Autor: admin

Objavljeno

KAKO JE DUH GRACIOZE LOVRINČEVE STVORIO HVARSKI POETSKI KRUG

Poetski susret u Starom Gradu, 17. po redu, održan 1. kolovoza, okupio je pjesnikinje otoka Hvara, ujedinjene pod  zajedničkim motom Jazik naših materih, oslonjenim na poetski duh Gracioze Lovrinčević, pjesnikinje 16. stoljeća, i temeljenim na zajedničkoj nakani očuvanja lijepe hvarske čakavice kroz pisanu i govorenu riječ…

Ovogodišnji, 17. susret pjesnikinja pod nazivom Jazik naših materih održan je unatoč brojnim ograničenjima, ali ne kao inače u Hektorovićevu Tvardoju

Poetski susreti u Hektorovićevu Tvardoju što ih pratimo već punih 17. godina ukazali su kako je ime Gracioze Lovrinčević duboko utaknuto u novodobnoj hvarskoj poetskoj enklavi, a nametnulo se kao neizbježan izvor razumijevanja „mlade“ dijalektalne, čakavske i ženske poezije na otoku. No, može li se uopće reći kako su posljednjih desetljeća žene, barem u hvarskim okvirima, prevladale u stihotvorenju i koja je poveznica s utjecajnošću imena Gracioze Lovrinčević, o čijem životu, istina, malo znademo, ali  je – zaslugom pjesnikinje Marice Buratovića i starogrojskog pjesničkoga kruga – postala savršenim primjerom, u povijesti često opetovanim, kako žene u književnosti ili u umjetnosti mogu jače afirmirati jedino u grupi?

Poslijeratnih godina u hvarskoj su kulturi žene, može se tako reći, potpuno ušle u svijet lijepe pisane riječi. Neke su prisutne otprije (Tatjana Radovanović, Lucija Rudan…), ali su pravu grupu stvorile tek one odabrane koje su hvarskoj čakavskoj poeziji, upravo „na tragu Gracioze Lovrinčević“, pristupile prvih godina ovoga stoljeća. Na samome početku, te žene nisu imale istaknut profil u poeziji, već su im stihovi doživljeni kao intelektualne funkcije obrazovanih žena koje stihove pišu kako bi “skladno dopunjavale figuru  školovane žene“. Ovaj slobodan opis sadrži svijest muškaraca o ženama koje ne prolaze pasivno kulturne promjene, već su aktivno dio zbivanja. Na sreću, novi fenomen u poetskom hvarskom krugu promatraju i muški pisci, odnosno pjesnici, koji intelektualnu ženu shvaćaju kao sastavni dio književne kulture. Potvrđuje to i činjenica da je svakogodišnje pjesničko događanje u Tvardoju, u Starom Gradu – Jazik naših materih – naimenovao hvarski pjesnik, Damir Carić.

Marica Buratović, pjesnikinja i umirovljena učiteljica, idejni je tvorac poetskih susreta žena u Tvardoju



Ovogodišnji susret pjesnikinja iznimno se održao u prelijepom vrtu palače Biankini, a stihove su kazivale pjesnikinje Svjetlana Carić, Katja Stančić, Ivana Milojka Malić , Dobrila Tomičić, Ivana Mateljan, Nela Vrkljan, Nila Perica Glasinović, Marica Buratović, Katarina Makjanić i Klaudija Gamulin, Ivana Mateljan, koja je čitala stihove Antonele Barbić. Svoje pjesme predstavio je i gost večeri Nikola Kuzmičić. Luki Ljubić, tehnički suradnik na Susretu, također je pročitao svoju pjesmu. Dragana Lazaneo vodila je program u duhu u kojem to već godinama čini. Idejni tvorci Susreta, Marica Buratović i Jasenka Bosnić, pronašle su pravi put kako afirmirati poetsku riječ, pa je na recitalu zatitrao noviji poetski duh, osjetila se bogatija duhovnost i novi pjesnički zanos; nije više prevladavajuća tugaljivost, iracionalna nostalgija, fokusiranje na odabir antiknih riječi, kako je to bivalo proteklih poetskih susreta: u vrtu Biankinijeve palače mnogo je toga te večeri bilo novo, drugačije  – od propisane distance do toga da su se ondje čuli mnogi zreli čakavski stihovi, domaća riječ odzvanjala je poput suvenira, utkana u novom, suvremenijem kontekstu, poetski i zanatski izbrušenijem. Veselje je za hvarske stiholjupce tim veće jer je grupa u prošloj godini izgubila nekoliko vrijednih autora: Tatjanu Radovanović, Maricu Gamulin, Lukreciju Sušić i Petra Srzentića.

Damir Carić, hvarski pjesnik, osmislio je slogan Jazik naših materih, koji je smjesta zaživio među pjesnicima i publikom

No, zašto je uopće odabrana Gracioza Lovrinčević kao duhovni entitet koji živi nad poetskim starogrojskim susretima?  Kako to dovesti jedno s drugim u vezu? Prije svega, tih poslijeratnih godina kada su pjesnički susreti započeli bila je potrebna ženska poetska figura na koju bi se „nova poezija“ mogla osloniti. Tko bi bio u tom smislu doličniji od Gracioze?

Vrijeme u kojem stvara Gracioza Lovrinčević  jest ono na tmurnom i dubokom jugu 16. stoljeća, kada žena proživljava tragične posljedice europskog rata između Francuske i Španjolske za hegemoniju i trpi zbog osmanlijskih prijetnji koje su dolazile s istoka. Kulturno, život Gracioze Lovrinčević poklopio se s vrlo sretnim trenutkom za otok: pjesnikica je zapravo bila okružena najboljim umjetnicima i piscima stoljeća, uključujući Bartučevića, Jeronima i Hortenzija, Gazarevića, Lucića itd., a u neposrednoj blizini i vjerojatno poznavajući  njihovo djelo  – talijanski pisci  Ludovico Ariosto, Aretino, Tasso i, još značajnije, velike pjesnikinje poput Victorie Colonna, Veroniche Gambara, FrancescheTurrini Bufalini, Barbare Torelli Strozzi, Gaspare Stampa…

Početkom 16. stoljeća žensko je stanje postalo predmetom intenzivnog promišljanja koje dotiče najrazličitija područja i prodire u sve književne žanrove. I u kratkoj priči i u kurtizanskoj lirici, kako se nazivala ženska poezija, u traktatima i viteškim pjesmama, žena je u središtu nove znatiželje. Kao što svjedoči progresivna afirmacija “querelle des femmes” (ženskih svađa, op.a.), značajno mjesto uzima sama ženska priroda.

Propitujući vrijeme Gracioze Lovrinčević, čije djelovanje svjedoči Petar Hektorović u poznatoj poslanici (pohvali), gdje kaže „da je od mladosti počela slagati bogoljubne piesni, te da je poznata ne samo u Hvaru, nego i u Splitu i Trogiru.“  U nekim literarnim izvorima  Gracioza se spominje kao Gracioža (npr. u popisu kumstava iz crkvenih knjiga na Visu), odnosno Gracioza Lovrenčeva  (što sugerira ime obitelji iz koje potječe, ali valja znati i da pjesnikinje i slavne žene 16. stoljeća nose očevo i muževljevo prezime ili žena uzima neko sasvim treće, samo svoje…). U stvarnosti, ona je je bila žena  Ivana Anđela, sina poznatoga hvarskoga ljekarnika Frana Gariboldija. Da je s njime imala potomstvo, kazuje i podatak iz viških crkvenih matica, gdje se navodi da je njihova unuka, također imenom Gracioza, navedena kao kuma na krštenju u Visu, i s napomenom da je riječ o unuci Gracioze Lovrinčeve. Ti kratki podaci daju nam za pravo misliti kako Gracioza nije živjela u Hektorovićevu Tvardoju, kao s njime intimna, što neki autori spekuliraju, već u Hvaru, još vjerojatnije na Visu, gdje je obitelj njezina muža imala velike posjede i gdje su se mnogi pripadnici bogatijih obitelji iz Hvara odmarali ili sklanjali poslije pred napadima Turaka.

Gdinjski slavuj Ivo Giovani Visković, koji je uglazbio mnogo pjesama hvarskih autora, i pjesnikinja Ivana Milojka Malić

Međutim, 16. stoljeće upisano je u duhovnu kartu Mediterana kao prethodeće generaciji čiji je cilj potvrđivanje dostojanstva žene. Nadalje, definicija prostora i funkcija koje tada pripadaju ženi povezana je s promišljanjem o instituciji braka, u kojoj žene dobivaju na značaju kao supruge i majke, pa je slabo vjerojatno da je Gracioza Lovrinčević pokupila hvale među viđenijim muškim pjesnicima kao „kurtizana“,  a ne kao udana žena. Oplemenjivanje vjenčanjem zapravo je neodvojivo od rehabilitacije slike žene toga doba. Međutim, iako sekularizacija pogoduje izražavanju ženskih tvrdnji, ostaje očigledan odmak između stvarnosti žena u društvu i reprezentacija koje im pruža literatura. Zato nije loše misliti kako je Gracioza Lovrinčević pripadala toj generaciji, koja će, primjerice, u Dubrovniku afirmirati Cvijetu Zuzorić  i njezinu prijateljicu, prvu feministkinju uopće, kojoj  je  stala u obranu – Maru Gundulić Gučetić. Njoj u čast napisala je 1582. godine posvetu, koja je objavljena dvije godine kasnije u predgovoru djela njezina supruga Nikole. Posvetom je pokušala obraniti sve žene te se okomila na sve one koji su im iz nekog razloga zavidjeli. To je, eto, stanje u društvu i na Hvaru u doba Gracioze.

Svi sudionici na Susretu osobno su čitali svoje pjesme. Jedino je Ivana Mateljan govorila stihove Antonele Barbić

No, nema dvojbe da je Gracioza Lovrinčević u komunikaciji s Petrom Hektorovićem, jer s njim dijeli napredna razmišljanja o životu među pukom. Današnjim jezikom rečeno, bili su na istoj političkoj strani, onoj koja se zalagala za davanje većih prava pučanima nakon ustanka Matije Ivanića i za demokratizaciju kulturom. Ujedno je to politički stav među hvarskim učenim plemstvom što će početkom 17. stoljeća iznjedriti Hvarsko kazalište.

I najposlije, imademo dva dokaza da je Gracioza Lovrinčević bila iz otmjenije obitelji: prvo, svjedočila je na krštenjima, što je siguran znak, po tadašnjim uzusima, da je bila pismena, a to su bile uglavnom žene iz boljih obitelji, i drugo – pisala je, kaže Hektorović, bogoljubne piesni, što pak znači da je, također po uzusima tada imućnih obitelji, učila glazbu i metriku, odnosno pisanje pjesama, pisama slaganih u rimi i  – pohvale.

Stanoviti povratak ili ugledanje na taj davni običaj pisanja pohvala, na otoku se Hvaru u tišini zadržao svih posljednjih stoljeća, a čast pisati ih imali su viđeniji ljudi, vješti u pismu ili stihu. Utoliko su moje posebno zanimanje izazvale pohvale što su ih napisale Ičica Barišić i Dobrila Kuzmić (premda nazvane poslanicama), koje su objavljene u zborniku „Jazik naših materih“,  jer se na taj prikladan način evocirao duh Gracioze Lovrinčević među sudionicama pjesničkih susreta  u Tvardoju, na svojevrstan način oživjevši prigušenu otočku povijest i potvrdivši na koji su sve način u pjesništvu žene stoljećima hvatale pažnju.  

Vrt vile Biankini ugostio je ove godine hvarske pjesnike. Kao u dobra stara vremena, na grčki način…

Istina je i ovo: ženu su prisiljavali kodeksi i pravila unutar obitelji, nije imala pristup studiranju i zbog toga, osim rijetkih primjera, nije mogla odgojiti svoju “pjesničku inspiraciju”. Osim toga, dugo je vrijedila  moralna procjena koja ide u skladu s definicijom “kurtizana”.  Stoga  smo u srcu Tvardoja svake godine, rekosmo – već 17. put, mogli prisustvovati svojevrsnoj renesansi koja uzdiže lik i ulogu, čak i etičku, ženskoga izraza koji poprima dvosmislenu i moralno opravdanu vrijednost, na isti način na koji u zajedničkom govoru i osjećaju definicije slobodnog muškarca i slobodne žene imaju različito značenje; u prvom slučaju govorimo o slobodi talenta, u drugom o lakoći običaja.

Pjesnikinje koje su pristupile, istočnjački rečeno, hvarskom poetskom ašramu, a o kojima govorimo, uživaju izuzetnu privilegiju samo zato što su potvrđene iskustvom mnogih žena. Ono što spisateljicama i pjesnikinjama ženama nedostaje nije nadahnuće ili volja da se njihov glas čuje, već prilika i sposobnost da to postignu neovisno i društveno prihvaćeno; moglo bi se reći da im je prije oformljavanja grupacije Jazik naših materih nedostajalo prostora, ono što uvijek  stoji između žene i pisanja, jer nedostatak osobnog i slobodnog prostora gdje bi mogla posvetiti vrijeme i koncentraciju književnom razrađivanju vlastite misli.

Dragana Lazaneo

U jednom svom lijepom eseju Virginia Woolf, između ostalog, tvrdi kako je biti žena pisac proizvod okolnosti koje su doživjele i da su materijalni uvjeti u kojima živi presudni za njeno pisanje. Što se nedvojbeno može primijeniti na slučaju hvarskih pjesnikinja posljednjih dvadesetak i više godina, koje su, međutim – udruživši stihove – zaorale duboku brazdu lijepe hvarske čakavice.

