ČAJ ILI ZDRAVA POVIJEST DREVNOG NAPITKA

 Obožavali su ga carevi, prenosili redovnici, po njemu su se ravnale cijele kulture, o njemu su pjevali slavni pjesnici, zbog njega su započeli neki krvavi ratovi – ukratko, riječ je o čaju, biljci iz koje se izvlačio slavni napitak uz koji su vezane brojne legende, ali i napisane silne knjige, koje o tom aromatičnom i ljekovitom piću donose prave i iscrpne istine. No, kako čaj sve možemo koristiti danas? I, zašto ga obožavaju suvremeni nutricionisti…
 

Serviranje čaja u svim kulturama predstavlja svojevrsnu umjetnost

Prema jednoj legendi, prije skoro pet tisuća godina, vladao je mitski Shen Nung, koji se smatrao ocem poljoprivrede i biljnih tehnika u drevnoj Kini. Shen Nung  je, kaže dalje legenda, izdao edikt prema kojem je vodu prije pijenja obvezno trebalo prokuhati iz higijenskih razloga. Jednoga je ljetnog dana car putovao u udaljeni dio svoje goleme zemlje (vjerojatno današnju regiju Yunnan i Guangxi) i, kao uvijek, njegove su sluge kuhale vodu u kotliću prije nego što će ga poslužiti. No, raspuhani je ljetni vjetar spustio u kotao list Camellia sinensis (kineski čajevac), voda je odjednom postala zlaćasta i mirisna, a Shen Nung, okusivši tu infuziju, bio ugodno iznenađen. Tako se, eto, rodio čaj…

Gotovo sigurno, legenda o kojoj je riječ nije temeljena na istini, no postoje tekstovi koji potvrđuju upotrebu čaja i, još više, dokazuju da je kinesko stanovništvo od davnina bilo svjesno njegove antioksidativne i pročišćujuće moći. Prema tim drevnim spisima, Shen Nung je kušao sve samonikle biljke koje je upoznao; upoznavši njihovu toksičnost, za detoksikaciju je uzimao zeleni čaj u velikim količinama.

Bodidarhma je, po jednoj mističnoj legendi, također otkrio čaj na neobičan način


Druga pak legenda govori o Bodidharmi, ocu kineskog budizma, kao “izumitelju” čaja. Bodidharma je, prema toj mističnoj priči, nakon sedam godina meditacije, zadrijemao i od bijesa otkinuo kapke bacajući ih na tlo: na mjestu pada trepavica, kaže ta priča, rođena je prva biljka čaja. Čaj je tada postao pićem budističkih redovnika i zen budista, koji su ga poštovali zbog njegove sposobnosti da održava um jasnim tijekom dugih sati meditacije. Kroz samostane, čaj dolazi do dvora cara Zemlje Izlazećeg Sunca i postaje dijelom profinjene umjetnosti majstora ceremonija i gejša, koje čak moraju polagati ispit za majstora ceremonija u kojima se ocjenjuju najdelikatniji i najženstveniji pokreti, kao i savršenost infuzije zelenog lišća.

Najraniji pronađeni pisani zapis o čaju je onaj na kineskom pismu iz 917. godine prije Krista, a napisao ga je stariji vojskovođa  svom unuku tražeći da mu se pošalje čaj kako bi okrijepio svoje umorno tijelo. Najstariji pak naziv koji se pripisuje čaju je tứ (što su ga navodno Nizozemci čuli u luci Amoy i potom ga uveli  u veći dio Europe). Vrlo je sličan znaku cha (ča), osim male grafičke varijacije.  Drevni izraz  vi  potječe iz 6. stoljeća i odnosio se na gorku biljku i općenito gorak okus mnogih primjeraka kineskog povrća. Naziv cha u zajednički rječnik ušao je tek s Lu Yuom u drugoj polovici 8. stoljeća. Ostali važni pojmovi su jia, što doslovno znači – biljka za infuziju, i chuan, što se odnosi na lišće druge i treće berbe.

Kako je išao Put čaja?

