Objave

Objavljeno

KAKO SE ZAŠTITITI OD SUNČANICE ILI TOPLOTNOG UDARA

Ovih dana prolazimo velike vrućine, pa izlaganje sunčevoj svjetlosti bez odgovarajuće zaštite uzrokuje iritaciju mozga djelovanjem ultraljubičastog zračenja. Često podcijenjena, sunčanica ili toplotni udar mogu izazvati ozbiljne komplikacije. Što svakako trebate znati o zaštiti od toplinskoga udara i kako drugima pružiti pomoć, posebice djeci?

Ljeti rijetko i nehajno zaštićujemo glavu od štetnih utjecaja sunca. Stoga je najčešći uzrok zdravstvenih problema – sunčanica  ili toplotni udar,  kada pregrijano tijelo nije u stanju ispuštati toplinu prema van. Javlja se kada su glava i vrat dugotrajno izloženi sunčevoj svjetlosti. Pregrijavanje se može dogoditi i zbog boravka u zagušljivim prostorijama,  pretjeranog fizičkog napora ili sparne atmosfere.

Koji su simptomi sunčanice?

Simptomi sunčanice vrlo su slični simptomima toplotnoga udara, a prepoznaju se kao: slabost tijela;  intenzivno crvenilo kože, opekline kože; vruća glava, dok je ostatak tijela blijed i hladan; obilno znojenje i zimica; mučnina i povraćanje; ukočeni vrat; klimav hod; tjeskoba i zbunjenost; govorni problemi; oslabljena svijest, nesvjestica; zujanje u glavi i glavobolja; povećana tjelesna temperatura.

Djeca i starije osobe izloženi su najvećem riziku od moždanog udara. Djelovanje sunca pojačano je i primjenom diuretika i/ili  antidepresiva. Osobe s dijabetesom, pretilošću, srčanim problemima i pod utjecajem alkohola također su izložene riziku od razvoja moždanog udara. Toplina i sunčanica zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć. Najveća opasnost je gubitak svijesti i posljedice koje nakon toga nastaju. U slučaju uočavanja opasnih simptoma sunčanice, ozlijeđene treba uputiti liječniku ili pozvati hitnu pomoć.

Na suncu, bilo da su na plaži ili negdje na otvorenom, djecu treba zaštititi obveznim pokrivanjem glave i laganim prozračnom odjećom

Sunčanica kod djece

Djeca, posebno ona manja, vjerojatnije će patiti od toplotnog udara, jer imaju finu kosu i tanki pokrivač lubanje koji nije u potpunosti stopljen na svim mjestima. Sunčanicu uzrokuje velika, izravna sunčeva svjetlost na nezaštićenoj glavi i vratu. To pak dovodi do hiperemije (lokalna prepunjenost krvnih žila nekog organa ili dijela tijela krvlju, op.a. ) u moždanim ovojnicama. Mozak male djece slabo je zaštićen od sunčevog zračenja, pa je svako pokrivalo za glavu (kapa, šal, šeširić) velika zaštita od utjecaja sunca. Uz to, djeca se puno brže pregrijavaju, jer njihovi mehanizmi termoregulacije još nisu u potpunosti funkcionalni. Dječje se tijelo ne znoji i ne odvodi toplinu poput razvijenog sustava odrasle osobe. Zbog toga  dijete nije u stanju učinkovito hladiti pregrijano tijelo, zbog čega se djetetovo tijelo brže i intenzivnije zagrijava, dosežući temperaturu čak i iznad 40 Celzijevih stupnjeva. A upravo je visoka temperatura jedan od glavnih simptoma sunčanice kod djece.

Pojava vrućice u male djece (čak i kasnije od izlaganja suncu) može sugerirati sunčanicu. Sunčanica u djeteta opasna je po život. Stoga, nakon što primijetite simptome, odmah trebate nazvati hitnu pomoć. Do dolaska bolničara:

  • dijete mora biti zaštićeno od sunca, smješteno u hlad u siguran položaj;
  • otkopčati mu ili skinuti toplu odjeću;
  • postupno hladiti tijelo hladnim vlažnim ručnicima;  djetetu se ne smije naglo mijenjati tjelesnu temperaturu, jer to može prouzročiti toplinski šok;
  • ako je moguće, djetetu dajte piti dosta vode;
  • masirajte djetetove ruke i noge kako biste poboljšali cirkulaciju krvi.

Simptomi sunčanice kod djece

Jedan od glavnih simptoma ove bolesti kod djece je vrlo visoka tjelesna temperatura koja u nekim slučajevima doseže i 42 Celzijeva stupnja. Uz vrućicu, djeca mogu razviti:

  • glavobolju i vrtoglavicu;
  • mučnina i povračanje;
  • zimicu;
  • nema znojenja;
  • ubrzano disanje, otežano disanje;
  • crvenilo i suhoću kože;
  • opekline kože;
  • opću slabost i iscrpljenost tijela;
  • opuštanje mišića;
  • anksioznost;
  • plač;
  • proljev;
  • gubitak svijesti;
  • probleme s mokrenjem.

 Kako liječiti sunčanicu

Liječenje sunčanice prvenstveno se temelji na hlađenju tijela, primjeni hladnih i vlažnih obloga (ne previše hladnih, kako ne bi došlo do termičkog šoka). Ako je potrebno, možete koristiti gelove i rashladne masti. Hlađenje tijela smanjuje toplinu, što je jedan od simptoma sunčanice. Liječenje također zahtijeva hidriranje bolesne osobe, po mogućnosti vodom.Ako koža izgori od sunčevog zračenja, treba upotrijebiti odgovarajuće pripravke za ublažavanje učinaka opeklina i regeneraciju tkiva. U ovom slučaju bilo bi dobro otići liječniku.Sunčanica može biti opasna po život, pa se kod prvih simptoma vrijedi posavjetovati s liječnikom. Ili, ako situacija to zahtijeva, nazvati hitnu pomoć.

Trajanje sunčanice ovisi o stupnju pregrijavanja tijela i pojavi bilo kakvih simptoma povezanih s pretjeranim izlaganjem suncu. Sunčanica može proći nježnije i njezini se učinci osjećaju jednu večer, a može dovesti i do ozbiljnih posljedica, pojave vrlo visoke temperature, grčeva, povraćanja, opeklina ili nesvjestice. Toplinski udar stoga može zahtijevati hitnu specijalističku njegu i čak boravak u bolnici. Čak i nakon smirivanja simptoma, kasnije mogu nastati komplikacije. U ekstremnim slučajevima sunčanica može biti kobna. Stoga je teško kvantificirati trajanje moždanog udara i svaki se slučaj može razmatrati na pojedinačnoj osnovi. Jedno je sigurno, treba učiniti sve da se tijelo zaštiti od moždanog udara zbog vrućine.

Prva pomoć za sunčanicu

Što učiniti kad znamo da je riječ o sunčanici? Prije svega, trebate zaštititi ozlijeđenu osobu od daljnjeg sunčevog svjetla, premjestiti je na hladno i zasjenjeno mjesto. Treba otkopčati ili skinuti odjeću, poprskati je vodom ili joj prekriti glavu hladnim i vlažnim oblozima. Preporučljivo je uzrokovati kretanje zraka oko ozlijeđene osobe, npr. ventiliranjem. Važna je hidratacija – pacijentu treba davati tekućinu, po mogućnosti vodu.

