KAKO JE “NEVAŽNA STVAR” POSTALA JAKO VELIKA: OTKAZANA NAGRADA ADANIJI SHIBLI

Roman Adanije Shibli, “Nevažna stvar”, ipak neće dobiti nagradu na Frankfurtskom sajmu knjiga. O kakvoj je knjizi riječ i tko je Palestinka Adania Shibli, spisateljica iz Izraela?

Prije nego što su u Njemačkoj iznesene optužbe za antisemitizam protiv njenoga romana “Nevažna stvar“, palestinska autorica iz Izraela Adania Shibli već je imala konkretnu spisateljsku karijeru iza sebe, pa je otkazivanje nagrade tim skandaloznije. Reagirajući na kritike koje posljednjih dana dobiva Sajam knjiga u Frankfurtu zbog odgode dodjele književne nagrade toj autorici, ravnatelj sajma, Juergen Boos, spretno je odgovornost prebacio na Litprom, udrugu  povezanu s  Frankfurtskim sajmom knjiga, koju financira njemačka vlada. Javna je tajna u književnim redovima da je ta nagrada inače rezervirana za spisateljice “s južne hemisfere”, odnosno iz Afrike, Azije, arapskih zemalja i Latinske Amerike, kako bi promovirale svoj rad i povećale svoju vidljivost u međunarodnim okvirima. Boos, koji je i član Upravnog odbora Litproma, rekao je u petak, 13. listopada, da zbog situacije u Izraelu organizacija Sajma želi “učiniti židovske i izraelske glasove posebno vidljivima” tijekom događaja te da se sada s autoricom traži “prikladno okruženje za događaj u vrijeme nakon Sajma knjiga”. Litprom, koji dodjeljuje nagradu, dao je pak zajedničku izjavu kako se intenzivno razmišlja “o obliku i vremenu dodjele nagrada” s obzirom na rat u Izraelu. A u statutu nagrade stoji da se nagrađivanje temelji isključivo na književnim kriterijima.

S druge strane, malo se zna o Adaniji Shibli, baš kao što se u Europi malo zna o palestinskoj književnosti općenito. Upravo tu i jest problem tumačenja što je uopće palestinska književnost, tko je piše – oni u dijaspori, američki Palestinci, primjerice, ili oni sa Zapadne obale i Pojasa Gaze. Ili oni, poput Shibli, koji žive u Izraelu i, kao arapski muslimani i kršćani, čine 20 posto stanovništva te države? Palestinsku književnost je također teško mjeriti jer je snažno poliglotska. Veliki palestinski autori, kao Mahmoud Darwish i Emil Habibi, pisali su na arapskom, dok Dayed Kashua, jedan od najpoznatijih pisaca među arapskim Izraelcima, piše na hebrejskom. No, nedavno je napustio zemlju u znak prosvjeda protiv političke situacije i povukao se u SAD. Iznimna su i palestinska djela napisana na španjolskom, poput Povrtaka kući u nepoznato, autorice Line Meruana, čija je obitelj emigrirala iz Beit Jale, na današnjoj Zapadnoj obali, u Čile, zemlju s najvećom palestinskom manjinom izvan Bliskog istoka.

Adania Shibli govori šest jezika, živi u tri zemlje, uglavnom na relaciji između Ramallaha, na Zapadnoj obali, i Londona, gdje je studirala i započela karijeru.  Nakon diplome komunikacija i novinarstva na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, stekla je doktorat iz medijskih i kulturoloških studija na Sveučilištu East London. Njena karijera trenutno je podijeljena između vizualnih umjetnosti i pisanja. Shibli se, naime, bavi zabavom i kazalištem, a surađuje i s kazalištem El-Hakawati u Jeruzalemu te s kulturnim centrom Sakakini u Ramallahu. Objavljivala je kratke priče i eseje koji su se pojavljivali u raznim antologijama, uređivala je knjige i romane te radila za razne kulturne časopise na različitim jezicima. Njezina obiteljska povijest povijesno prolazi kroz četiri regije i nacije: Otomansko carstvo, britanski mandat, Zapadnu obalu, Izrael. Smatra se tipičnom Palestinkom iz obrazovane srednje klase koja živi u dijaspori i uvijek se vraća u područje svog rođenja. Redovito predaje na Palestinskom sveučilištu Bir-Zait u blizini Ramallaha. Činjenica da je, poput bezimene protagonistice svog romana, rođena 1974. godine i da je jednom živjela u Ramallahu, samo je još jedna stvar, nevažna stvar, manji detalj, premda u ovom djelu nije riječ o autobiografskim detektivskim igrama. Detalji privlače pozornost, oni su uvjet za pažnju i interes.