Drevni put čaja iz Kine prema Europi

Godina je 2737. prije Krista: kineski car Shen Nung promiče uzgoj čaja, koji se  uzimao kao ljekovito piće, a njegovo podrijetlo prepoznato je u staroj dolini Assam, između Kine i Indije, na obalama rijeke Bhramaputre. Već 375. nove ere čaj je najpopularnije piće u Kini, gdje su dotad utvrđena tri temeljna načina pripravljanja čaja,  a svaki od njih odgovara određenoj „školi mišljenja“ ili filozofskoj školi, koje pak odgovaraju dinastijama Tang, Sung i Ming. Tibetanski stil kušanja čaja nastaje 660. godine. U tom se razdoblju na Tibetu čaj pripremao na poseban način: lišće se trljalo u mužaru, a zatim kuhalo. 

Povijest čaja moguće je podijeliti uglavnom u različite povijesne faze, od kojih je prva doba dinastije Tang (618. – 906. godine), tijekom koje se upotreba čaja za piće znatno razvija u različitim regijama Kine, ali to je bio sasvim drugačiji način pijenja čaja od današnjeg: čaj je zapravo bio dio juhe koja je sadržavala češnjak, luk, đumbir, cvijeće, žižule te drugo sezonsko voće ili povrće. Ova tradicija opstala je u načinu pripreme čaja kod tibetanskih naroda, koji satima kuhaju uvarak na bazi čaja i od kojeg dobivaju sirup što se koristi kao lijek za hladne zimske mjesece.

Ritualno ispijanje čaja u Kini nije uvijek bilo dostupno običnim ljudima…

Godine 729.  čaj je stigao u Japan. U početku je čaj konzumirao samo car,  zbog visokih troškova uvoza iz Kine. Godine 800.  – u Japan je uvezeno i prvo sjeme čaja. U to su ga doba budistički redovnici nosili skrivenog u haljini kradući ga s kineskih plantaža, no japanski su carevi  ubrzo preuzeli potpunu kontrolu nad uvozom čaja. Njihove su plantaže bile zaštićene jakim zidovima, a žetva se obavljala prekrivanjem ruku radnika vrlo finim rukavicama. Od pića rezerviranog za carsku obitelj i članove aristokracije, čaj je vremenom postao nacionalnim pićem. Puna ceremonija čaja trajala je oko tri sata. Danas se upražnjava ta ista vještina pijenja i serviranja čaja, ali u nešto jednostavnijem obliku. 

Najvažnije djelo za ljubitelje ovoga milenijskog pića datira upravo iz ovog razdoblja (8. stoljeće). Naime, Kanon čaja, “Cha Jing”, napisao je  Lu Yu, kineski redovnik,  majstor i pisac o čaju, koji je proglašen mudracem zbog svog doprinosa kulturi čaja. Njegovo monumentalno djelo o čaju smatra se klasikom znanja o uzgoju, pravljenju i ispijanju čaja. Lu Yu u knjizi ne govori na svečan ili liturgijski način, kaže da svatko može piti čaj bilo gdje: potrebni su neki alati, ali važno je znati prihvatiti ono što nam priroda nudi. Ne traži savršenstvo u ukrasu šalice ili u profinjenoj odjeći, jer savršenstvo se nalazi u elementima koji čine prirodu, onim elementima koji nam se nude i koje u savršenoj ravnoteži nalazimo unutar zdjelice zlaćanog eliksira, čaja. Lu Yu nam također u svom djelu daje naznake o najboljim vrstama biljaka koje treba koristiti, o načinu pripreme i o boji i okusu infuzije, pa kaže: “Ako je gorak u ustima i sladak kad padne niz grlo, naziva se ča (cha)”. U doba Lu Yua svježe ubrani listovi čaja kuhali su se na pari i prešali u kalupe najrazličitijih oblika, a zatim sušili na suncu kako bi postali kruti blokovi. U vrijeme upotrebe, “otkinuo” bi se mali komad toga bloka, koji se pržio na vatri da omekša, zatim mljeo malim alatom i kuhao se u vodi kotlića. U ovoj je fazi čaj stoga uvarak.
Lu Yu je imao nevjerojatan talent za kušača, znao je procijeniti stupanj čistoće vode koju će koristiti za svoj ča, znao je navodno razlikovati vodu izvučenu iz središnjih struja rijeke od one povučene blizu obale i uvijek je vodu kušao prije nego što ju je upotrijebio.

