Corona je pokazala da o zdravlju uopće ne razmišljamo dok nas nešto ne pogodi. A tada na raspolaganju imamo znanja zapadnjačke medicine, koja najčešće liječi posljedicu, a ne otklanja uzrok. S druge strane, iskustva istočnjačke medicine uče nas kako je osnova liječenja ustvari – obnavljanje zdravlja…
Istočna medicina promatra čovjeka kao cjelinu. Kada odete kod liječnika, nećete za svaki organ dobiti drugog liječnika, nego jedan liječnik liječi cijeli organizam. Osnovni moto istočnjačke medicine jest: „Bolest je signal da u organizmu nešto nije u redu, ne treba se boriti s bolešću, već obnavljati zdravlje“. Niste bolesni, kaže kineska medicina u svojoj temeljnoj postavci, samo imate blokadu protoka energije. Stara kineska poslovica još kaže: „Do tridesete godine vi obmanjujete bolest, a poslije tridesete bolest počinje obmanjivati vas“. Da bi obmana nakon tridesete bila učinkovitija, postoje tradicionalne kineske metode zdravstvene skrbi: čišćenje, reguliranje, nadoknađivanje i zaštićivanje…
Dok nas ne pogodi, uopće nismo u stanju razmišljati o svome zdravlju. Kada nam zdravlje zakaže, u nama počinje proces razmišljanja, dočim na raspolaganju tada imamo zapadnjačku medicinu, koja najčešće liječi posljedicu, a ne otklanja uzrok. Naime, ako imate visok tlak, dobit ćete preparate koji snižavaju tlak. Nitko se neće baviti razlozima zašto se organizam „buni“ preko tlaka. Zapadna varijanta nam se čini kao praktičnije i brže rješenje zdravstvenih problema. Kod akutnih situacija zapadna medicina pomaže, ali kod kroničnih oboljenja moć istočne medicine je nenadmašiva. Istočnjaci smatraju da ako tijelu pomognemo obnoviti zdravlje, bolest će se sama povući.
U skladu s ovim načelom, dolazi se do zaključka kako svako izlječenje bolesti ovisi o samom bolesniku. Dakle, istočnjačka medicina promatra organizam kao jednu cjelinu, dok ona zapadnjačka uvjetno tretira čovjeka kao biosocijalni sustav s piramidalnim principom građe i u toj piramidi izdvaja dvije razine: nižu – fizičko tijelo, i višu – psihu ili ljudsku svijest. Istočna medicina dublje predstavlja sustav građe čovjeka i izdvaja u njoj četiri razine: fizičko tijelo, meridijalni sustav, emocije i psihu. Tradicijska mudrost, stara više od 5.000 godina, u kineskoj prirodnoj medicini – da bi objasnila različite fiziološke i patološke fenomene – poslužila se Teorijom o pet elemenata. Elementi su: drvo, vatra, metal, voda i zemlja. Svaki element je „zadužen“ za određene organe:
Drvo – jetra, žuč, imunološki sustav
Vatra – srce, tanko crijevo, endokrilni sustav
Zemlja – slezena, želudac, gušterača, probavni sustav
Metal – pluća, dišni sustav, debelo crijevo
Voda – bubrezi, mokraćni mjehur, krvožilni sustav
Ako vas ova podjela zbunjuje, pogledajte je još jednom. Sasvim je jednostavna, sveobuhvatna, kao i niz prirodnih zakona na Zemlji. Elementi su u uzajamnoj vezi:
- Vatra se razvija od drveta jer ono može gorjeti.
- Zemlja se razvija od vatre jer ona se pretvara u pepeo.
- Metal se razvija od zemlje zato što su metali u zemlji.
- Voda se razvija od metala; svaki metal se može otopiti.
- Drvo se razvija od vode zato što je voda neophodna za biljke.
- Drvo prevladava zemljom zato što šume prekrivaju zemlju.
