Festival Projekt Ilica: Q’ART već nekoliko godina uspostavlja dublju vezu između središta glavnoga grada i stanovnika, iznoseći na ulicu (čitaj Ilicu!) radove darovitih i kreativnih obrtnika i umjetnika, pa je upravo završeni lipanjski festival pokazao još jednom kako Ilica može izgledati kad umjetnici u središte grada unesu malo drugačije živosti, a svoje maštovite i kreativne proizvode iznesu mali obrtnici i proizvođači…
Projekt Ilica u lipanjskom izdanju posjetio je i gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević (desno) s predstavnicima gradskih vlastii kulture
Akcija/festival Projekt Ilica: Q’ART, osim susreta, druženja i kao uvijek puno dobre energije, predstavio je svoje rasplesano izdanje Festivala. Ovoga se lipnja uključio i plesni kolektiv Škvadra sa izvedbom svog komada „Ne čujem te, mrak je“, dok su na Britancu CommiBalde i Kaira Kelakolektiv rasplesali sve prolaznike. Na Art punktu, koji je organizirala Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, uz radove čak 58 mladih umjetnika studenata Akademije, atmosferu je dodatno inspirirala mlada DJ-ica Katarina Slater iz Edimburga.
Jaki smo onoliko koliko je snažna naša najslabija karika
Kako akcija/festival uvijek pomaže svim osjetljivim i društveno marginaliziranim skupinama naše zajednice, tako su i ovaj put na festivalu Projekt Ilica sudjelovale humanitarne organizacije, i to udruga Fajteri, organizacija Marijini obroci, udruga Merida, udruga Meow me, udruga Svitanje, udruga Korablja i udruga Životna linija. Q’ART svaki put pomaže svima kako bi afirmirali svoje aktivnosti i bili vidljivi široj javnosti. Ovaj put se Projektu Ilica priključila i Natalya Filatova iz Ukrajine sa svojim čudesnim sapunima za koje kaže mogu biti sve: i poklon i ukras i edukacijski alat.
Modna revija na otvorenom, jedinstveni i ne baš viđen događaj u modnome svijetu, privukao je na Britanski trg velik broj građana i turista
Avangarda na kockama Britanca
Avangardna i začudna revija članova ULUPUH-a i studenata TTF-a , koje se ne bi posramio niti jedan velegrad, održala se kao i uvijek točno u podne na Britancu pod sigurnim vodstvom doc.dr.art. Ivane Bakal i stručne suradnice dipl.ing. Đurđice Kocijančić. Revija kakvu ne možete vidjeti nigdje osim na Projekt Ilica: Q’ART za jesen opet priprema koncept izdanje od reciklirane odjeće kako bi poslala iznimno važnu poruku da otpad nije smeće kroz upcycling, recycling, reuse i repurpose starih odjevnih predmeta.
Izvrsna moderna glazba i odlični glazbenici rasplesali su Ilicu
Kavica na tračnicama uz vrhunske jazz glazbenike i uvijek nove rukotvorine
Mali proizvođači koji nigdje ne mogu naći svoj prostor za izlaganje i ostvariti toliko važan susret s kupcima, uvijek pažljivo pripremaju svoje rukotvorine i uzbuđeno čekaju izlaganje na Projektu Ilica: Q’ART. Novo, nepredvidivo i raznoliko iskustvo susreta s izlagačima ni ovaj put nikoga nije ostavilo ravnodušnim: nakon šetnje i razgledavanja rukotvorina hrvatskih obrtnika, umjetnika i dizajnera, uz sjajnu glazbu renomiranih jazz i world music glazbenika, ispijala se kavica na tračnicama – doživljaj koji ne postoji nigdje na svijetu.
Daroviti umjetnici i kreativni mladi poduzetnici pokazali su svoje radove izazvavši veliku pozornost šetača i posjetilaca
Za sve koji jošne znaju štoje Projekt Ilica: Q’ART
Projekt Ilica: Q’Art je kolektivni public art projekt u procesu koji istražuje suvremeno i socijalno nasljeđe povijesnih avangardi, novih i progresivnih umjetničkih praksi, metoda i tehnologija, njihov utjecaj na društvene procese te istodobno predstavlja suradnju umjetnika i građana na ključnim društvenim i ekološkim temama. Riječ je o kolektivnom multidisciplinarnom projektu koji kroz društvene prakse, akcionizam, community art i public art postaje pokretač društvenog, ekološkog, estetskog i poetskog angažmana.
Projekt Ilica se kao i svake godine održava u suorganizaciji Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i Obrtničke komore Zagreb, partneri projekta su ULUPUH, TTF, HDS ZAMP i IGEPA, te uz podršku Ministarstva Kulture i medija, Grada Zagreba, Turističke zajednice Grada Zagreba i, naravno, svih izlagača koji aktivno doprinose ovom projektu i bez njih on ne bi bio moguć. #mi građani smo grad.
Uglavnom, u očekivanju smo novoga izdanja Projekta Ilica!
Ljubica Uvodić-Vranićautorica je koja jednostavno i prirodno koristi multimedije u svom radu: piše knjige i objavljuje barem jednu godišnje, vodi tjednu radio-emisiju, predaje na webinaru učiteljima i nastavnicima, u organizaciji Profil-Klett, i ne zanemaruje izvor iz kojeg su svi sadržaji potekli – tjedne sastanke Petkom u pet, na kojima se već dvadeset godina, samo s prekidom zbog korone, obrađuju psihološke teme u živom razgovoru…
Ljubica Uvodić-Vranić u emisiji Nedjeljom u 2, 2001.
Budući da Festival Dvotočka ima diskusiju posvećenu priručnicima, Ljubica Uvodić-Vranić najpozvanija je komentirati koliko se danas koriste knjige i mediji za psihološku edukaciju i prevenciju. Mogućnosti se tek naslućuju, a Ljubica Uvodić-Vranić mladima pokazuje put sa svojom serijom knjiga Avantura osobne promjene, koje su objavljene u Srbiji i Sloveniji, istoimenom emisijom na Drugom programu Hrvatskog radija, te samostalnim knjigama Kako se dobro posvađati, Prijatelju, kako si i Neizgovorena pitanja i odgovori (o najvažnijim odnosima). Godine 2010. Ljubica Uvodić Vranić dobila je Nagradu Grada Zagreba za volonterski rad. U slobodno vrijeme slika na svili i neke od tih ilustracija objavljene su na naslovnicama njezinih knjiga. Također, 2012. je dobila nagradu Društva psihologa RHrvatskeFiat Marulić za primijenjenu psihologiju.
S Ljubicom Uvodić-Vranić razgovaramo o djelovanju medija i snazi knjige, o psiholozima u medijima i poznavanju njihovog djelovanja, o edukaciji, emociji i informaciji čije je prenošenje posredstvom medija dragocjeno, ali doživljaj uživo ipak je nezamjenjiv.
Ljubica Uvodić- Vranić (na slici sa svojim knjigama) zapravo je multimedijska autorica, koja svoja znanja iz psihologije prenosi služeći se na moderan način raznim medijima
*Među prvima ste uvidjeli potencijal medija u psihološkoj edukaciji i prevenciji. Iz vaše udruge Petkom u pet nastale su knjige, zatim kolumne i radio-emisija, pa nedavno i webinari. Zašto je danas toliko izražena potreba za psihološkim i edukativnim sadržajima u medijima? Kako mediji djeluju na publiku?
– Dobili smo u ruke mobitele, tablete, laptope, tj. dobili smo u ruke kopiju svijeta: slike, tekstove, izbor informacija je težak posao jer ponuda je stalna i golema. Čini nam se da nemamo vremena ni interesa na siguran način komunicirati s ljudima. Nekad smo više razgovarali uživo, a onda smo zastali jer je to zbog širenja korone rizično. Čini nam se da je komotnije razgovarati, voditi radionicu preko medija jer je to zdravstveno sigurniji i brži način da dopremo do brojne publike koja nije s nama u dvorani, nego je na cijelom svijetu uživo online ili naknadno gleda snimku. Online live TV Croatia, na primjer, gledaju naših ljudi i u Kanadi i u Australiji – posvuda. Predavanje ili radionica koja se snimi i stavi na YouTube dostupna je svima i može se gledati naknadno, kad imamo vremena i ponovno ako nismo od prve sve razumjeli. Ona postaje trajni zapis a ne doživljaj od jednog puta. Mi sami pravimo svoj raspored kad ćemo se družiti virtualno s nekim tko bi nam inače bio zanimljiv predavač, voditelj radionica, pisac članka, glazbenik. Snimka daje više od teksta. Snimka, nažalost, daje manje od susreta uživo, ali nam ostavlja mogućnost da stisnemo „like“, ostavimo komentar i pri tome ostanemo zavaljeni u svom naslonjaču. I anonimni. Što nam omogućava da svoju frustraciju tajno izbacimo iz sebe i bacimo drugome u lice. Kad bismo razgovarali sa živim ljudima, bio bi to značajno drugačiji doživljaj, naravno. Morali bismo biti iskreniji, točniji, hrabriji ili diplomatičniji.Ali, ako ne možemo biti uživo na mjestu, ne samo zbog zdravstvene situacije u svijetu, nego i zbog osobnih razloga; ako ne možemo biti tamo gdje se nešto događa, naši mobiteli i laptopi dozvoljavaju da vidimo i čujemo snimku.
* Primjećujete li kako se u vašem radnom vijeku mijenjao odnos prema psiholozima? Kakav je odnos prema psiholozima bio prije nego što ste objavili svoje knjige, a kakav je danas? Kakav je učinak veće prisutnosti psihologa u javnosti i u medijima?