Temperatura se ne smije naglo mijenjati, kako ne bi došlo do toplinskog šoka – stoga se preporučuje pacijenta ne stavljati u vrlo hladnu vodu ili ga hladiti  kockicama leda. Stavite unesrećenog s uzdignutom glavom i gornjim dijelom trupa (dok je osoba pri svijesti) i cijelo vrijeme pratite njegovo stanje. Ako je osoba bez svijesti, ali diše i ima opipljiv puls, stavite je u siguran bočni položaj, nazovite hitnu pomoć i započnite pružanje prve pomoći. Međutim, u slučaju gubitka daha, bez opipljivog pulsa, odmah prijeđite na oživljavanje.

Ako je stanje ozlijeđene osobe stabilno i bilo je moguće smanjiti joj tjelesnu temperaturu, ostavite je da leži i pričekajte dolazak hitnog tima. Da biste smanjili neugodne učinke sunčanice, sljedećih nekoliko dana morate koristiti hladne obloge i izbjegavati sunce. Trebali biste posjetiti liječnika kad simptomi potraju ili kada se na koži pojave gnojni mjehurići.

Učinci i komplikacije toplinskog udara

Na toplotni udar osjetljivi su posebice ljudi u starijoj životnoj dobi i djeca

Toplinski udar može dovesti do mnogih ozbiljnih komplikacija ili nuspojava. Pregrijavanje tijela može dovesti do:

  • zatajenja bubrega;
  • zatajenja pluća;
  • ishemija i aritmije;
  • opekline kože 1. i 2. stupnja;
  • kome.

Imajte na umu da je toplotni udar opasan po život i može završiti smrću ako žrtva ne dobije pravodobno liječenje.

Prevencija  

  1. Boravite na zasjenjenim mjestima tijekom najsvjetlijih sati (između 11.00 i 15.00),
  2. Pijte puno vode kako biste nadoknadili nedostatak elektrolita,
  3. Zaštitite glavu kapom svijetle boje,
  4. Odjenite se prozračno, u svijetle, reflektirajuće materijale,
  5. Na suncu boravite najviše 15-20 minuta,
  6. Nosite sunčane naočale,
  7. Ohladite tijelo prskajući ga vodom,
  8. Izbjegavajte gazirana i energetska pića, kavu i alkohol.

Starije osobe posebno su izložene riziku od toplotnog udara, stoga bi po vrućem vremenu i u sparnim danima trebale izbjegavati zatvorene prostorije, ne ostajati dugo na suncu (jer to može predstavljati rizik od sunčanice) i održavati tijelo hladnim.

Simptomi toplotnog udara uključuju:

  • brzi porast tjelesne temperature (može se popeti i do 43-44 ° C; na 42 ° C žrtva gubi svijest),
  • zagušenja kože (za povećanje prijenosa topline),
  • koža je suha, crvena i vruća (vlasište je posebno intenzivno crveno),
  • pojavljuju se dezorijentacija i problemi s hodanjem,
  • napadaji se mogu pojaviti zbog oticanja mozga,
  • u ekstremnim slučajevima mogu se javiti poremećaji rada srca.   Dno obrasca

Što prvo učiniti?

  1. Prije svega, potrebno je zaštititi ozlijeđenu osobu od daljnjih učinaka visoke temperature, tj. premjestiti je na hladno, zasjenjeno mjesto. Također joj možete otkopčati ili skinuti odjeću, poprskati je vodom ili prekriti tijelo mokrim hladnim oblozima. Preporučljivo je pokretati zrak oko ozlijeđene osobe, ventiliranjem, primjerice.
  2. Držati glavu uzdignutim i gornji dio trupa (dok je u svijesti). Stalno pratiti stanje žrtve!
  3. Kad je žrtva bez svijesti, ali diše i ima opipljiv puls, stavite je u siguran bočni položaj.

Ako je žrtva bez svijesti, ne diše i nema opipljivog pulsa, započnite akciju reanimacije!

  • Kada je stanje ozlijeđene osobe stabilno, a temperatura tijela spuštena, ostavite je da leži i pričekajte dolazak hitne pomoći (koju ste, naravno, nazvali!)

Objavljeno

MALA VELIKA SVETKOVINA GLAZBE, POEZIJE I FOTOGRAFIJE

U Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, jučer je održana proslava dodjele nagrada Kristalni svijet za najbolje fotografije na temu Priroda u doba corone i promovirana knjiga čakavske poezije Ča mõre mőre, autorice Nele Vrkljan…

Sa svečanosti dodjele Kristalnoga svijeta i promociji knjige čakavske poezije Nele Vrkljan

Nakon dugih mjeseci zatvaranja i nedogađanja u kulturi šutjele su i muze. No, u ugodnoj atmosferi popularne zagrebačke Knjižnice Bogdana Ogrizovića sinoć su se ponovno oglasile kroz poeziju, fotografiju posvećenu prirodi i glazbu. Ondje je, naime, promovirana knjiga čakavske poezije intrigantnoga naslova Ča mõre mőre, zagrebačke pjesnikinje hvarskoga porijekla, Nele Vrkljan. Najboljim fotografijama s natječaja magazina DOM&VRT i portala lijepimojdom.com, koji je upriličen na temu Priroda u doba corone, dodijeljene su nagrade i uručune zahvale za promicanje baštine, očuvanje jezika i prirode.

Magazin za dizajn i kulturu stanovanja DOM&VRT, i portal lijepimojdom.com, početkom godine raspisali su natječaj za najbolju fotografiju na temu Priroda u doba corone, na koji se javilo više od trideset autora s ukupno oko 150 iznimnih fotografija. Žiri, u sastavu –  Boris Šimundić, novinar i politolog, Sonja Braut, novinarka, Ferdo Soprano, kustos i novinar, Marijan Grakalić, književnik, i Nera Karolina Barbarić, urednica magazina i portala, kao najbolje odabrali su sljedeće fotografije:

  – u kategoriji profesionalne fotografije Kristalni svijet dobila je fotografija Savica, autora Ognjena Karabegovića; 

– u kategoriji dokumentarne fotografije Kristalni svijet je dobila fotografija Ljetna nostalgija, autorice  Zrinke Zagorec;  

– u kategoriji amaterske fotografije Kristalni svijet odlazi na Hvar za fotografiju Bez naziva, autorice Jasenke Bosnić.

Kristalni svijet za najbolju amatersku fotografiju (desno) uručit ćemo Jasenki Bosnić u kolovozu na RudinArtu

Ognjen Karabegović, dobitnik Kristalnoga svijeta za najbolju profesionalnu fotografiju, rođen je u Banja Luci, gdje se i školovao. Fotografijom se bavi od gimnazijskih dana, dok njegovo ozbiljnije  bavljenje s profesionalnom, odnosno umjetničkom fotografijom počinje dolaskom u Fotoklub Zagreb, 2006. godine.

