Središte tradicijskoga uskrsnoga slikarstva danas je neosporno Ukrajina, gdje je, temeljeno na slavenskoj mitologiji i strukovno proizašlo iz srednjovjekovne kneževine Kijev, oslikavanje uskrsnih jaja, pisanki, zahvaljujući darovitim pojedincima, doseglo razinu izvorne umjetnosti. Zahvaljujući upravo iseljenim Ukrajincima, ta se umjetnost pisanki, odnosno slikanja uskrsnih jaja prenijela po cijelom svijetu – od Amerike, Kanade, Australije do Hrvatske. Ali, evo što je o toj iskonski narodnoj, u osnovi mitološkoj i duhovnoj umjetnosti nastradale Ukrajine dobro znati…
Piše: Nera Karolina Barbarić
Bila je sredina šezdesetih i još uvijek živ poslijeratni običaj dopisivanja s „nepoznatim prijateljima“ u Slavoniji. Uz pisma, nama na otocima od nepoznatih su prijatelja, o kojima smo znali gotovo sve, stizali za praznike bogati paketi hrane, kobasica, šunki, drvenih igračaka. U suprotnom pravcu odlazile su pošiljke suhih smokava, bajama, gorkih naranči, maslinova ulja i prošeka. A toga Prvoga maja, samo nekoliko dana nakon Uskrsa, meni je stigao paket koji će zauvijek odrediti moj odnos prema tradicionalnim umjetnostima: usred debelih šunki i mirisnih kobasica, zamotana u divno izvezenu kuhinjsku krpu bilo je pet oslikanih jaja, čiji su me filigranski napravljeni crteži istinski fascinirali. Između toga, napisano na škripavom žućkastom papiru, bilo je gurnuto pisamce. Sjećam se, mirisalo je na dim i svježu travu. Između ostaloga, u pisamcu je stajalo: „…moja majka vas svih pozdravlja i šalje nekoliko naših ukrajinskih pisanki za praznike…“ Moj nepoznati prijatelj Andrij (nikada se nismo uživo upoznali!) iz Osijeka bio je dvije godine stariji od mene i sanjao je posjetiti Odesu i postati vojni kirurg. Ja sam tada sanjala Grčku, bogove koji lutaju brdima, i da to nije nikada saznao, upravo je mali Ukrajinac Andrij u meni – s pet sjajnih pisanki – pokrenuo snažnu znatiželju za upoznavanjem slavenskih običaja, želju koja svake godine oko Uskrsa nabuja do pucanja. Ne znam gdje je danas Andrij, ali znam gdje je Ukrajina (koju smo mi djeca otočnoga socijalizma tada nazivali Ukrajin!) i da su ovih dana, po tko zna koji put ondje zauvijek uništene divne zbirke pisanica…
Tradicija ljepote i vjerovanja
Kada su 2013. godine, tijekom iskapanja u Ljvivu, arheolozi pronašli oslikano guščje jaje, dobro očuvano, s prikazanim simbolom „zmije“, mediji su objavili kako je ta pet stoljeća stara pysanka (ukr. pisanica) oslikana u kozačko doba, dokaz uistinu snažne tradicije oslikavanja uskrsnih jaja u Ukrajini. Posljednjih desetljeća ustalilo se mišljenje da je bojanje jaja prije Uskrsa postojalo samo u zapadnim krajevima Ukrajine, te da je na istoku zemlje prevladavala metoda jednobojnog oslikavanja jaja u odvaru od ljuske luka ili slikano anilinskim bojama. No, novija istraživanja upućuju na to da se uskrsna jaja odavno tradicionalno bojaju s jasnim geometrijskim motivima biljnoga podrijetla, što je u Slavena imalo duboko duhovno značenje. Nije potrebno ni napominjati da je svako područje, a ponekad i svako selo, imalo svoje karakteristike i tradiciju ne samo u izboru ornamentalnih motiva, već i u postavljanju elemenata i boji jaja.
