Piktogramske crtane priče Branimira Zlamalika i kod nas su pokazale kakve se mogućnosti otvaraju u suvremenom ilustriranju različitih, pa i klasičnih sadržaja, jer primjena piktograma danas je mnogo šira od crteža na pješačkim semaforima i simbola sportskih disciplina. Evo što Branimir Zlamalik kaže o nastanku crtane priče Bhagavad Gita, o pripremama za crtanje staroindijskih ratova, porukama drevnog epa, o piktogramskom izrazu i suvremenom stripu u dobu multimedije u Hrvatskoj i u svijetu…
Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar
“Ono sve što nestvarno je, to ni bítka svoga nema, ali ono što je stvarno nikad biti ne prestaje” – stihovima staroindijskog epa Bhagavad Gita piktogramske ilustracije daju novi kontekst, a novi je i podnaslov„Ilustrirana tisućljetna mudrost za cyber vremena“. Prije crtane priče „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, Branimir Zlamalik nacrtao je, naime, piktogramsku interpretaciju staroindijskog epa Bhagavad Gita u izdanju Hrvatsko-indijskog društva prijateljstva. U piktogramskom izdanju Zlamalik se koristio prepjevom Đure Robotića, dok je za englesko piktogramsko izdanje ep prevela Marijana Janjić. Bhagavad Gita je ep s mnogo masovnih scena koje prikazuju ratovanje bojnim kolima, i opremljenim vojnicima sukobljenih strana, a govori o ljudskim nedoumicama pri donošenju odluka kada smo svjesni njihovih posljedica, ali i o nužnosti odlučivanja. Zbog svoje slojevitosti i razumijevanja čovjekove prirode koju nudi, ep je stoljećima inspiracija i zapadnjačkih i indijskih mislilaca. Staroindijski ep bio je izazov za crtača, a Zlamalik ga je zdušno prihvatio i ilustracijama od početka do kraja pratio intenzivan ritam pjevanja, koje prikazuje scene ratovanja, te unutrašnji monolog vojskovođe Arđune koji se nalazi pred odlučujućom bitkom.
Crtana priča Bhagavad Gita objavljena je 2018. godine na hrvatskom, a zatim i na engleskom, a Branimir Zlamalik tada je posjetio Hrvatsku i promovirao strip u Zagrebu i u Rijeci. U pripremama za promociju nedavno objavljene crtane priče „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ i novi posjet Branimira Zlamalika Hrvatskoj, iskoristili smo za razgovor s autorom.
*Kako je došlo do realizacije stripa po literarnom predlošku staroindijskog epa Bhagavad Gita? Tko ga je inicirao i kako ste se prihvatili tako zahtjevnog posla?
– Godine 2015. našao sam se na onoj životnoj raskrsnici na kojoj sam mogao birati put i nastaviti ‘po starom’ ili zaboraviti što sam do tada radio i početi se baviti nečim novim, nečim što sam oduvijek želio ali nikada nije bio pravi trenutak. Jednostavno sam prelomio i, završivši sve obveze prema klijentima, svima ‘dao otkaz’, te počeo crtati. Prvo nekoliko bojanki s meni dragim motivima nemogućih objekata i prostora, a kad sam ustanovio da je tržište bojanki prezasićeno, posrećilo se da mi je, nakon što sam od obitelji Đure Robotića dobio prava za objavljivanje, te godine Hrvatsko-indijsko društvo prijateljstva povjerilo oblikovanje trećeg hrvatskog izdanja Bhagavad Gite.
Nižući stranice toga novog izdanja, prolazio sam kroz stihove Robotićevog prepjeva i… ostao fasciniran ritmom kojim su redovi stvarali kitice, a i sam sadržaj tih kitica skladno se amalgamirao s mojim pogledima na život.
Prihvativši besciljnost mojih bojanki, Bhagavad Gita bilo je ono pravo što je trebalo vizualizirati, tim više što taj staroindijski ep nije nikada u cijelosti ovjekovječen u formi stripa. Počeo sam istraživati kako bih dobio stvarnu sliku Gitinih poruka, pročitao engleski prijevod sa sanskrta koji je 1907. objavila Annie Besant, proletio kroz nekoliko od više stotina knjiga objašnjenja Gite raznih autora, i 2016. prihvatio sam – sebi postavljen izazov.
- Razrađujući piktogramski strip o šegrtu Hlapiću, pripremili ste likove u dječjim proporcijjama i odredili boje dječjih likova, dok su odrasli likovi crno-bijeli. Kako ste razrađivali likove za Bhagavad Gitu, koji ima dosta širokih planova i masovnih scena?