Tekst: Nera Karolina Barbarić, Fotografije: Vilma Matulić i Jasenka Bosnić

Objavljeno

U JELSI JE RIČ IZNIKLA

Promocija  treće knjige čakavske poezije Ičice Barišić, objavljene pod muzikalnim nazivom „Iz zemje je rič iznikla“, održana je vrlo vruće hvarske večeri, 29. srpnja,  na Trgu sv. Ivana u Jelsi, kao prvo u nizu značajnijih hvarskih poetskih ljetnih zbivanja…


Naslovnica knjige s fotografijom rodne kuće pjesnikinje

Otkako je bard klapske pjesme Ljubo Stipišić Delmata 1995. zapazio stihove Ičice Barišić i pjesmu koja je naslovna u njezinoj trećoj knjizi „Iz zemje je rič iznikla“ te je uglazbio (kažu – bio je to njegov posljednji glazbeni uradak), ubrzano se razvijala poetska ekspresija ove Pitovke, umirovljene nastavnice kemije i biologije, koja je svoj radni vijek provela u Splitu. Godine 2006. objavila je prvu knjigu poezije, „Libar kako timbar“, na narječju svojega rodnoga mjesta. Danas pak ističe potrebu da poezijom oformi svojevrsno pitovsko pismo, senzibilan i jednostavan izričaj koji bi bio prepoznatljiv izvan otoka Hvara, svojevrsnoga poetskog ašrama. Jer – reći će pjesnikinja –  premda se u poeziji prepoznala tek nakon završetka svoje nastavničke karijere, pisati je počela da sačuva svoj pitovski vokabular, evocira davne uspomene, progovori o starim zanatima i običajima, o otočkoj svakodnevici kakva je ostala sačuvana u njezinom sjećanju. Takvo što Milan bi Kundera nazvao nostalgijom, no to je samo prostorno ograničenje širega značenja. U poetskoj tradiciji mediteranskih otoka, a otok Hvar, i Pitve dakle, ondje pripadaju, znamo da je riječ o onome što Portugalci nazivaju saudade: ako ste ikada iskusili osjećaj melankolične želje za nečim što više ne postoji, snažnu nostalgiju prožetu tugom, ali i ugodan osjećaj prema dalekom mjestu, prema zemlji, kući, ljubavi, možda izgubljenoj, ili čak prema nekom mjestu koje nikada nije posjećeno, ali ste poći ondje stalno žudjeli, ili iskustvu koje ste željeli – eto, to je saudade. A Ičica Barišić dobrano primjenjuje sve od tih osjećanja, čak je saudadična i prema samom protjecanju vremena, pa tako kaže u pjesmi “Otolič“, za koju joj je, kaže, akademik Tonko Maroević svojedobno sugerirao da po njoj knjiga nosi naziv: “Otolič je u hipu pasalo/već sutra je/ domalo“…

Ičica Barišić svoju je poetsku karijeru započela kako bi sačuvala vrijednosti svoje pitovske baštine. Desno: Ičica svojedobno u Galeriji Meštrović

Poseban  značaj njezinih pjesama, pa tako i onih u zbirci „Iz zemje je rič iznikla“, upravo je jezik: pjesme su ispjevane na pitovskom, idiomu koji pripada južnočakavskom ikavskom dijalektu, ali ih ona uokviruje u moderne poetske oblike, od soneta, slobodnoga stiha do haiku formi, ovisno o vrsti emocije koju „zaokružuje“. Ičica se Barišić poeziji na dijalektu doslovce prepustila, pa joj riječi gdjegdje spontano stvore refren, a slobodni stih refleksije ili duboke osjećaje,  kojima  ispovijeda djetinjstvo i oblikovanje vlastitoga ega ( „Radovala se svemu/ i cvitu, i svitu/i dobron pismi./ I plakala kad je bolilo./I snila,/puno san snila…). U najvećem broju pjesama više ne žali, samo osjeća; nostalgiju, zahvaljujući pjesničkoj nadarenosti, Ičica Barišić iskazuje shvaćanjem poezije kakvo se sačuvalo među osobitim pojedincima, koji osjećaj da se sve važno duhovno nalazi ondje gdje su to prvi put osjetili, gdje je to obilježeno spontanim nadahnućima – prepoznaju tek kad se od toga izvora odvoje. Ima toga izričito, primjerice, i u njenim stihovima (pjesma Prominilo misto dušu): Prominilo je dušu misto/iz potribe il kontrešta/arija se ćuti furešta/sorce mista ne tuče isto./

Na pitoresknom Trgu sv. Ivana u Jelsi održana je promocija treće knjige osebujne poezije autorice Ičice Barišić. Njene stihove publici su predstavili Tonči Barišić, Vlatka Buj, Frankica Peronja, Danijela Lovrić i Jakov Barišić

O poeziji ove Pitovke pisali su Tonko Maroević, Jakša Fiamengo, Anatolij Kudrjavcev, Siniša Vuković… Vivian Grisogono prevodila je njene pjesme na engleski.  A u Jelsi je 29. srpnja njenu treću zbirku predstavio Tonči Barišić, urednik i njezin sin, koji se u uvodnoj riječi emotivno osvrnuo na njenu poeziju. O autorici i poeziji govorili su još Danijela Lovrić i Frankica Peronja, a stihove je govorio Jakov Barišić, njezin unuk. Jelšanska pjesnikinja i dogradonačelnica, Vlatka Buj, vodila je publiku kroz poeziju Ičice Barišić, divno odrecitiravši  nekoliko pjesama iz knjige.  

Zbirku čakavske i dijelom štokavske autoričine poezije „Iz zemje je rič iznikla“ objavila je nakladnička kuća Meandar iz Zagreba.  

Objavljeno

SAMURAJI U POTRAZI ZA NAJBOLJIM ŠANKOM

U vinotočju Hrupec, u petak 24. srpnja, predstavljena je nova knjiga poezije Marijana Grakalića,  ukoričena kao posve drugačiji, ali u osnovi prvi turističko-poetski vodič. Nastala pod nazivom „Samuraji šanka – haiku“, knjiga je pjesnikov hommage Zelini i tamošnjoj kraljevini, kraljici vina. Objavljena je u izdanju Turističke zajednice grada Sv. Ivan Zelina…

„Istražite Sveti Ivan Zelina kroz haiku“  –  rekla je u najavi događanja direktorica TZG Svetog Ivana Zeline, Marinka Zubčić, koja je uočila izvrsnu prigodu da poezijom predstavi cijeli jedan kraj i grad poznat po vinu i vinogradima. Potporu takvomu predstavljanju zelinskoga kraja iskazao je i gradonačelnik Sv. Ivana Zeline, Hrvoje Košćec. Na predstavljanju knjige „Samuraji šanka – haiku“, pjesnika i pisca Marijana Grakalića, uzvanicima se posebno obratio kulturni ataše Veleposlanstva Japana u Hrvatskoj, Yutaro Nishida, istaknuvši kako se na ovaj način zapravo približavaju dvije međusobno udaljene zemlje, Japan i Hrvatska, i to kroz ovdašnje vještine spravljanja vina i poetsko nadahnuće drevne haiku forme.  „Hrvatska i Japan jesu zemljopisno udaljene, ali  – zahvaljujući ovoj knjizi  – postajemo bliži, vi ovdje po vinu, ali i po tome što su hrvatska vina odavno poznata u mojoj domovini“, rekao je Nishida.

Prisutnim vitezovima poezije upućene su duhovite i duhovne upute u obliku haiku stihova

Približavanje  dviju kultura  kroz poeziju začeta je već sedamdesetih godina prošloga stoljeća, i to zahvaljujući  slavnom Vladimiru Devidéu, s kojim je autor  „Samuraja šanka“ Marijan Grakalić dugo prijateljevao. „Haiku je Vladimir Devidé kod nas donio i popularizirao“ –  istaknuo je u svom uvodnom govoru Marijan Grakalić.

Kroz istančanu haiku formu koja skriva u sebi tisuće slika i značenja, Grakalić u ovoj knjizi priča o čežnji, putovanju, vinogradu, djetinjstvu, zgodama i nezgodama noći i jutra, te ponajprije uživanju u ljepoti zelinskoga brdovitog kraja,vinorodnog i bogatog.

„Knjiga “Samuraji šanka” posebna je po tome što autor u tradicionalni oblik pjesničke forme unosi inovacije i tako, umjesto dočaravanja krajolika, haiku postaje britka, ironična, ali i lirična potka kojom promatra svijet. Šank je mjesto susreta, oko kojeg se okupljaju ljudi željni društva, koji uživaju u životu i u njegovoj slatkoći i gorčini. Grakalić kroz razne toponime stvara posebni kronotop iskonskog predavanja senzacijama čula“, istaknula je književna kritičarka Darija Žilić.

Predstavljanju knjige prisustvovali su vitezovi poezije, odnosno pjesnikovi tragači za najboljim šankom u regiji

Upravo je podnaslov „Duhovne upute za vitezove čaše u Zelinskom kraju i šire“ naznaka i platforma s koje se možemo otisnuti u potragu za dobrim šankom, ponajviše po zelinskome kraju, ali i više od toga: „Samuraji šanka“ jesu stanoviti poetsko-turistički vodič, svojevrstan pregled mjesta i događaja, ali i emocija kojih možda više neće biti, a to je jedna od točnijih odrednica turizma – putovanje radi otkrivanja doživljaja, naprosto upute za (duhovno) putovanje, istaknuo je urednik knjige Bosiljko Domazet.

    Bosiljko Domazet je publici iznio činjenicu kako su Samuraji šanka neophodna literatura za lutanje po zelinskome kraju i potragu za dobrim šankom

    U knjizi se nalaze originalne duhovne i duhovite upute za sve vitezove poezije, ambasadore plemenite kapljice i putnike namjernike koji se zateknu u ovom kraju vina i vinograda. Samuraji šanka tako su prepoznati kao smjerna vrijednost, za koju njen urednik Bosiljko Domazet kaže kako je neophodna ne samo za lutanje po šankovima, već i za ono važno duhovno putovanje koje nas bitno nagrađuje doživljajima.

    Na kraju knjige dodan je po jedan haiku prijatelja samuraja šanka (Gradimira Aleksića Grade, Darka Habazina, Zorana Perovića, Enesa Kiševića i Zdenka Jelčića), kojima autor i pokrovitelji zahvaljuju na sudjelovanju u dobrim vibracijama.

      Neven Palaček Papageno, operni pjevač, prijatelj i prvi vitez, uveseljavao je prisutne svojim arijama

      U završnici predstavljanja opernom arijom prisutne je razgalio Neven Paleček Papageno, dok je u glazbenom dijelu programa zasvirao ad hoc bend u sastavu: Hari Pašalić, Alan Vodopjevec, Milko Kiš, Krešimir Fučkan, Mladen Fučkan i Boris Leiner.

      Predstavljanje „Samuraja šanka“, posve logično, održano je u centru ‘kraljevine’, u vinotočju Hrupec, a na ovu je autohtonu sortu posebno ponosan vinogradar i vinar Darko Hrupec.

      Pjesnikinja i književna kritičarka Darija Žilić ocijenila je knjigu posebnom po tome “što autor u tradicionalni oblik pjesničke forme unosi inovacije i tako, umjesto dočaravanja krajolika, haiku postaje britka, ironična, ali i lirična potka kojom promatra svijet…”

      Kraljevina je zaštitni znak Zelinske vinske ceste i cijeloga zelinskog vinogorja, pa ovdje nema ozbiljnijeg vinogradara i vinara koji u svojoj paleti nema kraljevinu.

      Grafička oprema knjige, osmišljena kao vinska karta, na zabavan način sugerira vezu između poezije Marijana Grakalića i zelinskoga kraj

      Točna postojbina kraljevine se ne zna, pa kako se više od tisuću godina uzgaja u Prigorju, ondje se smatra autohtonom. Ljudi je od milja zovu i kraljicom vinograda jer daje bogat rod. Od kraljevine se dobiva svježe, blago alkoholno vino, pa je prema tome lijepo, veselo i društveno vino.

       …nije li ono Petar Preradović budnicu “Još Hrvatska ni propala” napisao pod njezinim utjecajem, za vrijeme boravka kod svoje prijateljice primadone Sidonija Erdődy Rubido…

       Tekst: Bosiljko Domazet. Fotografije: Zoran Osrečak

      Objavljeno

      DIJON: GRAD S MIRISOM LJUTOG SENFA

          

      Za Dijon se kaže kako je to grad stotinu zvonika zbog brojnih crkava u gradu i okolici. Naziv grada dolazi pak od riječi ”divin”, što znači “božanski”. Njegove stanovnike ponekad se proziva da su buržujski nastrojeni, umišljeni i oholi jer ističu svoj ponos zbog grada i njegove povijesti. Jedan je to od  najsigurnijih i najugodnijih gradova za živjeti u Francuskoj. Najbrži način razgledavanja grada jest  „sovin put“. Sova je, naime, izabrana za amblem grada, pa stanovnici Dijona vjeruju kako im ona donosi sreću…

      Početak svakog obilaska Dijona jest – dodir mitske kamene Sove…

      Možda je u susjedne zemlje jednostavnije otići osobnim automobilom, a na one udaljenije avionom, vlakom ili autobusom. No, nas petoro otpremilo se sunčanog rujanskog jutra „mazdom“  na put dugačak više od 1.200 kilometara, kroz Sloveniju, Austriju, Njemačku, do francuskog grada Dijona. Većina je ljudi čula za francuske gradove Pariz i njegov fascinantni Eiffelov toranj, za Strasbourg, poznat po Europskom sudu za ljudska prava, kao i za Nicu, Marseille, Lyon ili poznato svetište Lourdes, a tek manji broj je onih  koji će vam nešto više reći o ovom gradu, poznatom po senfu, vinima i medenjacima različitih okusa…  

      Poseban doživljaj u gradu koji na svakom mjestu i po cijeli dan miriše na senf jesu krovovi u starom dijelu grada.

      Uz dulje i kraće odmore, na odredište smo stigli nakon dvadesetak  sati provedenih na putu. U rano jutro, još  prije svitanja, ušli smo u uspavani grad, čijim je ulicama prošao tek pokoji automobil ili ranoranilac.