Ognjen Karabegović, fotograf kroničar grada Zagreba i zbivanja u gradu, ovaj put je kući odnio Kristalni svijet za ekološku temu…

To je zapravo i početak njegova sudjelovanja na mnogim natječajima i izložbama, te na međunarodnim susretima, od kojih izdvajamo – Međunarodni  ”Photofestival” u New Yorku, Međunarodnu izložbu ulične fotografije u Skopju,  izložbu u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti  u Zagrebu itd.  Radove objavljuje u raznim stručnim i specijaliziranim časopisima i revijama, poput –  Digitalfoto (Hrvatska), Reuters, Photo (Francuska), Travel magazin (Hrvatska), Riders Digest (Hrvatska). Ognjen Karabegović prisutan je  na većem broju domaćih i  inozemnih web portala za fotografiju, a radi kao stalni suradnik, fotoreporter, zagrebačke novinske fotoagencije HALOPIX, od 2011.  Do sada je priredio 8 samostalnih izložbi fotografija. 

Zrinka Zagorec

Zrinka Zagorec, dobitnica Kristalnoga svijeta za dokumentarnu fotografiju,  studentica Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, smjer industrijski dizajn, na Natječaj je poslala pet izvrsnih dokumentarističkih i vrlo uspješnih te fotografski zrelih fotografija. Završila je Prirodoslovno-matematičku gimnaziju, ali umjetnost je oduvijek prisutna u njenom životu. Pohađala je školu crtanja te glazbenu školu. Godine 2014. godine imala je samostalnu izložbu crteža, a crtanjem se nastavila baviti i nakon toga. Voli pjevati i bavi se pisanjem; više puta je sudjelovala na državnom Lidranu te raznim literarnim natječajima. Ne voli, kaže,  prolaznost, pa se odlučila baviti fotografijom kako bi mogla ovjekovječiti važne trenutke. Obožava putovati, a mir pronalazi kroz oko kamere u valovima Jadranskog mora te na svojoj terasi s pogledom na vrt u Prigorju. Nagrađena je njezina fotografija Ljetna nostalgija. 

Jasenka Bosnić, porijeklom iz Poljica na otoku Hvaru, dobitnica Kristalnoga svijeta za amatersku fotografiju, živi u Rudini kraj Staroga Grada. Članica je mandolinskoga sastava KUD iz Jelse, a osnivačica je i donedavna voditeljica Folklornoga društva Starogrojčica u Starom Gradu, u kojem i sama pleše. Organizatorica je ljetnih manifestacija u Rudini, koje se odvijaju pod nazivom Rudin art, gdje – ove godine po 20. put –  ugošćuje brojne eminentne umjetnike iz svijeta likovne umjetnosti, poezije, glazbe, stripa, skulpture…No, Jasenka Bosnić je i zaljubljenica u prirodu, koju strastveno dokumentira fotoaparatom. Bavi se i slikanjem, a motivi su joj uglavnom oni s njenih fotografija – dakle, priroda! Zagovornica je mediteranskoga načina života, u svom okruženju potiče očuvanje baštine i prirode, uzgajanje izvornih otočnih biljnih vrsta. Redovito sudjeluje u aktivnostima Festivala divljeg bilja, Festivala levande, Aroma festa, svega živoga što se tiče prirode…

Zagrebački profesor, Nikola Kuzmičić, inače književnik i teolog, opisao je knjigu Nele Vrkljan vrlo duhovno, a tako je i pročitao nekoliko njezinih pjesama

Knjiga čakavske poezije, autorice Nele Vrkljan, zadivljujuće je toplo prihvaćena među publikom, premda su stihovi pisani hvarskim idiomom. Ima se to zahvaliti i izvrsnoj interpretaciji autorice te Nikole Kuzmičića, književnika i teologa, koji je kao uvodničar-recenzent u knjizi također čitao njezine stihove i knjigu predstavio na eksplicitan i duhovit način.

Nela Vrkljan nagrađivana je hrvatska pjesnikinja i autorica, sudionica brojnih pjesničkih tribina i susreta, a osim poezije na standardu i hvarskoj čakavštini, objavila je i više knjiga za djecu. Njezin poetski rad očituje se u pedantno, gotovo scenaristički građenim stihovima. U ovoj knjizi ona je progovorila jezikom nove čakavske poezije, pune onoga što bi Kundera nazvao nostalgičnom nostalgijom – ili žudnjom za nostalgijom, a stihovi su joj isprepleteni trima najvažnijim odrednicama gotovo cijele plejade otočnih autora: majkom, vjerom  i otokom.

Nela Vrkljan na promociji

 Početak njezine umjetnosti zapravo je dječja poezija. No, zahvaljujući svom iskričavom smislu za humor i samoironiju, okrenula se i čakavskoj poeziji, u kojoj je istisnula brojne  raznovrsne i duboke emocije, pospremivši  u stihove ono što u dječjoj literaturi nije dotakla –  a to je njezin ustvari nedovršeni ili do kraja neproživljeni život na otoku: premda više niti žudi niti otok osjeća na isti način, ona kroz poeziju osjeća i milost i nemilost toga života, ostavljenog u prošlosti.  Njeni stihovi na čakavskom zato posjeduju neobičnu slikovnost, koju vješto dalje razvija, pa joj pjesme pokazuju ljepotu i/ili emocije gotovo opipljivima, a njene se stilske figure duboko urezuju u pamćenje. I sama autorica za to kaže, parafrazirajući poznatu kinesku poslovicu: „Ako slika vrijedi tisuću riječi, pjesma tada vrijedi tisuće slika…“

Nikola Kuzmičić, Nela Vrkljan, Anita Krolo, Nera Karolina Barbarić i Neven Dužević

Slojevito građena, knjiga poezije Ča mõre mőre Nele Vrkljan zapravo je definicija njene neiscrpne duboko intimne nostalgije, koja joj je poslužila kao plemeniti povod za poetsko izricanje lijepih i iskonskih osjećanja, Radosti, Ljubavi, Poštovanja, Divljenja. Ali i onih negativnih, Prijezira, Ljubomore, Škrtosti, Bola. Bez suvišnih detalja, nepotrebnih efekata, karikiranja, pjesnikinja je na sofisticari način, svojstven zrelim autorima, obradila anatomiju otoka Hvara – premda to za puni  doživljaj njezine poezije može biti bilo koji otok…

Autorica naslovnice, Anita Krolo

Oduševljena „intimnošću stihova“ Nele Vrkljan, slikarica Anita Krolo napravila je naslovnicu za knjigu. Kao samouka slikarica, Anita Krolo već više od 30 godina živi doslovce između izložbi i atraktivnih poslova, poput dizajniranja i oslikavanja tepiha, odnosno predmeta s oznakom izvornosti, poput hrvatskoga kišobrana, izrade slika za atraktivne kalendare eminentnih naručitelja.Itd. Osim toga, bavi se i oslikavanjem namještaja u chabby chic stilu. Do sada je imala više od sedamdeset samostalnih izložbi, od Beča, Amerike, Kuvajta,  do Ujedinjenih naroda. Česti motivi su joj – oni iz žive prirode: cvijeće, puno cvijeća, more i Dalmacija…  

Neven Dužević (lijevo) za nastupa i u radnom dogovoru prije nastupa

No, ta mala velika proslava fotografije i poezije ne bi nas na takav način dirnula da cijeli ugođaj nije glazbeno oblikovao pjesnik i glazbenik, također hvarskoga porijekla,  Neven Dužević. Izniman kao pjesnik, izniman kao glazbenik…

Na dodjeli nagrada za najbolje fotografije i promociji knjige Nele Vrkljan zahvalnice za promoviranje i doprinos očuvanju prirode i kulturne baštine dobili su (slijeva na desno): Anita Krolo, Neven Dužević, Zrinka Zagorec i Ognjen Karabegović