– Ovih dana smo svjesniji nego ranije da bi zaposleni psiholozi u bolnicama bili itekako potrebni pacijentima u dramatičnim situacijama. Velika je razlika za mene i za moje kolege danas reći što radimo i čime se bavimo u usporedbi kad sam ja počinjala i kad su me ljudi pitali: „Što, što kažete? Aha, vi ste PSIHIJATOR! Znam.“ Godinama smo obvezno, u svakoj prilici, odgovarali na pitanja što radimo mi psiholozi. Nešto smo objasnili onima koji su neizravno pitali baš to pitanje, a i njima i drugima smo, otvarajući neke teme, pišući knjige, odgovarajući na novinarska pitanja, sudjelujući u televizijskim emisijama…. pokazivali koje su to teme u kojima psiholozi postavljaju pitanja i tragaju za odgovorima. I u kojim sve područjima djelovanja nas se može naći! Nije više prva asocijacija na našu struku psihijatar. Psiholog odavno nije osoba koja ima neki upitnik, mjeri inteligenciju… Mislim da su sada asocijacije na naš rad puno šire i dublje i da nas se puno više pita da pomognemo ljudima razumjeti ljudsko ponašanje u raznim sferama života. Svaki događaj – mogli bismo tako reći – ima svoj psihološki aspekt. S psihologom priča učenik prvašić, pa kasnije kod odabira srednje škole, fakulteta, kod zapošljavanja… Psihologu se ide radi osobnih i komunikacijskih tema, kod bračnih problema… Traže se savjeti u slučaju poduzetništva, rada, odnosa u radu, rukovođenja… Nema sfere našeg života koja nema psihološki aspekt i u kojoj djeluje psiholog ili bi dobro bilo da ga imamo. Puno više ljudi danas zna što mi radimo i razlikuju nas od srodnih struka.
*U organizaciji nakladnika školskih udžbenika s Profil-Klett-om održavate vrlo posjećene i gledane webinare za učitelje. Kako reagiraju učitelji na treninge protiv učiteljskog stresa i upute o fitnessu za dušu? Kako ste počeli održavati webinare i koliko često se organiziraju?
– Veoma korisna i plodna suradnja s Profil-Klettom omogućila mi je zaista izvrsno posjeće newebinare – maksimalni broj prijavljenih za praćenje uživo je 1000 osoba, a njih bude često vrlo blizu toj brojci, učitelja, profesora, roditelja, kolega psihologa… Nakon uvodnog predstavljanja okvirne teme, publika obaspe društvene mreže pohvalama i, što nam je još draže, pitanjima… Pravo je zadovoljstvo naći se u žiži interesa za temu. Prednost je ogromna jer svi koji ne mogu uživo pratiti, mogu naknadno pogledatiYouTube jer je snimka dostupna. Webinar se odvija već drugu školsku godinu jednom mjesečno. Od mjesta snimanja do stručnih osoba koje organiziraju webinar, od brojne i visokomotivirane ekipe, pa do naročito brojnog gledateljstva, sve to čini velik užitak svima nama i čast da imamo priliku obratiti se tako velikom auditoriju. Profil-Klett ima devizu – Učitelji na prvom mjestu!– koja me posebno nadahnjuje. U posveti učiteljima, koju sam napisala u posebnom izdanju za učitelje moje Avanture za odrasle koji žele još rasti (Profil, Zagreb 2010.), kažem učiteljima za sebe da sam: “ Vaša iskrena štovateljica koja bi željela da bude (ponekad u najboljim trenucima svojeg rada u primijenjenoj psihologiji) i sama zapravo vaša kolegica – učiteljica.“
* Koje su prednosti prisutnosti domaćih stručnjaka u medijskom prostoru u odnosu na priručnike stranih autora koji se prevode i edukacije na linkovima? Kako mediji povezuju psihologa s klijentom i kako to pomaže jednom, a kako drugom?
– Imali smo sreću da su prepoznate prednosti koje se postižu kada naši autori koji se bave primijenjenom psihologijom i pisanjem priručniku postignu određen uspjeh govoreći i pišući za naše ljude koje poznaju i s kojima rade, s kojima su „u istom čamcu“, pa bolje razumiju zajednički kontekst u kojemu svi skupa živimo i djelujemo. Osoba koja se odluči razgovarati s psihologom, vidjela je često nekog psihologa u medijima, pročitala neku njegovu knjigu. Čuti radio-emisiju pa doći kod te osobe i prepoznati joj glas – dobar je početak zajedničkog rada na razumijevanju, prilagođavanju i upuštanju. Pa krenuti, kako ja volim reći, u avanturu osobne promjene.
* Pratite li rad mladih kolega psihologa i edukatora koji kombiniraju medije i nastupe uživo? Kakvo je njihovo djelovanje na publiku? Unatoč multimediji, mnogi od njih objavljuju knjige. Kakva je važnost i snaga knjige u svijetu multimedije?
– Pratim kolege i podržavam ih. Što nas je više, to smo bolji i razumljiviji sve široj našoj publici. Znamo da se naše knjige traže u knjižnicama i kupuju u knjižarama. Preporuka je da smo autora vidjeli u medijima i da nas je zainteresirao. Nekad smo prvo pročitali knjigu pa pogledali tv ili radio-emisiju. A nekad nas je neka emisija ili crtica u novinama potaknula da tražimo dalje nešto od toga autora. Doći ljudima u dnevni boravak velika je prilika da se pokažemo, približimo i potaknemo za još pisanih informacija ili radio-emisija. Mnogi ljudi prate osobe naše struke, pa kad nas više puta sretnu u medijima ili pročitaju neku našu knjigu, doživljavaju nas kao poznate osobe. Knjige i mediji se nadopunjuju. Nikad dovoljno objašnjavanja i odgovaranja na stara pitanja koja su još uvijek živa, aktualna i traže stalno dopunjavanje naših odgovora. A životni događaji koji nas zasipaju u zadnjih nekoliko godina daju dodatne upitnike starim dilemama.
* Povećava li se razina psihološkog znanja u općoj populaciji? Mogu li s vremenom vježbe opuštanja ili pravila dvosmjerne komunikacije postati dio opće kulture i osnova psihološke pismenosti?
– Tek krajem 19. stoljeća psihologija se odvojila od filozofije i prošlo je malo više od 120 godina da postoji kao samostalna znanost. Mi smo se tek nedavno sjetili psihičkog dijela naše osobnosti i počeli ga odvojeno proučavati. Napisano je tisuće znanstvenih i stručnih knjiga, snimljeni su filmovi, serije, razgranala se psihologija na brojne svoje grane, razvojna organizacijska, vojna itd…Primijenjena psihologija popularizira stručna psihološka znanja. Nadam se da ćemo doći i do toga da će se predmet poučavati u više škola i da će psihološka znanost postati dio opće kulture, više nego što je to danas. Kad šire uđemo u popularne emisije, kad se psihološka pitanja i odgovori budu našli u kvizovima znanja, kad psihologija i psiholozi budu pratitelji populacije od svakog vrtića, škole, sportskog i radnog okruženja, bit će prilike da se psihološka znanja koriste kao dio pismenosti. Svi ćemo tada bolje razumjeti riječi koje često koristimo a nedovoljno poznajemo. O mnogim važnim stvarima, uz druge znanosti, nešto zna i psihologija: učenje, rad, kreativnost, znanstveni dokazi i proučavanje; stres, ali i opuštanje, motivacija nasuprot bezvoljnosti i mnoge druge važne, pa i najvažnije stvari; ljubav, prijateljstvo, pravda, empatija, sloboda, psihičko zdravlje…
* Kako nam čitanje može pomoći bolje razumjeti sebe? Kako nam pisanje može omogućiti kreiranje vlastitog ponašanja i odnosa prema drugima? Koje su još neiskorištene mogućnosti biblioterapije?
Gdje god sam dublje pokušala bolje razumjeti neki psihološki fenomen, uvijek mi je pomogao neki književni lik. U našim životima na vlastitoj koži prikupljamo znanje i iskustvo promatrajući svoje ponašanje i ponašanje drugih ljudi oko nas. Bilo bi to skromno iskustvo da ne posegnemo za knjigom u kojoj je opisano toliko toga što su drugi ljudi doživjeli. Malo bi nam bilo za snalaženje u „svijetu čuda“ u kojemu živimo poznavati samo svoje suvremenike u osobnim kontaktima. Prava čuda doznajemo kad proširimo vidike i upoznamo se, na primjer, sa Ciranom i sa Kristijanom i shvatimo da je najvažnija osoba u toj drami pisac Rostand, koji nam je omogućio da razumijemo ta dva čudesna lika. Čitati znači učiti, a dok učimo – rastemo. Kad prestanemo rasti, počinjemo starjeti.