Predkršćanska tradicija
Slavenska pisanka još nije pronađena kao materijalni artefakt, ali njenom postojanju ide u prilog činjenica da su stari Slaveni, ispovijedajući kult Sunca, slavili blagdan proljetnog buđenja prirode, zbog čega na uskrsnim jajima naširoko nalazimo solarne (svemirske) simbole. Tijekom iskapanja u naselju Sabatin (kultura kasnog brončanog doba), u južnom dijelu Ukrajine, kultni uglačani ili glatki modeli jaja (od amfibolita i kvarca, kao i gline) pronađeni su u gotovo svakom domu ispod ognjišta ili među drugim kultnim predmetima. Isti takvi primjerci nađeni su u Bukovini i u Moldaviji. Na jednom od kamenih jaja bio je ugraviran simbol bora, svetog stabla u Slavena. Arheologija također zaključuje da su u Ukrajini kamena jaja ukrašavana još u prvom tisućljeću prije Krista.
Kršćanska crkva istočnoga obreda dugo je odbijala prihvatiti činjenicu da je pisanka pretkršćanski fenomen, odnosno atribut poganskih kultova. Dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća, u razdoblju militantne i ateističke propagande, pisanke su smatrane štetnim kultnim pojavama, a oni koji su ih izrađivali prezreni su, ismijavani, kažnjavani. Pod utjecajem sovjetske diktature izrada uskrsnih jaja prestala je u središnjim i istočnim, a potom i u zapadnim krajevima Ukrajine, osim u zabačenim karpatskim selima. Međutim, šezdesetih godina 20. stoljeća, uskrsno slikanje jaja ponovno je oživjelo zbog sve većeg interesa za narodnu umjetnost, a ne (kako to Crkva voli ukazivati) zbog vjerskih obreda.
Što je ukrajinska pisanka ili oslikano uskrsno jaje
Pysanka (pisanka) je jedan od drevnih oblika ukrajinskoga narodnog slikarstva, simbol proljeća, sunca i povratka prirode u život. Od pamtivijeka, jaje se, kao i drvo, smatralo simbolom proljetnog buđenja prirode, rađanja života. Razdoblje proljeća u Ukrajini pada krajem travnja – početkom svibnja. Davni Ukrajinci, dok još nisu prihvatili bizantsku vjeru, odlazili su u proljetnu šumu, gdje se pjesmama i igrama, zabavama i plesovima slavilo uskrsnuće prirode. Veličali su životvornu snagu sunca kao temelj života i jedan od glavnih simbola vremena – jaje, za koje se vjerovalo da je početak života.
Da bi privuklo bogove, jaje je oslikavano simboličkim znakovima, koji su kasnije pretvoreni u ornament. Međutim, prvotno je obojeno jaje značilo nešto sasvim drugo: u predproljeće, kad su uobičajeni bili post i obnova organizma, što je značilo da se jede manje mesa i jaja nego inače, a kokoši su pojačano nesle, jaja su se spremala tako da su kuhana i potom označavana raznim prirodnim bojama kako bi bila razlikovana od svježih jaja. Postupno, imaginativni umjetnički um je to povezao s narodnim pričama, običajima, legendama… I, nastala je tradicionalna umjetnost oslikavanja jaja, uz češku, najpoznatija i najjača u Europi.
Kršćanski obredi u znaku slavenskih kultova
U pretkršćansko doba pisanka je služila i kao talisman. Njena tradicionalna funkcija, kao i najstariji ornament, djelomično je sačuvana do danas: trokuti, spirale, klinovi, trokuti i svastike – svi ti znakovi raznih rituala i svetih magijskih brojeva u svijesti suvremenika nisu izgubili svoj značaj. Umjetnost izrade uskrsnih jaja u ukrajinskoj tradiciji bila je obdarena svetim značenjem i dio je sfere običaja i obreda. Jaja se tradicionalno bojaju od druge polovice uskrsne korizme, uglavnom na Veliki četvrtak i Veliki petak prije Uskrsa. Vjerovalo se da će pisanka biti lijepa samo ako tijekom njezine izrade nema nikoga u blizini, pa su se jaja bojala uglavnom u osami, noću, kad sve utihne i završe dnevni poslovi. Međutim, ukrajinski preci bojali su jaja kao i danas, posebnim olovkama i voskom, uglavnom u tri boje – žutoj, plavoj i crvenoj, pri čemu se jaje namakalo prvo u svjetliju, a zatim u tamnu boju. Čarobni znakovi ispisivani su odgovarajućim bojama, a simbolika znaka i boje također je djelomično sačuvana do danas. Premda svatko može oslikati jaje po svom nahođenju, crtanje jaja po zadanoj simbolici osnova je održavanja tradicije pisanke. Obojana i oslikana jaja čuvala bi se u kući tijekom cijele godine jer se vjerovalo da će otjerati zle duhove, a oslikavale su ih djevojke ili žene (u Ukrajini se i danas vjeruje da žene trebaju bojati jaja jer one nose plodnost!).