Prvi dio Nevažne stvari dokumentira posljednja tri dana u životu bezimene beduinske žene, mlade Palestinke, još uvijek djevojčice, koju zlostavlja i ubije  izraelski vojnik IDF-a, 13. kolovoza 1949. I to je uglavnom tematski okvir za dvije paralelne linije pripovijedanja u romanu. Zlostavljanje i naknadno ubojstvo dogodilo se 25 godina prije autoričina rođenja, a više od 50 godina kasnije ona odlučuje istražiti priču. Želi, kao što se danas često kaže – dati glas bezimenoj. Shibli se u svom narativu odriče povijesnog okvira, ne govori ni riječi o sporazumu o prekidu vatre s Egiptom, koji je upravo bio dogovoren u to vrijeme, i tako pleše oko uvijek strašne riječi “ratni zločini”. Je li to antisemitizam? Prije bih rekla da je Shibli iskoristila književnost kako bi prikazala strašnu patnju: prvo zato što je od bezimene stvorila palestinsku ženu i naglasila njenu patnju, a zatim što je istaknula da je nad bezimenom ženom učinjen femicid. Gdje su tu njemački kritičari – i u čemu – vidjeli antisemitizam? Adania Shibli laganom rukom skicira rat. Roman zato ne završava pomirljivom notom, već značajnim pogrešnim (kako komu…) tumačenjem nevažne stvari.

Edward Said, Palestinac iz dijaspore i rani teoretičar postkolonijalizma, jednom se okušao u definiranju palestinske književnosti, pa je rekao otprilike ovako: palestinska književnost formalno je nestabilna, pokušava se nositi s “gotovo metafizičkom nemogućnošću predstavljanja sadašnjosti”. Palestinska književnost, i to je rekao Said, fragmentarne su kompozicije “u kojima se narativni glas spotakne o sebe, svoje obveze, ograničenja”. Usred glasnih i polarizirajućih tonova koji okružuju bliskoistočni sukob, Shibli je ustvari tihi, tragajući, precizni promatrač stvari. A Frankfurtski sajam nije mogao ostati u sjeni političkih rasprava. Teško da je bilo koji drugi medij toliko prikladan za umjetnički tretman političkih i društvenih pitanja kao književnost. Stoga se moglo predvidjeti da će ta tema biti aktualna i na Sajmu knjiga (18. do 22. listopada 2023.), pa je sasvim jasno zašto je početkom prošloga tjedna berlinski dnevni list Taz doveo u pitanje ovu nagradu. Taz tvrdi da Nrvažna stvar kleveće Izrael. Izraelci su ovdje, navodi se, “anonimni silovatelji i ubojice”, Palestinci žrtve “okupatora sretnih okidača”. To je “ideološka i neljudska osnova”, zaključuje Taz, „knjiga puna stereotipa“.