Posebno sam zahvalna našim članovima, ima ih 15 zasad, koji su povjerovali u ljekovitost čitanja i krenuli i sami u avanturu promjene pišući haiku pjesme, pjesme slobodnog stiha, pripovijesti, dnevnike, bajke… Svi su se oni naočigled mijenjali pod utjecajem blagotvorne pročitane ili napisane riječi. „Nepromišljeni život nije vrijedan življenja!“- rekao je veliki Yalom, a ja bih skromno dodala: „Život bez čitanja je štur, život bez pisanja je pretežak! Opisati svoju muku je ljekovito!“
“Ljudi s kojima razgovaram u svojem radu, dragi prijatelji iz Udruge Petkom u pet, pomogli su mi da shvatim koliko je dragocjeno posegnuti za knjigom i tako bolje razumjeti sebe i druge” – kaže uvijek optimistična Ljubica Uvodić-Vranić
Mislim da je gotovo nemoguće pisati ako ne čitate, zato vas podsjećam na našega pisca koji kaže kratko, točno i nadahnuto:”Ljudi, pamtite! Pamtite sve što vam se zbiva. Pišite, ljudi, pišite dnevnike, bilješke, pišite svoje misli, svoje strahove, u kraticama, u inicijalima, bez obzira na gramatike i pravopise, pišite da ne zaboravite sami sebe. Konzervirajte svoje pamćenje, ne dopustite mu da se od pune linije pretvori u puki niz točaka razdvojenih sve većim prazninama. Govorite u diktafone, snimajte se videokamerama, fotografirajte se. Nitko ne može u potpunosti zagospodariti nad onima koji su uspjeli sačuvati svoje sjećanje.” (Renato Baretić: “Kadrovi kadra”, bold – Lj.U.V.)
*Koje su zamke, a koje prednosti multimedije? Može li edukacija zamijeniti emociju?
-Tvoje riječi su mi rekle jedan dio, a tvoja neverbalna komunikacija mi je rekla sve ostalo – tako je to davno rečeno. A sada kad pišemo brojne sms poruke, ni stotine emoticona ne mogu prenijeti ono što smo zbilja htjeli reći. Može biti dobar tekst, vrlodobar i odličan, ali živa riječ ostavlja puno upečatljiviji dojam jer oboji riječi bojama emocija. Svi koji su slušali dobre govornike znaju da živi govor u realnom vremenu daje posebnu upečatljivost. Da. Sugovornicima. U živom kontaktu slušatelji i gledatelji postaju sugovornici sudionici i dožive onoliko koliko govornik ima za dati, a oni imaju za primiti od smisla koji je i u racionalnom i emocionalnom aspektu poruke. I da se parafraziram, emocionalnim investiranjem, poklanjajući svoje znanje i ljubav, brinemo o suvremenicima i o sljedećoj generaciji, o onima na kojima „svit ostaje“. Time ujedno brinemo i o sebi.
Pisci ljubića, krimića, priručnika i spekulativne fikcije okupit će se na Festivalu žanrova Dvotočka, koji će se održati 28. svibnja u dvorani zavičajnih društava, Ilica 43. Dođite!
Festival hrvatskih pisaca žanrova – Dvotočka – organizira nakladnička kuća Beletra, u suradnji s malim nakladnicima Fragment, Innamorata i Naklada Cranium, uz podršku Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu. Na Festivalu će se okupiti pisci iz Zagreba, Splita, Rijeke i Virovitice, a ciljevi Festivala su razmjena iskustava, promocija hrvatskih pisaca žanrova i njihova vidljivost u medijima. Na Festivalu će se okupiti pisci različitih generacija i žanrova, a očekuje se i dolazak gostiju iznenađenja.
Festivalsko događanje počinje u 12 sati predstavljanjem ljubića i autorica Lee Brezar,Inne Moore, Nataše Turkalj i Petra Pismestrovića te novih projekata Marilene Dužman i Kate Mitchell. U razgovoru će sudjelovati i pisac najromantičnijeg hrvatskog romana – Stjepo Martinović, a voditeljica je Sanja Tatalović.
U 13 sati predstavljanje je autorica spekulativne fikcije Jelene Hrvoj i Marine Mađarević, uz razgovor s iskusnim Markom Fančovićem i članovima Sfere.
Nakon pauze za okrepljenje, razgledavanje i kupovinu knjiga, u 14 sati je predstavljanje je krimića na koje dolaze Jan Bolić iz Rijeke, Miro Morović iz Splita i Anđelka Kliment iz Zagreba. Krimiće i spekulativnu fikciju predstavlja Olga Vujović.
Na Festivalu će motivacijski govoriti i mladi Beletrin autor Jan Bolić
U 15 je predstavljanje priručnika na kojem se u raspravu uključuju Jan Bolić i Lea Brezar te Vedran Sorić i Sandro Kraljević, a očekuju se i gosti iznenađenja. Predstavljanje priručnika vodi Sandra Pocrnić Mlakar, urednica i direktorica nakladničke kuće Beletra.
Festival završava zajedničkim panelom svih sudionika o žanrovima u medijima, na kojem gostuje Kristian Novak, sveučilišni profesor i književnik, predstavnik kanonske književnosti, koji u javnim nastupima ističe važnost žanrovske literarne scene.
Festival žanrova posvećen je mladim piscima i uspomeni na teoretičarku žanrova, spisateljicu i prevoditeljicu Milenu Benini, koja je planirala festival i dala mu naziv Dvotočka.
Priređivač natječaja pod nazivom Valentinovo u stihovima su web magazin www.svijet.com.hr i kozmetika CATRICE.
Članak 2.
Trajanje i svrha natječaja
Natječaj se priređuje u cilju promidžbe poezije i poticanja čitanja, a traje u razdoblju od 10.02.2022. do 14.02.2022. u ponoć. Bit će istaknut na www.svijet.com.hr i na Facebooku, a od osoba koje žele sudjelovati traži se da za vrijeme trajanja natječaja pošalju kratku pjesmu ili haiku na temu Valentinova, odnosno na temu ljubavi, na e-mail: svijet.marketing1@gmail.com ili da objave svoje stihove u komentarima ispod objave na Facebooku, a na navedeni e-mail pošalju svoje podatke (ime, prezime, točnu adresu i broj telefona).
Pjesme mogu biti na standardnom jeziku ili na dijalektu.
Žiri će po isteku natječaja odabrati pet najboljih pjesama i nagraditi ih crvenim poklon paketom kozmetike CATRICE.
Članak 3.
Pravo sudjelovanja
Pravo sudjelovanja u nagradnom natječaju imaju sve fizičke osobe iz Hrvatske i okruženja koje do 14. 02. u ponoć pošalju svoje stihove. Osoba koja se prijavljuje na natječaj mora imati autorska prava na prijavljeni sadržaj.
Sudionici nagradnog natječaja, prihvaćanjem Pravila sudjelovanja odriču se bilo kakvih potraživanja od Organizatora na osnovi naknade bilo kakvog oblika troška ili štete koja bi mogla nastati prilikom ispunjenja zadatka koji je propisan ovim Pravilima.
Članak 4.
Proglašenje pobjednika nagradnog natječaja
Prijave se primaju od 10.02.2022. do 14.02.2022. u ponoć, a dobitnike ili dobitnice s najboljim stihovima bira žiri sastavljen od novinara i suradnika Organizatora.
Imena dobitnika bit će objavljena 15. 02. 2022. na portalu svijet.com.hr i na Facebooku do 15 sati.
Dakle, pet dobitnika/ca osvaja nagradu iz članka 2 ovih Pravila. Dostavljanjem podataka sudionici i dobitnici pristaju da podaci budu javno objavljeni.
Članak 5.
Preuzimanje nagrade
Dobitnici/ce će biti obaviješteni preko web magazina svijet.com.hr i preko facebooka o ishodu natječaja.
Ako dobitnik u roku od 10 dana ne odgovori na dopis, e-mail ili telefonski poziv, nagradu neće moći realizirati. Nagrada nije prenosiva na treću osobu.
Članak 6.
Sudionici u nagradnom natječaju
Prijavom sudjelovanja u ovom nagradnom natječaju, sudionici prihvaćaju Pravila ovog natječaja i ne mogu zahtijevati nagrade u većim količinama ili drugačije nagrade od onih koje su navedene.
Članak 7.
Porezi
Pobjednici natječaja ne snose nikakve poreze, obveze niti naknade direktno povezane s nagradama.
U slučaju spora između sudionika nagradnog natječaja te Organizatora, nadležan je sud u Zagrebu.
Članak 8.
Sponzorstvo
Ovaj natječaj za cilj ima promociju poezije te čitanja, a pomaže ga CATRICE.
Ovih blagdana, L’OCCITANE želi slaviti prirodu i iskazati posebno poštovanje svakom od svojih predanih i strastvenih partnera, uzgajivača i stručnjaka koji iz dana u dan udružuju snage, stvaraju veličanstvene i učinkovite proizvode, otkrivaju tajne prirode, baš kao u čarobnoj tvornici darova iz vaših snova!
Eau de toilette Rose Jasmin
Provansalska filozofija, umijeće življenja čovjeka u harmoniji s prirodom, od samoga je početka u srcu L’Occitane brenda. L’Occitane se zato obvezao na odgovorna i čvrsta načela kojima štiti planet i poštuje ljude. Od svojih početaka do 2021. godine zaštitili su više od 1000 vrsta i sorti biljaka, a s ponosom ističu kako i tijekom blagdana smanjuju štetni utjecaj na okoliš.
Adventski kalendari za ljubitelje prirode
Klasični adventski kalendar, iz L’Occitaneove čarobne tvornice darova, prepun je obožavanih omiljenih proizvoda, formuliranih s dragocjenim sastojcima. Dan za danom, razveselit će vas različiti ikonični proizvodi iz kolekcija Citronovac ili Badem, proizvodi za pomlađivanje kože iz kolekcije Immortelle i pregršt L’Occitaneovih krema za ruke!
Klasični adventski kalendar u potpunosti je napravljen od kartona dobivenog iz održivog šumarstva.
Forever adventski kalendar izrađen je od recikliranog pamuka koji može trajati vječno.