        Place F: Rude, s fontanom

        Dijon je, ukratko, glavni grad francuske regije Bourgogne, smješten tristotinjak kilometara jugoistočno od Pariza, 200 kilometara sjeverno od Lyona, te dvjestotinjak kilometara sjeverozapadno od Geneve. Na njega se nadovezuju brojni okolni gradići kao Talan, Chenôve, Quetigny ili Longvic, koji  zajedno broje oko 250.000 stanovnika. Nalazi se u departmanu Côte-d’Or  (Zlatna obala),  u dolini dviju manjih rijeka Suzon i Ouche, a kroz njega protječe Burgonjski kanal dužine 242 kilometra i povezuje porječje rijeke Seine i Rhône. Grad je smješten u kotlini, zbog čega ima nezavidnu  klimu, česte kiše tijekom cijele godine i promjenjivo vrijeme. Jedan je od najtoplijih gradova u Francuskoj za ljetnih mjeseci, kada temperature sežu i do 42 stupnja, a zime su izrazito hladne, s redovitim snijegom.

        Fasada crkve Notre Dame de Dijon

        BOŽANSKI GRAD DOSTOJANSTVENIH LJUDI:  Doznajemo da naziv grada dolazi od riječi ”divin’,’ što znači “božanski”, pa se za Dijon kaže kako je to grad stotinu zvonika zbog brojnih crkava u gradu i okolici. Njegove stanovnike ponekad se proziva da su buržujski, umišljeni i oholi jer ističu svoj ponos zbog grada i njegove uistinu impozantne povijesti.  Smjestivši se gotovo u središtu Dijona, u iznajmljenoj garsonijeri mladog Francuza i Hrvatice, nakon kratkog spavanja i odmora, iskoristili smo prekrasan dan i obišli jezero Kir. U njemu se može kupati u ljetnoj sezoni od početka lipnja do početka rujna. Brojni građani Dijona i okolnih gradića koriste se šetnicom uz jezero, neki su se za našeg boravka ondje sunčali, a neki se bavili rekreacijskim sportovima uz vodu. Među njima bilo je teško prepoznati turiste. Uglavnom su oko nas bili obiteljski ljudi s djecom i mnogo, jako mnogo mladih. Jezero Kir umjetno je jezero na ulazu u grad Dijon, koje je 1964. godine stvorio kanonik Felix Kir,  poznat i po nezaobilaznom lokalnom piću kir – mješavini dižonskog likera od ribiza i bijelog vina. Felix Kir bio je izabran za gradonačelnika četiri puta za redom  i na čelu Dijona ostao je pune 23 godine: od 1945. do svoje smrti 1968. godine. Bio je također i zastupnik u francuskom parlamentu: priče kažu da je svaki put, kad bi išao na sjednice u Pariz, nosio sa sobom nekoliko boca bijeloga vina aligoté i bocu likera od ribiza te je na taj način popularizirao piće koje je dobilo njegovo ime. Kir je laganog voćnog okusa, a obično se priprema od  jedne četvrtine likera od ribiza i tri četvrtine vina. U ugostiteljskim objektima prodaje se po tri do četiri eura. Postoji i luksuznija verzija kira, nazvana kir royal ili kraljevski kir, u kojem je liker od ribiza pomiješan sa šampanjcem, a izvrsnog je okusa.

        Panorama iz Parka Darcy

         
        PRIČA O SENFU: Grad je, osim po likeru od ribiza, poznat i po senfu izrazito ljuta okusa. U srednjem vijeku svako kućanstvo imalo je mlin za proizvodnju senfa, a sam senf  jedan je od  najvažnijih začina koji su popularizirali burgonjske vojvode. Kada se govori o dižonskom senfu  ili moutarde de Dijon  – misli se prvenstveno na tip, tj. recept senfa koji se proizvodi iz crnih sjemenki gorušice, a koje se pomiješaju sa sokom zelenog grožđa ili octa, a ne na njegovo podrijetlo. Tako se, primjerice, dižonski senf  proizvodi i u SAD-u. U departmanu Côte-d’Or  postoji pet  proizvođača senfa. Neobično tužna jest  činjenica da se dižonski senf  od 2009. više ne proizvodi u Dijonu. Tada  je tvornica senfa  iz Dijona preseljena u susjedni gradić. Druga je zapanjujuća činjenica da se više od 80 posto sjemenki gorušice, potrebnih za proizvodnju senfa u regiji, uvozi prvenstveno iz Kanade.  Brend senfa Amora-Maille, primjerice, koristi  40 posto sjemenki gorušice uzgojenih u Bourgogni, dok 60 posto dolazi iz Kanade.

          Pileće pečenje: pile s krumpirima i lokalnim začinima, specijalitet dižonske kuhinje.

           Čak 86 posto francuskih kućanstava redovito konzumira senf. Iako ga je moguće kupiti u svakoj trgovini prehrambenih proizvoda, na glavnoj gradskoj ulici, Ulici slobode u Dijonu, nalazi se prodavaonica  senfa Amora- Maille, koja nudi velik izbor senfova neobičnih okusa, poput senfa s okusom bukovača i lisičarki, crnog ribiza, parmezana i bosiljka, konjaka, oraha, medenjaka, crnih maslina, sušenih rajčica, crvenog voća, sušene marelice, češnjaka i limuna, prženog luka i timijana….Senf se može kupiti u gotovom pakiranju, a u dućan kupci mogu doći i s vlastitom posudom koju će im prodavači napuniti senfom.

          Trg Olobođenja: pogled s tornja Philippe le Bon

          SOVIN PUT : Prilikom obilaska grada savjetovano nam je da se držimo sovinog puta jer je to najbrži način da se grad  razgleda. Posvuda u širem centru grada naišli smo na strelice sa sovom koje pokazuju put prema važnim gradskim građevinama. Sova je izabrana za amblem grada,  pa  stanovnici Dijona vjeruju kako im ona donosi sreću. Skulptura male sove urezana je u zid crkve Notre-Dame iz 13. stoljeća i stotine građana svakodnevno je dodiruju dok prolaze pokraj nje. I mi smo je dotakli lijevom rukom jer je ona bliže srcu…  kao svi koji je dodiruju…

          Krenuli smo potom putem suprotnim od kuće Millière i nipošto se nismo smjeli okretati i osvrtati da ne ugledamo mačka na krovu kuće Millière, jer nam se tada – kako legenda kaže – želja ne bi ostvarila. Nažalost, lijevu polovicu sove netko je razbio u noći s 5. na 6. Siječnja  2001. godine, što je tada šokiralo sve građane. Sova je popravljena i otad  je pod nadzorom kamere.

            Moderna četvrt Dijona

            Poznatu kuću Millière sagradio je trgovac Guillaume Millière 1483. godine, a obnovljena je početkom 20. stoljeća. Do danas je zadržala šarm srednjovjekovne kuće te je služila kao scenografija u brojnim filmovima, između ostalog  u filmu “Cyrano de Bergerac” s Gerardeom Depardieuom u naslovnoj ulozi.

            Toranj Philippe le Bon

            KULTURA, POVIJEST I PARKOVI:  Tijekom razgledavanja oduševila nas je i prekrasna vojvodska palača na glavnom gradskom trgu – Trgu oslobođenja, u kojoj je danas smještena Gradska vijećnica  i Muzej umjetnosti, a nastala je od tvrđave izgrađene u 3. stoljeću  koja je štitila od napada Barbara. Nakon 1366. godine nadograđena je zahvaljujući prvom vojvodi od Valoisa, Philippu le Hardiju. Svoj današnji oblik palača duguje Julesu Hardouinu Mansartu, arhitektu s dvora Luja XIV,  koji ju je rekonstruirao te ispred nje izradio polukružni trg, koji se danas smatra jednim od  najljepših francuskih trgova.

            Slavoluk pobjede: La porte Guillaume

            Toranj Philippe le Bon, u sklopu vojvodske palače, visok 46 metara, pruža pak prekrasan panoramski pogled na grad, a dao ga je sagraditi vojvoda Philippe le Bon u 15. stoljeću kako bi pokazao moć i prestiž burgonjskih vojvoda. Na vrh tornja popeli smo se stepenicama  i zadivljeno promatrali grad i okolicu kao na dlanu.

            Gotička fasada iz 13. stoljeća na crkvi Notre Dame

            Muzej lijepih umjetnosti također je bio pravo i nezaboravno iznenađenje za nas. Riječ je o jednom od najstarijih muzeja u Francuskoj. Ondje se nalazi jedna od najbogatijih muzejskih zbirki,  koja obuhvaća djela iz vremena starog Egipta sve do 20. stoljeća. Zanimljivo je da je u sve gradske muzeje ulaz besplatan…

              Gradsko kazalište

              Bio je nezaobilazan posjet parku Darcy, prvom javnom gradskom parku napravljenom 1880. godine. Park je smješten nedaleko od željezničkog kolodvora i gradske jezgre. Njegov ulaz krasi skulptura polarnog medvjeda, djelo kipara Françoisa Pompona,  koji je izrađivao isključivo životinjske skulpture. U parku se, kao i inače u parkovima, skupljaju i druže većinom mladi i fotografiraju turisti. Obilazeći grad, dolazimo i do Slavoluka pobjede ili La porte Guillaume, koji datira iz 18. stoljeća, a smješten je na zapadnom ulazu u grad. Eto nas i na Trgu François Rude,  koji je sagrađen 1904. godine, nakon rušenja nekoliko starinskih kuća. Ime je dobio po kiparu  rođenom u blizini samog trga, koji je i autor dijela skulpture urezane u pariški Slavoluk pobjede.   

              Kuća trgovca Guillauma Milliera obnovljena je i zaštićena

              SLAVNO DOBA BURGONJSKIH VOJVODA: Prvo značajnije razdoblje u povijesti Dijona svakako je srednji vijek za vrijeme vladavine burgonjskih vojvoda (1031 – 1362). Grad je uništen u velikom požaru 28. lipnja 1137. godine, ali je ponovno izgrađen i proširen. Nedvojbeno najvažnije i najprestižnije razdoblje grada jest ono od 1363. do 1477. godine, a predstavlja doba prosperiteta i moći za vrijeme vladavine  četvoro vojvoda iz loze Valoisa, koji su vladali burgonjskim vojvodstvom, čiji je glavni grad bio upravo Dijon. Vojvodstvo se tada protezalo do današnje Nizozemske, a obuhvaćalo je Belgiju, Germaniju, Flandriju, Luxembourg, Švicarsku, te nekoliko francuskih regija. Burgonjski su vojvode prema moći i bogatstvu  bili ravni  francuskim kraljevima, s kojima su inače bili u bliskim rodbinskim vezama. Međutim, međusobno su bili suparnici na političkoj razini.

              Za vrijeme Prvog svjetskog rata grad je pridonio borbi zahvaljujući razvijenoj prehrambenoj i metalurškoj industriji. Za vrijeme pak Drugog svjetskog rata bio je okupiran od 17. lipnja 1940. do 11. rujna 1944. godine, kada su ga oslobodile francuske trupe. Danas je na vlasti ljevičarska struja s Françoisom Rebsamenom kao gradonačelnikom. Na tu je funkciju izabran 2001. godine, a ujedno je  i predsjednik Socijalističke stranke u Senatu.

              Jedna od najpoznatijih prodavaonica senfa u Dijonu

              Tercijalni sektor je osnova ekonomske aktivnosti Dijona, koji je jedan od najsigurnijih i najugodnijih gradova za život u Francuskoj. U javnom prijevozu koriste se autobusi, besplatni mini autobusi, koji voze u samom centru grada, te tramvaji, koji su uvedeni tek 2012. godine. Dijon je i sjedište Sveučilišta u Bourgogni, koje okuplja 27.000 studenata iz regije, Francuske i svijeta. U gradu postoji i Visoka privatna škola za prodaju i management te Odsjek pariškog privatnog Fakulteta političkih znanosti.

              Dižonska tržnica jedna je od najpoznatijih u Europi. Njezin značaj u burzi hrane datira još od Rimskoga carstva.

              SLASTI BURGONJSKOGA STOLA:  Tek što smo izišli iz grada prema jugu, bili smo okruženi vinogradima na vinskoj ruti od Dijona do Beaunea, malog obližnjeg gradića. Vinska ruta, koja se može obići biciklom, autom ili čak pješice za one najmotiviranije, obuhvaća prestižne vinograde 38 sela duž  60  kilometara. Ondje se inače proizvode neka od najpoznatijih svjetskih vina:  le Bourgogne–Hautes-Côtes-de-Nuits, Chorey-Lès-Beaune, Givry, Marsannay…. Regija Bourgogne, u suradnji s  lokalnim proizvođačima vina, podnijela je zahtjev da burgonjsko podneblje, klima i vinogradi uđu kao zaštićena baština UNESCO-a. Zemljišta na ovom području izuzetno su vrijedna i njihova   je cijena u pravom smislu riječi astronomska. Tako, primjerice, za hektar prvoklasnog vinograda u selu Gevrey možete početi pregovarati tek ako pri sebi imate 500.000 eura.

                Trg Republike Francuske s monumentalnom fontanom

                Kako je Dijon grad u kojem se dobro pije i jede, neki od specijaliteta ujedno su  i regijski specijaliteti, poput govedine na burgonjski (boeuf bourguignon) ili puževi na burgonjski – puževi s umakom od češnjaka, maslaca i peršina, servirani u puževim kućicama.

                  Vinogradi u okolici grada Dijona te kvalitetno vino, koje se ondje proizvodi odavnina, s pravom su tom gradu priskrbili epitet grad vrhunskoga vina i senfa.

                   Posjet Dijonu trajao je prekratko da bismo sve stigli obići i vidjeti, no primijetili smo da Francuzi baš i ne razgovaraju često na engleskom ili drugim stranim jezicima. Većina ljudi misli da su preponosni i žele da svi pričaju francuski, ali problem je u tome što su Francuzi dosta loši u učenju stranih jezika, pa velik broj njih ne poznaje niti jedan strani jezik toliko da bi se mogli kvalitetno izraziti. S druge strane, vrijedi i pravilo “Ako si u Francuskoj, potrudi se da barem malo pričaš francuski“.