Koliko god je borba protiv antisemitizma važna u kulturnom sektoru, je li kratki roman Adanije Shibli doista antisemitski? Djelo je objavljeno na njemačkom jeziku 2022. godine i izazvao je uglavnom pozitivan kritički odgovor. Dočim je engleski prijevod nominiran za Nacionalnu nagradu za knjigu u SAD-u i Međunarodnu nagradu Booker u Engleskoj. Činjenica stoji da je Shibli, rođena 1974. u Gornjoj Galileji, predana aktivistica pokreta BDS, koji jest djelomično antisemitski, tvrdi se također u Tazu, a to je naglasio i Litprom. Isto se moglo čuti i od njenoga njemačkog nakladnika. A zapravo za to nema dokaza. Najočitije je to u činjenici da se njezin potpis nalazi na listi prosvjeda BDS-a protiv opoziva Nagrade Nelly Sachs britansko-pakistanskoj autorici Kamili Shamsie 2019. godine. Prosvjedno pismo objavio je London Review of Books, u kojem su i potpisi klasika Noama Chomskog, J. M. Coetzeeja, Michaela Ondaatjea, Arundhati Roya, Georgea Saundersa i Alexandera Klugea, između ostalih. Njezina urednica u Berenberg Publishingu, Beatrice Faßbender, kaže: “Adania Shibli nije BDS aktivistica. Ove su optužbe potpuno izmišljene.” Druge dvije komponente optužbe protiv nje su izjava iz 2007. godine i sudjelovanje u raspravi na kojoj je za govornicom bio simpatizer BDS-a. “Ili je knjiga vrijedna nagrade ili nije”, napisala je za javnost glasnogovornica PEN-a Berlin, Eva Menasse. “Po mom mišljenju, odluka porote u korist Shibli, koja je donesena prije nekoliko tjedana, bila je vrlo dobra. Oduzeti joj nagradu bilo bi u osnovi pogrešno, i politički i doslovno”.

Nagradu je spisateljica trebala primiti 20. listopada. Zbog njena otkazivanja razni su nakladnički i kulturni insajderi kritizirali taj najvažniji knjižni sajam na svijetu, a Sharjah Book Autohority, tijelo Ujedinjenih Arapskih Emirata koje se bavi promicanjem arapske književne kulture, i Udruga turskih nakladnika otkazali su svoje sudjelovanje na događaju. Posljednjih dana, međutim, neke novine na njemačkom jeziku otvoreno su kritizirale nagradu ili su je nazvale neprikladnom isključivo zbog sadržaja romana Nevažna stvar. U Švicarskoj je to također popraćeno jer je Shibli predavala na Sveučilištu u Bernu, a od srpnja je domaćin Literaturhausa u Zürichu, kulturne institucije koja podržava rad pisaca. No, nisu svi dali negativne komentare o nagradi Litproma. U Frankfurter Allgemeine Zeitungu, jednoj od najmjerodavnijih njemačkih novina, konzervativnoj i široko praćenoj zbog svojih kulturnih stranica, kritičar Andreas Platthaus izjavio je da čitanje romana znači “interpretacije, a ne činjenice” i napisao da se njegovo mišljenje drugačije od ostalih kritičara. Platthaus je također usporedio zahtjeve za otkazivanjem nagrade s pozivima na zabranu širenja umjetnosti ruskog podrijetla nakon ruske invazije na Ukrajinu. Međunarodni nakladnici koji su tiskali roman kritizirali su pak Litpromovu odluku i izrazili podršku autorici.

Roman Nevažna stvar napisan je na arapskom jeziku, a premijerno ga je objavio libanonski nakladnik 2017. U Francuskoj je objavljen 2020., 2021. u Italiji i 2022. u Njemačkoj, dobivši izvrsne kritike. Njemački žiri je čak pohvalio knjigu kao “formalno i lingvistički rigorozno komponirano umjetničko djelo koje govori o utjecaju granica i onome što nasilni sukobi čine ljudima i od ljudi”.

A sada, u vrlo eksplozivnom vremenu, kada je teroristički Hamas napao Izrael, u središtu pozornosti je autorica i kao Palestinka. Već sumnja u antiizraelstvo ovih dana znači veliki teret za nagradu, ali i za nagrađenu. Adania Shibli nije prihvatila nikakve pozive da o tome razgovara otkako je knjiga objavljena na njemačkom jeziku; još nije odgovorila ni na optužbe, pa stvari to čini još neugodnijima…

Tekst: Nera Karolina Barbarić