Uživat ćete koristeći ga! Dizajniran je u suradnji s britanskom ilustratoricom Islom Simpson, koja je inspiraciju pronašla u prirodi i čaroliji Provanse. Forever kalendar dostupan je ekskluzivno u web trgovini, napunjen s 24 pažljivo odabrana L’Occitane proizvoda. Kada blagdansko veselje završi, adventski kalendar možete koristiti i za pohranu malih predmeta.
Neodoljive blagdanske mirisne kolekcije
Néroli & Orchidée – Eau Intense. Otkrijte spoj svježine, mekoće i misterije… Dopustite da vas senzualni ples nježnih cvjetnih nota ugrije u zagrljaju tople aromatične vanilije. Očaravajući miris nove limitirane blagdanske kolekcije Néroli & Orchidée – Eau Intense, u glavnoj ulozi ističe vaniliju iz odgovornog i održivog uzgoja, koja će oduševiti one u potrazi za toplim mirisom koji grije poput kašmira u hladnim zimskim danima.
Rose Jasmin kolekcija
Rose Jasmin. Bezvremenska mirisna ljepotica – ruža – ove godine je otkrila svoju novu ljubav… a to je jasmin. L’Occitane latice ruže pažljivo ručno bere u ranim jutarnjim satima, upravo dok se cvjetovi jasmina otvaraju i šire svoj dragocjen miris obogaćujući trenutke buđenja novog dana… Ova mirisna kolekcija donosi priču o ljubavi koja sjaji poput blistave jutarnje zore.
Gel za tuširanje
Parfemski gel
Eau de toilette
Kupce će u L’Occitane trgovinama početkom studenog razveseliti i brojne druge blagdanske kolekcije, a uskoro i privlačni poklon setovi. Više informacija pronađite na www.loccitane.hr i službenim L’Occitane društvenim profilima na Facebooku i Instagramu.
Što trebate znati o L’Occitane proizvodima:
L’Occitane blagdanske poklon-kutije i poklon-vrećice načinjene su od papira i kartona koji potječu iz održivog šumarstva.
Blagdanske kartonske dekoracije unutar L’Occitane trgovina napravljene su od materijala dobivenog iz održivog šumarstva te ih moguće reciklirati.
Ovih blagdana, L’Occitane je smanjio uporabu plastike za čak 82 % u usporedbi s prošlogodišnjim blagdanskim proizvodima!
Luksuzni brend francuske kozmetike – L’Occitane – čija ljubav prema prirodi, kao i prirodnim sastojcima, formulama i mirisima, traje već više od 40 godina, danas je prepoznatljiva žuta oaza neodoljivih mirisa i raskošnih tekstura te proizvoda koji uvijek predstavljaju idealan poklon s kojim ne možete pogriješiti…
L’Occitane je 2021. godinu odlučio provesti slavljenički: ove godine, ta slavna francuska kozmetička kuća slavi 15 godina svoje prisutnosti u Hrvatskoj, kojim povodom svojim vjernim kupcima omogućava pogodnosti koje se ne propuštaju. Kako bi svojom toplom, provansalskom žutom bojom obasjao tmurne jesenske i kišne dane, L’Occitane daruje 15 % popusta na odabrane prodajne hitove u svojim trgovinama i web trgovini. Promotivna ponuda traje do 19. listopada, pa požurite po svoje omiljene njegujuće proizvode!
No, L’Occitane brend je poznat i po društvenoj odgovornosti te vrijednostima koje zagovara od samih početaka, a od kojih je u najvećem fokusu načelo biološke raznolikosti. Baš zato je L’Occitane i ove godine partner i sponzor projekta Boranka, zahvaljujući čemu je zasađeno još 1.000 stabala na opožarenim područjima Dalmacije. Uz podršku L’Occitane Zaklade, u protekle tri godine sponzorirana je sadnju čak 4.000 stabala, čineći hrvatsku obalu zelenijom.
L’Occitane proizvodi, ukratko, donose prirodnu svježinu Provanse i omogućavaju očuvanje prirode. Više informacija o posebnim promotivnim pogodnostima, kao i o blagdanskim novitetima koji će uskoro biti dostupni u L’Occitane trgovinama, pronađite na www.loccitane.hr i na službenim L’Occitane društvenim profilima na Facebooku i Instagramu.
Nakon dugih mjeseci zatvaranja, središnji dio otoka Hvara, Jelsa i okolna mjesta poput Vrbanja, živnula su s novom ponudom iz žmula i pijata, obogaćenoj prelijepim stihovima na izvornom dijalektu što su ih ponudile u svojim knjigama dvije iskusne pjesnikinje, Marica Buratović i Nela Vrkljan…
Wine, olive&heretige festival u Jelsi na Hvaru ponudio je posjetiteljima brojne novitete s otočne gastro i eno scene. Foto: Julio Frangen
Mediteran u čaši, tanjuru i u povijesnom nasljeđu jest pravi način promocije sveganajbojeg od Hvara – moto je iz Turističke zajednice općine Jelsa, koja je manifestacijom „Wine, olive & heritage festival“ pokazala, ove godine drugi put, važnost otkrivanja i promocije hvarskih vina, maslinovih ulja i drugih izvornih otočnih proizvoda te promoviranje poetske kulture na hvarskom idiomu. Premda je Festival namijenjen turistima, najbolje od Hvara domaćini su osmislili kako bi potaknuli i lokalno stanovništvo da podupre ideju o načinu života s otočkom potkom u mediteranskom krajoliku. Prema ideji direktorice TZ Općine Jelsa, Marije Marjan, u prvi plan su istaknuti otočni proizvodi kako bi se istakla važnost otoka i malih gradića poput Jelse u velikoj obitelji Mediterana, kojem – prema UNESCO popisu nematerijalne baštine, otoci Brač iHvar pripadaju od 2013. i dijele zajedničke protokole o mediteranskoj prehrani i načinu života s ostalim odabranim članicama.
Novost ove manifestacije jest online spajanje s međunarodnim mediteranskim Festivalom mladih građanki i građana Mediterana – AJCM (Atelier des Jeunes Citoyens et Citoyennes de la Méditerranée) na kojem je Jelsu kao članicu hrvatskoga kruga FACM (Fondacije građana i građanki Mediterana) predstavila Andrea Bojanić. Na Festivalu su sudjelovali mladi iz 14 zemalja, iz svih dijelova Mediterana, koji su Jelsu upoznavali preko online radionice„Mediteranski storytelling“ .
Gastro ponuda na Festivalu oslanjala se na tradicijska jela i vina domaćih vinara okupljenih u Udruzi vinara, koja promovira Hvar kao otok vina. Fotografije: Julio Frangen
W,O&H festival ove je godine u Jelsi održan od 24. do 27. lipnja i svratio je pozornost na onaj dio otoka koji turisti ne vide na prvi pogled, ali se sve vrijeme svoga boravka na otoku s njim susreću: vinari, uljari, opegeovi koji proizvode izvorne kozmetičke i druge pripravke, lokalni umjetnici te u općoj kulturi vrlo popularni pjesnici koji pišu na hvarskom idiomu – svi oni, mogli smo to vidjeti tijekom četiri vruća ali vrlo ugodna i osmišljena dana Festivala, čine ono nešto najbolje od Hvara.
U ugodnoj atmosferi Doma Matija Ivanića u Vrbanju proslavljen je Dan Matija Ivanića uz hvarski pijat i žmul, koji su osigurali sponzori. Posjetitelji su degustirali vina Pavičić i Pavino vina, a prisutne je uveseljavao glazbeni duo Artemija i mještovita grupa Sveti Duh
No, lipanj na Hvaru počeo je zapravo samozatajnim otvaranjem Dana MatijaIvanića, 12. 06., u lijepo uređenom Domu Matije Ivanića u Vrbanju. Članovi Udruge Merokul i ekonomistica Ana Čubre organizirali su izložbu dječjih radova i niz predavanja s eminentnim stručnjacima o Matiju Ivaniću. Prof. dr. sc. Josip Vrandečić govorio je tako o Dalmaciji u doba Matija Ivanića, izv. prof. dr. sc. Mateo Bratanić o Sjećanjima na Matija Ivanića, a doc. dr. sc. Marko Rimac o Matiju Ivaniću u odnosu na stare i nove historiografske izvore. No, zašto je Matij Ivanić toliko bitan za „varbonjsku“ i hvarsku kulturu? Od 1510. do 1514. grad Hvar i cijeli otok bili su prizorištem žestoke pučke pobune i krvave plemićke odmazde. Ti događaji, u kojima su eksplodirale brojne društvene i ekonomske proturječnosti, nisu ostali bez odjeka. Venecija je hvarske događaje pratila s osobitom pozornošću, a njihov ljetopisac Marino Sanudo, osupnut vijestima s Hvara, napisao je knjigu o pobunjenom hvarskom kondotijeru Matiju Ivaniću i o njegovim suborcima. Pobuna hvarskih pučana, premda potaknuta bahatim i oholim ponašanjem dijela hvarskih plemića, bila je prije svega krvava opomena Mlečanima da promijene ponašanje u dalmatinskim kolonijama, a bila je to i tipična renesansna obrana dostojanstva osobe u mediteranskom okruženju. Dio uzroka krvavih hvarskih događaja ne treba stoga tražiti preveć duboko jer su se oni začeli u temperamentu lokalnoga stanovništva, što je uočio i providur Sebastian Giustiniani, koji je podrugljivo, ali i točno, rekao da “u čitavoj Dalmaciji cvate jaka oholost i napuhanost plemića, smještena sred neznanja i siromaštva.” No, hvarski su događaji ukazali da je otok Hvar vrlo eksponirani dio Mediterana na kojem su početkom 16. stoljeća buktali radikalni pokreti.
