Kada kažemo vino i Pelješac, prvo pomislimo na Dingač, Postup, Potomje i Ponikve; malo tko će pomisliti na Janjinu, a upravo odande, mjesta u središtu Pelješca, došao je u Zagreb mladi vinar, Ivan Bezek, biti gost na 26. Vinskim razgovorimaTomislava Stiplošeka…
Nakon poduže, epidemiološki uvjetovane pauze, u D lounge & Cigar baru Hotela Le Premier, u Zagrebu, održane su dvije popularno-edukativne radionice u sklopu prominentne eno manifestacije 26. Vinskih razgovora s Tomislavom Stiplošekom, namijenjene vinskim znalcima, ali i ljubiteljima koji o vinima tek uče. Ovaj put organizatori su predstavili novi koncept: radionicu su održali u dva termina, “odvojili” su struku od vinoljubaca koji se vinom ne bave profesionalno i to se pokazala kao dobitnom kombinacijom.
A kada kažemo vino i Pelješac, najvjerojatnije prvo pomislimo na Dingač, Postup, Potomje i Ponikve; malo tko će pomisliti na Janjinu, a upravo odande, iz Janjine, mjesta u središtu Pelješca, došao je na Vinske razgovore Stiplošekov gost, mladi i perspektivni vinar Ivan Bezek, educirani enolog. Vinarija Bezek, obiteljska je vinarija koja proizvodi male serije vina od autohtonih sorti iz vlastitih nasada (rukatca, pošipa i plavca), likere i odličan, baš odličan vinski ocat. Vina Ivana Bezeka tehnološki su savršeno ispravna, no ne podliježu trendovima, već donose dašak izvornosti. Vina su to u koja se lako zaljubljujete na prvo kušanje: bijela vina, rukatac i pošip, primjerice, imaju za Dalmaciju jako dobru kiselinu, tj. svježinu, i to ih čini pitkima i prihvatljivima. Međutim, od plavca malog Bezek radi nekoliko stilova vina, iznimno snažnih i moćnih, odnosno – kako bi rekao Tomislav Stiplošek – pravih rasnih crnjaka.
U obje grupe nazočnih na Vinskim razgovorima senzacija je, međutim, bio Bezekov rosé, kao drugačiji, nekonvencionalan, s malim ostatkom šećera koji ne iskače i ne kvari ugođaj vina. Rosé, koji se proizvodi od plavca kraćom maceracijom strastvenije je vino punog okusa, s aromama crvenog bobičastog voća. Doduše, puno je jače boje nego što smo navikli kod rosé vina i nešto malo viših alkohola, tako da slobodno možemo reći da je to “ljetno crveno vino”.
Mladi vinar s Pelješca ponudio je i svoja dva bijela vina – rukatac i pošip – i dva elegantna crna vina, plavac sa crvenom i plavac s plavom etiketom. Bijela Bezekova vina su pitka i svježa, a Tomislav Stiplošek zapazio je kako je takva svježina kod mediteranskih vina vrlo rijetka. Crna ili, kako kaže Tomislav Stiplošek, ozbiljnija Bezekovavina su plavci, koji su skladnog, punog okusa. Bezek proizvodi i plavac sa crnom etiketom, ali ne svake godine, već samo kada Ivan Bezek procijeni da može postići kvalitetu koju želi. Velike pohvale dobio je rukatac, koji se dopao osobito ženskom dijelu publike, a kod plavca malog, predstavljenog u dva različita stila, ocjene su bile vrlo podijeljene, pa je teško reći koji je bolje…
Ivan Bezek počeo je raditi u vinariji svoga oca prije 13 godina i odlučio da će proizvodnja vina biti njegov životni poziv. Od tada je razvio vinariju, ali i svoje znanje o vinu. U razgovoru s Tomislavom Stiplošekom pokazao je da dobro poznaje tehnologiju prerade vina, temperaturu, vrijeme maceracije, čak i osobine bačvi u kojima dozrijevaju crna vina. U svojoj vinariji koriste samo bačve od hrvatskog, talijanskog i francuskog hrasta, a na zahtjev Tomislava Stiplošeka objasnio je i osobine svake od navedenih hrastovina i njihov utjecaj na vino. Nasljeđivanje očeve vinarije i proizvodnja izvornih peljeških sorti – jedini je pravi način razvoja vinara u skladu s principima mediteranske prehrane, kojoj Ivan Bezek, kao jedan od rijetkih vinara koji priznaje da proizvodi kvasinu, uvelike doprinosi – rekao je Tomislav Stiplošek i dodao da je Bezekova kvasina jedna od najboljih koju je kušao. Kao i vina, i Bezekova je kvasina skladna i puna arome.