                  Tekst i fotografije: Danica Plantak

                  @copyright: svijet.com.hr

                  Objavljeno

                  KAKO LJETI ŽIVJETI S VISOKIM TLAKOM

                  Za visoki krvni tlak kažu da je bolest suvremenog čovjeka,  a njegove su komplikacije  kardiovaskularne bolesti, kao vodeći  uzrok smrtnosti u svijetu i u nas, te moždani udar, koji zajedno sa srčanim udarom s pravom nazivaju – „ svjetskim ubojicama  broj jedan“. Povezano je to sa čak 13 posto smrtnih slučajeva u svijetu! Kako visokotlakaši najviše problema imaju na prijelazu godišnjih doba, kad su česte promjene vremena i kad se povećavaju temperature, evo što o hipertenziji svakako trebate znati…

                  • Redovito kontroliranje tlaka preduvjet je preventive zdravlja

                   „Koliki vam je tlak? Znate li?“ – pitala je Margaret Chan, šefica Svjetske zdravstvene organizacije (od 2006. do 2017.) diplomante na jednoj proslavi  te organizacije, no nastao je muk. A neugodnu je tišinu prekinula ona sama preciznim odgovorom: „Moj krvni tlak je 120 sa 80!  Nije loše za jednu staru damu“, našalila se potom  ova  kineska liječnica i na taj način, ustvari, započela kampanju kojom je WHO  ljude u cijelom svijetu pozvao na redovnu kontrolu svoga krvnog tlaka. Taj  jednostavni, bezbolni medicinski pregled mogao bi produžiti milijune života, a istodobno smanjiti izdatke zdravstvenih sustava mnogih zemalja. Jer, ne zaboravimo, ova podmukla bolest, koju je teško otkriti, jer godinama ne mora pokazivati nikakve znakove,  najveći je uzročnik invalidnosti i prerane smrti u svijetu. Prema podacima WHO, kod čak 9,4 milijuna ljudi koji u svijetu umru od posljedica srčanih i moždanih udara otkriveno je da je prethodnik bio – povišeni krvni tlak. A trajno povišeni krvni tlak u Hrvatskoj muči čak 40 posto ljudi.

                  Statistički, povišeni krvni tlak pogađa jednu od tri  odrasle osobe širom svijeta, češće pogađa muškarce kad su u mladenačkoj dobi, a u starijoj dobi izloženije su žene; češći je kod siromašnije populacije, a Svjetska zdravstvena organizacija u dokumentu “ Zdravlje 2020.“  identificira  ga  kao jedan od glavnih javno-zdravstvenih problema u europskoj regiji.

                    Više temperature djeluju na visokotlakaše vrlo burno: vrtoglavicom,
                    znojenjem, umorom, nesvjesticama…

                    PREVENCIJA VIOKOG TLAKA U EUROPI: U europskoj regiji naročitu pozornost posvećuju problemu s povišenim krvnim tlakom, jer je učestalost čak 60 posto viša u usporedbi s SAD-om i Kanadom, a povezuje ga se izravno  s 25 posto infarkta  miokarda  i  42 posto svih smrtnih slučajeva od kardiovaskularnih bolesti u cijeloj europskoj regiji godišnje. Jdno izvješće Ujedinjenih naroda  o prevenciji i kontroli nezaraznih bolesti  navodi da su upravo  kardiovaskularne bolesti odgovorne za najveći broj  (čak 39 posto) smrtnih slučajeva od kroničnih nezaraznih bolesti u svijetu, u osoba mlađih od 70 godina.

                      Visoki tlak može trajno narušiti funkcije srca

                      KAD JE NORMALAN,  A KAD POVIŠEN KRVNI TLAK?  Krvni tlak je pritisak krvi na stijenke krvnih žila (arterije) u svakom dijelu tijela. Krv teče kroz krvne žile jer je pod određenim tlakom, a tlak se stvara radom srca kao pumpe. Stalno povišeni krvni tlak tjera srce na rad iznad njegovih mogućnosti. Kako bismo razlučili što je visoki, a što niski krvni tlak, nužno je znati vrijednosti normalnog krvnog tlaka za naš organizam – to je graničnih  140/90 mmHg, a mnogo bliže definiciji pravog normalnog krvnog tlaka, koji ne oštećuje sustav krvnih žila i omogućava zdrav život,  jest prosječnih 120/80 milimetara stupca žive (mmHg). Liječnici tvrde: ako ste dosegnuli 120-139/80-89  mmHg,  na pragu ste pre-hipertenzije. Krvni tlak mjeren 140-159/90-99 mmHg  smatran  je  prvim stupnjem visokog krvnog tlaka  (primarna ili esencijalna hipertenzija), a stupanj 2 (tzv. sekundarna hipertenzija)  mjeri 160 i više / 100 i više mmHg . U više od  95 posto slučajeva povišenog krvnog tlaka uzrok nije poznat , a najčešće je tada riječ o primarnoj hipertenziji. Kada je povišeni tlak simptom neke druge bolesti, primjerice bubrežne, uzrok mu je poznat, tada  je riječ o sekundarnoj hipertenziji. Ako ste si samo jednom izmjerili tlak i bio je visok, ne možete se odmah proglasiti „tlakašem“. Tlak se mora mjeriti više puta tijekom jednog razdoblja, ali i više puta tijekom četiri tjedna. Nađemo li ga trajno povišenim, tada može liječnik postaviti dijagnozi visokog tlaka – hipertensio arterialis.

                        Glavobolje su prvi znak povišenog tlaka

                        Konvencionalna medicina ne može trajno izliječiti primarni povišeni tlak, ali može ga uspješno nadzirati i otklanjati neželjene posljedice. Liječenje zahtijeva individualan pristup svakom pacijentu s traženjem dobitne kombinacije raznih lijekova i iznalaženje pravih doza lijekova, u čemu je važna i uloga samog pacijenta  u samomjerenju i samokontroli tlaka. Liječenje primarne hipertenzije s konvencionalnom terapijom lijekovima je dugotrajno  i doživotno. Zato je veoma važna dobro tempirana kombinacija terapije lijekovima i promjene načina života.  Kvalitetniji način života za svakog pacijenta kojeg muči hipertenzija  uvijek je najbolje rješenje.

                          Prehrana s dosta omega -3 kiselina, dosta češnjaka, malo soli pomoći će snižavanju tlaka

                          UZROCI HIPERTENZIJE I SIMPTOMI UPOZORENJA:  Visoki se tlak  izravno povezuje sa životnim navikama, a velik broj tlakaša uopće nije svjesno da ga uopće  imaju.  Može proći  i desetak godina a da se visoki tlak ne uoči, istodobno se trend nezdravoga  življenja  nezaustavljivo širi, upozorava WHO;  jedemo previše soli u jelu, neumjereni smo u alkoholu, puši se, ne krećemo se, pod stalnim smo stresom, muče nas kilogrami … Stručnjaci tvrde da uzroci  hipertenzije uključuju i obiteljsku povijest, genetiku, stariju dob, kroničnu bubrežnu bolest i poremećaj štitnjače. Želite li riješiti visoki tlak morate biti svjesni svih rizičnih čimbenika u sklopu svojih svakodnevnih aktivnosti i prehrane. Kroz razumijevanje tih uzroka, možete živjeti zdrav i kvalitetan život.

                          Povišeni krvni tlak godinama ne boli, ali kad nakon višegodišnjeg podmuklog postojanja „udari“ na srce, mozak, protok u žilama, bubrege, ponekad je već prekasno za djelovanje. Posebice se  moždani udar  dovodi u vezu s visokim tlakom kao najčešća komplikacija visokog tlaka, kao i opasnosti koje nosi neotkrivena  i neliječena hipertenzija. Stoga obratite pozornost  na  bol i pritisak u glavi, mučninu, crvenilo lica, krvarenje iz malih kapilara u nosu ili u bjeloočnici oka, brzo umaranje, slabu  koncentraciju, loše spavanje, uznemirenost, ubrzani ili nepravilan rad srca, koji pak posredno upozoravaju na probleme s visokim tlakom.  Obratite pažnju i na razinu  kolesterola  jer je povišeni LDL kolesterol ( štetni kolesterol)  uz šećernu bolest, pušenje i visoki tlak – jedan od četiri rizika za koronarnu bolest, infarkt…

                            Sol je veliki neprijatelj tlakašima

                            SAMO PAR ZRNACA SOLI MANJE… Kad solite hranu, nemojte sasuti svu sol u nju, zadržite među prstima barem par zrnaca i vratite ih u soljenku. Zašto? Zato jer smanjenje dnevnog unosa soli s 12 grama na dnevni unos od devet grama smanjuje za 22 posto moždani udar i za 16 posto srčani udar! Dobar razlog, zar ne?

                            Prema istraživanju sveučilišta  Ontario,  manji unos soli omogućava veću elastičnost krvnih žila, što automatski dovodi do snižavanja krvnog tlaka. Natrij iz soli može čak oštetiti krvne žile mozga i dovesti do moždanog udara i bez povišenog krvnog tlaka, što dovoljno govori koliko je sol opasna za zdravlje općenito. Snižavanje unosa soli može se regulirati smanjimo li  konzumaciju gotove prerađene hrane i suhomesnatih proizvoda ( u Europi je  to čak 70 do 75 posto konzumirane soli ). Potrošači dodaju preostalih 25 do 30 posto tijekom pripreme jela ili dodatnim soljenjem ponuđene hrane. Prekomjeran unos soli, stav je WHO-a,  globalni je problem, ali  osim toga zabrinjava i prehrana koja je opterećena  visokim unosom šećera,  masti, naročito zasićenim masnim kiselinama i kolesterolom.  

                              EUROPLJANI VOLE MASNO: U  Europskoj se uniji troši velika količina masti godišnje. Stanovnici EU prosječno troše 1,5 kg maslaca na godinu, što je 4 grama po danu.  Oko 2000. godine  države članice EU izvještavale su o 600.000 smrtnih slučajeva zbog koronarne bolesti srca, a gotovo 400.000 smrtnih ishoda zbog moždanog udara svake godine. Čak i  male promjene u prehrani mogu značajno smanjiti razinu  kolesterola u krvi i vrijednost krvnog tlaka, a time i smrtnost uslijed srčanih bolesti.  Zamjena  samo  jedan posto zasićenih masnih kiselina s 0,5 posto jednostruko nezasićenim masnim kiselinama i 0,5 posto višestruko nezasićenim kiselinama može sniziti razinu kolesterola za 0,06 mmol/l.  Zvuči kao minoran rezultat, ali… kad bi se ova praksa usvojila u EU, procjenjuje se, smanjilo bi to broj smrti zbog koronarne bolesti za gotovo 10.000  i više od 3.000 zbog moždanog udara. Vojska je to spašenih života, za koju se vrijedi boriti promjenom stila života i poticanjem ljudi na drugačije navike.

                              U europskoj regiji duhan je također odgovoran za 16 posto smrtnih slučajeva  –  u dobi  od  tridesete  godine života naviše, a svake godine tako nestaje 1,6 milijuna života. Potom, u europskoj regiji se dvostruko više konzumira alkohol u odnosu na svjetski prosjek,  a prekomjeran unos alkohola u organizam, tijekom godina  zasigurno će se odraziti na tlak. Primjerice, 300 mml  jedinica je alkoholnog pića ( jabukovače, pive, mala čaša vina, čašica žestokog pića), čija se tjedna doza od 21 jedinice  preporučuje muškarcima, a 14 jedinica  tjedno ženama. Držite li se ovih preporučenih ograničenja, to bi trebalo povoljno utjecati na niski krvni tlak, a nikako ne bi smjelo biti uzrokom  pojavi visokog tlaka. Kod osoba koje dosta piju, prestanak unosa alkohola može dovesti do normalizacije tlaka.

                               NAJBOLJE JE AKO UZMETE ŽIVOT U SVOJE RUKE:  Pokrenite se,  nakon sjedenja na radnom mjestu, u automobilu, pred televizorom  uzmite si 30 minuta, pet puta tjedno i održite srce zdravim, a smanjit ćete na taj način i krvni tlak. Ako vam  je 30 minuta dnevno nedostižan san u vašem vremenskom rokovniku i nećete moći vježbati baš svaki dan, nađite neke aktivnosti od kojih ćete se malo oznojiti i ostati  lagano bez daha, sve samo nemojte biti statični. Ako je potrebno – smršavite! To će zasigurno smanjiti vaš visoki tlak i smanjiti rizik srčanih oboljenja. Dokazano je da gubitak desetak suvišnih kilograma, te održavanje te težine tijekom dvije godine snižava vrijednost krvnog tlaka za 6-9/4-6 mmHg. Izaberite nemasnu i niskokaloričnu hranu, odaberite neku vama dragu fizičku aktivnost i ne morate držati dijetu kako biste smršavili. Meditirajte, bavite se jogom, pođite na akupunkturu  – sve to blagotvorno će djelovati na nakupljeni stres, a  samim time i na vaš visoki tlak.

                              Prevencija je neusporedivo povoljnija i ugodnija nego rješavanje zdravstvenih problema izazvanih visokim krvnim tlakom, poručuju  iz Svjetske zdravstvene organizacija. Karizmatična bivša  predsjednica Svjetske zdravstvene organizacije, Margaret Chan, govoreći diplomantima, ustvari se obratila svima nama poručivši: „Igrajte na sigurno i kontrolirajte krvni tlak. Budite pametni, uredite svoj život, slušajte savjete svog liječnika! Vi sve imate u svojim rukama. Ne dopustite da vam  nevidljivi ubojica  uzme godine života!“

                              VRUĆINE UGROŽAVAJU VISOKOTLAKAŠE: Toplina  u tijelu dovodi do niza promjena u fiziološkim procesima, koji mogu utjecati na visoki tlak. Mehanizmi za regulaciju tjelesne topline se potiču, a temperatura se tako zadržava i normalnim granicama – pojačano se znojimo i dolazi do proširenja krvnih žila. Na taj se način smanjuje volumen krvi, a povećava se kapacitet krvnih žila, što su dva najvažnija mehanizma regulacije krvnog tlaka. U ljetno vrijeme trebalo bi češće mjeriti tlak, a kod mnogih će se pojavljivati oscilacije, pa čak i znatno sniženje tlaka. Neki će to očitano sniženje na tlakomjeru dočekati kao znak da mogu smanjiti ili čak potpuno ukinuti antihipertenzivnu terapiju, što nikako nije dobro. Budite oprezni i ništa ne činite bez dogovora s liječnikom.