Artichoke restoran je pripremio za Dan Matija Ivanića rižoto od dimljenih plodova mora i karameliziranim sladoledom od sira. Drugo jelo je sipa s bobom i bižom te domaćim makarunima
Grad Stari Grad, naslonjen na svoju inspirativnu povijest, kao pokrovitelj, zajedno s Pavino vinima i sponzorima pokazali su visoki senzibilet za svoju sredinu i okruženje te poduprli ovo istaknuto događanje.
Knjigu čakavske poezije Marice Buratović, Mãslini jazȉkon mãtere, predstavio je don Stanko Jerčić i autorica sama. Stihove su čitali (na slici lijevo) Dragana Lazaneo, Ivana Mateljan i Katarina Makjanić. Operni pjevač Dario Belić obojio je večer svojim nastupom…
Kraj lipnja nije, međutim, donio samo početak berbe levande i vruće noći na otoku već i mnogo lijepih stihova o kralju svih otoka – Hvaru. Ali i o drugim mediteranskim, odnosno otočnim simbolima zbog kojih svi otočani boluju od – nostalgije. Naime, tijekom Festivala u Jelsi, u kulturnom dijelu programa, 26. lipnja predstavljena je knjiga Marice Buratović – Mãslini jazȉkon mãtere. Nova je to knjiga autorice koja je otočkoj kulturi donijela već nekoliko vrijednih djela temeljenih na baštini i očuvanju baštine.
Marica Buratović potpisuje knjigu
U osnovi kroničarka hvarskoga podneblja, Marica se Buratović ovaj put osmjelila opjevati Maslinu – jedan od temeljnih simbola Mediterana. A kako je to učinila, kazivao je najbolje Miroslav Mićanović u recenziji na knjigu: „Maslina iz riječi u riječ, iz pjesme u pjesmu, izrasta u ono što oblikuje život, jer upravo je ona (maslina) istodobnost koja omogućava opstanak, trajnost, prisutnost“… Ili – „Pučko-molitveni karakter pjesama upućuje na potpunu predanost tradiciji kao neiscrpnom vrelu pjevanja i pisanja, na odanost mediteranskom prostoru…“
Svoju knjigu Ča mõre mőre Nela Vrkljan je predstavila također ispred Crkvice sv. Ivana. U programu su sudjelovali (slijeva na desno) Terezija Babić, Ana Matijašević, autorica i Tončika Božiković. Za glazbeni dio se pobrinuo Jakša Vranjican
Ništa manje Mediterana i otoka nije pak na svoju književnu večer donijela Nela Vrkljan, koja je svoju zbirku pjesama na čakavskom idiomu Ča mõre mőre predstavila 27. lipnja. Ova pjesnikinja otok Hvar i život na otoku razmatra kao živi entitet. „Bez suvišnih detalja, nepotrebnih efekata, karikiranja, pjesnikinja je, načinom svojstvenim zrelim autorima, obradila anatomiju otoka Hvara – premda to za puni doživljaj njezine poezije može biti bilo koji otok… – stoji u pogovoru knjige.
Nela Vrkljan
Dočim, književnik Nikola Kuzmičić kaže: „Nela Vrkljan iskustvu života na otoku pristupa kao učiteljici koja daje korisne savjete, a ona ih vrijedno zapisuje. „ Činjenica je da njeni stihovi posjeduju začudnu slikovnost, pa joj pjesme pokazuju ljepotu otoka i/ili emocije vezane uz otok i život na otoku gotovo opipljivima, a stilske se figure duboko urezuju u pamćenje.“
Ljeto je, eto, na središnjem Hvaru započelo najboljim od najboljeg: stotinu i deset godina organiziranog turizma u Jelsi, mistu nasrid Hvara, jamstvo je da su izvornost, održivost i poštovanje prema krajoliku destinacije utkani u cjelokupnu ponudu.
Ipak je to Mediteran!
Tekst: N.K. Barbarić, Fotografije: Arhiv magazina Svijet i portala svijet.com.hr, Julio Frangen
Ovih dana prolazimo velike vrućine, pa izlaganje sunčevoj svjetlosti bez odgovarajuće zaštite uzrokuje iritaciju mozga djelovanjem ultraljubičastog zračenja. Često podcijenjena, sunčanica ili toplotni udar mogu izazvati ozbiljne komplikacije. Što svakako trebate znati o zaštiti od toplinskoga udara i kako drugima pružiti pomoć, posebice djeci?
Ljeti rijetko i nehajno zaštićujemo glavu od štetnih utjecaja sunca. Stoga je najčešći uzrok zdravstvenih problema – sunčanica ili toplotni udar, kada pregrijano tijelo nije u stanju ispuštati toplinu prema van. Javlja se kada su glava i vrat dugotrajno izloženi sunčevoj svjetlosti. Pregrijavanje se može dogoditi i zbog boravka u zagušljivim prostorijama, pretjeranog fizičkog napora ili sparne atmosfere.
Koji su simptomi sunčanice?
Simptomi sunčanice vrlo su slični simptomima toplotnoga udara, a prepoznaju se kao: slabost tijela; intenzivno crvenilo kože, opekline kože; vruća glava, dok je ostatak tijela blijed i hladan; obilno znojenje i zimica; mučnina i povraćanje; ukočeni vrat; klimav hod; tjeskoba i zbunjenost; govorni problemi; oslabljena svijest, nesvjestica; zujanje u glavi i glavobolja; povećana tjelesna temperatura.
Djeca i starije osobe izloženi su najvećem riziku od moždanog udara. Djelovanje sunca pojačano je i primjenom diuretika i/ili antidepresiva. Osobe s dijabetesom, pretilošću, srčanim problemima i pod utjecajem alkohola također su izložene riziku od razvoja moždanog udara. Toplina i sunčanica zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć. Najveća opasnost je gubitak svijesti i posljedice koje nakon toga nastaju. U slučaju uočavanja opasnih simptoma sunčanice, ozlijeđene treba uputiti liječniku ili pozvati hitnu pomoć.
Na suncu, bilo da su na plaži ili negdje na otvorenom, djecu treba zaštititi obveznim pokrivanjem glave i laganim prozračnom odjećom
Sunčanica kod djece
Djeca, posebno ona manja, vjerojatnije će patiti od toplotnog udara, jer imaju finu kosu i tanki pokrivač lubanje koji nije u potpunosti stopljen na svim mjestima. Sunčanicu uzrokuje velika, izravna sunčeva svjetlost na nezaštićenoj glavi i vratu. To pak dovodi do hiperemije (lokalna prepunjenost krvnih žila nekog organa ili dijela tijela krvlju, op.a. ) u moždanim ovojnicama. Mozak male djece slabo je zaštićen od sunčevog zračenja, pa je svako pokrivalo za glavu (kapa, šal, šeširić) velika zaštita od utjecaja sunca. Uz to, djeca se puno brže pregrijavaju, jer njihovi mehanizmi termoregulacije još nisu u potpunosti funkcionalni. Dječje se tijelo ne znoji i ne odvodi toplinu poput razvijenog sustava odrasle osobe. Zbog toga dijete nije u stanju učinkovito hladiti pregrijano tijelo, zbog čega se djetetovo tijelo brže i intenzivnije zagrijava, dosežući temperaturu čak i iznad 40 Celzijevih stupnjeva. A upravo je visoka temperatura jedan od glavnih simptoma sunčanice kod djece.
Pojava vrućice u male djece (čak i kasnije od izlaganja suncu) može sugerirati sunčanicu. Sunčanica u djeteta opasna je po život. Stoga, nakon što primijetite simptome, odmah trebate nazvati hitnu pomoć. Do dolaska bolničara:
dijete mora biti zaštićeno od sunca, smješteno u hlad u siguran položaj;
otkopčati mu ili skinuti toplu odjeću;
postupno hladiti tijelo hladnim vlažnim ručnicima; djetetu se ne smije naglo mijenjati tjelesnu temperaturu, jer to može prouzročiti toplinski šok;
ako je moguće, djetetu dajte piti dosta vode;
masirajte djetetove ruke i noge kako biste poboljšali cirkulaciju krvi.
Simptomi sunčanice kod djece
Jedan od glavnih simptoma ove bolesti kod djece je vrlo visoka tjelesna temperatura koja u nekim slučajevima doseže i 42 Celzijeva stupnja. Uz vrućicu, djeca mogu razviti:
glavobolju i vrtoglavicu;
mučnina i povračanje;
zimicu;
nema znojenja;
ubrzano disanje, otežano disanje;
crvenilo i suhoću kože;
opekline kože;
opću slabost i iscrpljenost tijela;
opuštanje mišića;
anksioznost;
plač;
proljev;
gubitak svijesti;
probleme s mokrenjem.
Kako liječiti sunčanicu
Liječenje sunčanice prvenstveno se temelji na hlađenju tijela, primjeni hladnih i vlažnih obloga (ne previše hladnih, kako ne bi došlo do termičkog šoka). Ako je potrebno, možete koristiti gelove i rashladne masti. Hlađenje tijela smanjuje toplinu, što je jedan od simptoma sunčanice. Liječenje također zahtijeva hidriranje bolesne osobe, po mogućnosti vodom.Ako koža izgori od sunčevog zračenja, treba upotrijebiti odgovarajuće pripravke za ublažavanje učinaka opeklina i regeneraciju tkiva. U ovom slučaju bilo bi dobro otići liječniku.Sunčanica može biti opasna po život, pa se kod prvih simptoma vrijedi posavjetovati s liječnikom. Ili, ako situacija to zahtijeva, nazvati hitnu pomoć.