Čaj kao valuta i izvor uživanja

Godine 1280. trgovac i pustolov Marko Polo donio je iz Kine čaj na dvor indijskloga cara  Harše Vardhane, a upoznao je tu čarobnu biljku za svog boravka kod pripadnika dinastije Sung, koji su ga očarali i činjenicom da su prvi izumili i koristili papirnati novac. Čaj je u to doba napitak s vrlo finim prahom u suspenziji. Car Huizong (960.-1127.) iz dinastije Sung napisao je jedno od najosebujnijih književnih djela o čaju, “Daguan Chalun“. U doba dinastije Sung, čaj se koristio i kao valuta za kupnju mongolskih konja, pa su stoga i Mongoli u zamjenu za dragocjenu infuziju (koja se pila na vrlo upitan način, s kobiljim mlijekom…) zbog čaja odustali od tisuća svojih najboljih konja, najvećeg njihova bogatstva. U kasnijim vremenima mongolski napadi uništavaju zbog toga kulturu čaja, pa su drevne tehnike izgubljene. Opstale su samo u Japanu, zahvaljujući ritualu “Cha no yu”, odnosno ritualnoj ceremoniji čaja. I to zahvaljujući budističkom propovjedniku Myoanu Eisaiju, vrlo poštovanom u Japanu, koji je, vrativši se sa studija u Kini 1191., sobom donio sadnice čaja. Odlučio je stvoriti plantaže u određenim područjima u blizini rijeke Uji, nedaleko od  Kyota, gdje i danas postoje najbolje japanske plantaže čaja.  

Napokon, tijekom dinastije Ming (1368.-1664.) car je odlučio zabraniti čajeve prešane u raznim oblicima i ostaviti ih za vanjsku trgovinu (posebno za područje Tibeta) te promovirati upotrebu čajnih listova. Dakle, tada je stvoren čaj koji treba uliti u vruću vodu izravno, na lišće posloženo u čajniku. Stoga prvi čajnici nastaju upravo u tom razdoblju. Najvrjedniji su oni proizvedeni od gline Yi Xing, a koriste ih svi majstori čaja. Terakote Yi Xinga vrlo su porozne i upijaju okuse i arome, zbog čega je važno koristiti poseban čajnik za svaku vrstu čaja. Tijekom daljnje migracije, u Japan dolazi i običaj pijenja čaja od lišća, pa je tako rođena – sencha, poznata i danas u svim njezinim varijacijama.

Prvi koji je o ovom piću u Europi ozbiljno razgovarao bio je Gian Battista Ramusio (1485. – 1557.), veleposlanik Republike Venecije i tajnik Vijeća desetorice, dok je bio zadužen za kontakte između arapskih i orijentalnih trgovaca i Venecije. Ramusio je saznao za čaj od arapskoga trgovca, izvjesnoga Hadži Mohameda, koji mu je govorio o ovom čarobnom kineskom piću što ga Istočnjaci obožavaju i koriste kao lijek za sve nedaće.

Kolonizacija i čaj

Prvi su na Zapadu trgovali čajem Nizozemci i Portugalci. Britanci su na tržište čaja stigli kasnije, tek sredinom 17. stoljeća, ali maksimalno su ga iskoristili zahvaljujući Indijskoj kompaniji, koja je monopolizirala trgovinu čajem i opijumom.  Međutim, prva ozbiljna trgovačka pošiljka čaja stigla je u Europu 1606.,  a dovezla ju je Indijskoj kompaniji sestrinska  Nizozemska istočnoindijska kompanija. Samo tridesetak godina poslije, 1635. (prema zabilješkama), čaj je već bio moderno piće u Europi. U glavnim europskim prijestolnicama redovito se konzumirao čaj. Značajno poboljšanje u prijevozu i smanjenje poreza pokrenuli su širenje tržišta, a zemlje koje su u raznim okolnostima prve pokazale sklonost ovom proizvodu jesu Engleska, Nizozemska, Irska i Rusija. Već 1650. guverner u Sjevernoj Americi, Peter Stuyvesant, naredio je da se kolonistima New Amsterdama, grada koji će kasnije postati New York, pošalje prva pošiljka čaja. Stoga je, iako je zbog uvoznih carina bio prilično skup proizvod, čaj postao vrlo popularno piće među Englezima koji su naselili nove američke gradove, posebno profinjeni Boston.