                              To što se tlak prividno snizio  još uvije ne znači da je nizak. Nadalje, visokotlakaši obično piju nekoliko lijekova za snižavanje tlaka, a ukoliko smanjuju svoju terapiju, morali bi znati koji lijek i za koliko ga smiju smanjiti. Većina antihipertenziva ima produženo djelovanje, pa se kod korekcije terapije treba imati na umu da se puni efekat smanjenja ne osjeti odmah. Treba na taj način izbjeći prebrzu i preveliku redukciju terapije, koja bi se mogla odraziti na neželjeno povišenje tlaka. Čak i ako je smanjimo, terapiju treba uzimati redovito. Neujednačenost uzimanja lijekova pridonosi oscilacijama tlaka, koje su ljeti ionako česte. K tome, ljeti dodatno pazite na opasnosti izlaganju suncu: odjenite se u laganu odjeću, na glavu stavite šešir,  a najbolje bi bilo ne izlagati se suncu  od 10 do 17 sati. Sve tjelesne aktivnosti poput plivanja, šetnje i laganih vježbi su dobrodošle kod osoba s visokim tlakom, čak i ljeti, stoga ih slobodno upražnjavajte. Gubitak tekućine, uslijed znojenja, se mora nadoknaditi  običnom vodom ili mineralnom, zbog vraćanja elektrolita, te lagano zaslađenim čajevima i prirodnim voćnim sokovima. Alkohol je najbolje izbjegavati, jer akutna konzumacija većih količina alkohola dovodi do pada tlaka, koji se ljeti ionako snižava, a to može dovesti do dodatnih komplikacija.

                                PARADONTITIS I HIPERTENZIJA: Analiza podataka zdravstvenih i stomatoloških  pregleda u više od 3.600 osoba s povišenim krvnim tlakom otkriva da ljudi sa zdravijim zubima i zubnim mesom imaju niži krvni tlak i bolje reagiraju na lijekove za snižavanje krvnog tlaka – u usporedbi s onima koji imaju bolest desni ili parodontitis. Konkretno, ljudi s parodontitisom imali su 20 posto manje vjerojatnosti da će postići zdravu razinu krvnog tlaka u usporedbi s pacijentima dobrog oralnog zdravlja. S obzirom na nalaze, istraživači vjeruju da pacijenti s parodontalnom bolešću mogu zahtijevati strožu kontrolu krvnog tlaka, dok oni kojima jedijagnosticirana hipertenzija ili trajno povišeni krvni tlak mogu imati koristi od uputa stomatologa.

                                Prema najnovijim preporukama American Heart Association / American College of Cardiology, ciljni raspon krvnog tlaka za osobe s hipertenzijom je manji od 130/80 mmHg. U spomenutoj studiji su bolesnici s teškim parodontitisom imali sistolički tlak koji je u prosjeku bio 3 mmHg viši od bolesnika s dobrim oralnim zdravljem.Sistolički tlak (najveći broj na očitavanju krvnog tlaka) označava pritisak krvi na stijenke arterija.Iako se čini da je mala, razlika od 3 mmHg slična je snižavanju krvnog tlaka što se može postići smanjenjem unosa soli za 6 grama dnevno (što odgovara jednoj žličici soli ili 2,4 grama natrija ), ističu istraživači.

                                 “Pacijenti s visokim krvnim tlakom i njihovi liječnici trebaju biti svjesni da dobro oralno zdravlje može biti jednako važno u upravljanju bolešću kao i razne životne intervencije koje pomažu u kontroli krvnog tlaka, poput malih količina soli, redovite tjelovježbe i kontrole težine “, utvrđeno je također u istom istraživanju. Unatoč činjenici da studija nije zamišljena da bi se točno objasnilo kako parodontna bolest ometa liječenje krvnog tlaka, istraživači vjeruju da su njezini rezultati u skladu s onim istraživanjima koja povezuju niski stupanj oralne upale s oštećenjem zuba, krvnih žila i kardiovaskularnog rizika.

                                  U narodnoj medicini, ali i u konvencionalnoj, uz celer, češnjak je vodeća namirnica koja pomaže u stabiliziranju tlaka

                                  PRIRODNI LIJEK PROTIV HIPERTENZIJE: Tradicionalni narodni lijek za visoki tlak, čije je djelovanje i znanstveno potvrđeno,  jest češnjak.  Kao lijek dosta je korišten u kineskoj narodnoj medicini. U Njemačkoj su znanstveno ispitivali njegovo djelovanje i  ustanovljeno je da  znatno snižava  dijastolički (donji) krvni tlak, kod oboljelih sa srednje teškom hipertenzijom. Taj se učinak  postiže već s nekoliko češanja češnjaka dnevno, a tijekom ispitivanja efekat češnjaka postajao je sve veći, što potvrđuje njegovo kumulativno djelovanje. No, kako djeluje češnjak? Tako da svojom sposobnošću opušta glatke mišiće krvnih žila i širi ih, a za to je djelovanje zaslužan – adenozin.  Češnjak svrstavaju u jednu od najzdravijih namirnica, a snižava krvni tlak za  čak 5 do 10 posto.

                                  U azijskim zemljama od davnina se koristi celer za snižavanje krvnoga tlaka.  Dr. William Elliot sa sveučilišta Chicago, izolirao je iz celera tvar koja snižava krvni tlak smanjujući hormon stresa, koji dovodi do sužavanja krvnih žila i povećanja pritiska. Celer snižava i kolesterol, koji je često povišen kod osoba s esencijalnom hipertenzijom – pojavom visokog tlaka čiji uzrok nije poznat.

                                  Berlinski istraživač Peter Zinger pak smatra da su omega -3 masne kiseline u ribljem ulju glavni lijek za hipertenziju. Da bi se regulirao krvni tlak, kod većine je ljudi potrebno najmanje tri obroka masne morske ribe tjedno ( losos, skuša, tuna, srdela i haringa). Količina omega – 3 masnih kiselina, koja je dovoljna da se djelovanje primijeti je 2000 mg na dan, što čini 100 grama svježe skuše, 200 grama sardela i oko 120 grama lososa iz konzerve.

                                  Maslinovo ulje, koje sadrži mononezasićene masne kiseline, lecitin, polifenole  (antioksidansi) i vitamine A,D, E i K znanstveno dokazano snižava krvni tlak. A mediteranski narodi od davnina koriste u prehrani maslinovo ulje i manje obolijevaju od krvožilnih bolesti, moždanog udara i malignih bolesti organa za probavu. Oboljeli od krvožilnih bolesti koji prijeđu na prehranu s maslinovim uljem za čak 31 posto manje umiru od tih bolesti. Namirnice koje povoljno utječu na snižavanje visokog krvnog pritiska su još voće i povrće – nedostatak vitamina C vodi porastu tlaka, a antioksidansi iz voća i povrća  šire krvne žile, čime tlak automatski pada. 

                                  Kod vegetarijanaca rijetki su oni koji pate od hipertenzije. Nedovoljno unošenje kalija u organizam, primjerice, dovodi do zadržavanja natrija, koji povećava krvni tlak. Kalcij može, kod osoba osjetljivih na sol, tj. onih kojima tlak raste unosom slane hrane, dovesti do snižavanja. Mala količina čokolade  – može također sniziti krvni tlak. Bjelančevine koje sadrži grašak mogu poslužiti kao dodatak hrani u borbi s visokim tlakom i otkazivanja bubrega, što je  dokazano  i u istraživanju biologa iz Kanade. Jeste li znali da kava nije glavni krivac za kronično povišeni  krvni tlak? Kofein prolazno povećava tlak kod osoba koje povremeno piju kavu, čak i kod onih koji je redovno piju, pogotovo kad su pod stresom. Većini ljudi s hipertenzijom kava ne smeta, ali se ne preporučuje onima kojima tlak znatno raste kad  su pod stresom; njima tada nadbubrežna žlijezda pretjerano reagira na kofein, a to podiže krvni tlak.

                                  Slušanje glazbe  može značajno sniziti vrijednosti krvnog tlaka –  znanstveno je dokazano u  jednom američkom istraživanju. Kod ljudi s blago povišenim krvnim tlakom,  koji su, primjerice, mjesec dana slušali klasičnu, keltsku ili indijsku glazbu tridesetak minuta dnevno svaki dan – došlo je do značajnog sniženja krvnog tlaka.  

                                    Ovo su osnovne namirnice DASH dijete, odnosno prehrane

                                    DASH DIJETA – IDEALNA ZA VISOKOTLAKAŠE! Kad je američki magazin  U.S. News& World Report’s objavio listu najboljih dijeta, s ocjenom istraživanja učinaka na naše tjelesno zdravlje, a pod budnim okom  čak  22 eksperta,  apsolutni je pobjednik bila – DASH dijeta ( Dietary Approaches to Stop Hypertension), kojoj je glavni cilj prevencija povišenog krvnog tlaka.  Riječ je o dijeti koja se temelji na visokom unosu voća i povrća,  niskomasnih  mliječnih proizvoda ( obrano mlijeko, niskomasni sir, nemasni jogurt)  te ograničenom uzimanju suhomesnatih proizvoda i soli. Ova se dijeta pokazala  vrlo učinkovitom kod snižavanja krvnog tlaka,  a veoma je važno da se može provoditi dugoročno. DASH dijeta i njezina pravila mogu se zasigurno usvojiti kao način života, a rezultate daje već za dva tjedna.

                                    Znanstvenici sa Sveučilišta u Oxfordu su tijekom mjesec dana skupini ispitanika davali navedene namirnice, raspodijeljene  u nekoliko serviranja dnevno: četiri do šest serviranja  voća i povrća,  dva do četiri serviranja  mliječnih proizvoda i šest do 13 serviranja  žitarica. Skupina koja je bila pod ovim režimom prehrane znatno je snizila krvni tlak u odnosu na drugu kontrolnu skupinu.  DASH dijeta se odličnom pokazala i u skidanju viška kilograma, koji obično prate povišeni krvni tlak,  stoga ona visoko kotira među onima  koji žele smršavjeti.  

                                    Svaka dijeta u svojim pravilima navodi i brojna ograničenja – ona koja zastupa  DASH dijeta odnose se na smanjeni unos crvenog mesa, suhomesnatih proizvoda, alkohola,  masti, a kad je sol u pitanju, preporučena doza je tek pola do jedne žličice na dan.   

                                    Objavljeno

                                    TANJUR PUN ZAČINA

                                      Ako vam je dosta dobre, stare kuhinje, a niste vješti u minimalizmu i drugim trendovima, posegnite za –začinima. Provjerite svoje kulinarsko umijeće i zadovoljite svoje osjetilo okusa...

                                    DESERTNI SUHI KOLAČIĆI S ANISOM 

                                      POTREBNO JE:

                                    • 3 žutanjka,
                                    • 100 g šećera,   
                                    • 3 kapi esencije anisa  (zvjezdastog anisa),
                                    • ½ polovina žličice apotekarskog amonijaka u prahu,
                                    • 80 g mekog maslaca,
                                    • ½ dl  mlijeka ,  
                                    • 5 g zelenog anisa u prahu,
                                    • 250  g brašna,
                                    • oko  100 g šećera (za valjanje kolačića).

                                    PRIPREMA: U zdjeli  izmiješati žutanjke, dodati šećer i maslac. Istući ili izmiksati.  Dodati  anis, amonijak i  mlijeko, dobro promiješati. Dodajte brašno i  zeleni anis.  Ostavite da odstoji barem dva sata u hladnjaku.  Nakon toga tijesto oblikujte u male role promjera oko 1 cm te ih uvaljajte u  kristalni šećer.  Izrežite potom tijesto na komade dužine 5 cm te ih isjeckajte tri puta sa strane. Povežite ih na način da zajedno čine „pletenicu“.   

                                    Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 220C ° C 10 minuta. Pazite da ih ne pregrijete, jer će u protivnom vrlo brzo postati presuhi. Pečene kolačiće držite daleko od vlage, najbolje u za to odgovarajućoj kutiji ili staklenci.  Poslužite ih nakon glavnog obroka uz šalicu kave, s malo rakije, uz  voće… Bit će to fina delicija!

                                    SAVJET VIŠE: Prije nego se odlučite ispeći suhe kolače, biskvite, dobro je znati: koristite zvjezdasti anis umjesto anisa u prahu jer će donijeti više svježine. Zapravo, bit je anisa da kolačiću daje malo “prh” okus.  No,  ako se pitate što u tim kolačićima radi tzv. apotekarski amonijak,  jednostavno je –  to će vam pomoći da kolačiće štipkate kao kruh, jer  u suhim kolačićima djeluje poput praška za pecivo.  Amonijev karbonat (ili amonijak) jest tvar koja se brzo raspada pod utjecajem topline.  Isto djelovanje ima prašak za pecivo, kojemu je u kućanstvu prethodila uporaba apotekarskoga amonijaka. Ovaj „kvasac“  je zapravo smjesa natrijeva bikarbonata, u kombinaciji s komponentama octa i dodatnih materijala.

                                    Da bi vam kolačići bili još ukusniji, poprašite ih šećerom u prahu u koji ste stavili prstohvat mljevenog zvjezdastog anisa. Uz dobru kavu, nećete odoljeti njihovu mirisu ni okusu.

                                    FLAMBIRANE KOZICE S ANISOM 

                                    POTREBNO JE:

                                    • 12 srednje velikih škampa,
                                    • 1 žličica zelenog anisa,
                                    • 5 cl konjaka,
                                    • 5 cl vrhnja.

                                    POSTUPAK:  Kozice dobro očistite  i stavite ih na papirnate ručnike. Zagrijte malo maslinovog ulja u  tavi  i stavite škampe da se krčkaju. Pospite anisom i ostavite pržiti dok kozice ne dobiju tamniju boju.

                                    Ulijte konjak  i  flambirajte.  Dodajte vrhnje, pomiješajte i stavite kratko odstajati.  Poslužite s bijelom rižom kuhanom al dente.

                                     SAVJET VIŠE:  Poslužite uz ovo jelo suho bijelo vino.