Kršćanstvo, koje je u Ukrajinu došlo krajem 10. stoljeća, učvrstilo je ulogu oslikanih jaja u proslavama Uskrsa. Na razini ljudskih odnosa sa svijetom, uskrsno jaje štitilo je od zlih duhova. Vjerovalo se da zlo za Uskrs nema toliko pristupa kao tijekom drugih dana u godini. U vrtu su se čak zakapale ljuske uskrsnih jaja, a ponekad i cijela jaja kako krtice ne bi pokvarile gredice.
Ezoterične poruke pisanki
Uskrsnim jajima pripisivala se i ezoterična funkcija, pa su jaja na Uskrs polagana na grobove predaka. Kada bi, primjerice, dijete umrlo, pisanke su smještane u domu vjerujući da će mrtvi, koji imaju „svoje“ uskrsno jaje, lakše doći u raj. Arheolozi su u kneževim grobnicama u Kijevu pronašli keramička uskrsna jaja iz 10. stoljeća za koje se procjenjuje da su imale upravo tu funkciju. Uglavnom, obrasci su se prenosili s koljena na koljeno. Ljudi su vjerovali da ova simbolika ispunjava svoju magičnu svrhu, povijesno kombinirajući poganske i kršćanske običaje. Crkva je također naručivala bojanje uskrsnih jaja na Veliki petak s motivima koji su nalikovali na ukrajinske srednjovjekovne ikonopise, a izrađivali su ih skupine redovnika koji su se bavili samo oslikavanjem jaja, a ne ikone.
Običaj bojanja jaja na Veliki petak možda je posljedica činjenice da su unutar keramičkih uskrsnih jaja iz 10. stoljeća istraživači pronašli okrugle glinene kuglice koje su kucale kad bi se jaje protreslo. Naime, crkvena zvona nisu zvonila na Veliki petak, pa je, prema vjerovanju, zvuk zveckanja uskrsnih jaja mogao otjerati ljute i zle duhove. U Galiciji (Zapadna Ukrajina) preživjela je još jedna tradicija: kad je procesija s pokrovom prolazila oko crkve, kucalo se drvenim maljem (vrlo slična naprava od drva koristi se i danas u Hrvatskoj zagori i na otocima, koja više škrguće nego što kucka, pa se i naziva – škrgetuša…).
Simbolika znakova i boja
Najvažniji ukras na uskrsnim jajima smatrao se zakrivljeni znak beskonačnosti, što bi trebalo predstavljati vječno kretanje sunca i načina života. Drugi važan motiv bila je bočna ruža (sunce), koja je poprimala različite regionalne nazive – zvijezda, četvrtasti križ, ruža. Ti solarni simboli predstavljaju četiri strane svijeta i četiri godišnja doba. Slika četrdeset oštrica je četrdeset događaja i karakteristika ljudskog života, među kojima su glavni pravda, prosperitet i uspjeh. Motiv pauka ili strmog roga znak je vjetrenjača, mlinova, apokrifne paučine na putu bijega Svete obitelji u Egipat. To je ujedno najstariji simbol, blizak solaru. Slika suze Majke Božje, raširene u oblasti Podilja, predstavlja kršćansko nebesko tijelo. Simbolika biljaka i grana smreke predstavljala je mladost u vječnosti, zdravlje, ljepotu i bujnost prirode. Među biljnim primjercima isticali su se klasovi pšenice, koji utjelovljuju seoski život i žetvu. Međutim, ti su znakovi imali snažnu magičnu funkciju, posebno prikazivani na uskrsnim jajima iz Lemkovske i Kholmske regije, Batkivšine, Nadsjanija, Podlasja. Samo jedan pogled na pisanku bio je dovoljan da se kaže na kojem je području napravljena i što je točno autor pisanke želio reći. Koja su, dakle, značenja oslikanih uskrsnih jaja u različitim područjima Ukrajine?