Istina, Bezekovi razvijaju i vinski turizam, ali proizvode male serije vina, pa većinu proizvoda prodaju na kućnom pragu. Vina Bezek zasad se tako mogu naći tek u pokojem restoranu, a poželite li ih kupiti, to možete kod njih u vinariji ili ih možete naručiti, pa će vam dostaviti. Novi nasadi će u budućnosti omogućiti da vina postanu dostupnija, ali Ivan ne planira povećati količine toliko da postanu i sveprisutna.
Kako je vino dio gastronomije, ali i kulture života, Tomislav Stiplošek na Vinskim razgovorima publici prezentira i delicije s pričom, a često u goste zove osobe iz kulturnoga života. Među uzvanicima ovih Vinskih razgovora bio je i Tomislav Goluban, naš svjetski proslavljen blues glazbenik, dobitnik četiri Porina, koji je publiku zabavio anegdotama iz svoje bogate karijere te je izveo nekoliko sjajnih (a nego kakvih?) kompozicija, pa i pjesmu Brzi vlak, koja je nastala u suradnji s Ivicom Kostelićem.
Vinske razgovore s vinarom Ivanom Bezekom u Hotela Le Premier pratio je, naravno, i izbor delicija: suhomesnati proizvodi tvrtke Igomat, sinonim za tradicionalne, kvalitetne i ukusne samoborske mesne proizvode, posluženi su uz fine tradicionalne sireve iz srca Like, mlade ličke sirane Vedrine (posebne pohvale dobio je “Kuvani sir” sa začinima!). Ekstra djevičansko maslinovo ulje istarske uljare Salvela lijepo je zaokružilo ovu kombinaciju, uz poneku finu „feticu“ izvrsnoga kukuruznoga kruha, focaccie s maslinama i pirova kruha sa sjemenkama lana, suncokreta i buče iz popularne zagrebačke pekare Bread Club (gdje uvijek možete nabaviti kruh s prirodnim kvascem).
Organizator i voditelj vinske manifestacije, Tomislav Stiplošek, nije krio zadovoljstvo činjenicom što su se ljudi okupili u tolikom broju. „Vrlo sam sretan“, rekao je, „ što mogu predstaviti vinara kao što je Ivan Bezek… Imali smo dvije grupe po oko 20 ljudi i nitko iz te dvije grupe nije nikad ni kušao ništa iz Vinarije Bezek, a možda su tek neki čuli za nju. Kada u takvoj situaciji s radionice odu svi zadovoljni i puni novih znanja, tada znate da radite da radite dobar posao. Naravno, kod Bezeka, kao i kod većine peljeških vinara, iznimno je bitan taj turistički segment. Vrlo lijepa kušaona, idealan položaj…“
Nadamo se da će epidemiološke prilike omogućiti skoro održavanje sljedećih “Vinskih razgovora s Tomislavom Stiplošekom”, a u međuvremenu… imate li prilike, posjetite vinariju Bezek u Janjini, oduševit će vas. Ostajete li tijekom ljeta u Zagrebu, svratite na kolače, kavu ili čašu omiljenog pića u Boutique hotel Le Premier, sigurni smo da će vas osvojiti ugođaj ovoga hedonističkog raja. I da, možda nećete ondje pronaći Bezakov pjenušac od rukatca, koji nije predstavljen na ovim Vinskim razgovorima – jer je kompletno prodan…
Tekst: S.M. i S.P.M., Fotografije: Rene Karaman