Kineski čaj prije sušenja

Godine 1657.,  Coffee Garraway, londonska kavana u vlasništvu poduzetnika Thomasa Garrawaya, postala je prvim zapadnim javnim mjestom gdje se služi čaj. Thomas Garraway stavio je drvenu tablu ispred svoje kavane s popisom pozitivnih učinaka novog i egzotičnog pića, gdje je rečeno: ” aktivira tijelo, ublažava glavobolju i težinu, čisti bubrege i izvrstan je lijek za kamenje, olakšava disanje, štiti od ružnih snova, budi se mozak i jača pamćenje “. Vremenom će čaj postati ne samo apsolutno nezaobilazno piće, već i vitalni dio kulture i svakidašnjeg života na svim teritorijima. Međutim, čaj će postati posebno popularan u Velikoj Britaniji zahvaljujući portugalskoj princezi Catherine de Breganza, koja se 1662. udala za Charlesa II. Ona je dobro poznavala čaj, a kako je Charles odrastao u Nizozemskoj i također bio veliki ljubitelj toga pića, odlučili su ga službeno predstaviti sudu i registrirati. Ozbiljno i nezaobilazno piće, čaj je postao tek u sljedećem stoljeću, i to zahvaljujući činjenici što je 1717. Sir Thomas Twining otvorio prvu čajnicu pored kavane koju je već posjedovao, ali je uključio i novu mogućnost – da žene mogu kupovati čaj za sebe. Bila je to tada velika novina jer žene nisu smjele kupovati lišće čaja bez pratnje obiteljskog muškarca ili muškog sluge. Twining je nakon toga odlučio stvoriti različite mješavine čaja i otvoriti drugu čajnicu, “The Golden Lyon”, definitivno zatvarajući svoju staru kavanu.

Chen Nung, car grize grančicu čajevca, opisan je u legendama kao pokretač kulture ispijanja čaja i kao car koji je mnogo držao do poljoprivrede

Pri kraju 18. stoljeća,  uzrok brojnih sukoba postaje upravo – čaj, poput Američkog rata za neovisnost, koji je započeo poznatom “Bostonskom čajankom”, 16. prosinca 1773. U znak prosvjeda protiv visokih carina na čaj, grupa doseljenika, poznata pod nazivom Djeca slobode, prerušena u Indijance, bacili su u vodu važan teret čaja koji se nalazio na jednom brodu Engleske istočnoindijske tvrtke, usidrenom u bostonskoj luci. Bijesan, kralj se osvetio jer su porezi na čaj očito bili namijenjeni održavanju vojnih garnizona kolonije. Bostonska čajanka zapravo je bila uvod u skori krvavi rat  za neovisnost.

Kultura, običaji i čaj

Rođenje običaja poznatog kao čaj u pet zabilježeno je 1820., a može se pripisati vojvotkinji od Bedforta, Anna Mariji Stanhope (1783.-1857.), koja je počela službeno pozivati ​​prijatelje i važne ljude na svoje čajeve u pet sati: pili su se najbolji indijski i kineski čajevi, kombinirani sa slanim i slatkim sendvičima, izmišljenim posebno za te prilike. Kasnije je kraljica Victoria, koja je doslovno bila luda za čajem, odlučila institucionalizirati ritual popodnevnog čaja u Buckinghamskoj palači, pa je to i učinjeno 1865. godine.

Lu Yu je imao nevjerojatan talent za kušača, znao je procijeniti stupanj čistoće vode koju će koristiti za svoj ča, znao je razlikovati vodu izvučenu iz središnjih struja rijeke od one povučene blizu obale i uvijek je vodu kušao prije upotrebe

Ukratko, u Engleskoj je 19. stoljeće bilo obilježeno čajem; savršenstvo načina života postizalo se  uživanjem u šalici čaja na pari. U to doba stvoren je niz slatkih užitaka koji prate čaj: muffini, kiflice, kolači i razni džemovi … Tih godina, točnije – 1830., nastaje i najpoznatiji mirisni čaj na svijetu, Earl Gray, a priča kaže da je mješavinu stvorio kineski mandarinski kuhar samo za Earla, britanskog premijera, da bi mu se dodvorio.

Od 1867. Britanci su čaj s velikom produktivnošću sijali na otoku Cejlon. Isprva su koristili sjeme iz Kine, no kasnije siju sjeme iz indijske biljke assam. Kako je epidemija nametnika uništila ranije velike plantaže kave na Cejlonu, tamošnji farmeri posve su se posvetili uzgoju čaja. Danas je Cejlon treća zemlja na svijetu po količini proizvedenog čaja. Dvadeset godina poslije znanstvenici su ustanovili da su kofein, otkriven 1820., i tein, otkriven 1827. zapravo isti alkaloid, što će dodatno pojačati značaj uporabe i trgovine čajem.  