- Zemlja prevladava nad vodom; zemlja zaustavlja poplavu, pije vodu.
- Voda prevladava nad vatrom zato što gasi vatru.
- Vatra prevladava nad metalom jer ga topi.
- Metal prevladava nad drvom zato što drvo može biti odrezano metalom.
Elementi pokazuju povezanost s prirodom i način funkcioniranja našeg organizma. Tradicionalna medicina izdvaja u čovjekovom organizmu i 12 sustava (kanala) koji vrše 12 fizioloških funkcija, a nazivaju se meridijanima. Slikovito rečeno, ako se funkcija organa nalazi u granicama normale, ako je u ravnoteži, energija protječe kroz kanal koji njoj odgovara, bez zadržavanja i u skladu s dnevnim ritmom. Kad je funkcija poremećena, kanal se „zaštopa“, protok energije u njemu je poremećen i on može postati podložan bolestima.
Energija teče kroz kanale (meridijane) u skladu s dnevnim ritmom. Svaka dva sata u određenom kanalu energija dostiže svoj maksimum. Energija redom prolazi kroz svih 12 kanala. Kad bi se pojednostavilo do kraja, Istok se ne bavi bolešću! Tradicionalna medicina proučila je u sitnim detaljima način funkcioniranja organizma, a pri tome je sve vitalne funkcije povezala s prirodom i utjecajem kozmičkih sila i zakona. Čovjeka promatra kao mikrokozmos na koji djeluju iste snage kao i na kozmos koji nas okružuje. U kvalitetne carske kineske recepte utkana je i snaga uma, sa ciljem poboljšanja zdravlja i kvalitete života.
U doba kad tehnološki razvoj nezaustavljivo raste, broj bolesti i oboljelih ga prati u stopu. Čovjek se zapita u čemu je “kvaka”?! Istočnjačka filozofija za to ima jako jednostavno objašnjenje: u prapovijesti čovjek je imao tri prioriteta – nahraniti se, zagrijati se i sebi olakšati rad. Danas čovjek može skoro sve obaviti daljinskim upravljačem. Prate ga tri čuvara: usluga, komfor, dizajn. A uz to obvezatno u paketu dolazi i prateći dio trojstva: pretilost. Neaktivnost mišića. Psihička preopterećenost. Ovo su osnove suvremenih bolesti.
Od davnina postoji sedam principa Središnje države Kine:
- Kod većine oboljenja nije kriva priroda, niti društvo, već sam čovjek.
- Ne polažite nade u medicinu: ona nije loša za liječenje akutnih stanja, ali ne može čovjeka učiniti zdravim.
- Zdravlje je u tableti. Jedna zastarjela, no neprevladana medicinska tradicija – strast prema medikamentima.
- Primjena farmaceutskih preparata pomaže kod otklanjanja simptoma bolesti, no ne i uzročnika. Uz to, pri dugoj uporabi, farmaceutski preparati često izazivaju nove zdravstvene poremećaje.
- Da biste bili zdravi, potreban je vlastiti napor.
- Ljudski organizam je toliko savršen da se zdravlje može vratiti s bilo koje točke njegovog propadanja.
- Svaki čovjek, birajući ovaj ili onaj način života, ishrane, fizičke aktivnosti i psihičkog stanja sam određuje svoj životni vijek i zdravstveno stanje.
Ovi jednostavni principi i dan-danas imaju svoje veliko značenje. U Traktatu Žutog imperatora o nutrini rečeno je: „Održavanje harmonije, a ne ispravljanje nereda, najviši je princip mudrosti. Liječiti bolest nakon što se ona pojavi isto je što i kopati bunar nakon što postanete žedni ili kovati oružje nakon što je rat već počeo“. Kineska medicina tretira ljudsko zdravlje kao sposobnost organizma da reagira na najrazličitije podražaje, tako što se održavaju ravnoteža i integritet. Bolesti su izazvane nesposobnošću adaptacije na neki uvjet. Pri tome obrambena moć organizma slabi, rezerve nestaju, a mnoštvo nepovoljnih faktora stupa u interakciju. Po kanonima tradicionalne istočne medicine, ljudski organizam je neodvojivi dio svemira. Organizam je složen sustav sa samoregulacijom koji se nalazi u dinamičkoj ravnoteži sa svijetom koji ga okružuje.
