Ako budete u centru Zagreba, pa i ako ne budete, dođite u Galeriju Hrvatskog dizajnerskog društva, Boškovićeva 18, razgledajte izložbu koju je pripremio povjesničar i teoretičar stripa Veljko Krulčić. Ugodno ćete se iznenaditi i uvjeriti u svestranost i genijalnost Andrije Maurovića…
“Monumentalna je primijenjena likovna ostavština Andrije Maurovića (1901.-1981.), umjetnika kojeg su počesto godinama i desetljećima njegovi poslodavci (nakladnici, urednici) predstavljali i potpisivali titulom akademskog slikara, a završio je bio tek prvu godinu (dva semestra 1923/24.) tadašnje Kraljevske akademije za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (kasnije Akademija likovnih umjetnosti). Neovisno o tome, gotovo sve ono što je Maurović stvarao u kontinuitetu u razdoblju od šest desetljeća ‒ dakle, ne samo nezaboravne stripove koji su bili iznimno popularni, a čine i sam vrh te umjetnosti u svjetskim okvirima ‒ ima neprolazno mjesto u kolektivnoj memoriji generacija na hrvatskom i širem jugoslavenskom prostoru” ‒ napisao je Veljko Krulčić u katalogu za izložbu u HDD-u.
Slijeva na desno: Goran Duplančić, Veljko Krulčić, Antonio Legac
Izložba dijela ostavštvine Andrije Maurovića, otvorena u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva, Boškovićeva 18, u Zagrebu, može se razgledati do 17. srpnja, od 12 do 19 sati. Ondje, u nevelikom i rashlađenom prostoru, prigodnom za pedesetak posjetitelja, kako je to naveo i Nikola Gamilec na svom Facebook računu, ljubitelji likovne umjetnosti i kulture općenito mogu osjetiti dašak one atmosfere koja je vladala i na prethodnoj izložbi o Mauroviću u Galeriji “Kraluš” u Otvorenom učilištu u Svetom Ivanu Zelini.
Zagrebačku izložbu priredili su Veljko Krulčić, kao autor postava i teksta, i Marko Golob, voditelj Galerije. Vrhunski dizajner Zlatko Grgić, budnim, iskusnim okom i znanjem pomogao je da izložba dobije na dodatnoj vrijednosti.
“Samo jedan čovjek može donijeti novu kvalitetu, a to je Veljko Krulčić”.”, napisao je na svom FB računu Nikola Gamilec. “Nekako je samozatajan, ne ističe svoje znanje, rad i vrijeme koje je posvetio istraživanju cjelokupnog kreativnog opusa Andrije Maurovića. Njegova je zasluga što se Maurović ponovo otkriva i u Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, ali i u Andrijinoj rodnoj Crnoj Gori te ponovo u Hrvatskoj. Imam solidan uvid u promociju i publicistiku u regiji, a Veljko se kvalificirao u “ligu enciklopedista” i najboljih, najtemeljitijih povjesničara stripa u posljednjih sto godina. O ovoj temi Veljko zna najviše, trudi se, putuje, upoznaje nove ljude istih ili sličnih afiniteta. Zaslužio je svako poštovanje i bez njegovih istraživanja veliki Andrija Maurović ostao bi prekriven prašinom u kutku ili podrumu neke galerije, biblioteke ili arhiva.
Pjesnik Enes Kišević i novinarka i nakladnica Sandra Pocrnić Mlakar
Ova izložba prikazuje Maurovićev cjelokupni opus, uključujući i dio u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, od 1941. pa do njegovog odlaska u partizane 1944. godine. Taj dio bio je skrajnut, čak i prešućivan. Još za života Maurović je postao mit, živa i hodajuća legenda, što zbog kreativne likovnosti, a nešto i zbog osebujnog izričaja, načina života i tema, sadržaja koje je slikao. Veljkova temeljitost učinila je da Maurović živi i dalje zbog svoje vizualne originalnosti, crtačke genijalnosti, jedinstvenosti, autentičnosti i hrabrosti da prelazi, do tada nevidljive, ali dobro nam znane granice umjetničke “prihvatljivosti”.
Maurović nije bio baš omiljen u akademskim krugovima, bio je svjetonazorski “neprilagođen”, a dosljedan u svom naumu da bude svoj, drugačiji kad se suočio i stao nasuprot bijelog platna ili čistog papira. Taj rođeni Kotoranin, plivao je suprotno od matice i obrasca izražavanja koji su bio dominantom. Promijenio je pet država, dva suprotstavljena politička sustava, ali to ga nije omelo da bude svoj, da bude dosljedan.
Vrijeme se promijenilo i nadati se još više istraživanja, osvrta, akademskih rasprava i simpozija o njegovom stvaralaštvu” ‒ istakao je Nikola Gamilec. “Prvu izložbu imao je s nepunih devetnaest godina, prvu novinsku stranicu objavio je 1921. u listu “Jež”, dok je svoj zadnji plakat nacrtao za kazališnu predstavu “Život na dražbi”, postavljenu na pozornici teatra “&TD” u zagrebačkom Studentskom centru. Njegova zadnja “porno tabla” objavljena je u “Studentskom listu”, koju sam ja tada potpisao kao odgovorni urednik izdanja. Nisam to čak ni znao, to je Veljkovo otkriće…” ‒ zaključio je Nikola Gamilec.
Tekst: preneseno s FB-a; Fotografije: privatni arhiv Veljka Krulčića