Proizvodnja čaja i njegova konzumacija od početka 20. stoljeća nije se smanjila. Štoviše, čaj je postao temeljnim dijelom kulture  zemalja poput Turske, Irana, Indije, Cejlona i Rusije.  Konačno, vrijeme čaja između 17. i 18. stoljeća izazvalo je više senzacije nego Industrijska revolucija. Porculan i srebrno posuđe su modificirani, a ženska moda stvara udobnu i laganu odjeću koja će se koristiti posebno za ritual čaja;  ispijanje čaja postaje glavna navada stola siromašnih te srednje i radničke klase;  čaj prelazi sa stolova Kraljice na stolove običnih ljudi; zahvaljujući šećeru u kolonijama, čaj je postao način večere s nečim vrućim. Ukratko, čaj, bizarno piće proizvedeno od malih listova i otkriveno gotovo slučajno, uspio je osvojiti svijet postajući draguljem mnogih istočnih i zapadnih kultura.

Zdravlje, dijete i kineska aromatična biljka

U suvremenom svijetu, čaj je nezaobilazan kao osvježavajuće piće, ali i u alternativnoj medicini te u tradicionalnim i homeopatskim pripavcima. Koristi se kao antioksidans, protiv želučanih tegoba, glavobolja, za smirenje, a vrlo često i za kontrolu metabolizma te za mršavljenj, itd.

U ponudi tvrtke Shapeit j.d.o.o, može se tako nabaviti Oolong čaj za mršavljenje 30 x 4 g, koji sadrži snažne antioksidanse, polifenole, koji enzimima spriječavaju da se trigliceridi iz prehrane pretvaraju u masne naslage. Uz pomoć kofeina, koji stimulira centralni živčani sustav, masnoće se koriste za energiju koja tim putem termoregulacije daje veću potrošnju kalorija. Dnevne doze uzimanja ovoga čaja ne bi trebale biti više od 4 dcl, i to ispijene kroz jutro ili rano poslijepodne.

 Oolong čaj je poseban proizvod za mršavljenje koji nudi odlične rezultate u kratkom vremenu. Kineski liječnici ga već dulje vrijeme propisuju ljudima s viškom kilograma, a unazad dvadesetak godina otkrili su ga i znanstvenici, koji su intenzivno proučavali njegove pozitivne učinke. Budući da poboljšava sposobnost tijela za sagorijevanjem masnoća za 12%, a čak za 250% je učinkovitiji u poticanju rada metabolizma od zelenog čaja, polifenoli koje sadrži smanjuju apsorpciju masnoća i kolesterola za 50%,  sigurno pomaže pri smanjivanju abdominalne masnoće, a snižava tzv. loši kolesterol. Provela su se mnoga istraživanja ljekovitosti oolong čaja, posebno na temu mršavljenja. Kinezi, a kasnije i Japanci dokazali su kako oolong čaj znatno pomaže kod gubitka kilograma, pa stoga oolong spada i u grupu čajeva za mršavljenje.

Po sadržaju,  oolong čaj je mješavina zelenog  i crnog čaja, a karakteristike mu više podsjećaju na zeleni nego na crni čaj. Oolong čaj je poznat i kao smeđi čaj, a spravlja se od biljke Camellia sinensis. Vjeruje se da najfiniji oolong čaj dolazi iz Tajvana. Međutim, Kina, zemlja u kojoj je nastao, također proizvodi neke od najboljih vrsta toga čaja. Listići se beru u vrijeme koje jamči da nisu ni prestari ni premladi te se poslije branja izlažu suncu, nakon čega ih se pusti da uvenu. Kada omekšaju, tresu se u bambusovim košarama sve dok im vrhovi ne popucaju, a nakon toga se suše u hladovini. Proces se ponavlja sve dok nagnječeni listovi zbog fermentacije ne pocrvene. Središnji dio listića morao bi ostati zelen, što pokazuje da je razina fermentacije postignuta, pa se prelazi na sljedeći proces pripreme.   

Oolong čaj posjeduje antioksidanse koji pomažu uništiti slobodne radikale prije nego nam mogu naškoditi (starenje kože, slabo pamćenje itd.). Jedna komparativna studija iz 2003. godine otkriva da oolong čaj posjeduje moćnije antioksidanse u odnosu na crni čaj, ali manje moćne u odnosu na zeleni. Također poboljšava funkcije enzima, što zauzvrat oslobađa višak triglicerida. To su masne naslage u tijelu i stoga može pomoći u mršavljenju. Ova vrsta čaja može ubrzati metabolizam, pa ubrzava oksidaciju masti i poboljšava njihovo sagorijevanje.

