Znanost je i službeno priznala – uzrok mnogih bolesti više ne treba tražiti samo u virusima ili bakterijama nego i u nama samima, u našoj psihi, točnije – u količini negativnih emocija koje nama ovladaju…
Zapadna je medicina sve dosad bila usmjerena na liječenje bolesti, dok se vrlo malo bavila preventivom, odnosno održavanjem zdravlja. Zato moderna psihologija mnogo više zna o negativnim nego o pozitivnim emocijama. Još uvijek nema jedinstvenog recepta koji bi zaustavio porazno djelovanje emocija poput straha, bijesa ili tuge. Danas službena medicina ipak priznaje da negativne emocije, ako su izrazito jake i dugotrajne, mogu biti uzrokom mnogih bolesti. Osim psiholoških poremećaja, uzrokuju stres i djeluju na slabljenje imunološkog sustava, što širom otvara vrata brojnim virusima i bakterijama protiv kojih se oslabljelo tijelo ne može braniti. Emocije poput tuge mogu uzrokovati depresiju, koja također slabi obrambene mehanizme tijela, te smanjuje radnu produktivnost. U najgorem slučaju, depresija može izazvati sklonost k samoubojstvu. Bijes, agresija i nasilje odavno se povezuju sa srčanim bolestima, pa čak i nekim vrstama karcinoma, osobito u muškaraca.
NASLJEĐE DALEKIH PREDAKA
Negativne emocije povezuju se sa određenim načinom ponašanja koje izazivaju. Strah je, primjerice, povezan sa snažnom željom za bijegom, bijes sa željom za napadom, gađenje s izopćenjem… Suvremeni znanstvenici smatraju da smo takve reakcije naslijedili od dalekih predaka. Reakcije na određene emocije, koje su se pokazale najbolje u borbi za opstanak, tijekom evolucije su utisnute u kolektivnu svijesti cijeloga ljudskog roda. One motiviraju naše djelovanje i pokreću cijeli organizam. Kad se uplašiš, u tebi se javlja snažna želja za bijegom, a tijelo će ti, preko živčanog sustava, poslati energiju u mišiće i bit ćeš spremna za bijeg. Dugo se vjerovalo da pozitivne emocije, poput radosti ili zadovoljstva, djeluju jednako kao i negativne. No, pozitivni osjećaji znače mnogo više od nedostatka negativnih osjećaja. Ako nisi tužna, ne znači nužno da se osjećaš sretnom! Znanstvenici tvrde da se u pozitivnim emocijama krije velika i nedovoljno poznata energija koja može spriječiti različita oboljenja i iz temelja promijeniti način života. U zapadnim kulturama u kojima se kao vrline vrednuju teški rad i disciplina, a odmor i užitak smatraju grešnima, takva se ideja teško probavlja, a učinak pozitivnih emocija potcjenjuje.
KAKO DJELUJU POZITIVNE EMOCIJE
Radost potiče potrebu za igrom pri čemu se ne misli samo na fizičke i društvene igre. Potaknuta je mašta i potreba za umjetničkim izražavanjem. Igra, osobito ona koja potiče maštu, uključuje inventivnost i u pravilu je zabavna. Društvene igre jačaju osjećaj prijateljstva i zajedništva te razvijaju fizičke vještine. Učinak je trajan, pa se stečena iskustva mogu koristiti kroz cijeli život. Slično je i sa radoznalošću koja pokreće čovjeka da pokuša uvijek nešto novo. Bez nje ne bi bilo izuma i novih otkrića. Ova te emocija ne mora nužno tjerati na neku akciju, ali stvara u tebi osjećaj pokreta, živosti, zbog čega se često opisuje i kao “mišljenje praćeno oduševljenjem”. Radoznalost te potiče da proširiš svoja znanja, rasteš kao osoba, postaješ kreativna. Radost je emocija koju (nadamo se) najčešće osjećaš. Psiholozi je povezuju sa znatiželjom, čuđenjem, oduševljenjem. Zadovoljstvo u tebi budi mir, spokoj i olakšanje, ali ga ne treba brkati sa zadovoljavanjem osnovnih životnih potreba, poput hrane ili seksa. Ta se emocija u zapadnim kulturama najmanje cijeni, ali odgovara japanskom pojmu amae, koji se odnosi na čovjekov osjećaj da je prihvaćen i da je drugima stalo do njega. Kada si zadovoljna, nemaš potrebu za akcijom. Zbog toga se vjeruje da su promjene pokrenute zadovoljstvom, više spoznajne, nego fizičke prirode.
Očito je da pozitivne emocije grade tvoju unutarnju snagu i da su mnogo trajnije od emocionalnih stanja koja su ih stvorila.