Fotografije: Ognjen Karabegović, Vini Božiković i arhiv magazina DOM&VRT

Objavljeno

KUŠALI SMO STRASTVENI ROSÉ I ELEGANTNE PLAVCE VINARIJE BEZEK

Kada kažemo vino i Pelješac, prvo pomislimo na Dingač, Postup, Potomje i Ponikve; malo tko će pomisliti na Janjinu, a upravo odande, mjesta u središtu Pelješca, došao je u Zagreb mladi vinar, Ivan Bezek, biti gost na 26. Vinskim razgovorimaTomislava Stiplošeka…

Ivan Bezek i Tomislav Stiplošek

Nakon poduže, epidemiološki uvjetovane pauze, u D lounge & Cigar baru Hotela Le Premier, u Zagrebu, održane su dvije popularno-edukativne radionice u sklopu prominentne eno manifestacije 26. Vinskih razgovora s Tomislavom Stiplošekom, namijenjene vinskim znalcima, ali i ljubiteljima koji o vinima tek uče. Ovaj put organizatori su predstavili novi koncept: radionicu su održali u dva termina, “odvojili” su struku od vinoljubaca koji se vinom ne bave profesionalno i to se pokazala kao dobitnom kombinacijom.

A kada kažemo vino i Pelješac, najvjerojatnije prvo pomislimo na Dingač, Postup, Potomje i Ponikve; malo tko će pomisliti na Janjinu, a upravo odande, iz Janjine, mjesta u središtu Pelješca, došao je na Vinske razgovore Stiplošekov gost, mladi i perspektivni vinar Ivan Bezek, educirani enolog. Vinarija Bezek,  obiteljska je vinarija koja proizvodi male serije vina od autohtonih sorti iz vlastitih nasada (rukatca, pošipa i plavca), likere i odličan, baš odličan vinski ocat. Vina Ivana Bezeka tehnološki su savršeno ispravna, no ne podliježu trendovima, već donose dašak izvornosti. Vina su to u koja se lako zaljubljujete na prvo kušanje: bijela vina, rukatac i pošip, primjerice, imaju za Dalmaciju jako dobru kiselinu, tj. svježinu, i to ih čini pitkima i prihvatljivima. Međutim, od plavca malog Bezek radi nekoliko stilova vina, iznimno snažnih i moćnih, odnosno – kako bi rekao Tomislav Stiplošek – pravih rasnih crnjaka.   

Rose Bezek, šarmantno strastveno vino, izazvalo je veliko zanimanje na lipanjskim Vinskim razgovorima Tomislava Stiplošeka u Hotelu Le Premier

U obje grupe nazočnih na Vinskim razgovorima senzacija je, međutim, bio Bezekov rosé, kao drugačiji, nekonvencionalan, s malim ostatkom šećera koji ne iskače i ne kvari ugođaj vina. Rosé, koji se proizvodi od plavca kraćom maceracijom strastvenije je vino punog okusa, s aromama crvenog bobičastog voća. Doduše, puno je jače boje nego što smo navikli kod rosé vina i nešto malo viših alkohola, tako da slobodno možemo reći da je to “ljetno crveno vino”.

Mladi vinar s Pelješca ponudio je i svoja dva bijela vina – rukatac i pošip – i dva elegantna crna vina, plavac sa crvenom i plavac s plavom etiketom. Bijela Bezekova vina su pitka i svježa, a Tomislav Stiplošek zapazio je kako je takva svježina kod mediteranskih vina vrlo rijetka. Crna ili, kako kaže Tomislav Stiplošek, ozbiljnija Bezekovavina su plavci, koji su skladnog, punog okusa. Bezek proizvodi i plavac sa crnom etiketom, ali ne svake godine, već samo kada Ivan Bezek procijeni da može postići kvalitetu koju želi. Velike pohvale dobio je rukatac, koji se dopao osobito ženskom dijelu publike, a kod plavca malog, predstavljenog u dva različita stila, ocjene su bile vrlo podijeljene, pa je teško reći koji je bolje…

 Ivan Bezek počeo je raditi u vinariji svoga oca prije 13 godina i odlučio da će proizvodnja vina biti njegov životni poziv. Od tada je razvio vinariju, ali i svoje znanje o vinu. U razgovoru s Tomislavom Stiplošekom pokazao je da dobro poznaje tehnologiju prerade vina, temperaturu, vrijeme maceracije, čak i osobine bačvi u kojima dozrijevaju crna vina. U svojoj vinariji koriste samo bačve od hrvatskog, talijanskog i francuskog hrasta, a na zahtjev Tomislava Stiplošeka objasnio je i osobine svake od navedenih hrastovina i njihov utjecaj na vino. Nasljeđivanje očeve vinarije i proizvodnja izvornih peljeških sorti – jedini je pravi način razvoja vinara u skladu s principima mediteranske prehrane, kojoj  Ivan Bezek, kao jedan od rijetkih vinara koji priznaje da proizvodi kvasinu, uvelike doprinosi – rekao je Tomislav Stiplošek i dodao da je Bezekova kvasina jedna od najboljih koju je kušao. Kao i vina, i Bezekova je kvasina skladna i puna arome.  

Istina, Bezekovi razvijaju i vinski turizam, ali proizvode male serije vina, pa većinu proizvoda prodaju na kućnom pragu. Vina Bezek zasad se tako mogu naći tek u pokojem restoranu, a poželite li ih kupiti, to možete kod njih u vinariji ili ih možete naručiti, pa će vam dostaviti. Novi nasadi će u budućnosti omogućiti da vina postanu dostupnija, ali Ivan ne planira povećati količine toliko da postanu i sveprisutna.

Lički sir, istarsko maslinovo ulje, fini zagrebački kruh i Bezekov rukatac zaokružili su doživljaje s Vinskih razgovora, održanih nakon duge epidemijom uvjetovane pauze

Kako je vino dio gastronomije, ali i kulture života, Tomislav Stiplošek na Vinskim razgovorima publici prezentira i delicije s pričom, a često u goste zove osobe iz kulturnoga života. Među uzvanicima ovih Vinskih razgovora bio je i Tomislav Goluban, naš svjetski proslavljen blues glazbenik, dobitnik četiri Porina, koji je publiku zabavio anegdotama iz svoje bogate karijere te je izveo nekoliko sjajnih (a nego kakvih?) kompozicija, pa i pjesmu Brzi vlak, koja je nastala u suradnji s Ivicom Kostelićem.   

Rukatac, plavac mali (plava i crvena etiketa) te pošip i opolo (rose) samo su neka od moćnih proizvoda obiteljske vinarije Bezek iz Janjine na Pelješcu

Vinske razgovore s vinarom Ivanom Bezekom u Hotela Le Premier pratio je, naravno, i izbor delicija: suhomesnati proizvodi tvrtke Igomat, sinonim za tradicionalne, kvalitetne i ukusne samoborske mesne proizvode, posluženi su uz fine tradicionalne sireve iz srca Like, mlade ličke sirane Vedrine (posebne pohvale dobio je “Kuvani sir” sa začinima!). Ekstra djevičansko maslinovo ulje istarske uljare Salvela lijepo je zaokružilo ovu kombinaciju, uz poneku finu „feticu“ izvrsnoga kukuruznoga kruha, focaccie s maslinama i pirova kruha sa sjemenkama lana, suncokreta i buče iz popularne zagrebačke pekare Bread Club  (gdje uvijek možete nabaviti kruh s prirodnim kvascem).  

