Na hrvatskoj književnoj sceni pojavila se iznimka – naime, unatoč tomu što brojni autori različita spektra pisanja ne mogu pronaći nakladnika za svoja djela, ove je godine književniku i pjesniku Marijanu Grakaliću uspjelo stvoriti suradnju s njih čak šest. Dakako, svaki od nakladnika objavio mu je po jedno djelo…
Zagrebačko-zelinski pisac i pjesnik Marijan Grakalić (1957.) ove je godine objavio šest naslova: tri knjige poezije, tradicionalnu kuharicu (s koautoricom Lili Koci) te dva romana. Unatoč tomu što je najveći dio prošle i ove godine proveo u bolnici Dubrava, gdje mu je amputiran dio desne noge, ovaj pisac pokazao je kako za književnost ne postoje olakotne okolnosti ni vrijeme lošeg zdravlja. Spremajući se na rehabilitaciju, u šali kaže kako neće potpisati profesionalne ugovore s našim nogometnim klubovima, ne zbog “drvene noge”, već zato što nastoji ostati vjeran peru koje stvara svijet.
Od Grakalića je, ukratko, hrvatska književnost profitirala za šest uspješnih knjiga u kojima –Pjesme vojnika te romani Posljednji Štignjedeci i Pogled u noć – seciraju rat, najprije Domovinski, potom Veliki rat. Pjesme vojnika, prva ovogodišnja Grakalićeva knjiga, pojavila se u veljači, a objavila ju je Viva grupa. Riječ je o suptilno-refleksivnim stihovima koje autor posprema u pedesetak izvrsnih pjesama o Domovinskom ratu. Književna struka i kritika smjesta je prepoznala vrijednost knjige, pa su neke od ovih izuzetnih pjesama već uvrštene i u antologiju hrvatske antiratne poezije Cvrčci i trube, čiju promociju tek očekujemo.
Samuraji šanka, novo izdanje Grakalićeve uspješnice iz 2020. pojavilo se u ožujku kao dvojezično izdanje, odnosno s prijevodom na engleski jezik (saznajemo da se priprema i strip izdanje ove knjige, op. a.). Samuraji šanka su knjiga haiku poezije koja se bavi alkoholnom kulturom i na jednostavan i duhovit način tematizira birtijaški život Sjeverne Hrvatske i podneblja dobrih vina, gemišta i piva. Ondje, u tom dijelu Srednje Europe, u gostionicama dovoljno starim i prokušanim u svim vidovima života možete susresti izvorne samuraje šanka i uživati u njihovom kratkom i jezgrovitom izričaju. Knjigu je prepoznala i objavila Turistička zajednica Zeline.
Posljednji Štignjedeci, ustvari prvi roman iz zamišljene trilogije o povratku kao središnjoj temi hrvatske književnosti, objavljen je u svibnju, a bavi se povratkom četvorice vojnika, Štignjedeca, iz Prvoga svjetskog rata u domovinu 1920. godine. Negdašnji austrougarski vojnici vraćaju se iz Rusije u kojoj bijesni revolucija u svoju staru sredinu, koja je samo naizgled ista onoj koju su ostavili odlazeći u rat. Nova država Srba, Hrvata i Slovenaca nepovjerljiva je prema povratnicima iz Rusije jer se plaši socijalističkih ideja koje bi mogle zaživjeti u narodu, nezadovoljnom novim vlastima. Knjigu je prepoznalo i objavilo Otvoreno učilište Zelina.
Tradicionalna kuhinja, četvrta ovogodišnja Grakalićeva knjiga, dugo je pripremano djelo koje donosi jela prikladna za blagdane, pa je podijeljena u dva poglavlja: posna jela i mrsna jela.
Kuharica se oslanja na domaće recepte, etnološke i folklorističke zapise, svoje izvore pronalazi u raznim starijim zbirkama koje se bave specifikacijama i pripravom hrane, te povijesnim studijama o proslavama raznih srednjovjekovnih cehova priređivanim za blagdane. Koautorica knjige je Lili Koci, koja je dodala recepte iz albanske gastrozofske tradicije. Knjigu je objavila DEA – Društvo albanskih umjetnika.
Zbirka pjesama Mjera, oblik, ogledalo nastala je tijekom prošle i ove godine, a podijeljena je u tri cjeline. Prva je ”mjera”, dakle – samo pjesme; druga, „oblik”, odnosi se na pjesme u prozi. Treća cjelina je ”ogledalo”, što se pak odnosi na fantazmagorije koje korespondiraju s ”Hazarskim rečnikom” Milorada Pavića. Pjesme je objavio Štajergraf.
Pogled u noć, šesta knjiga Marijana Grakalića, u tisku je kod nakladnika Literris, promocija koje se očekuje u studenom. Riječ je o romanu koji predstavlja treću knjigu iz zamišljene trilogije o povratku, a tematizira povratak iz Domovinskog rata, iz kojeg se ovoga puta vraća branitelj po imenu Filip Latinović. Autor je rukopis započeo još 2013. godine, osmišljavajući svaki detalj priče. Već smo navikli na Grakalićeve književne fantazije, no ovaj put nas čeka još novih stilskih iznenađenja…
Tko je Marijan Grakalić, pisac i pjesnik, donekle možemo pročitati u novom broju časopisa Republika, gdje autor Igor Žic donosi tematski tekst o Marijanu Grakaliću i njegovoj obitelji naslovljen „Postojani kositreni vojnik“, a potaknut je zbirkom Pjesme vojnika. Žic kao poklonik književnosti, napose Istre, Kvarnera i konačno Rijeke, zapazio je na jednom mjestu kako je Marijan Grakalić ”nestalan” (unatoč dvadesetak objavljenih knjiga i mnoštva tekstova objavljivanih po časopisima, zbornicama i novinama!). Nestalan možda može zazvučati kao starinski mu sinonim vijoglav, što je pjesniku i piscu ustvari epitet koji ga obilježava kao onoga koji vidi i razumije na dugo i na široko, a to potvrđuje i činjenica da je Marijan Grakalić ušao i u prije spomenutu antologiju, da je kao autor neumoran te da u pripremi već ima zbirku pjesama pod radnim naslovom Akademija amputiranih, izlazak koje se očekuje u veljači iduće godine. Također, već iduće godine priprema objaviti novi roman , ustvari treći nastavak spomenute ratne trilogije o povratku, u kojemu se glavni lik vraća kući iz Drugog svjetskog rata, ustvari iz logora u Jasenovcu. A sve, kao, vijoglav!
Na stražnjoj terasi kuće našega pisca žive dvije mačke, za koje ovaj pisac vjeruje da su inkarnacija njegovih prošlih života, jednoga svećenika i jednoga lopova, te da za tih svojih nestalnih ili vijoglavih trenutaka s njima komunicira o raznim svjetskim misterijama.