Sušeni listovi čajevca

Ali, može pomoći u smanjenju krvnog tlaka i spriječiti hipertenziju. Kofein iz čaja također povećava izdržljivost, stimulira i frontalni korteks mozga, a to pomaže održavanju pamćenja i misaonih procesa. Postoje i druge zdravstvene koristi u koje su dugo vjerovali kineski travari, kao ona da oolong čaj može smanjiti kvarenje zubi zbog taninske kiseline u čaju. Oni također vjeruju da oolong čaj pomaže potaknuti funkciju bubrega i iskorištavanje glukoze , što pomaže regulaciji inzulina.

Zanimljivo je da Kinezi, poznati ljubitelji čaja, imaju znatno manji broj bolesti srca i raka prostate od drugih etničkih skupina. Spominju se i dokazi da čaj također može pomoći u liječenju raka dojke. Iako postoje dokazi da oolong čaj i čaj uopće mogu imati koristi za zdravlje tijela, za razliku od vitamina, tableta, zdravih pića i ostale zdrave hrane, oolong čaj ima okus koji je ugodan. Nedvojbeno pomaže u jačanju imunološkog sustava i skraćuje vrijeme trajanja bolesti.

Usporedo s trendovima ispijanja čaja, razvijala se i moda, ali i umjetnost izrade porculana i porculanskih predmeta za pijenje čaja

Jedna zanimljiva studija dolazi iz Istraživačkog sanatorija u Osaki u Japanu, gdje su  proučavali učinke oolong čaja na apsorpciju ugljikohidrata i kontrolun inzulina. Budući da inzulin preko jetre pretvara glukozu u masnoću koja se zatim taloži u različitim dijelovima tijela (stražnjica, bokovi, trbuh, noge…), oolong čaj može prekinuti taj začarani krug. Baš to su proučavali japanski znanstvenici i otkrili su sljedeće: pijenje oolong čaja 15 minuta prije obroka pomaže smanjiti skokove inzulina koji obično slijede nakon uzimanja ugljikohidrata. 

Cvijet biljke čajevac

 Za postizanje najboljih rezultata preporučujemo pijenje oolong čaja u kombinaciji s dijetom koja uključuje zdravu prehranu, pijenje puno vode i vježbe. Tako će vaši rezultati također biti maksimalni.

Oolong čaj izuzetno je dobar za:

  • borbu protiv karcinoma (sastojci koji se nalaze u ovom čaju suzbijaju djelovanje zloćudnih stanica)
  • smanjuje rizik od srčanih tegoba
  • pomaže kod snižavanja krvnog tlaka
  • poboljšava funkciju enzima (zbog polifenolnih spojeva), te tako pomaže kod snižavanja povišenog kolesterola
  • ubrzava metabolizam (tako pomaže sagorijevanje masnoća te ubrzava oksidaciju masti)
  • pomaže kod regulacije inzulina
  • sadrži antibakterijska i antivirusna svojstva
  • pomaže kod očuvanja zdravlja zubi
  • poboljšava misaone procese
  • smanjuje starenje kože – to svojstvo može zahvaliti bogatstvu antioksidansa (bogatiji od crnog, ali siromašniji od zelenog čaja)
  • pomaže kod kožnih bolesti
  • smiruje, te tako smanjuje stres
  • otklanja umor i pospanost
  • povećava koncentraciju i motivaciju
  • jača imunološki sustav cijelog organizma.

I, priprema je  identična kao ona  zelenog čaja: listići se ubace u vodu temperature 80-90 stupnjeva te se, nakon 3-5 minute namakanja,  procijede.

Wu long anti-adiposis čaj za mršavljenje 30 x 4 g pije se pak 2 do 3 šalice na dan. Mješavina zelenoga čaja, lotosova lista i lista trputca, taj se čaj temelji na drevnome kineskom receptu, a također ga možete nabaviti kod tvrtke Shapeit iz Zagreba.  Njegova dugotrajna konzumacija ubrzava gubitak masti i ima pozitivan učinak na probavu. Wu Long ili oolong čaj ima antioksidativna svojstva, koja smanjuju znakove starenja, naboranu i grubu kožu, tamne mrlje na koži i gubitak pamćenja. “Katehin” je primarni polifenol koji se nalazi u Wu Long čaju, čini skoro do 40% težinskog sastava  čaja.