                                    LOSOS NA PORILUKU S ANISOM  

                                    POTREBNO JE:

                                    • 1 cijeli  losos od oko 200 g,
                                    • 1 veći poriluk,
                                    • 10 cl slatkog vrhnja,
                                    • 1 žlica maslaca,
                                    • 1 žličica sjemenki zelenog anisa.   

                                    POSTUPAK:  Izrežite poriluk na tanke ploške i  blanširajte ga 8 minuta u kipućoj slanoj vodi. Ocijedite narezani poriluk i ispustite komade u tavu  s ručicom. Propržite na malo maslaca.  Začinite sjemenkama zelenog anisa, dodajte soli i mljevenog crnog papra.  Zalijte vrhnjem,   poklopite  i pustite  da se maslac i vrhnje rastope na laganoj vatri.

                                    U međuvremenu, skuhajte losos na jednoj strani samo 10 minuta.  Okrenite losos i  pospite s malo sjemenki anisa. Dodajte soli, malo mljevenog papra.  Složite uz to pripremljeni poriluk. Dekorirajte po želji.

                                     SAVJET VIŠE:  Poslužite uz to suho bijelo vino. 

                                    PILETINA PREMAZANA MEDOM I ANISOM  

                                     POTREBNO JE:

                                    • 1/2 šalice umaka od soje,
                                    • 1/2 šalice meda,
                                    • 2 žlice rižina octa,
                                    • 2 žličice nasjeckanog svježeg đumbira,
                                    • 6 komada zvjezdastog anisa,
                                    • 2 režnja češnjaka, mljevenog,
                                    • 1/2 žlice ljute paprike ili umaka od paprike,
                                    • 1 pile veličine oko 1,4 kg.

                                    POSTUPAK:   Postavite ražanj  u središte pećnice i zagrijte na maksimum. U zdjeli pomiješajte sve sastojke kako biste stvorili marinadu. Stavite pripravak na stranu. Koristite kuharski nož te izrežite  dno kosti piletine kako biste pile mogli otvoriti rezom  na lijevo i na desno.  Postavite  pileća prsa prema gore u tepsiju veličine  33 x 23 cm (tepsija za  lazanje).  Pile namažite marinadom i prelijte ostatak oko piletine. Pecite oko 1 sat  i 15 minuta, a piletinu pomalo zalijevajte marinadom svakih 10 do 15 minuta, dok se na termometru  umetnutom  u bedro ne pokaže oko 100 stupnjeva. Gotovo pile postavite na odgovarajući tanjur.  

                                    SAVJET VIŠE:  Poslužite uz  špinat sa češnjakom   i s rezancima posutim bosiljkom.  Pile ukrasite s nekoliko komada zvjezdastoga anisa.

                                     ŽELE SA CIMETOM

                                    POTREBNO JE:

                                    • 1/2 litre soka od naranče,
                                    • 2 žličice cimeta u prahu,
                                    • 100 grama smeđeg šećera,
                                    • 1,5 žlice alge agar agar  (možete je nabaviti u svim većim centrima!)

                                    PRIPREMA:  Iscijediti naranče, stavite tavu u hladnu vodu prije pripreme.  Stavite sok od naranče u tavu,  dodajte cimet, smeđi šećer i agar agar. Na pari kuhajte sok od naranče i cimeta, na srednje jakoj vatri  do vrenja. Zatim  smanjite na nisku  temperaturu  i nastavite miješanje 10 minuta.  Kuhani sok izlijte u kalup te ostavite  hladiti u hladnjaku oko dva sata – da se stisne.  Maknite potom smjesu iz kalupa te izrežite nožem na kriške po želji.

                                    SAVJET VIŠE:  Poslužite izrezano na kockice ili manje kriške, pospite cimetom u prahu te ukrasite bosiljkom.

                                     Agar  agar  vrlo je poznat u veganskoj kuhinji.  Agar agar alge dolaze  iz Japana, zamjenjuju želatinu. Znajući da je želatina izrađena od svinjetine ili govedine,  vegetarijanci se koriste tim ukusnim japanskim želatinoznim algama. Agar je kao  pahuljica, nejasna oblika. Bez mirisa, okusa i bezbojna, pa ju  je nemoguće detektirati u desertu  ili zdjeli, osim po njenoj želatinoznoj snazi.   Japanci se, koliko je poznato, agarom koriste od 17. stoljeća.  Koriste ga i  kao dodatak prehrani  za detoksizaciju  (uklanjanje toksina i teških metala) te za pospješivanje probave. Vlakna postaju puna  vode (poput spužve),  pa se na taj način puni želudac  s vrlo umjerenim unosom kalorija. To je, dakle, prirodni sastojak koji   suzbija apetit!

                                    KRUŠKA U UMAKU SA CIMETOM 

                                     Velika kruška može se poslužiti  kao prilog uz jela sa slatkim i slanim umakom:  kruška i cimet tvore lijep malo gorkast spoj.  Idealno je ako se poslužuje uz nareske ili sireve.  Ali, bit će  jednako ukusna uz tortu,  sladoled ili kolače. Dakle, ako volite recept koji će obogatiti i dati više okusa na hrani, pažljivo slijedio savjete u ovom vodiču.

                                    PRVO:  Ogulite i izrežite krušku  u komade.  Za ovaj recept, savjet je da koristite ne previše zrele kruške. Stavite krušku u lonac, dodajte čašu bijelog vina, 100 grama šećera, pola žličice cimeta u  prahu  i jednu žlicu soka od limuna. Neka se kuha na laganoj vatri oko dvadesetak minuta. Kada se  smjesa stvrdne, odmaknite s vatre.

                                     DRUGO: Kad umak dostigne pravu konzistenciju, pustite da se ohladi na nekoliko minuta.  Nakon toga  smjesu  provucite kroz sito ili alternativno u miješalici, kako biste dobili kašu, mekanu i kremastu.  Nakon toga umak možete koristiti  sa svim jelima koja vam padaju na pamet.  Jednostavno i ukusno jelo dobit ćete ako napravite od piškota oblik školjke te ga ispunite  umakom od krušaka s komadićima čokolade.  Pospite šećer za glazuru, a rezultat će biti izvrstan desert . 

                                     TREĆE:  Umjesto da imate na umu piće, večeru ili buffet na otvorenom, ne zaboravite da ovaj umak poslužite kao prilog uz jela. Kruške i cimet idu savršeno dobro s predjelima od suhomesnatih proizvoda i sireva.  Posebno se dobro slaže sa sortama ovčjih sireva i s mekanim sirevima poput gorgonzole.   

                                    JANJETINA SA SUHIM ŠLJIVAMA I CIMETOM

                                    POTREBNO JE:

                                    • 1 kg ovčjeg buta, 
                                    • 250 grama suhih šljiva, 
                                    • 2 glavice crvenog  luka, 
                                    • 100 g badema,   
                                    • 2  štapića cimeta, 
                                    • 50 g šećera u prahu, 
                                    • 50 g maslaca, 
                                    • 2 žlice kurkuma sa cimetom
                                    • 2 žlice kurkuma,
                                    • sol i papar. 

                                    POSTUPAK:

                                    1. Izrežite meso u velikim komadima. Nasjeckajte luk.  U lonac ulijte malo ulja i stavite luk. Dodajte meso, cimet štapiće i kurkumu.

                                    2. Kada luk postane  proziran, dodajte  20 cl vode.  Zatim pokrijte i pirjajte oko jedan sat i 15 minuta.  

                                    3. Na kraju izvadite meso ravnom žlicom i ostavite na tanjuru. Stavite šljive u lonac, pospite ih šećerom, cimetom u prahu. Dodajte maslac, promiješajte i kuhajte oko 15 minuta.

                                    4. Pomiješajte bademe s mesom, dodajte suhe šljive i ubacite sve u lonac. 

                                    SAVJET:  Poslužite vruće,  uz rižu.

                                    MOZZARELLA S BOSILJKOM  

                                     POTREBNO JE:

                                    • 2 komada mozzarelle (oko 200 grama),
                                    • ekstra djevičansko maslinovo ulje,
                                    • aromatizirani ocat,
                                    • vrlo sitno sjeckani  bosiljak, 
                                    • listovi bosiljka,
                                    • svježe mljeveni papar,
                                    • sol.

                                    PRIPREMA:  Pažljivo izrežite svaki  komad mozzarelle na malo krupnije kriške. Stavite  kriške  mozzarelle u željenu posudu. Kriške neka budu lijepo, uredno složene.  Kriške zalijte maslinovim uljem i aromatiziranim octom. Pospite mljevenim paprom po siru na način da se paprom naprave vijuge. Posolite.

                                    SAVJET VIŠE: Kako bi vaše jelo bilo ukusno, pripremite ga, odnosno mozzarellu izrežite neposredno prije konzumiranja.  Ako pak ne možete pronaći aromatizirani ocat, koriste tradicionalni domaći ocat. 

                                    REZANCI S GLJIVAMA I BOSILJKOM

                                     POTREBNO JE:

                                    • 600 g mješovitih  gljiva (vrganja, šampinjona,bukovača),
                                    • 1 glavica luka, sitno sjeckanog, 
                                    • 60 ml ekstra djevičanskog maslinovog ulja,
                                    • 2 režnja češnjaka, sitno sjeckanog, 
                                    • 60 ml bijelog vina,
                                    • 25 cherry rajčica narezanih na četvrtine,
                                    • papar,
                                    • 1 žlica sitno sjeckanog peršina, 
                                    • 1 vezica sjeckanog bosiljka,
                                    • 500 g rezanaca.

                                    PRIPREMA:

                                    1. Pažljivo očistite gljive i veće komade izrežite na manje.   

                                    2. Zagrijte ulje u tavi na laganoj vatri. Dodajte luk, poklopite  i pržite   dok ne dobije zlatnu boju.

                                    3. Sol promiješati u sjeckani češnjak.

                                    4. Povećajte vatru za prženje i dodajte bijelo vino.

                                    5. Dodajte gljive i pirjajte dok vino gotovo potpuno ne ispari.

                                    5. Dodajte četvrtine rajčica, bosiljak i peršin te  pirjajte oko 10 minuta.

                                    6. U međuvremenu, skuhajte tjesteninu u kipućoj  vodi  al dente.

                                    7.  Ocijedite rezance, dodajte umak od gljiva, dobro promiješajte i poslužite vruće.

                                    SAVJET VIŠE:  Možete koristiti  i druge mješovite sezonske gljive s onima koje su  dostupne na tržištu. Ali budite sigurni da su uvijek čiste. 

                                    GRČKA SALATA

                                    POTREBNO JE:

                                    • 4 zrele rajčice,
                                    • lijepi, ne prezreli   krastavac,
                                    • crveni luk,
                                    • desetak crnih maslina,
                                    • vezica svježeg bosiljka,
                                    • 100 g sira feta, 
                                    • kvalitetno maslinovo ulje,
                                    • sok od jednog limuna, 
                                    • sol  i svježe mljeveni  papar. 

                                    PRIPREMA: Operite rajčice,  izrežite ih na osam komada (na četvrtine i svaku četvrtinu u dva preklapanja). Ogulite krastavac, prepolovite ga na pola po dužini i izvadite sjemenke.   Izrežite ga na komade srednje veličine. Ogulite i izrežite luk na tanke kriške. Stavite sve u zdjelu.

                                    Izrežite sir fetu na male kockice, operite i nasjeckajte bosiljak, dodajte u zdjelu zajedno s maslinama. Dobro začinite  limunovim sokom i maslinovim uljem.  Posolite i popaprite te ostavite stajati  najmanje jedan sat prije posluživanja.  Tada sve dobro promiješajte.

                                    Objavljeno

                                    ZAŠTITITE SE OD CORONA VIRUSA PRIRODNO

                                    Zacijelo ste se posljednjih dana i tjedana zapitali koje sredstvo za zaštitu ruku i tijela te prostora od koronavirusa  koristiti. U ponudi je hrvatski proizvod, baziran na stopostotnim čistim eteričnim uljima i klorovom dioksidu.  Evo  kako vam može pomoći…

                                    Istrijanska tvrtka SVIJET BILJAKA založila se za proizvodnju antiseptika i dezinficijenata koji sadrže flavonoide, terpene i fenolne kiseline što polučuju antibakterijski, antigljivični i antivirusni učinak. Dodatkom stopostotne prirodne ružmarinske kiseline (RA) pojačavaju  se i njihova  antioksidativna svojstva. Primjenjuje se za higijenu ruku, tijela, kao osvježivač zraka, za čišćenje radnih površina i raznih uporabnih predmeta; pogodni su kod opeklina, uboda insekata, gljivičnih oboljenja, pelenskih i drugih vrsta osipa, ali i kod posjekotina.

                                    Zbog aktualne svjetske situacije s koronavirusom (COVID -19) preporučuje se prostore dezinficirati primjenom AROMASEPT  TEHNOLOGIJE i to sustava za doziranje proizvoda u tekućem stanju, u obliku mikro maglice biljnoga kompleksa AROMASEPT-CS, koji u svom sastavu ima aktivni sastojak klorov dioksid  (za koji je FDA izdala potvrdu o valjanoj učinkovitosti u dezinfekciji zraka aerosolnim sprejom).  

                                    AROMASEPT – prirodni biljni kompleks s eteričnim uljima za osobnu higijenu i njegu kože.

                                    AROMASEPT HAND&BODY  sprej  – biljni je kompleks namijenjen njezi ruku i kože tijela te održavanju čistoće bez uporabe vode. Učinkovitost toga spreja temelji se na protuvirusnom, protugljivičnom i protubakterijskom djelovanju eteričnih ulja i hidrolata; karakteriziraju ga aktivne tvari kao oksid 1,8 cineol, monoterpeni,  gama-terpinen i  monoterpenski alkohol terpineol-4 iz eteričnih ulja,  koji imaju izvrsno djelovanje protiv virusa, bakterija i patogenih gljivica, pogotovo onih iz roda Candida.