Trajanje sunčanice ovisi o stupnju pregrijavanja tijela i pojavi bilo kakvih simptoma povezanih s pretjeranim izlaganjem suncu. Sunčanica može proći nježnije i njezini se učinci osjećaju jednu večer, a može dovesti i do ozbiljnih posljedica, pojave vrlo visoke temperature, grčeva, povraćanja, opeklina ili nesvjestice. Toplinski udar stoga može zahtijevati hitnu specijalističku njegu i čak boravak u bolnici. Čak i nakon smirivanja simptoma, kasnije mogu nastati komplikacije. U ekstremnim slučajevima sunčanica može biti kobna. Stoga je teško kvantificirati trajanje moždanog udara i svaki se slučaj može razmatrati na pojedinačnoj osnovi. Jedno je sigurno, treba učiniti sve da se tijelo zaštiti od moždanog udara zbog vrućine.
Prva pomoć za sunčanicu
Što učiniti kad znamo da je riječ o sunčanici? Prije svega, trebate zaštititi ozlijeđenu osobu od daljnjeg sunčevog svjetla, premjestiti je na hladno i zasjenjeno mjesto. Treba otkopčati ili skinuti odjeću, poprskati je vodom ili joj prekriti glavu hladnim i vlažnim oblozima. Preporučljivo je uzrokovati kretanje zraka oko ozlijeđene osobe, npr. ventiliranjem. Važna je hidratacija – pacijentu treba davati tekućinu, po mogućnosti vodu.
Temperatura se ne smije naglo mijenjati, kako ne bi došlo do toplinskog šoka – stoga se preporučuje pacijenta ne stavljati u vrlo hladnu vodu ili ga hladiti kockicama leda. Stavite unesrećenog s uzdignutom glavom i gornjim dijelom trupa (dok je osoba pri svijesti) i cijelo vrijeme pratite njegovo stanje. Ako je osoba bez svijesti, ali diše i ima opipljiv puls, stavite je u siguran bočni položaj, nazovite hitnu pomoć i započnite pružanje prve pomoći. Međutim, u slučaju gubitka daha, bez opipljivog pulsa, odmah prijeđite na oživljavanje.
Ako je stanje ozlijeđene osobe stabilno i bilo je moguće smanjiti joj tjelesnu temperaturu, ostavite je da leži i pričekajte dolazak hitnog tima. Da biste smanjili neugodne učinke sunčanice, sljedećih nekoliko dana morate koristiti hladne obloge i izbjegavati sunce. Trebali biste posjetiti liječnika kad simptomi potraju ili kada se na koži pojave gnojni mjehurići.
Učinci i komplikacije toplinskog udara
Na toplotni udar osjetljivi su posebice ljudi u starijoj životnoj dobi i djeca
Toplinski udar može dovesti do mnogih ozbiljnih komplikacija ili nuspojava. Pregrijavanje tijela može dovesti do:
zatajenja bubrega;
zatajenja pluća;
ishemija i aritmije;
opekline kože 1. i 2. stupnja;
kome.
Imajte na umu da je toplotni udar opasan po život i može završiti smrću ako žrtva ne dobije pravodobno liječenje.
Prevencija
Boravite na zasjenjenim mjestima tijekom najsvjetlijih sati (između 11.00 i 15.00),
Pijte puno vode kako biste nadoknadili nedostatak elektrolita,
Zaštitite glavu kapom svijetle boje,
Odjenite se prozračno, u svijetle, reflektirajuće materijale,
Na suncu boravite najviše 15-20 minuta,
Nosite sunčane naočale,
Ohladite tijelo prskajući ga vodom,
Izbjegavajte gazirana i energetska pića, kavu i alkohol.
Starije osobe posebno su izložene riziku od toplotnog udara, stoga bi po vrućem vremenu i u sparnim danima trebale izbjegavati zatvorene prostorije, ne ostajati dugo na suncu (jer to može predstavljati rizik od sunčanice) i održavati tijelo hladnim.
Simptomi toplotnog udara uključuju:
brzi porast tjelesne temperature (može se popeti i do 43-44 ° C; na 42 ° C žrtva gubi svijest),
zagušenja kože (za povećanje prijenosa topline),
koža je suha, crvena i vruća (vlasište je posebno intenzivno crveno),
pojavljuju se dezorijentacija i problemi s hodanjem,
napadaji se mogu pojaviti zbog oticanja mozga,
u ekstremnim slučajevima mogu se javiti poremećaji rada srca. Dno obrasca
Što prvo učiniti?
Prije svega, potrebno je zaštititi ozlijeđenu osobu od daljnjih učinaka visoke temperature, tj. premjestiti je na hladno, zasjenjeno mjesto. Također joj možete otkopčati ili skinuti odjeću, poprskati je vodom ili prekriti tijelo mokrim hladnim oblozima. Preporučljivo je pokretati zrak oko ozlijeđene osobe, ventiliranjem, primjerice.
Držati glavu uzdignutim i gornji dio trupa (dok je u svijesti). Stalno pratiti stanje žrtve!
Kad je žrtva bez svijesti, ali diše i ima opipljiv puls, stavite je u siguran bočni položaj.
Ako je žrtva bez svijesti, ne diše i nema opipljivog pulsa, započnite akciju reanimacije!
Kada je stanje ozlijeđene osobe stabilno, a temperatura tijela spuštena, ostavite je da leži i pričekajte dolazak hitne pomoći (koju ste, naravno, nazvali!)
U Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, jučer je održana proslava dodjele nagrada Kristalni svijet za najbolje fotografije na temu Priroda u doba corone i promovirana knjiga čakavske poezije Ča mõre mőre, autorice Nele Vrkljan…
Sa svečanosti dodjele Kristalnoga svijeta i promociji knjige čakavske poezije Nele Vrkljan
Nakon dugih mjeseci zatvaranja i nedogađanja u kulturi šutjele su i muze. No, u ugodnoj atmosferi popularne zagrebačke Knjižnice Bogdana Ogrizovića sinoć su se ponovno oglasile kroz poeziju, fotografiju posvećenu prirodi i glazbu. Ondje je, naime, promovirana knjiga čakavske poezije intrigantnoga naslova Ča mõre mőre, zagrebačke pjesnikinje hvarskoga porijekla, Nele Vrkljan. Najboljim fotografijama s natječaja magazina DOM&VRT i portala lijepimojdom.com, koji je upriličen na temu Priroda u doba corone, dodijeljene su nagrade i uručune zahvale za promicanje baštine, očuvanje jezika i prirode.
Magazin za dizajn i kulturu stanovanja DOM&VRT, i portal lijepimojdom.com, početkom godine raspisali su natječaj za najbolju fotografiju na temu Priroda u doba corone, na koji se javilo više od trideset autora s ukupno oko 150 iznimnih fotografija. Žiri, u sastavu – Boris Šimundić, novinar i politolog, Sonja Braut, novinarka, Ferdo Soprano, kustos i novinar, Marijan Grakalić, književnik, i Nera Karolina Barbarić, urednica magazina i portala, kao najbolje odabrali su sljedeće fotografije:
– u kategoriji profesionalne fotografije Kristalni svijet dobila je fotografija Savica, autora Ognjena Karabegovića;
– u kategoriji dokumentarne fotografije Kristalni svijet je dobila fotografija Ljetna nostalgija, autorice Zrinke Zagorec;
– u kategoriji amaterske fotografije Kristalni svijet odlazi na Hvar za fotografiju Bez naziva, autorice Jasenke Bosnić.
Kristalni svijet za najbolju amatersku fotografiju (desno) uručit ćemo Jasenki Bosnić u kolovozu na RudinArtu
Ognjen Karabegović, dobitnik Kristalnoga svijeta za najbolju profesionalnu fotografiju, rođen je u Banja Luci, gdje se i školovao. Fotografijom se bavi od gimnazijskih dana, dok njegovo ozbiljnije bavljenje s profesionalnom, odnosno umjetničkom fotografijom počinje dolaskom u Fotoklub Zagreb, 2006. godine.
Ognjen Karabegović, fotograf kroničar grada Zagreba i zbivanja u gradu, ovaj put je kući odnio Kristalni svijet za ekološku temu…
To je zapravo i početak njegova sudjelovanja na mnogim natječajima i izložbama, te na međunarodnim susretima, od kojih izdvajamo – Međunarodni ”Photofestival” u New Yorku, Međunarodnu izložbu ulične fotografije u Skopju, izložbu u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu itd. Radove objavljuje u raznim stručnim i specijaliziranim časopisima i revijama, poput – Digitalfoto (Hrvatska), Reuters, Photo (Francuska), Travel magazin (Hrvatska), Riders Digest (Hrvatska). Ognjen Karabegović prisutan je na većem broju domaćih i inozemnih web portala za fotografiju, a radi kao stalni suradnik, fotoreporter, zagrebačke novinske fotoagencije HALOPIX, od 2011. Do sada je priredio 8 samostalnih izložbi fotografija.
Zrinka Zagorec
Zrinka Zagorec, dobitnica Kristalnoga svijeta za dokumentarnu fotografiju, studentica Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, smjer industrijski dizajn, na Natječaj je poslala pet izvrsnih dokumentarističkih i vrlo uspješnih te fotografski zrelih fotografija. Završila je Prirodoslovno-matematičku gimnaziju, ali umjetnost je oduvijek prisutna u njenom životu. Pohađala je školu crtanja te glazbenu školu. Godine 2014. godine imala je samostalnu izložbu crteža, a crtanjem se nastavila baviti i nakon toga. Voli pjevati i bavi se pisanjem; više puta je sudjelovala na državnom Lidranu te raznim literarnim natječajima. Ne voli, kaže, prolaznost, pa se odlučila baviti fotografijom kako bi mogla ovjekovječiti važne trenutke. Obožava putovati, a mir pronalazi kroz oko kamere u valovima Jadranskog mora te na svojoj terasi s pogledom na vrt u Prigorju. Nagrađena je njezina fotografija Ljetna nostalgija.