Uskrsna jaja iz regije Hutsul smatrala su se najinformativnijima – mogla se na samo jednoj pisanici pročitati čitava priča o ljudskom životu. U početku su jaja imala narančastu boju, kasnije su se koristile boje poput plave, crvene, ružičaste i ljubičaste dodavajući pisankama simboličko značenje: crna je značila zemlju; crvena – život, snagu, zdravlje i ljubav; bijela – čistoću i svetost; žuta – boju sunca i blagostanja; zelena – proljeće i buđenje prirode. Među šarama na hutsulskim pisankama ističu se križ (simbol Boga), trokut (bračni par), ljestve (simbol želje za najvišim), drvo (drvo života, obiteljsko stablo), kao i životinjski i biljni motivi poput hrastova lišća (snaga), obilja klasova (dobra žetva), ptice. Hutsulske pisanke zadržale su suptilnost, nježnost i minijaturnost, potvrđujući ukrajinske pisanice kao sam vrh tradicionalne umjetnosti. Kosmatska uskrsna jaja prikazivala su geometrijske uzorke, kombinirane s drvetom života (grana s pticama), kolibom, skakavcima, leptirima, ribama itd. Na njima su i cvjetovi ruže, vrlo važan motiv na ukrajinskim pisanicama. Pokutska pak slikana jaja imaju zelenu, plavu, crvenu, smeđu ili žutu pozadinu s velikim uzorkom sa cvjetnim motivima i linijama koje jaje dijele na pola ili na manje dijelove. Karakteristična značajka ovih oslikanih jaja su svijetle kontrastne mrlje na cijeloj ravnini jajeta. U Bukovini su bili popularni geometrijski crteži velikih dimenzija. Među ornamentima su se isticale pruge, rozete, postavljene na tamnocrvenu ili crnu podlogu. Danas se ti motivi dodatno obogaćuju jer se umjetnosti „šaranja“ uskrsnih jaja bavi sve više umjetnika. Pretkarpatska uskrsna jaja imaju žutu, narančastu i crnu boju, s motivima crkve s križevima, svastike i raspela sa shematskim prikazom čovjeka. Sokalske pisanke odlikuju se detaljnim, uglavnom biljnim motivima, apliciranim na crvenoj, crnoj, tamnozelenoj ili ljubičastoj podlozi. Među popularnim ukrasima su hrastovo lišće, heklani križevi, rešetke, sunce, vjetrenjače, leptiri i drugo.
Tamna uskrsna jaja – crna, ljubičasta i smeđa – rasprostranjena su u Podilju. Među ornamentima su geometrijski, biljni i životinjski motivi: hrastovo lišće, kokošji batak, školjke itd. U crnomorskoj regiji najpopularnije boje za uskrsna jaja bile su kombinacije plave i zelene, crvene i crne, kao i žute i zelene. Ornamenti su uglavnom bili geometrijski i cvjetni. Na području Dnjepra pisanke su prikazivale biljne motive na crnoj, tamnoj trešnji, crvenoj, a ponekad i zelenoj pozadini. Jaja su se dijelila na polja, a cvjetovi uvijek prikazani rasklopljeni i u bijeloj, žutoj i crvenoj boji. Poltavska regija poznaje bijela, žuta i zelena uskrsna jaja sa crvenim, smeđim, crnim i zelenim ukrasima. Glavni motiv slike biljni su motivi, koji su nadopunjeni slikama ljudi i životinja. Uskrsna jaja iz regije Kijev donekle su slična poltavskim, ali su ovdje češći geometrijski motivi (trokuti, zvijezde), životinje (kokošje noge) i slike cvijeća. Boje ukrasa su zasićenije i prilično velike. Kijevske pisanke odlikuju se svijetlim slikama solarnih znakova i biljnih motiva. U regiji Černihiv prevladavaju jaja bijele, crvene i crne boje. Među ornamentima su solarni i biljni motivi: hmelj, ruže, znak beskonačnosti, valovi itd.