Organizator i voditelj vinske manifestacije, Tomislav Stiplošek, nije krio zadovoljstvo činjenicom što su se ljudi okupili u tolikom broju. „Vrlo sam sretan“, rekao je, „ što mogu predstaviti vinara kao što je Ivan Bezek… Imali smo dvije grupe po oko 20 ljudi i nitko iz te dvije grupe nije nikad ni kušao ništa iz Vinarije Bezek, a možda su tek neki čuli za nju. Kada u takvoj situaciji s radionice odu svi zadovoljni i puni novih znanja, tada znate da radite da radite dobar posao. Naravno, kod Bezeka, kao i kod većine peljeških vinara, iznimno je bitan taj turistički segment. Vrlo lijepa kušaona, idealan položaj…“  

Nadamo se da će epidemiološke prilike omogućiti skoro održavanje sljedećih “Vinskih razgovora s Tomislavom Stiplošekom”, a u međuvremenu… imate li prilike, posjetite vinariju Bezek u Janjini, oduševit će vas. Ostajete li tijekom ljeta u Zagrebu, svratite na kolače, kavu ili čašu omiljenog pića u Boutique hotel Le Premier, sigurni smo da će vas osvojiti ugođaj ovoga hedonističkog raja. I da, možda nećete ondje pronaći Bezakov pjenušac od rukatca, koji nije predstavljen na ovim Vinskim razgovorima – jer je kompletno prodan…   

Tekst: S.M. i S.P.M., Fotografije: Rene Karaman

Objavljeno

I VI MOŽETE IMATI POGLED S TEŽINOM

Svake sezone modni kreatori sugeriraju nove modne trendove, a vizažisti slijede njihove primjere. Želite li biti posebni, primijećeni, slijediti i, dakako, isprobati nove načine šminkanja, poslušajte njihove savjete. Ne zaboravite, boje se ponovno vraćaju u modu…

Lijepo izvijeni lukovi obrva, šminkom složeno obrađeni kapci, izvijene a ne više ravne trepavice, naglašeni rubovi očiju – sve to čini pogled, za koji kažemo da je zrcalo duše. Ali šminka određuje i vaš pogled i odlučuje o njegovoj privlačnosti osobama koje vas okružuju. Šminkanje očiju iziskuje vrlo istančano umijeće, ali sve to silno pojednostavnjuju savjeti stručnjaka i nova precizna tehnička pomagala pri nanošenju šminke… Dakle, intenzitet pogleda dobit ćete ovog ljeta koristeći se sjenilom u kremi grimizne boje i samtasta učinka. Rubovi očiju neka budu iscrtani finim kistom u boji tamnoga bakra, a na kraju nanesite maskaru tamnosmeđe boje.

ISTAKNITE OBRVE: Budući da je u modi pogled “s težinom”, to valja i obrve naglasiti jasno, precizno. Pritom se poslužite suhom olovkom s tankim vrškom, krećući od baze oka (vanjskog kuta) i prateći luk oka prema njegovoj sredini. Pritom držite olovku naporedo s licem, kao da je na nj položena. Na kraju crtu “zamutite” prstima.

ZASJENITE KAPKE: Brižno našminkane oči i blistava koža lica izuzetno su seksi, a sve je moguće pomoću novih šminki i malih trikova. U modi je zadimljena, ugljenasta,  samtasta sjena oko očiju. One smionije koristit će sjenilo na kapcima, ali i uz donji rub očiju. U modi je i  tzv. “glossy look” ili blistavo, sjajno sjenilo, ali i puder koji će koži dati jedva vidljiv profinjeni odsjaj. Dakako, ni sedef se ne može zaobići: u modi su sjenila i puderi svilenkastih nijansi:  biserno- bijela, ružičasta, ljubičasta, ružičasto-bež, opal nijansa… Svakako valja spomenuti i sjenila metalnog odsjaja,  tzv. metalizirana sjenila, ali njih se nikad ne koristi same. Primjerice, na kapke nanesemo sivo-ružičasto sjenilo, a iznad unutarnjeg kuta oka mali bakreni sloj. S nijansom nekog od metala, zlata, primjerice, uz mat sjenilo dobivate vrlo istančanu igru svjetla i sjene.

IZVIJENE TREPAVICE: Vizažisti naglašavaju da više nisu u modi četkaste, ravne trepavice nego izvijene u luk, koje slijede liniju očiju. Koristite se maskarom premazavši trepavice od samoga  korijena do njihova vrška. Nakon nanošenja, trepavice treba “počešljati” prema gore, služeći se za to posebno finom četkicom. U modi su i umjetne trepavice. Učinak je sasvim poseban koristite li trepavice “u traci” koje produžuju oko. Trakicu treba nanijeti štapićem s pamučnim vrškom i neko ih vrijeme pridržavati dok se ne zalijepe. Potom nanesite tuš kako bi se umjetne trepavice povezale s vašima. Danas postoji bogat izbor umjetnih trepavica u svim boljim parfumerijama. Prema tome, birajte…

ŽIVOT U SJENI SLJEZA: Sljezova boja, ljubičasto sivi sjajni ili mat tonovi, svake zime ponovno “ožive”. To je normalno, jer riječ je o prirodno lijepoj nijansi koja zrači hladnu svjetlost i čini pogled zamamnim. Ljubičastim se tonovima nerijetko “obrađuje” cijelo oko, poput haloa, prstena u boji, bez strogo omeđena završnog premaza. Poslužite li se sljezovim tonovima intenzivno ili u nježnim nijansama, osnovna će plava boja uvijek djelovati tajanstveno i privlačno.

NIŠTA BEZ OLOVKE: Jako našminkano oko, kakvo je ove sezone u modi, iziskuje snažno istaknuti rub kakav se može nacrtati jedino krejonom. Uz rub oka nacrtajte nekoliko malih crtica i onda ih povežite  nastojeći da ste što bliže korijenu trepavica. Počnite od unutarnjeg kuta oka prema vanjskome i završite liniju povukavši je prema gore.

POVRATAK UMJETNIH TREPAVICA:Umjetne trepavice više su nego moderne. One su ove sezone postale modni imperativ… Bez obzira odlučite li se za klasične, koje će učiniti gušćim i naglasiti prirodne, ili za ekstremno dugačke, preko njih još dodatno nanesite maskaru da učinak bude potpun. Za one smjelije savjetujemo parcijalne umjetne trepavice, odnosno na gornje i donje kapke treba nalijepiti čuperke dugačkih dlačica koji, tvrde tako vizažisti, pogled čine još upečatljivijim.

PUDER ILI KREMA: Da biste iznašli način šminkanja koji upravo vama odgovara, izaberite podložno rješenje prema učinku koji želite postići, bilo da je riječ o puderu u prahu, puderu u kamenu ili tekućem puderu, jer svako od tih rješenja ima karakteristični učinak, a svakako pritom zadnju riječ pri odluci treba imati vaš tip kože…

OKO OČIJU: Nanesite najprije tzv. svilenasti puder, koji se lagano nanosi, a često sadrži i pigmentni sloj koji će zablistati na svjetlosti, stvarajući svjetlosni prsten koji će izjednačiti poroznost kože. Vrlo cijenjeni učinak za one koje žele prikriti male bore u kutovima  očiju i nabore na gornjem kapku. Rezultat ovisi o načinu na koji šminku nanosite. Nanesete li je na suho, ravno na kožu, dobit ćete lagan i nježan sloj. Poslužite li se vlažnim sjenilom, boje će biti izraženije i stoga idealne za večernji izlazak.