                                    Hidrosolni  ekstrakt biljaka, zahvaljujući  svojoj polifenolnoj frakciji, ublažava upalna stanja kože, a pogotovo je značajno njegovo lokalno djelovanje na Herpes simplex virus. Umjereno je aktivan protiv bakterija E. coli i Enterobacter aerogenes. Prirodni je biljni kompleks s dodatkom ružmarinske kiseline (RA), čime je postignuto i antioksidativno  djelovanje. Koristi se kod svih oblika dišnih, mokraćnih, genitalnih i kožnih infekcija. Formula je prilagođena korisnicima kojima prisutnost alkohola nije prihvatljiva. Imunostimulirajućeg je djelovanja, a važnost je u tome što djeluje na limfni sustav, koji je drugi prijenosni sustav u ljudskom organizmu nakon krvotoka. Pomaže da se olakša transport metaboličkog otpada iz vezivnoga tkiva te ga čisti od otpadnih tvari. Njegova lagana mirisna kompozicija smanjuje napetost, stvara opuštajući i umirujući učinak.

                                    AROMASEPT HAND&BODY sprej dobro je koristiti i preventivno, i to nanošemjem nekoliko prskanja na kontaktna mjesta. Najbolji način korištenja AROMASEPT HAND&BODY spreja jest –  jedanput na dan kao preventiva, odnosno nekoliko puta zaredom u slučaju infekcije.

                                    Za sve informacije i mogućnosti nabave prouzvoda obratite se na:

                                    SHAPEIT j.d.o.o. , VI Južna Obala 13, Zagreb

                                    mobitel: 092 345 3292;  mail: shapeit.j@gmail.com 

                                    Objavljeno

                                    KAKO JE NASTALA KULTURA WELLNESSA

                                    Wellness je filozofija i životni stil: briga za vlastito zdravlje i lijep izgled, aktivan način preživljavanja slobodnoga vremena. Wellness su senzualno zasnovani programi u suvremenim wellness centrima. Međutim, wellness nudi sve to i još više: stručno oblikovane programe opuštanja, aktivnog odmora, bogatstvo kupanja u termalnoj vodi te stručnu medicinsku potporu…

                                    Gotovo da i nema životnoga ili radnog prostora gdje, primjerice, aromaterapija ne nalazi svoje mjesto. U školama, u radnom okruženju za koncentraciju i jačanje kreativnosti, u ordinacijama za ublažavanje neugodnog antiseptičkog mirisa,te ublažavanje straha, u trgovinama za uspostavljanje povjerenja između kupca i prodavača, u spavaćoj sobi za ugodan san… Aromaterapija je, kažu znalci, svaki postupak primjene čistih prirodnih eteričnih ulja u poboljšavanju  stanja na fizičkoj, emotivnoj, mentalnoj ili duhovnoj razini. S obzirom na moć djelovanja eteričnih ulja na svim razinama, preporučuje se svakome tko želi posvetiti više pažnje svom zdravlju, te svim osobama kojima je zdravlje ugroženo ili osjećaju kronični gubitak volje i energije. Kako se aromaterapija ubraja u komplementarne grane medicine, ono što joj daje najveći značaj i zbog čega je specifična jest holistički pristup, odnosno cjelovitost. Budući da se ne bavi samo suzbijanjem nastalih simptoma bolesti, već pokušava pronaći uzroke problema u organizmu i ciljano djelovati na njih, na način da snažno aktivira unutarnje sposobnosti samoizlječenja, podržava i ostale komplementarne grane medicine, energetske tehnike i konvencionalnu medicinu.

                                    TISUĆLJETNA TRADICIJA U SVIM KULTURAMA: Povijesno gledano, aromaterapija je odavno prisutna u svim kulturama. Prva korištenja mirisa u terapeutske svrhe primijećena su u Kineza, koji su palili mirisne štapiće i pomoću njih stvarali harmoniju i ravnotežu. Egipćani su esencije biljaka koristili za balzamiranje, u medicinske svrhe, za izradu kozmetičkih preparata, ulja i masti za masažu, ili su ih palili kako bi poboljšali raspoloženje. Brojni recepti ljekovitih pripravaka pronađeni su urezani u zidove laboratorija i na papirusima. Svećenici su mirise koristili u vjerske i mistične svrhe, a svaka važna osoba imala je svoj miris.

                                    Grci su svoje znanje o aromaterapiji preuzeli od Egipćana. Hipokrat je tako napisao knjigu o ljekovitom djelovanju 300 biljaka, a između ostaloga, naglašavao je čudotvorno djelovanje aromatične kupke i masaže na produljenje života. Dioskorid je prevodio slične materijale s perzijskog, hebrejskog, arapskog i drugih jezika te napisao knjigu “De materia medicinae”, u kojoj opisuje ljekovito djelovanje 500 biljaka. Rimljani su mirisna ulja najviše koristili u kupkama i za masažu. Arapi su izrađivali ljekovite pripravke i parfeme, a mirisima pročišćavali zrak i dezinficirali odjeću kako bi se zaštitili od bolesti. Avicena, arapski liječnik, fizičar, kemičar i alkemičar, unaprijedio je destilaciju kao metodu dobivanja eteričnih ulja izumivši navojnicu za hlađenje. Posebno se zalagao za aromaterapeutsku masažu i uvođenje voćne dijete kako bi se tijelo lakše riješilo otrova. Napisao je i knjigu “Kanon medicine”, u kojoj opisuje djelovanje ljekovitog bilja i mogućnosti liječenja esencijama biljaka, za koje je tvrdio da jačaju duh i tijelo.

                                    KAKO JE NASTAO NAZIV AROMATERAPIJA: Kao tvorac nazivaa aromaterapija navodi se francuski kemičar Rene-Maurice Gattefosse, koji se u početku zalagao za korištenje eteričnih ulja samo u kozmetičkim pripravcima, što se promijenilo nakon što je osobno iskusio ljekovitost, odnosno njihovo antiseptičko i analgetičko djelovanje. Naime, u svom je laboratoriju doživio nezgodu i zadobio opekline na ruci, koje je tretirao čistom esencijom eteričnog ulja lavande. Bolovi su brzo nestali, a rana je zacijelila bez ožiljaka.

                                    Engleska kozmetičarka Margaret Maury jedna je od prvih koja se počela koristiti eteričnim uljima za masažu. U Londonu je otvorila kliniku za aromaterapiju jer je vjerovala da eterična ulja mogu pomoći kod mnogih bolesti, a zatim je ustanovila koledž “Shirley Price Internacional College of Aromatherapy”. Napisala je nekoliko knjiga o aromaterapiji i eteričnim uljima, kojima se služe najpoznatiji praktičari  wellnessa.

                                    Aromaterapija na velika vrta dolazi do izražaja i u Hrvatskoj. Donedavno, eterična ulja najčešće su se koristila u mirisnim lampicama, no danas se sve više provode aromaterapeutske masaže koje znatno pomažu u fizičkom i mentalnom opuštanju, a pomažu i kod mnogih zdravstvenih problema.

                                    O ETERIČNIM ULJIMA: Eterična ulja, lako hlapljive tekućine koje se dobivaju ekstrakcijom iz različitog ljekovitog bilja ili njegovih dijelova (cvijet, list, korijen), a koriste se u wellnessu, kao glavnu odliku imaju snažan, intenzivan i karakterističan miris. Premda se nazivaju “uljima”, riječ je o potpuno nemasnim tekućinama, koje po svom kemijskom sastavu predstavljaju složene smjese velikoga broja organskih spojeva, od kojih mnogi imaju snažno fiziološko djelovanje. Tzv. gornja grupa eteričnih ulja sadrži ulja agruma (citrusna ulja), te eukaliptus. To su ulja visoke frekvencije, reskog mirisa, vrlo hlapljiva, koja prepoznajemo po tome što se miris osjeća odmah po otvaranju bočice. Izuzetno su antiseptička i najizrazitije djelovanje pokazuju na području glave: glavobolja, koncentracija, prehlade… Takva su eterična ulja mandarine, limuna, naranče, bergamota (vrsta naranče), eukaliptusa, citronele..

                                    U srednju grupu ubrajaju se ulja srednje frekvencije, čiji miris treba nešto više vremena da stigne do nosnica. Umjereno su hlapljiva, što znči da će u mirisnoj svjetiljci djelovati nešto dulje nego ulja gornje grupe. Po svome djelovanju posebno su namijenjena srednjem dijelu tijela: pluća, želudac, probavni organi. Umiruju ili stimuliraju probavu, smanjuju napetost u želucu, izuzetni su antiseptici za pluća i bronhije… Toj grupi pripada većina mediteranskih eteričnih ulja: metvica, ružmarin, kadulja, lavanda, melisa, čajevac, timijan.

                                    Sva cvjetna ulja imaju posebno antistresno i psihički stabilizirajuće djelovanje. To su ulja ruže, jasmina, nerolija, ylang-ylanga, geranija….

                                    Donja grupa eteričnih ulja najsporije hlapi, što ujedno znači da njihov miris najsporije prodire u nosnice, do naših mirisnih receptora. U smjesama eteričnih ulja koriste se kao “fiksativ”, što znači da usporavaju hlapljenje drugih ulja iz viših grupa. Tu pripadaju mirisi dobiveni iz drveća, kore, korijena, bobica.. To su: bor, jela, borovica, čempres, cedar, cimet, papar, klinčić, đumbir itd. Umanjuju probleme u donjem dijelu tijela, npr. bolove u leđima i križima, upalu mjehura, osjetljive bubrege, reproduktivne organe…

                                    ŠTO JE USTVARI WELLNESS: U modernoj kozmetici i u wellnessu eterična se ulja mogu koristiti na razne načine. Aromaterapeutski postupci su sljedeći: aromatična kupka, aromakomprese (oblozi), inhalacija, aroma masaža , lokalno utrljavanje, ispiranje usta i grla, rektalna i vaginalna primjena, korištenje u osobnim kozmetičkim preparatima, primjena u sauni….U wellness ustanovama dopunjuje ponudu i daje poseban pečat.

                                    Wellness je filozofija i životni stil: briga za vlastito zdravlje i lijep izgled, aktivan način preživljavanja slobodnog vremena, igra i opuštena večer u društvu najbližih. Ukratko, wellness su senzualno zasnovani programi u suvremenim wellness centrima. Još više, posrijedi su stručno oblikovani programi opuštanja, aktivnog odmora, bogatstvo kupanja u termalnoj vodi i stručna medicinska potpora.

                                    AROMA LAMPICE: Udisanje eteričnih ulja iz mirisnih lampica svakako je najpopularnija i najjednostavnija metoda primjene u wellness ponudi. Ova se metoda može upotrijebiti za pročišćavanje zraka za vrijeme infektivnih bolesti. Također se može koristiti za uklanjanje neugodnih mirisa, odbijanje insekata, za bolje raspoloženje ili jednostavno za stvaranje ugodne atmosfere u kući ili radnom prostoru. Za mirisnu lampicu potrebno je 4-10 kapi eteričnog ulja ili mješavine, ovisno o intenzitetu mirisa koji želite i veličini prostorije.

                                    Dnevna soba: ruža geranija, bergamota, ruža, cedar, lavanda.

                                    Radna soba: limun, bergamot, mirta, bor, menta.

                                     Dječja soba: rimska kamilica, mandarina, naranča.

                                    Spavaća soba: ruža, neroli, lavanda, ylang ylang, sandal, naranča.

                                    ZAŠTO INHALACIJE? Mogu pomoći kod prehlade, gripe, upale sinusa, visoke temperature i drugih manjih respiratornih tegoba. Pridonose i poboljšanju pamćenja te boljem raspoloženju. Eterično ulje se također može nakapati na jastuk da bi se olakšalo disanje i omogućio miran san. Puno jače djelovanje na prohodnost dišnih putova ima inhalacija vodenom parom. Na 500 ml kipuće vode stavite 2-4 kapi eteričnog ulja. Količina ovisi o jakosti eteričnog ulja.

                                    Inhalirajte paru pet minuta, ali ne duže. Imate li astmu, izbjegavajte inhalacije vodenom parom; koncentrirana para može izazvati astmatični napad.

                                    KAKO DJELUJE AROMA MASAŽA: Eterična ulja koja se koriste za masažu moraju se prvo razrijediti u nekom prirodnom baznom ulju kao što je maslinovo, bademovo, sezamovo i sl. Bitno je da ta ulja nisu rafinirana i da su hladno prešana. Takva ulja sadrže vrlo važne sastojke kao što su vitamin D i E, esencijalne masne kiseline i tragove minerala kao što su kalcij i magnezij. Nerafinirano ulje, kada jednom oksidira, može štetno djelovati na kožu. Priprema mješavina: eterična ulja razrjeđuju se tako da se dobije 0.5 do 3-postotno razrjeđenje, ovisno o intenzitetu mirisa i uvjetima zbog kojih se primjenjuje. Niže koncentracije (0.5-1%) primjenjuju se u uljima za lice ili pak za ljude s osjetljivom kožom, uključujući djecu ispod 12 godina te osobe starije životne dobi. Za odrasle se najčešće koristi koncentracija do dva posto. Pripremljene se mješavine mogu čuvati na tamnom i hladnom mjestu do dva mjeseca.

                                    AROMA KUPKE: Razmutite 4-8 kapi eteričnog ulja u emulgatoru kao što je jabučni ocat, med ili mlijeko i dodajte u punu kadu. Imate li suhu kožu, možete pomiješati eterično ulje s nekoliko čajnih žličica biljnog baznog ulja, kao što je bademovo. Jako vruće kupke (oko 38°C) pojačavaju rad žlijezda znojnica, vruće kupke isušuju kožu i, ako se primjenjuju prečesto, mogu izazvati prerano starenje kože. Idealna temperatura za neutralnu kupku je 29-34°C. Za okrepljujuću kupku, potrebna je hladnija voda (18-21°C). Dodatkom stimulirajućeg eteričnog ulja, naprimjer bora, ružmarina i eukaliptusa, poboljšat ćete djelovanje kupke.

                                    Večernja kupka: melisa, lavanda, geranij, cedar, naranča.

                                    Senzualna kupka: ylang ylang, sandal, ruža, neroli.

                                    Osvježavajuća kupka: bergamot, ružmarin, limun, borovica, menta, eukaliptus.