Zapadna filozofija medicine ne uzima u obzir duhovni svijet čovjeka svrstavajući ga u svijet religije. Glavne razlike između zapadne (alopatske) i istočne (tradicionalne) medicine mogu se svesti na sljedeće postavke:
- Za zapadnu medicinu karakterističan je materijalistički pristup ljudskom tijelu prema mehanicističkom modelu, gdje se naglasak stavlja na fizičko tijelo i organe, a ne na njihove funkcije. Istočna medicina se zasniva na idealističkim koncepcijama o životnim energijama koje se ne mogu svesti samo na biomedicinske i znanstvene predstave.
- Dok je za zapadnu medicinu karakteristična uska specijalizacija, tradicionalni medicinski sustavi su po svojoj biti holistički, odnosno ljudski organizam shvaćaju kao nedjeljivu cjelinu kozmosa koja funkcionira po kozmičkim zakonima.
- Zapadna medicina je posvećena bolesti i najčešće se liječenju pribjegava u akutnoj i poodmakloj fazi bolesti. Istočna medicina teži očuvanju zdravlja i sprječavanju bolesti.
- U zapadnoj medicini postoji razvijena sistematizacija oboljenja, dok je za tradicionalnog liječnika važnije odrediti ne naziv bolesti nego tip poremećaja ravnoteže.
- Kod postavljanja dijagnoze, zapadni liječnik se u sakupljanju podataka oslanja na razvoj tehnologije (ultrazvuk, laboratorijski nalazi…), a tradicionalni liječnici na pregled i dijagnosticiranje prema pulsu i urinu.
Obje medicine, u isto doba, imaju iste zadatke i poštuju slične etičke principe, pa su zato ovi sustavi, neovisno o razlikama, komplementarni – međusobno nadopunjuju jedan drugog. U oba sustava pribjegava se istim modalitetima – dok se u zapadnjačkoj medicini prepisuju farmaceutski preparati, kirurško liječenje, fizioterapija, psihoterapija, dijeta, u tradicionalnoj medicini se primjenjuju lijekovi od prirodnih sirovina, refleksoterapija, paljenje, masaža, fizičke vježbe, dijeta.
Za kraj ovog primarnog, usporednog vodiča, moramo reći da su u tradicionalnoj istočnjačkoj medicini pet elemenata (drvo, vatra, zemlja, metal i voda) temeljni elementi našeg univerzuma koji odgovaraju proljeću, ljetu, jeseni i zimi te ljudskoj jetri, srcu, slezeni, plućima i bubrezima. Proljeće je važno zbog čišćenja, ljeto zbog prilagodbe, jesen zbog nadoknađivanja i zima zbog održavanja ravnoteže između ljudskog tijela, okoliša i prirode. A čišćenje, regulacija, nadoknađivanje i zaštićivanje su osnovne metode zdravstvene skrbi u tradicionalnoj kineskoj medicini. Po svom zdravlju ljudi se klasificiraju u tri skupine: zdrave osobe 5%, bolesne 15% i poluzdrave 80%. Mečnikov kaže: „Smrt prije 150. godine bila je nasilna smrt“. Živimo u vremenu kada su tehnička dostignuća sve veća i veća. Nažalost, duhovnost stanovništva ne prati tehnološki razvoj. Brzinu tehnološkog rasta prati i brzina razvijanja raznoraznih bolesti.
„Kako mnogo znamo, a kako malo razumijemo!“ – rekao je Einstein nakon što je proučavao filozofiju kineske medicine.
Tekst: Tihe Zaninović