NA USNAMA: Ništa vas ne sprječava da sjenilo koje koristite za kapke ili za usne koristite i za rumenjenje obraza. Tim se trikom vrlo uspješno služe studijski vizažisti. Svake večeri prije nego pođete u postelju, ne zaboravite premazati usta nekom  hidratantnom  kremom.

PUDER U PRAHU: Služite li se puderom u prahu, kamenim ili tekućim puderom, pitanje je vlastita izbora. Puder u kamenu prigodan je za dnevne korekcije, dok onaj u prahu licu daje svilenkast i njegovan izgled. Postoji i rješenje između toga dvoga: u tvrdom puderu postoji jedan vezivni činitelj. Ako je suh, pojačat će mat učinak kože. Ako je mastan, stvorit će dojam nauljena sloja. Da biste otkrili o kakvu je puderu riječ, pritisnite papirnatu maramicu na površinu. Dobijete li prozirno ozračje, znači da je riječ o masnom vezivnom činitelju i puder će izvrsno odgovarati suhoj koži. U obrnutom slučaju, znači da je vaš puder “oil free”, dakle idealan za masnu ili kombiniranu suho-masnu kožu. Puder ne pokriva nesavršenosti kao što to čini tekući puder, ali on čini na koži mat ili jednolični sloj ostajući prozirnim. Nanosite ga velikim kistom.

TEKUĆI PUDER: Izvrsno prekriva kožu u žena svih dobnih skupina. S obzirom da je riječ o emulziji, bogat je hidratantnim i njegujućim sastojcima, solarnim filterima i nadasve glatkim silikonskim sastojcima koji olakšavaju prijanjanje. Zahvaljujući vrlo gustom pigmentu, koji ne valja pretjerano koristiti, možete sami odlučiti o prozirnosti sloja koji nanosite. Ako želite sakriti neku mrlju ili prištić, stavit ćete malo više tekućeg pudera na ta mjesta, potom ih izbrisati, pa postupak, prema potrebi, ponoviti. Dakako, tu možete koristiti i korektivne stikove. Jedini nedostatak u odnosu na puder u prahu: učinak tekućeg pudera kraći je od onoga u prahu.

KREMA OKO OČIJU:  Sada su u modi sjenila oko očiju u vidu kreme. Polažu se nanošenjem tankog sloja vrškom prsta. Ako ih pažljivo nanesete i u jednoličnom sloju, bit će izdržljivi i u vodi i tada djelovati u duginom spektru. Nanesete li ih u debelom sloju, to je ultramoderno  – ako vam je 20 godina! Pažnja: deblji sloj sjenila može vam “otežati” kapke i uvući se u pregibe na koži.

GLAMUR NA USNAMA: Ruževima u kremi ili masnim ruževima ove sezone puše vjetar u krmu. Bogati su voskom, čine površinu ugodnom za dodir i hranjivi su, ali nadasve su na cijeni zbog svoga seksi i bujnog učinka! Rezultat, međutim, ovisi o masnoći ruža i o načinu njegova nanošenja. Zahvaljujući kistu ili spužvastoj četkici, možete ih preciznije nanijeti od ruževa u stiku. Uvijek prije nanošenja ruža  iscrtajte obris usana olovkom.

Trkst: T.Z.

Objavljeno

RADOST U MISTIČNIM DJELIMA VLATKE BAUER

Produhovljena autorica velikih likovnih mogućnosti, podrijetlom Vukovarka iz obitelji jako naklonjene umjetnosti, Vlatka Bauer svojom mističnom duhovnošću,  neobičnim perspektivama, donekle pomaknutom dimenzionalnošću i jakom dozom apstrakcije, poput velikih naivnih umjetnika iz nedavne prošlosti, u svoja djela utiskuje radost koja je/nas usrećuje i liječi od svakoga ovozemaljskoga zla…

Mali formati skulptura svetaca Vlatkina su velika umjetnička preokupacija

“Osobni pogled na svijet i zatvorenost u male formate otkriva nam istinsku strast za likovnost, koja se u Vlatkinu slučaju proteže i na svijet trodimenzionalnih likova. Uz dječju zaigranost u procesu stvaranja malenih mozaika pitamo se gdje je uistinu razlika između likovnosti i dekorativnosti? – napisala je prof. Verica Jadanec u proslovu za izložbu mozaika “Dva svijeta”, održane u ožujku 2014. u Velikoj Gorici, najavljujući Vlatku Bauer kao umjetnicu koju ćemo poslije sresti kao produhovljenu autoricu velikih likovnih mogućnosti i koja vlada umjetničkim tehnikama na gotovo svim tradicionalnim materijalima. Izložbe “Moj anđele” (2016.), “Ljubav  –  vrijednija od svega” (2017.), dvije izložbe u 2019. godini (“Sjećanja”, “Ljubav – vrijednija od svega”) i “Sjećanje na Vukovar”, iz studenog 2020. – sve do najnovijega “Križnoga puta”, pokazale su kako Vlatka Bauer stvara snažnom intuitivnom duhovnom spoznajom: mistično nadahnuće, kako će umjetnica i sama priznati, što ga je doživjela posjećujući crkve,  promatrajući svece, ustvari djela likovnih majstora, motiviralo ju je da se prihvati te pomalo zapuštene teme u umjetnosti. I učinila je to,  najprije u mozaiku, u malim formatima, obrađujući motive anđela, svetaca, cvijeća, majčinstva, inspirirana djelima bizantske ikonografije i kršćanskoga srednjovjekovlja. Svoje mozaike i mozaične skulpture Vlatka radi doslovno lijepeći zrnca pijeska i sitnoga kamena, koja nakon završetka montira na mramor. Napravljeni baš tako, od neobičnih i probranih sitnih kamenčića i pijeska, njezini su mozaici ustvari bili prva likovna naznaka da Vlatka Bauer izlazi iz okvira  darovite „amaterske“ umjetnice i svojim se začudnim djelima   otkriva kao vrsna autorica  – nove hrvatske urbanizirane naive.

U novije vrijeme umjetnicu zaokuplja staklo kao materijal, pa osim slika na staklu, izrađuje i uporabne, dekorativne predmete poput nakita, tanjura itd.

Možda će se kakvome kritičaru ova tvrdnja doimati zabludnom, no treba znati da naivna umjetnost pretpostavlja  umjetnika, više ili manje samoukoga  slikara i kipara, ili istodobno slikara i kipara, bez formalne umjetničke naobrazbe, koji postiže vlastiti kreativni stil i visoku razinu umjetnosti. E, baš to nalazimo  kod Vlatke Bauer. Prepoznatljivi individualni stil i zapravo pjesnička, lirska priroda razlikuju je kao  umjetnicu naive od ostalih “amaterskih” slikara i kipara, samoukih umjetnika općenito. Vlatkin pogled na dimenzionalnost, na linije, pa i na tehnike, način rada, jest stav umjetnika naive, očitovan u neobičnim proporcijama i perspektivi te stanovitim nelogičnostima oblika i prostora. Kao kod svih važnih umjetnika toga pravca u umjetnosti, takve su karakteristike izrazom  slobodne kreativne mašte, pa tako i kod nje. Ono što stara naiva favorizira  –  ruralne motive, zapostavljene i neomiljene kod urbanoga komercijaliziranog društva, kod Vlatke je to mistika, svijet religijskih motiva, također dugo zapostavljan. Ali i urbaniji.