Pisanke Zaporižija karakteriziraju također biljni motivi, slike širokih linija crne i crvene boje. Generički i cvjetni ornamenti bogatih boja uspješno se kombiniraju na dnjepropetrovskim uskrsnim jajima. Solarni motivi i vodeni znakovi karakteristični su ukrasi na uskrsnim jajima Čerkaške regije. Često prikazuju izlazak sunca kao simbol novoga života. Volinsko jaje podijeljeno je na nekoliko uparenih polja, koje prikazuju vjetrenjače, grablje i spirale, na trešnji ili zelenoj pozadini, u žutoj, narančastoj, crvenoj, bijeloj boji. Regija Ljviva priznaje geometrijske uzorke (trokute), solarne motive i cvjetne ornamente, ali i slike ptica, križeva, simbola vode. Na pisankama iz Žitomirske regije nalaze se biljni motivi i zrcalna simetrija (uskrsna jaja često su podijeljena na četiri dijela i svaki je odraz). Najčešći ukrasi su zvona, tulipani i ruže. Geometrijski i cvjetni motivi, slike na zelenoj ili crvenoj pozadini, najčešći su na rivenjskim uskrsnim jajima. Boja ornamenta je bijela, crvena, žuta, zelena.
Jaja regije Sumi tradicionalno su podijeljena na dva dijela (uzorak na svakom je isti). Karakteristični ornamenti su solarni znakovi (zvijezde, sunce), a boje ornamenta su crvena i bijela (pozadina je često crna). Harkivska uskrsna jaja imaju tamnu boju – crnu, tamnocrvenu ili zelenu, dočim su ornamenti mirnih boja: smeđa, žuta, bijela. Najčešći simboli su hrastovo lišće, tulipani, ruže, zvijezde. U južnoj Ukrajini pisanke su svijetle i kontrastne boje, velikih crteža s malim brojem detalja. Česti su geometrijski motivi u kombinaciji s biljnim simbolima. U Lemkovskoj regiji uobičajena su jednobojna i dvobojna uskrsna jaja: crvena, žuta, narančasta, zelena, plava i bijela (crna gotovo nije postojala). Lemki su na uskrsnim jajima prikazivali sunce, zvijezde, križeve i ruže. Iz te regije poznato je stotinjak vrsta crteža. Batkivščina se poznaje po zvijezdana, krivuljama, spiralama itd. Svaki simbol ima svoje značenje. Primjerice, arijevski simbol sunca (svastika) znači želju za dugovječnošću i srećom, krivuljama i spiralama – simbolizira se “nit života (sudbine), način života” i vječnost sunca.
Karpatska uskrsna jaja imaju žutu, narančastu i crnu boju, a prikazuju crkve s križevima, kukastim križem i raspelom sa shematski prikazanim čovjekom. U crnomorskoj regiji najpopularnije boje za uskrsna jaja bile su kombinacija plave i zelene, crvene i crne, kao i žuta i zelena. Ornamenti su često geometrijski i cvjetni. U regiji Dnjepra pisanke su prikazivale biljne motive na crnoj, tamnoj trešnja, crvenoj i ponekad zelenoj pozadini, podijeljenoj na polja. Cvijeće je uvijek prikazano rasklopljeno i ima bijelu, žutu i crvenu boju. U regijama Vinica i Hmeljnicka uskrsna jaja imaju svijetle geometrijske i cvjetne ukrase prilično velike veličine. Ta uskrsna jaja karakterizira određena hrapavost izvedbe i oblika. Ornamenti su paralelne crte (simbol vode), cik-cak, spirale, obline, svastike i slomljeni križevi. U regiji Sumi uskrsna jaja tradicionalno su podijeljena u dva dijela (uzorak na svakom je jednak). Karakteristični ukrasi: solarni znakovi (zvijezde, sunce). Boje ukrasa su crvena, bijela (pozadina je često crna, kao u uskrsnim jajima Ternopil).