EMOCIONALNI RAČUN
Osobe koje osjećaju pozitivne emocije (radost, zadovoljstvo) dobri su radnici, lako postižu koncentraciju, ali se u slobodno vrijeme bave raznovrsnim aktivnostima. Takva otvorenost novim idejama utječe i na ljubavni život. Nesretni parovi su zatvoreni, predvidljivi i ukočeni, dok sretni djeluju nepredvidljivo, i stvaraju ono što se u popularnoj psihologiji naziva “emocionalnim bankovnim računom”. Svi u veze ulažemo mnogo osjećaja koji kao da se pohranjuju na zamišljeni račun u nekoj banci. Ako obje strane pružaju mnogo, račun je uvijek pun i uvijek se s njega može uzeti “novac”, ali ako ulaže samo jedna osoba (ili nitko), račun će se brzo isprazniti, a veza puknuti. Emocionalni računi osoba koje (i on i ona) osjećaju pozitivne emocije, s vremenom postaju izvor izuzetne snage. Takva veza je uspješna jer nema poticanja negativnih emocija. Kada si bijesna, imaš želju za osvetom, kad si nervozna ili uplašena, želiš pobjeći, a kada si tužna ili depresivna, razmišljaš o propustima i neuspjesima. Uloga pozitivnih emocija u ovakvim stanjima jest da te vrate u normalno stanje, odnosno da tvoje misli opet postanu realne.
KAKO KANALIZIRATI POZITIVNE EMOCIJE
Kanaliziranju pozitivnih emocija uče nas tehnike opuštanja. To su meditacija ili joga, koje su se isprva primjenjivale samo na istoku. Zapadne tehnike su (progresivno opuštanje mišića), biofeedbacka ili autogeni trening. Iako su različite po formi, zajedničko im je da djeluju opuštajuće i učinkovito rješavaju probleme čiji je korijen u negativnim emocijama. Njima se možeš uspješno boriti protiv psiholoških poremećaja, glavobolje, povišenog tlaka, stresa i depresije. Te metode su uspješne upravo zato što se njima stvaraju pozitivne emocije, ponajprije osjećaj zadovoljstva.
Zadovoljstvo se, kao i bilo koja druga pozitivna emocija, ne može “instalirati” istog trenutka. Ne možeš se prisiliti da nešto osjećaš, jer sila uvijek stvara otpor, čak i ako je namjera dobra. Zato sve tehnike koje potiču pozitivne emocije djeluju indirektno. Prisjeti se bilo kojeg sretnog trenutka iz života i pokrenut ćeš, složeni emocionalni proces stvaranja pozitivne energije.
TIJELO I UM U SINERGIJI
Dobrobit (od dobro – biti = “biti dobro” ili “dobro postojati”) je stanje koje uključuje sve aspekte ljudskog bića i karakterizira kvalitetu života svake pojedine osobe. Dobrobit uključuje tijelo i um i tiče se svih aspekata života pojedinca, moglo bi se reći da se psihološka dobrobit podudara s dobrom razinom zadovoljstva koju pojedinac ima svojim životom, dok se tjelesno podudara s fizičkim zdravljem, što uključuje, osim odsutnosti bolesti, i “zdrav” način života (prehrana, sport itd.). Koncept blagostanja tijekom godina pretrpio je brojne promjene i proširenja, što je dovelo do šire i cjelovitije vizije tog pojma, koji više nije usredotočen na ideju odsutnosti patologija, već kao sveukupno stanje dobrog tjelesnog i mentalnog zdravlja. Što to znači?
Znači da dobro podrazumijeva ne samo „zacjeljivanje“ tijela, već i uma, jer emocije utječu i na fizičku, ali i na psihološku dobrobit. Pokušavamo razmišljati kad smo pod stresom i razbolimo se (gripa, prehlada, dermatitis itd.). To je jasan primjer kako su um i tijelo jedno, a jedno utječe na drugo. Suprotno tome, razmišljamo o tome kada se zdravo hranimo i vježbamo, a naše raspoloženje pozitivno utječe na nas i okolinu. Stoga je važno razumjeti kako se tjelesno zdravlje ne može odvojiti od mentalnog zdravlja i da su signali nelagode koje duh i tijelo šalju (posebno nakon posebno teških ili stresnih situacija) zvona za uzbunu koja uvijek zaslužuju da ih se čuje i nije podcijenjeno.
Ponekad naše tijelo govori umjesto nas, kroz njega se zapravo mogu pojaviti nesvjesna iskustva koja želimo poricati, ali koja nekako izlaze na vidjelo i koja ne treba podcjenjivati. Tipičan primjer su bolovi u želucu bez organskih uzroka, kao i glavobolja ili neki oblici dermatitisa … takozvane psihosomatske bolesti! Jeste li se ikad zapitali što znači ova riječ?
Sama riječ omogućuje nam da razumijemo kako psiha (um) i soma (tijelo) međusobno komuniciraju kroz organske simptome koji skrivaju psihološki problem često uzrokovan trenucima jakog stresa.
Nadalje, podcjenjivanje psihofizičkog zdravlja na duge staze može dovesti do manje zadovoljavajuće kvalitete života, što također podrazumijeva smanjenje života i veću vjerojatnost razvoja bolesti u starosti.
Stoga je od iznimne važnosti voditi računa o sebi.
Tekst: Irena Šimić