Reljefni radovi u kamenu pješčaniku s motivima majčinstva, ljubavi, ali i religijskim, podupiru uvjerenje kako Vlatka Bauer vlada tehnikom, ali prije svega je izvrstan crtač.

Unutar svih oblika njene umjetnosti, podjednako kod mozaika, reljefnih slika na staklu, skulptura ili radova u kamenu,  izviru različite emocije,  mnogo vidljivije od bilo kojeg vladajućeg oblika logike ili razuma. Njene uobičajene teme nisu samo, kao kod starih naivaca, “životna radost”, “zaboravljena priroda”, “izgubljeno djetinjstvo” i “čudo u svijetu”,  njena  naiva ne odražava samo pozitivne aspekte života, već unutar staro-novoga žanra u Vlatke  nalazimo mračne i tragične teme: rata, bježanja, raspeća. Ali i one iskričavo ženske – majčinstva,  anđeoske svijesti,  nevinosti. Međutim, ono što povezuje sva djela Vlatke Bauer jest puno crvene boje u mrljicama, jednako na mozaicima kao i na slikama u staklu i na papiru:  negdje ih čitamo kao kapi krvi, simbola tragedije, smrti, nestajanja, drugdje je to izraz radosnoga stanja, ljubavi. Crvenu boju, prevladavajuću u gotovo svim njenim radovima, uz crnu, umjetnica brani tvrdnjom kako su to mrlje ljubavi, nakupljene radosti. Taj Vlatkin „naivni“ temperament slobode stvaranja i, da, ljubavi i radosti, vidljiv je i u plastičnosti figuriranja  na slikama, ali i u radovima na drvu. Čak i u tako sofisticiranoj tehnici kao što je mozaik Vlatka također postiže zavidnu plastičnost.   

Tehnika mozaika i mistični motivi snažna su poluga u umjetnosti Vlatke Bauer

Treba znati da se u Hrvatskoj naivna umjetnost smatrala demokratskim pokretom jer je dokazivala kako svatko može stvarati vrijednu umjetnost bez obzira na formalno obrazovanje. Vlatka Bauer ne posjeduje veliko formalno likovno obrazovanje. Kako i bi? Kao devetogodišnja je djevojčica izbjegla iz Vukovara, živjela u zagrebačkom i zagorskom progonstvu, brinula o bolesnoj obitelji. Njezin životni iskorak upravo je umjetnost, kroz koju ispire traume zadobivene u rodnom Vukovaru. Već njeni radovi u Križevačkom likovnom krugu ukazali su na rasnu likovnjakinju, izvrsnu crtačicu, ali punu pritajene destrukcije i bolnih emocija. Slavne naivne Vlatkine perspektive bljesnut će upravo tada, slikanjem Vodotornja, i trajat će – sve do Križnoga puta. Osim toga, ona komponira slike na „rubu apstraktnoga i figuracije“; drvo obrađuje plošno, a skulpture su joj figurativne. Ostavljajući vidljivima linije iscrtavanja (crne linije na staklu i naglašene bijele krugove kao  aureole na Križnom putu) utiskuje ustvari pečat svoje prepoznatljivosti  (također karakteristike naive…).  Treba li naglasiti kako je pojam naiva obilježio i  velike umjetničke klasike poput Fride Kahlo, Paula Gauguina, pa i Picassa… da o domaćima i ne govorimo. Cijele su se generacije talentiranih umjetnika u pojedinim razdobljima promjena i demokratizcija u društvu izražavale tako da su slijedile inspiraciju onim što je najčešće bivalo u određenom trenutku manje „akademsko“, „elitno“, a vizualno bliže većem broju ljudi. O tomu je veliki rumunjski umjetnik naive Gheorghe Ciobanu jednom rekao: „Za mene je slikanje prilika da pokažem Boga. Bog je stavio toliko ljepote na ovaj svijet da bismo bili sretni. Moram slijediti Božju poruku…“ Nema ništa slikovitije čime bismo opisali i Vlatkinu umjetnost. „Prva violina“ njezina slikarstva ipak je sklad boja. Tjeraju njene likove da titraju, čine da život na slikama zadrhti.

Godinama već Vlatka slika; prijatelji, poput umjetnika Josipa Benjaka, koji joj i suradnik i duhovni otac, pomažu joj i ostavljaju je, čak potiču, da slijedi svoj umjetnički poziv. Međutim, ostavlja dojam da su joj slike rezultat razmišljanja odraslih, no zapravo izviru iz znatiželje nastale zbog starih dojmova i sjećanja, ne bilo kojih – već onih iz djetinjstva, tada još zamagljenih, koji se neprestano otkrivaju, ali kroz oko djeteta u umjetnici.  

“ Križni put“, primjerice, rađen tehnikom akrila na papiru, noviji je Vlatkin ciklus, koji je radila tijekom 2020. godine. U ovome trenutku predstavlja njezin najcjelovitiji i meni najzanimljiviji opus, jer sve ono što je pokazala u prethodnim radovima  – ovdje se ponovilo, ali oplemenjeno, naprosto likovnije. Sama činjenica da je prvi Križni put umjetnički napustila (fizički se nalazi u crkvi u Sloboštini) te krenula stvarati novi, obogaćen svjetlom, s mnogo više jasnih detalja, ali i više crvene boje, govori o njenoj potrebi, bolje rečeno žudnji za stvaranjem. O seriji Križni put sama autorica kaže: “Budući da inače slikam sakralne motive, a željela sam još prije naslikati križni put, odlučila sam ga i naslikati…“  Vlatka Bauer ovim ciklusom od 14 slika za prvi Križni put i (dosad) 4 za novi  ne podilazi svijetu kupaca, već svraća pozornost na svoj umjetnički svijet, donekle odmaknut od uobičajenog načina promatranja, ali utoliko poetičniji. Slavni Juan Mirȯ proglasio je svojedobno tržišni način slikanja, što bi se, nedajbože, moglo reći za odabir motiva Križnoga puta,  “ubojstvom slike”. U slučaju Vlatke i Križnoga puta, to slobodno možemo nazvati „rađanjem slike“…

A Rađanje Hrvatske iz skršenoga Vodotornja – kako bi se zapravo mogao nazvati mozaik koji je izložila na izložbi nazvanoj „Dva svijeta“, gdje cijeli planet nosi krunu Vodotornja… čitav Vlatkin svemir…  usredotočuje se na detalje, na ljepotu onoga što je uložila u svoje stvaranje. Osim ove, i druge Vlatkine slike pokazuju radost i punoću stavaranja koja je liječi od svakoga zla i čini je sretnom. Nepovratano je Vlatka zaljubljena u Vukovar kojeg više nema, ali ga trajno utiskuje u svoja djela. Vukovar je to koji kod nje još uvijek pulsira životom i, havalabogu, optimizmom.