Za pripremu je potrebno je 3 dcl kipuće vode te treba odstajati 10 minuta.

Oznaka za Cha

Čaj za meridijan bubrega 20 x 2,5g, kojega su voće, cvijet šafrana, lišće koprive, korijen astragala (Astragalus membranaceus), plod  šisandre (Schisandra chinensis), preslica, cikla u prahu, sladić u prahu, temelji se na holističkoj medicini i može doprinijeti oporavku CHI (či) energije bubrega, potaknuti  cirkulaciju i čišćenje organa.

U ljudskom organizmu brojni organi i dijelovi tijela povezani su cirkulatornim kanalima zvanim meridijani. To objašnjava zašto je zdravlje bubrega, kose, kostiju i  mozga međusobno povezano. Ako su bubrezi dovoljno opskrbljeni energijom, kroz njih će se hranjivim tvarima opskrbiti i folikule vlasišta i kose. Za očuvanje zdravlja bubrega treba obratiti pozornost na umjereni unos alkohola, lijekova i soli.

Osim prije navedenih čajeva, preporučujemo i:

Čaj za meridijan jetre20 x 2 g

Sastojci ove čajne mješavine (ekstrakt mlijeka čička, plodšisandre (Schisandra chinensis), korijen sladića, cvijet hibiskusa, cimet, klinčić) temeljene na holističkoj medicini mogu pomoći u održavanju normalnog funkcioniranja jetre. Energetski kanali, meridijani, koji prožimaju cijelo naše tijelo, međusobno su povezani, a jetra je žlijezda, i to najveća u našem organizmu, i jedini unutarnji organ koji ima moć regeneracije. Jetra obavlja brojne, složene i bitne funkcije, pa je čišćenje žučnih kanala jetre jedan od najvažnijih i najučinkovitijih postupaka za poboljšavanje zdravlja.

Ekstrakt mlijeka čička pomaže u održavanju zdrave jetre i njenoj regeneraciji. Mlijeko čička (silimarin) biljka je koja se stoljećima koristi za potporu zdravlja jetre i u širokoj je upotrebi kao prirodno sprečavanje oštećenja jetre. Mlijeko čička ima dugu povijest kao europski narodni lijek za poremećaje jetre i žučnog mjehura. Aktivni sastojak ove biljke koji se nalazi u sjemenkama je silimarin. Dodavanje prehrani mlijeka čička povezano je sa smanjenjem jetrenih enzima AST (enzim koji ukazuje na oštećenje jetre). Pomaže regeneraciji jetrenih stanica, smanjuje količinu željeza u jetri.  Šisandra (Schisandra chinensis), tj. njezin plod sadrži aktivnu komponentu lignan koja sprečava upale, štiti jetru i stimulira imunološki sustav. Moderna kineska istraživanja pokazala su da šisandra može pomoći i osobama s hepatitisom. U Kini sirove šisandrine bobice uveliko se koriste za liječenje progresivnih degeneracija jetre uzrokovanih hepatitisom ili kemijskim oštećenjima. Sladić (Glycyrrhiza glabra) ili slatki korijen Kinezi već odavno koriste za liječenje jetre. Istraživanja su pokazala da sladić neutralizira toksine u jetri i povećava stvaranje interferona koji se obično koristi za liječenje hepatitisa B. Od 1950. godine liječnici na Istoku i na Zapadu uspješno koriste glycyrrhizin – spoj dobiven iz sladića – za liječenje hepatitisa. U Japanu glycyrrhizin se pokazao toliko efikasnim da je postao standardni dio terapije protiv hepatitisa. Cimet, uz to, pomaže kod tzv. masne jetre, posebice osobama kod kojih je tijekom dugogodišnjeg konzumiranja alkohola ili lijekova došlo do oštećenja jetre. Klinčić olakšava metaboliziranje hranjivih tvari, posebice masti, pomaže radu jetre i odličan je čistač jetre.

Primjena: 250-300 ml kipuće vode preliti preko vrećice te pustiti da odstoji 15-20 minuta. Piti 2-3 šalice na dan.

Za više informacija o proizvodima:

SHAPEIT, VI južna obala 13, e-mail, shapeit.j@gmail.com, mob. 092 345 329