Duhovnost i mitologija
Mitologija jajeta zajednička je svim indoeuropskim narodima. U Ukrajini, osim umjetničke izrade, postoji i jaka tradicija prikupljanja i istraživanja pisanki još iz 19. stoljeća. Čuveni katalog Serhija Kulzhynskyja najcjelovitije je i najobimnije izdanje na tu temu, napravljen na temelju zbirke iz privatnog muzeja Kateryne Skarzhynske u Lubnyu; objavljen je 1889. godine pod naslovom “Opis zbirke narodnih uskrsnih jaja”. U tom albumu predstavljeni su uzorci od 2.219 uskrsnih jaja, pažljivo katalogizirani.
Tradicija sakupljanja pisanki intezivno se nastavlja u modernoj Ukrajini, pa je u Kolomiji, u regiji Ivano-Frankivsk, otvoren Muzej uskrsnih jaja, čija zbirka sadrži više od 6.000 primjeraka izvrsnih pisanica. Uz to, uskrsna jaja u vidu umjetničkih djela postavljaju se u raznim dijelovima svijeta u kojima žive Ukrajinci, od kojih je najveći spomenik u Vugrevilleu (Kanada). U samoj Ukrajini svake se godine, u Katedrali svete Sofije (Kijev), održavala izložba uskrsnih jaja, a u Rivnama za vrijeme uskrsnih praznika formirao bi se park pisanki.
Uzorci uskrsnih jaja koja se čuvaju u muzejima, privatnim zbirkama, zabilježena u umjetničkim albumima – sve je to zahvaljujući kolekcionarima-etnografima druge polovice 19. i 20. stoljeća. Jedan od prvih koji se time bavio bio je ukrajinski antropolog Khvedir Vovk, koji je 1874. godine skrenuo pozornost na važnost uzoraka uskrsnih jaja u proučavanju ukrajinskih ukrasa. Gotovo u isto vrijeme, Elena Pchilka sakupljala je uzorke veza, tkanina, uskrsnih jaja. Rezultat je bila knjiga pod nazivom “Ukrajinski narodni ukras” (objavljena 1876. godine), koja sadrži 23 skice pisanki u boji iz područja Novograd-Volin. Prvi ukrajinski istraživač pisanki bio je profesor Mykola Sumtsov, koji je 1881. godine objavio svoje istraživanje. Istodobno je u zapadnoj Ukrajini (krajem 19. stoljeća) pisanka bila široko zastupljena u folklornom i etnografskom djelu Poljaka Oscara Kohlberga. Slijedili su ga mnogi ukrajinski i drugi znanstvenici. Tijekom čitavog razdoblja sovjetske vladavine u Ukrajini objavljena je samo jedna knjiga o pisankama, ona Erasta Benjašivskog (1968. godine), za vrijeme Hruščovljeve vladavine, ali u tako siromašnoj nakladi da je ubrzo postala raritet.
Mnoge drevne zbirke i skice stradale su tijekom ratova, namjerno su uništene ili odnesene u inozemstvo. Danas se velike zbirke uskrsnih jaja čuvaju u muzejima u Washingtonu, Londonu i Sankt Peterburgu. Mnogo se pisanki nalazi u fondovima muzeja i privatnih zbirki.
Unatoč brojnim promjenama, prevladavajući sve ugnjetavanje, živa tradicija uskrsnog slikarstva nastavljala se razvijati. Moderna uskrsna jaja koriste se u novim tehnikama i materijalima – a sve to samo obogaćuje stoljetne tradicije ukrajinskoga naroda. Ono što pak ostaje uvijek isto jest značenje boja. Crvena je tako životna radost, ljubav i hrabrost, nada braka; žuta – mjesec i zvijezde, žetva; plava – zrak, nebo, magično značenje zdravlja; zelena – uskrsnuće prirode, bogatstvo i plodnost zemlje; crno i bijelo – poštovanje duhova, duša mrtvih, zahvalnost za zaštitu od zlih sila, bijela – čistoća duše, svetost. Kombinacija pak četiri ili pet boja s uzorcima u ornamentu simbolizira obiteljsku sreću, mir, ljubav, uspjeh…
U čast toj velikoj ukrajinskoj umjetničkoj tradiciji, koja je po tko zna koji put u povijesti, narušena ratom, u Hrvatskoj kući u Zagrebu, Preradovićeva 30, do 27. travnja otvorena je izložba pisanki koje su izradile vrijedne pripadnice ukrajinske manjine u Hrvatskoj. Iskustvo koje ne biste trebali propustiti…