Jasenka Bosnić, porijeklom iz Poljica na otoku Hvaru, dobitnica Kristalnoga svijeta za amatersku fotografiju, živi u Rudini kraj Staroga Grada. Članica je mandolinskoga sastava KUD iz Jelse, a osnivačica je i donedavna voditeljica Folklornoga društva Starogrojčica u Starom Gradu, u kojem i sama pleše. Organizatorica je ljetnih manifestacija u Rudini, koje se odvijaju pod nazivom Rudin art, gdje – ove godine po 20. put – ugošćuje brojne eminentne umjetnike iz svijeta likovne umjetnosti, poezije, glazbe, stripa, skulpture…No, Jasenka Bosnić je i zaljubljenica u prirodu, koju strastveno dokumentira fotoaparatom. Bavi se i slikanjem, a motivi su joj uglavnom oni s njenih fotografija – dakle, priroda! Zagovornica je mediteranskoga načina života, u svom okruženju potiče očuvanje baštine i prirode, uzgajanje izvornih otočnih biljnih vrsta. Redovito sudjeluje u aktivnostima Festivala divljeg bilja, Festivala levande, Aroma festa, svega živoga što se tiče prirode…
Zagrebački profesor, Nikola Kuzmičić, inače književnik i teolog, opisao je knjigu Nele Vrkljan vrlo duhovno, a tako je i pročitao nekoliko njezinih pjesama
Knjiga čakavske poezije, autorice Nele Vrkljan, zadivljujuće je toplo prihvaćena među publikom, premda su stihovi pisani hvarskim idiomom. Ima se to zahvaliti i izvrsnoj interpretaciji autorice te Nikole Kuzmičića, književnika i teologa, koji je kao uvodničar-recenzent u knjizi također čitao njezine stihove i knjigu predstavio na eksplicitan i duhovit način.
Nela Vrkljan nagrađivana je hrvatska pjesnikinja i autorica, sudionica brojnih pjesničkih tribina i susreta, a osim poezije na standardu i hvarskoj čakavštini, objavila je i više knjiga za djecu. Njezin poetski rad očituje se u pedantno, gotovo scenaristički građenim stihovima. U ovoj knjizi ona je progovorila jezikom nove čakavske poezije, pune onoga što bi Kundera nazvao nostalgičnom nostalgijom – ili žudnjom za nostalgijom, a stihovi su joj isprepleteni trima najvažnijim odrednicama gotovo cijele plejade otočnih autora: majkom, vjerom i otokom.
Nela Vrkljan na promociji
Početak njezine umjetnosti zapravo je dječja poezija. No, zahvaljujući svom iskričavom smislu za humor i samoironiju, okrenula se i čakavskoj poeziji, u kojoj je istisnula brojne raznovrsne i duboke emocije, pospremivši u stihove ono što u dječjoj literaturi nije dotakla – a to je njezin ustvari nedovršeni ili do kraja neproživljeni život na otoku: premda više niti žudi niti otok osjeća na isti način, ona kroz poeziju osjeća i milost i nemilost toga života, ostavljenog u prošlosti. Njeni stihovi na čakavskom zato posjeduju neobičnu slikovnost, koju vješto dalje razvija, pa joj pjesme pokazuju ljepotu i/ili emocije gotovo opipljivima, a njene se stilske figure duboko urezuju u pamćenje. I sama autorica za to kaže, parafrazirajući poznatu kinesku poslovicu: „Ako slika vrijedi tisuću riječi, pjesma tada vrijedi tisuće slika…“
Nikola Kuzmičić, Nela Vrkljan, Anita Krolo, Nera Karolina Barbarić i Neven Dužević
Slojevito građena, knjiga poezije Ča mõre mőre Nele Vrkljan zapravo je definicija njene neiscrpne duboko intimne nostalgije, koja joj je poslužila kao plemeniti povod za poetsko izricanje lijepih i iskonskih osjećanja, Radosti, Ljubavi, Poštovanja, Divljenja. Ali i onih negativnih, Prijezira, Ljubomore, Škrtosti, Bola. Bez suvišnih detalja, nepotrebnih efekata, karikiranja, pjesnikinja je na sofisticari način, svojstven zrelim autorima, obradila anatomiju otoka Hvara – premda to za puni doživljaj njezine poezije može biti bilo koji otok…
Autorica naslovnice, Anita Krolo
Oduševljena „intimnošću stihova“ Nele Vrkljan, slikarica Anita Krolo napravila je naslovnicu za knjigu. Kao samouka slikarica, Anita Krolo već više od 30 godina živi doslovce između izložbi i atraktivnih poslova, poput dizajniranja i oslikavanja tepiha, odnosno predmeta s oznakom izvornosti, poput hrvatskoga kišobrana, izrade slika za atraktivne kalendare eminentnih naručitelja.Itd. Osim toga, bavi se i oslikavanjem namještaja u chabby chic stilu. Do sada je imala više od sedamdeset samostalnih izložbi, od Beča, Amerike, Kuvajta, do Ujedinjenih naroda. Česti motivi su joj – oni iz žive prirode: cvijeće, puno cvijeća, more i Dalmacija…
Neven Dužević (lijevo) za nastupa i u radnom dogovoru prije nastupa
No, ta mala velika proslava fotografije i poezije ne bi nas na takav način dirnula da cijeli ugođaj nije glazbeno oblikovao pjesnik i glazbenik, također hvarskoga porijekla, Neven Dužević. Izniman kao pjesnik, izniman kao glazbenik…
Na dodjeli nagrada za najbolje fotografije i promociji knjige Nele Vrkljan zahvalnice za promoviranje i doprinos očuvanju prirode i kulturne baštine dobili su (slijeva na desno): Anita Krolo, Neven Dužević, Zrinka Zagorec i Ognjen Karabegović
Fotografije: Ognjen Karabegović, Vini Božiković i arhiv magazina DOM&VRT
Produhovljena autorica velikih likovnih mogućnosti, podrijetlom Vukovarka iz obitelji jako naklonjene umjetnosti, Vlatka Bauer svojom mističnom duhovnošću, neobičnim perspektivama, donekle pomaknutom dimenzionalnošću i jakom dozom apstrakcije, poput velikih naivnih umjetnika iz nedavne prošlosti, u svoja djela utiskuje radost koja je/nas usrećuje i liječi od svakoga ovozemaljskoga zla…
Mali formati skulptura svetaca Vlatkina su velika umjetnička preokupacija
“Osobni pogled na svijet i zatvorenost u male formate otkriva nam istinsku strast za likovnost, koja se u Vlatkinu slučaju proteže i na svijet trodimenzionalnih likova. Uz dječju zaigranost u procesu stvaranja malenih mozaika pitamo se gdje je uistinu razlika između likovnosti i dekorativnosti? – napisala je prof. Verica Jadanec u proslovu za izložbu mozaika “Dva svijeta”, održane u ožujku 2014. u Velikoj Gorici, najavljujući Vlatku Bauer kao umjetnicu koju ćemo poslije sresti kao produhovljenu autoricu velikih likovnih mogućnosti i koja vlada umjetničkim tehnikama na gotovo svim tradicionalnim materijalima. Izložbe “Moj anđele” (2016.), “Ljubav – vrijednija od svega” (2017.), dvije izložbe u 2019. godini (“Sjećanja”, “Ljubav – vrijednija od svega”) i “Sjećanje na Vukovar”, iz studenog 2020. – sve do najnovijega “Križnoga puta”, pokazale su kako Vlatka Bauer stvara snažnom intuitivnom duhovnom spoznajom: mistično nadahnuće, kako će umjetnica i sama priznati, što ga je doživjela posjećujući crkve, promatrajući svece, ustvari djela likovnih majstora, motiviralo ju je da se prihvati te pomalo zapuštene teme u umjetnosti. I učinila je to, najprije u mozaiku, u malim formatima, obrađujući motive anđela, svetaca, cvijeća, majčinstva, inspirirana djelima bizantske ikonografije i kršćanskoga srednjovjekovlja. Svoje mozaike i mozaične skulpture Vlatka radi doslovno lijepeći zrnca pijeska i sitnoga kamena, koja nakon završetka montira na mramor. Napravljeni baš tako, od neobičnih i probranih sitnih kamenčića i pijeska, njezini su mozaici ustvari bili prva likovna naznaka da Vlatka Bauer izlazi iz okvira darovite „amaterske“ umjetnice i svojim se začudnim djelima otkriva kao vrsna autorica – nove hrvatske urbanizirane naive.
U novije vrijeme umjetnicu zaokuplja staklo kao materijal, pa osim slika na staklu, izrađuje i uporabne, dekorativne predmete poput nakita, tanjura itd.