- Bhagavad Gita – sa svojih 18 pjevanja i 700 kitica – tek je sićušan dio Mahabharate i njenih 100 tisuća kitica, a likovi Gite samo su djelić panoptikuma onoga doba u kojem se odvijaju stvarni događaji opisani u Mahabharati. Ukratko, na polju Kurukšetra, koje zaista postoji, sučeljene su vojske klana Pandava, goodguys, i Kaurava, badguys, a sva događanja Samđaja prenosi slijepom kralju Dhrtaraštri. I tako, da bi sagledao situaciju, Arđuna, vođa Pandava, naredi Krišni, vozaču svojih bojnih kola, da ih proveze između dvije zaraćene strane. Vidjevši među Kauravama svoje rođake, učitelje i prijatelje (sve likovi koje je trebalo donekle prikazati), a svjestan toga da će mnogi od njih poginuti, Arđuna pada u depru i ne želi se boriti. No Krišna, bog zaštite, samilosti, nježnosti i ljubavi, u nastavku objašnjava Arđuni zašto se treba boriti, što je dužnost vođe i kakve, makar i teške odluke, vođa mora donositi.
Dakle, sve te likove, kao i obje vojske, trebalo je koliko-toliko vjerno prikazati u piktogramskoj formi, a tu sam se poslužio oblikom kruna i kaciga što sam ih pronašao guglajući prizore, odjeću i oružja iz toga doba. Čak su mi i šahovske figure pri tome dobro došle. Jer i šah potječe s tog prostora i iz tih vremena.
*Iako ste fokusirani na ilustraciju, impresionirani ste prijevodom Đure Robotića i poetikom epa. Piktogramski strip nosi naslov „tisućljetna mudrost za cyber vremena“. Koje pouke našim cyber vremenima nosi staroindijski ep? Kakvo značenje za nas u Hrvatskoj ima Bhagavad Gita?
– Ako se Gita čita otvorenog uma, nije teško zaključiti koje pouke nosi našim cyber vremenima. No, teško ih je primijeniti bez prihvaćanja vlastitog nivoa nesposobnosti i istupanja iz zone vlastite udobnosti. Jer htjeli-ne htjeli, svi imamo određene dužnosti i obveze koje od nas traže teže ili lakše odluke. Samo, jesmo li ih svjesni? I da li itko od nas želi i može ‘biti promjena kakvu želimo u svijetu’? I da li itko od nas želi i može biti promjena kakvu želimo u Hrvatskoj? Svakako da može! I svakako da želi! Ali treba nešto i poduzeti.
*Pratite li suvremena izdanja Bhagavad Gite u svijetu? Koliko se staroindijski ep objavljuje i na kojim jezicima? Tko su njegovi današnji čitatelji?
– Završio sam Bhagavad Gitu i predstavio je u svibnju 2018. hrvatskoj publici u Rijeci i Zagrebu. Iako povremeno posegnem za tom mojom strip verzijom, jer Robotićev ritam inspirira kad je inspiracija potrebna, prestao sam pratiti što se s Gitom zbiva. Ona ima svoju publiku i uvijek će je imati, čemu svjedoči njenih 2000 izdanja na 70 jezika – od onog prvog iz 1907…
*Crtate piktogramske stripove u raznim varijacijama i objavljujete svoja viđenja slavnih glazbenih i književnih djela u malim, kolekcionarskim nakladama. Kako dolazite do publike? Tko su čitatelji vaših stripova?
– Moje crtane priče uglavnom su ‘crne’ i kao takve nisu baš za širu publiku. U njima nema super-heroja i čitalac se mora ubaciti u moj tok misli da bi shvatio poruku. A kako ih je većina na engleskom i francuskom, ograničene su na dio svijeta u kojem živim i šire se usmenom preporukom. Za neki dalekosežniji prodor nisam previše zainteresiran i moja publika shvaća, i očito cijeni, da prvenstveno crtam za svoju dušu.
* Stripove objavljujete u tiskanim izdanjima, no oni su vrlo komunikativni i u elektroničkom obliku. Kako se piktogramski strip snalazi u elektroničkim medijima? Ako je piktogramski strip izraz cyber doba, zašto ipak tisak?
– Nisam siguran koliko se piktogramski ili i ‘pravi’ strip snalaze u elektroničkim medijima. Jer, kako statistike pokazuju, sve više i više ljudi prati internetski sadržaj na ekranima svojih ‘pametnih’ telefona, a na njima je nemoguće vidjeti neku cjelinu kao što je čak i samo šlajfna stripa. Uz to, rijetko tko može zadržati koncentraciju na više od jedne table, jedne fotografije, o čemu najbolje svjedoči broj reakcija na facebooku. Možda je na drugim platformama drukčije, ali kako na njima nisam, ne mogu ni znati. Ako se strip ne gleda na ekranima kompjutora, onda je tiskano izdanje jedino rješenje. Jer knjiga, po meni, ima smisla samo kada je držim u ruci, kad mirišem tisak i kad okrećem stranice na papiru…