                                    SAUNA: Svrha saune jest eliminacija metaboličkih otpadaka koje je tijelo akumuliralo kroz stres, lošu prehranu i nečisti zrak. Ona predstavlja odličan tretman za kožu i jačanje imuniteta. Ulja koja se preporučuju za upotrebu u sauni lako hlape i svježeg su mirisa, primjerice – eukaliptus, limun, menta, bor, borovica, cedar. Dovoljno je pomiješati dvije kapi eteričnog ulja sa 600 ml vode i izliti to na izvor topline.

                                    U wellness centrima je briga da se ljudi dobro osjećaju na prvom je mjestu. Ondje se može naći put k opuštanju, harmoniji duha i tijela te prikupiti nove snage za životne izazove. Opuštenost i dobro raspoloženje izvor su zdravlja, stvaralaštva i optimizma, stoga je važno pažljivo oblikovali ponudu i okolinu u kojoj će ljubaznost i stručnost osoblja, kvaliteta usluga i prava atmosfera pomoći da zaboravite na svakodnevni stres.

                                    Objavljeno

                                    SYNERGY LEĆE ZA POGLED KAO U MLADOSTI

                                     Za pacijente s kataraktom i one koji ne žele naočale za blizu, srednju udaljenost i daljinu, za sve one koji žele riješiti se prezbiopije ili „starog oka“ i postići povratak vida „kao u mladosti“, ekskluzivno na ovim prostorima elitni europski kirurzi Specijalne bolnice SVETI VID iz Beograda, ugradnjom najnovije generacije premium intraokularne leće produbljenog fokusa, tzv. Synergy leće, vraćaju oku akomodativnu sposobnost koju je nekad, u mladosti, imala naša prirodna biološka leća…

                                    Utemeljitelj i generalni direktor beogradske Specijalne bolnice SVETI VID, Svetozar Dragović, neosporni lider u zdravstvenom menadžmentu, u svom se radu vodi idejom da u zaštitu zdravlja valja ulagati u profesionalno osposobljavanje, ali i u suvremenu tehniku.

                                    Oči su zrcalo duše, kaže dobra stara izreka, a više je nego sigurno da tvorci te izreke nisu razmišljali kakve su to oči, jesu li zdrave, s besprijekornim vidom ili pak oči čija je slika svijeta, njihovo duševno zrcalo, zamućena i nejasna. Možda su i razmišljali, zamislili  ne samo lijepe oči, već i oči s jasnim i dobrovidećim pogledom. Jer, budimo iskreni, tko bi uopće mogao zamisliti i tko bi htio zamućenu sliku, makar i nematerijalne duše? Tko bi htio zamućenu sliku svojeg pogleda na svijet? Reći ćete – nitko! I bio bi to točan odgovor. Naravno, osim za one koji se kao po nekom pravilu mire sa činjenicom da nakon četrdesete godine života nema ničeg normalnijeg od „produžavanja ruku“ i udaljavanja teksta od svojih očiju, koliko god ide, koliko god su nam ruke duge, dok se oko ili njegova prirodna leća opet ne akomodira i slova uhvati jasnoćom vida. Tobože nema ničeg normalnijeg nego oko 45. godine života gledati tekst udaljen od očiju skoro metar, jer, kao, svi mi kad-tad moramo postati žrtve starenja očiju.


                                    Specijalna bolnica SVETI VID poznata je svjetska adresa na koju se upućuju
                                    pacijenti iz raznih krajeva i zemalja kako bi pronašli najoptimalnije rješenje problema s vidom.

                                    Linijom manjeg otpora svi ćemo pod tim dojmom godina jednostavno kupiti dioptrijske naočale, koje ćemo bezbroj puta skidati i stavljati kako budemo nešto čitali ili gledali. Pri tomu nam nije važno što je riječ o staračkoj dalekovidnosti, a riječ je o još relativno mladim ljudima, i što ta nemogućnost akomodacije prirodne biološke leće ima i svoju dijagnozu – prezbiopija.

                                    Staro oko podmlađuje se implantacijom leće

                                    Prezbiopija na grčkom znači „staro oko“. Od starih se Grka, međutim, mnogo toga promijenilo, a oftalmologija je velikim koracima modernizirana i odlučna spasiti vid koliko je to god više moguće. A moguće je!

                                    Stručnjaci Specijalne bolnice SVETI VID svjetski su lideri u oftalmologiji ne samo na ovim prostorima, već i u europskim i svjetskim razmjerima. Kad je prije više od 20 godina, ovu renomiranu ustanovu osnovao njezin generalni direktor, gospodin Svetozar Dragović, vodio se idejom i mišlju da se bespoštedno zalaže i bori za ljudski vid, za zdrave oči, za jasnu kristalnu sliku koju te oči žele vidjeti. Na tom svojem putu, svih ovih godina, u klinici SVETI VID ne priznaju nikakve predrasude: naprotiv, ruše i odbacuju zastarjele i neefikasne metode liječenja očiju – od onih u dječjoj dobi do, eto, i ovih koje pogađaju sve nas u godinama koje dolaze.

                                      SVETI VID – za pogled bez ograničenja i katarakte

                                    „U našoj klinici imamo ekskluzivnu mogućnost korekcije  dioptrije u prezbiopiji i idealan izbor kod operacije katarakte – ugradnjom najnovije generacije leća – premium intraokularne leće produbljenog fokusa, tzv. SYNERGY leće za korekciju prezbiopije“ – saznajemo od dr.sc. Marine Dragović, medicinske ravnateljice  SVETOG VIDA. „Prednost u odnosu na dosadašnje mogućnosti jest široki obujam fokusa jasnog vida, kontinuirano, bez „praznine“ između fokusa od daljine ka blizini od 33 cm“ –  objašnjava dr.sc. Dragović.

                                    „Specijalna bolnica SVETI VID, kao vodeća oftalmološka ustanova u Beogradu i okruženju, poznata je svjetska adresa na koju se upućuju pacijenti iz raznih krajeva i zemalja radi pronalaženja najoptimalnijih rješenja problema s vidom. Elitna kirurgija oka tu ne postaje nedostupna širem krugu pacijenata, već se kao ekskluzivna i visokostručna približava pacijentima i dostupna je svima koji žele ulagati u svoje zdravlje…“

                                    SYNERGY leća idealna je za pacijente s kataraktom i one koji ne žele  naočale za blizu, srednju distancu i daljinu. Suvremena oftalmologija, dakle, pruža mogućnost da se prezbiopija riješi i da se postigne povratak vida „kao u mladosti“, bez potrebe da se koriste naočale.

                                    Podsjetimo da je prezbiopija progresivno stanje oka, koje se manifestira pojavom poteškoća pri čitanju na blizinu i otežanog fokusiranja na objekte bliže oku. Vid na blizinu postaje zamućen i to se pogoršava nakon 40. godine života. „Prezbiopija nastaje zbog slabljenja i gubitka akomodativne sposobnosti prirodne biološke leće“, objašnjava nam također dr.sc. Marina Dragović. U godinama kad se počne javljati potreba za dodatnim naočalama na blizinu, kirurška procedura i implantacija multifokalnih leća  daje kvalitet vida kakav je postojao u mladosti, tvrde stručnjaci Specijalne bolnice SVETI VID.

                                    Katarakta – vodeći uzrok sljepila u svijetu

                                    Katarakta kao stanje zamućenja biološke leće vodeći je uzrok sljepila u svijetu, na sreću privremenog, koje se rješava operacijom. Kirurgija katarakte je danas već uveliko refraktivna procedura, što znači da se operacijom katarakte i implantacijom odgovarajućih intraokularnih leća može korigirati dioptrija.

                                    Danas postoje velike mogućnosti za izbor najoptimalnijih intraokularnih leća, navodi dr.sc. Marina Dragović, čime se taj problem pretvara čak u prednost, ali samo u slučaju i uz uvjet da je kirurgija oka visokokvalitetna i da je ne izvode početnici i priučeni kirurzi, upozorava direktor Specijalne bolnice SVETI VID Svetozar Dragović.

                                    Dr. sc. Marina Dragović i prof. dr. sc. Pavel Rozsival  dio su elitnog  kirurškog tima u klinici SVETI VID.

                                    Elitna kirurgija oka dostupna svima

                                    Ovu vrstu elitne kirurgije, kako bi se dobio maksimum, mogu raditi samo najiskusniji i posebno odabrani kirurzi. Specijalna bolnica SVETI VID, kao vodeća oftalmološka ustanova u Beogradu i okruženju, poznata je svjetska adresa na koju se upućuju pacijenti iz raznih krajeva i zemalja radi pronalaženja najoptimalnijih rješenja problema s vidom. Elitna kirurgija oka tu ne postaje nedostupna širem krugu pacijenata, već se kao ekskluzivna i visokostručna približava pacijentima i dostupna je svima koji žele ulagati u svoje zdravlje, u svoje oči, u svoj besprijekoran i zdrav pogled.

                                    Dostupna je svima koji žele pogled bez ograničenja. Takav pogled kreiraju stručnjaci Specijalne bolnice SVETI VID, Dobračina 27, BEOGRAD
                                    (+381 11) 328 37 37,
                                    (+381 69) 328 37 37
                                    hospital@svetivid.com
                                    www.svetivid.com

                                    Tekst: Dolores Hrženjak

                                    Objavljeno

                                    SVE NIJANSE SREBRA STJEPANA BALJE

                                      Zlatar, tvorac umjetničkog nakita i dekorativnih predmeta za dom, Stjepan Balja, rođeni Zaprešićanac, jedan je od samo petorice svjetskih zlatara koji stvaraju, posebnom, tajnom tehnikom, i u titaniju. Iznimni, eksperimentalno umjetnički jesu, međutim, i njegovi najnoviji ukrasni predmeti, odnosno nakit u srebru…

                                    Ivanka Ivkanec prije nekoliko godina napravila je bogatu monografiju o Stjepanu Balji,  prikazavši sve umjetnikove faze, ali i tehnike kojima se služio. Po njenu mišljenju, o ovom umjetniku ponajbolje govore stručni tekstovi, kao i katalozi za više „od 130 zajedničkih, 43 samostalne i 4 revijalne…“

                                    Stjepan je Balja jedan od malobrojnih umjetnika u nas i u svijetu koji, osim nakita od  od zlata i srebra, radi nakit od titana. Već godinama javnosti je poznat po svojoj tehnici patiniranja, ali je izuzetan i po načinu tretiranja površine materijala: koristi se pjeskarenjem, gužvanjem, valovitim nabiranjem, specijalnim poliranjem do postizanja visokoga sjaja. Ti pak postupci obrade metala čine njegov nakit izuzetnijim, zanimljivijim, nevremenskim, jer – uz to – uspijeva realizirati i posebne učinke lomovima svjetla, postižući inovativan, nadasve poseban kolorit. Stjepan Balja oblikuje nakit i prema željama kupaca, premda identitet  i želje svojih kupaca  nikada ne odaje, već to čuva kao ispovjednu tajnu. Unatoč tomu, zaljubljenici u njegov nakit dobro znaju što bi sve mogao ispričati: kako on, tako i njegov nakit.

                                    Na slikama gore:
                                    Svoju tehniku obrade srebra Stjepan Balja  još uvijek radi služeći se svojim starim alatom. Jedino se modernizirao, kako sam kaže, „strojem za bušenje“. Broševi na slikama kombinacija su srebra i titana, a dio su kolekcije koja još uvijek nije prezentirana javnosti. U posljednje vrijeme umjetnik s posebnim zadovoljstvom i jako mnogo radi nakit s titanom. Smatra da su mogućnosti titana iznimno velike te se dobrom obradom, imaginacijom i – posebno – velikim trudom postiže zapanjujuća ljepota nakita. Inače, na novim kolekcijama radi i po nekoliko mjeseci.

                                    Rođen je 1940. godine u Zaprešiću, a s nakitom se sreo kao dijete, kad je, u vrtu, pronašao stari metalni prsten, pečatnjak. Htio ga je nositi, no kako mu je bio prevelik, čekićem ga je pokušao obraditi, odnosno prilagoditi svojoj veličini. I tako je sve počelo…    


                                    Nakit, odnosno predmeti sa srebrom i legurom, koje je „čarobna formula“ umjetnikova poslovna tajna, nastali su također u novije vrijeme, ponajviše kao umjetnikova znatiželja što sve može dobiti kombinacijom srebra i te, posebne legure. Naime, srebro se pojavljuje kao osnova, dočim su aplikacije od legure. Ova kolekcija odiše nebrojenim nijansama, od zemljanih, narančastih, kobaltnih itd. tonova – do nijansi umjetničke patine. No, osim boja, ova se kolekcija ističe i umjetničkim, ali istodobno modernim formama, kroz koje se ipak nježno provlači prepoznatljiv umjetnički rukopis Stjepana Balje.

                                     Diplomu zlatara dobio je 1957. godine, potom je učio kod  Ivana Krunića i Juraja Roka. Već 1966. otvorio je vlastitu radionicu za izradu i oblikovanje nakita od plemenitih kovina u Zagrebu, a onda u Zaprešiću. Osamostaljivanjem je zapravo i počeo njegov kreativni uspon, pa je samo tri godine poslije stekao status zlatarskoga majstora. Zahvaljujući svojim umjetničkim realizacijama, 1973. godine postao je član ULUPUH-a, a 1993. godine dobio je i status slobodnog umjetnika, što je zapravo priznanje za silan broj samostalnih i inih izložbi umjetničkoga nakita.  

                                     Pojava velikih trgovačkih lanaca s jeftinim nakitom nije ga, kaže, nipošto obeshrabrila, već je njemu osobno upravo to pomoglo da kroz konkurenciju vidi što je loše, a što dobro, odnosno  koliko je dobro on sam nešto napravio. Konkurencija mu je, kaže, uzmogla da razvije svoju imaginaciju. „Kad izrađujem nakit, želim da svaki komad nosi poruku, poruku  ljubavi. Jer da nemam ljubavi prema poslu, ne bi bilo ni moga nakita, da nema ljubavi – ne bi bilo darivanja. Ljubav sve pokreće“, rekao je svojedobno za magazin „SVIJET“. Umjetnički nakit izrađuje više od 50 godina, a – osim brojnih priznanja – za svoj je umjetnički doprinos Stjepan Balja 1998. godine nagrađen  i „Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića“.