Možda će se kakvome kritičaru ova tvrdnja doimati zabludnom, no treba znati da naivna umjetnost pretpostavlja umjetnika, više ili manje samoukoga slikara i kipara, ili istodobno slikara i kipara, bez formalne umjetničke naobrazbe, koji postiže vlastiti kreativni stil i visoku razinu umjetnosti. E, baš to nalazimo kod Vlatke Bauer. Prepoznatljivi individualni stil i zapravo pjesnička, lirska priroda razlikuju je kao umjetnicu naive od ostalih “amaterskih” slikara i kipara, samoukih umjetnika općenito. Vlatkin pogled na dimenzionalnost, na linije, pa i na tehnike, način rada, jest stav umjetnika naive, očitovan u neobičnim proporcijama i perspektivi te stanovitim nelogičnostima oblika i prostora. Kao kod svih važnih umjetnika toga pravca u umjetnosti, takve su karakteristike izrazom slobodne kreativne mašte, pa tako i kod nje. Ono što stara naiva favorizira – ruralne motive, zapostavljene i neomiljene kod urbanoga komercijaliziranog društva, kod Vlatke je to mistika, svijet religijskih motiva, također dugo zapostavljan. Ali i urbaniji.
Reljefni radovi u kamenu pješčaniku s motivima majčinstva, ljubavi, ali i religijskim, podupiru uvjerenje kako Vlatka Bauer vlada tehnikom, ali prije svega je izvrstan crtač.
Unutar svih oblika njene umjetnosti, podjednako kod mozaika, reljefnih slika na staklu, skulptura ili radova u kamenu, izviru različite emocije, mnogo vidljivije od bilo kojeg vladajućeg oblika logike ili razuma. Njene uobičajene teme nisu samo, kao kod starih naivaca, “životna radost”, “zaboravljena priroda”, “izgubljeno djetinjstvo” i “čudo u svijetu”, njena naiva ne odražava samo pozitivne aspekte života, već unutar staro-novoga žanra u Vlatke nalazimo mračne i tragične teme: rata, bježanja, raspeća. Ali i one iskričavo ženske – majčinstva, anđeoske svijesti, nevinosti. Međutim, ono što povezuje sva djela Vlatke Bauer jest puno crvene boje u mrljicama, jednako na mozaicima kao i na slikama u staklu i na papiru: negdje ih čitamo kao kapi krvi, simbola tragedije, smrti, nestajanja, drugdje je to izraz radosnoga stanja, ljubavi. Crvenu boju, prevladavajuću u gotovo svim njenim radovima, uz crnu, umjetnica brani tvrdnjom kako su to mrlje ljubavi, nakupljene radosti. Taj Vlatkin „naivni“ temperament slobode stvaranja i, da, ljubavi i radosti, vidljiv je i u plastičnosti figuriranja na slikama, ali i u radovima na drvu. Čak i u tako sofisticiranoj tehnici kao što je mozaik Vlatka također postiže zavidnu plastičnost.
Tehnika mozaika i mistični motivi snažna su poluga u umjetnosti Vlatke Bauer
Treba znati da se u Hrvatskoj naivna umjetnost smatrala demokratskim pokretom jer je dokazivala kako svatko može stvarati vrijednu umjetnost bez obzira na formalno obrazovanje. Vlatka Bauer ne posjeduje veliko formalno likovno obrazovanje. Kako i bi? Kao devetogodišnja je djevojčica izbjegla iz Vukovara, živjela u zagrebačkom i zagorskom progonstvu, brinula o bolesnoj obitelji. Njezin životni iskorak upravo je umjetnost, kroz koju ispire traume zadobivene u rodnom Vukovaru. Već njeni radovi u Križevačkom likovnom krugu ukazali su na rasnu likovnjakinju, izvrsnu crtačicu, ali punu pritajene destrukcije i bolnih emocija. Slavne naivne Vlatkine perspektive bljesnut će upravo tada, slikanjem Vodotornja, i trajat će – sve do Križnoga puta. Osim toga, ona komponira slike na „rubu apstraktnoga i figuracije“; drvo obrađuje plošno, a skulpture su joj figurativne. Ostavljajući vidljivima linije iscrtavanja (crne linije na staklu i naglašene bijele krugove kao aureole na Križnom putu) utiskuje ustvari pečat svoje prepoznatljivosti (također karakteristike naive…). Treba li naglasiti kako je pojam naiva obilježio i velike umjetničke klasike poput Fride Kahlo, Paula Gauguina, pa i Picassa… da o domaćima i ne govorimo. Cijele su se generacije talentiranih umjetnika u pojedinim razdobljima promjena i demokratizcija u društvu izražavale tako da su slijedile inspiraciju onim što je najčešće bivalo u određenom trenutku manje „akademsko“, „elitno“, a vizualno bliže većem broju ljudi. O tomu je veliki rumunjski umjetnik naive Gheorghe Ciobanu jednom rekao: „Za mene je slikanje prilika da pokažem Boga. Bog je stavio toliko ljepote na ovaj svijet da bismo bili sretni. Moram slijediti Božju poruku…“ Nema ništa slikovitije čime bismo opisali i Vlatkinu umjetnost. „Prva violina“ njezina slikarstva ipak je sklad boja. Tjeraju njene likove da titraju, čine da život na slikama zadrhti.
Godinama već Vlatka slika; prijatelji, poput umjetnika Josipa Benjaka, koji joj i suradnik i duhovni otac, pomažu joj i ostavljaju je, čak potiču, da slijedi svoj umjetnički poziv. Međutim, ostavlja dojam da su joj slike rezultat razmišljanja odraslih, no zapravo izviru iz znatiželje nastale zbog starih dojmova i sjećanja, ne bilo kojih – već onih iz djetinjstva, tada još zamagljenih, koji se neprestano otkrivaju, ali kroz oko djeteta u umjetnici.
“ Križni put“, primjerice, rađen tehnikom akrila na papiru, noviji je Vlatkin ciklus, koji je radila tijekom 2020. godine. U ovome trenutku predstavlja njezin najcjelovitiji i meni najzanimljiviji opus, jer sve ono što je pokazala u prethodnim radovima – ovdje se ponovilo, ali oplemenjeno, naprosto likovnije. Sama činjenica da je prvi Križni put umjetnički napustila (fizički se nalazi u crkvi u Sloboštini) te krenula stvarati novi, obogaćen svjetlom, s mnogo više jasnih detalja, ali i više crvene boje, govori o njenoj potrebi, bolje rečeno žudnji za stvaranjem. O seriji Križni put sama autorica kaže: “Budući da inače slikam sakralne motive, a željela sam još prije naslikati križni put, odlučila sam ga i naslikati…“ Vlatka Bauer ovim ciklusom od 14 slika za prvi Križni put i (dosad) 4 za novi ne podilazi svijetu kupaca, već svraća pozornost na svoj umjetnički svijet, donekle odmaknut od uobičajenog načina promatranja, ali utoliko poetičniji. Slavni Juan Mirȯ proglasio je svojedobno tržišni način slikanja, što bi se, nedajbože, moglo reći za odabir motiva Križnoga puta, “ubojstvom slike”. U slučaju Vlatke i Križnoga puta, to slobodno možemo nazvati „rađanjem slike“…
A Rađanje Hrvatske iz skršenoga Vodotornja – kako bi se zapravo mogao nazvati mozaik koji je izložila na izložbi nazvanoj „Dva svijeta“, gdje cijeli planet nosi krunu Vodotornja… čitav Vlatkin svemir… usredotočuje se na detalje, na ljepotu onoga što je uložila u svoje stvaranje. Osim ove, i druge Vlatkine slike pokazuju radost i punoću stavaranja koja je liječi od svakoga zla i čini je sretnom. Nepovratano je Vlatka zaljubljena u Vukovar kojeg više nema, ali ga trajno utiskuje u svoja djela. Vukovar je to koji kod nje još uvijek pulsira životom i, havalabogu, optimizmom.
Međutim, valja odgoviriti i na postavljeno pitanje s početka teksta – dvoji li umjetnica između likovnosti i dekorativnosti. Činjenica je da ova autorica vlada suvereno svim tehnikama kojih se latila. Ipak, čini se da je u novije vrijeme vrlo lako prihvatila staklo i da upravo u staklu ostvaruje predmete koji više naginju primijenjenoj umjetnosti i dekorativi, što možda kritičara može odvesti do zaključka kako je sklona dekorativi. Pa koji umjetnik nije? Ali zato nije manje umjetnik, već je najčešće i bolji tehničar. S Vlatkom je, čini se, upravo tako. U staklu izrađuje i nakit, funkcionalne upotrebne predmete, ali i reljefne umjetničke slike istih motiva kao što su slike u drugim tehnikama. Za vještog umjetnika nikakva tehnika nije tajna, pogotovo ako je to Vlatka Bauer.
Rođena u Vukovaru, u znaku Bika 1982. godine, ali kao blizanac (ima brata blizanca), ondje je živjela do 1991. Nakon toga je boravila u Zagrebu, Hrvatskom zagorju i u Križevcima, gdje su i započela njena prva likovna iskustva. Iz obitelji je nadarenih i velikih ljubitelja umjetnosti, s očitim urođenim talentom, što će potvrditi njene izložbe, skupne i pojedinačne, istinska predanost lijepome i načinima, odnosno tehnikama kako to Lijepo ostvariti. Redovito sudjeluje na međunarodnim likovnim kolonijama i izložbama, ali i u likovnim akcijama i donacijama. Njezini unikatni radovi, specifični, doista posebni, koje smo prepoznali kao novu urbaniziranu hrvatsku naivu, našli su se i izvan naših granica, u privatnim kolekcijama diljem Europe, Australije, Kanade i Indije.
Vlatka Bauer je članica Udruge likovnih stvaralaca – Zagreb. No, ona nije samo vrsna umjetnica, ona je i takva osoba: ne pridaje neku vrijednost visokim standardima života, protokolima, voli živjeti jednostavno, u miru, činiti ljude sretnima…
