitanja ponovno otvorena, našli su se i neki odgovori, ali više od svega – urbana se kultura približila ljudima. Samo 2004. izneseno je tri kamiona materijala iz jednoga dvorišta: tri kamiona čiste povijesti…

Bila su to u početku ad hoc zbivanja, ali ubrzo je osviještena činjenica  da se umjetnost pojavljuje unutar krajolika, što znatno otežava organizaciju, pa su prva pitanja bila kako doći do slika, kako ih prevesti? Kako ih instalirati bez uništavanja pogleda? Da ne spominjemo estetiku. U prirodnom kontekstu postoje zidine, drveće, oblaci – elementi koji se moraju uzeti u obzir. Kiša!  Cilj je bio, kaže Jasenka, pronaći mjesto za umjetnost koja ondje izgleda prirodno, kao da je oduvijek bila tamo: ” Zanimljivo je promatrati kako se slike  utisnu  u krajolik, kako u zraku vibrira drugačiji duh, izazvan stihovima ili glazbom.“

 Danas su u Rudinama živi tradicionalna i avangardna, figurativna i apstraktna umjetnost koju stvaraju u najvećem broju ljudi s otoka, svi redom obilježeni stoljećima kulture koja je dio nasljeđa, načina života, ondje na otoku Hvaru više nego igdje na Mediteranu. Tako će, primjerice, svoj poseban doprinos RudinArtu dati pokojna Magda Dulčić, rođena Rudinka, umjetnica stripa i animiranoga filma, koja je u Veloj Rudini prikazala nekoliko krasnih animiranih filmova, za koje je scenarije pisao Zvonko Todorovski, njezin muž, a Mirella Dulčić, također Rudinka, pomagala joj u scenografiji. Glazbu je pisao Arsen Dedić. Animirani film Desire – Čežnja, nastao po stihovima Miroslava Krleže, nagrađivan mnogostruko, prikazan je ondje 2010. godine.

O tome kako je to izgledalo ove, pandemijske godine, možda najbolje kazuje dojam što nam ga je prenijela Ivana Milojka Malić, hvarska pjesnikinja i velika prijateljica Jasenke Bosnić i RudinArta, koja i sama redovito sudjeluja na rudinskim umjetničkim događanjima pod vedrim nebom: „…Jasenka Bosnić, koja predivno slika (snimila sam njene radove, aktove i ostalo) organizirala je svoj RudinArt evo već 19. put u Veloj Rudini, samo njoj svojstvenom ležernošću i maštovitim programom; opušteno se čitala poezija i proza, priče vezane za prelijepi škoj…Hvar! A sve u okruženju lijepih slika… glazba je te večeri samo upotpunila dojam… sve je bilo tako spontano, toplo…“

Ove godine izloženi su radovi Branimira Dorotića, Nine Bogdan, Maje Jelušić, Jasenke Bosnić, Minje Čulić. Svoje čakavske pjesme govorila je Ivana Milojka Malić, Domagoj Dorotić izveo je Nesun dorma i Tostijevu Ideale, uz klavirsku pratnju Zdenke Košnarove iz Češke, a Udruga Platforma iz Hvara predstavila je knjigu Otok priča. Veliki prijatelj Rudin Arta, Marek Pražak, gost iz Ostrave, izveo je senzacionalni performans o suncu, vrućini i žegi, „gaseći se“ vodom… I da, prava je istina da ovaj multikulturalni i poliartistički program opstaje uglavnom zbog entuzijazma domaćina  – Jasenke Bosnić i Jakova Dulčića, kao i njihovih prijatelja i sumještana.

Tekst: Nera Karolina Barbarić; Fotografije: Rudin Art