Međutim, valja odgoviriti i na postavljeno pitanje s početka teksta – dvoji li  umjetnica između likovnosti i dekorativnosti. Činjenica je da ova autorica vlada suvereno svim tehnikama kojih se latila. Ipak, čini se da je u novije vrijeme vrlo lako prihvatila staklo i da upravo u staklu ostvaruje predmete koji više naginju primijenjenoj umjetnosti i dekorativi, što možda kritičara može odvesti do zaključka kako je sklona dekorativi. Pa koji umjetnik nije? Ali zato nije manje umjetnik, već je najčešće i bolji tehničar. S Vlatkom je, čini se, upravo tako. U staklu izrađuje i nakit, funkcionalne upotrebne predmete, ali i reljefne umjetničke slike istih motiva kao što su slike u drugim tehnikama. Za vještog umjetnika nikakva tehnika nije tajna, pogotovo ako je to Vlatka Bauer.   

 Rođena u Vukovaru, u znaku Bika 1982. godine,  ali kao blizanac (ima brata blizanca), ondje je živjela do 1991. Nakon toga je boravila u Zagrebu, Hrvatskom zagorju i u Križevcima, gdje su i započela njena prva likovna iskustva. Iz obitelji je nadarenih i velikih ljubitelja umjetnosti, s očitim urođenim talentom, što će potvrditi njene izložbe, skupne i pojedinačne, istinska predanost lijepome i načinima, odnosno tehnikama kako to Lijepo ostvariti. Redovito sudjeluje  na međunarodnim likovnim kolonijama i izložbama, ali i u likovnim akcijama i donacijama. Njezini unikatni radovi, specifični, doista posebni, koje smo prepoznali kao novu urbaniziranu hrvatsku naivu, našli su se i izvan naših granica, u privatnim kolekcijama diljem Europe, Australije, Kanade i Indije.

Vlatka Bauer je  članica Udruge likovnih stvaralaca – Zagreb. No, ona  nije samo vrsna umjetnica, ona je i takva osoba: ne pridaje neku vrijednost visokim standardima života, protokolima, voli živjeti jednostavno, u miru, činiti ljude sretnima… 

Tekst: Nera Karolina Barbarić; Fotografije: privatni arhiv

Objavljeno

DRUŠTVENI ŽIVOT U BARNAGORU ILI POEZIJA NA KONOPCU

Kovana kapija Dvora Barnagora propušta samo precizan kist i stih. Otvara se probranim vrijednostima, iskrenim umjetnicima, iskusnim izletnicima i dokazanim glazbenicima,  a ove godine vrata Barnagora propustila su posjetitelje nešto kasnije nego obično. Domaćica Božica Jelušić, profesorica književnosti, pjesnikinja i književnica, likovna recenzentica i aktivna ekologinja, planirala je prvo proljetno okupljanje u Barnagoru tradicionalno održati na Dan planeta Zemlje, 23. travnja, no odgodila ga je zbog epidemije…  

Tekst: Sandra Pocrnić Mlakar; Fotografije: Andreja Dugina i Nikola Šolić  

Na užetu visi – poezija. Stihovi su ispisani rukom na komadima bijelog platna u obliku donjeg rublja. Instalacija je rad Nade Lopac i Sanje Flajs-Vidaković.

Mirovanje je Božici Jelušić mrsko, navikla je na stalnu aktivnost i dinamiku, izložbe, putovanja, susrete, pisanje i vrijeme posvećeno unucima. U obljetničkoj godini, kada obilježava sedamdeset godina života i pola stoljeća literarne karijere i nazočnosti na književnoj sceni, planova ne nedostaje. Kad je završila izolacija, eto gostiju u Barnagor. Ulazimo kroz kapiju s natpisom „Dvor Barnagor 1867.“ na prostrano imanje koje obuhvaća pet jutara proplanka na kojem su dostojanstvena kurija iz 19. stoljeća, livade i dvije šume, a okružen je potokom Barna (na mađarskom – smeđi). Na barnagorskom je brijegu živahno i veselo – na imanju je parkirano nekoliko automobila, podignute raznobojne kućice za ptice, na ljuljački se njiše dječak, a u hladovini ispod sjenica, za stolovima i na trijemu znamenite kurije okupila se manja društva. Došljaci ih ne uznemiruju, na Barnagor se dolazi na ladanje, odmaranje u hladovini poslije ručka, neobvezne razgovore i ležeran, ali ekskluzivan program i opušteno uživanje u obilju – bogatstvu prirode, obilju umjetnosti, bujnoga  zelenila, kreativnih ideja i promišljene riječi: ispekao se roštilj, nude se peciva, narezuju štrudli poslije ručka, otvaraju butelje vina i boce sokova. Domaćica je unaprijed najavila da je još umorna od preboljene zaraze, da nije u formi za dugotrajno fotografiranje, ali dočekuje nas vedra, s osmijehom ispod velikoga šešira, u dizajniranoj bijeloj košulji od narodnog platna s vezenim natpisom Barnagor.

Kozmopolitkinja i ekologinja po uvjerenju, jedna od prvih ekoloških aktivistkinja, koja je u rodnom Đurđevcu 1990. godine osnovala prvo ekološko društvo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, radni je vijek provela kao profesorica hrvatskog u Đurđevcu, ali je i sudjelovala u radu žirija svih relevantni pjesničkih smotri u Hrvatskoj; autorica je likovnih recenzija i višestruko nagrađivana pjesnikinja koja piše na kajkavskom i na standardu. Osamdesetih godina Božica Jelušić kupila je vlastelinsko imanje iz 19. stoljeća s prostranom kurijom, u mjestu Čepelovcu, na bilogorskim brežuljcima iznad Đurđevca, i tu nalazi ostvarenje obje svoje velike ljubavi – prirode i umjetnosti.

Na zidovima salona u obnovljenoj kuriji su umjetničke slike, portreti domaćice i darovi prijatelja umjetnika. Zato se ovdje zimi povremeno lože bidermajerske peći kako bi se održavala temperatura i umjerena vlažnost zraka. Kurija je opremljena vodovodom i kanalizacijom, ima kuhinju i sanitarni čvor – jer ovamo često dolaze izletničke grupe i ekskurzije, i đaka i seniora. U salonima je autentičan, rukom rađeni namještaj, a mnogi su komadi ovdje još otkako je kurija podignuta. Tu se održavaju književni i umjetnički susreti i razgovori, čita se poezija i proza. Ne samo zato da bi se održali običaji vlastelinske obitelji koja je u 19. stoljeću živjela u kuriji, već i zbog autentične potrebe za „društvenim adrenalinom“, kako to naziva Božica Jelušić, točno opisujući pojačavanje psihološkog tonusa i antidepresivno djelovanje koje izaziva druženje, razgovor i međuljudski kontakt.

Cjelovita komunikacija u realnom vremenu, daleko od zaglušne buke multimedije, nužna je za razmjenu nadahnuća i ideja, za doživljavanje koje uključuje i intuiciju, a ne samo informaciju. Barnagor velikodušno nudi takvu, cjelovitu komunikaciju svim gostima. „Ovuda godišnje prođe od 500 do 700 djece na terenskoj nastavi i ponešto ostalih posjetitelja. Naravno, mi ovdje provodimo svoje vrijeme, ljeti živimo na terasi, bježeći od vrućina, ili u ateljeu, koji je preuređena bivša štala i štagalj, a zidovi su debeli 70-tak centimetara. Izrađujemo suvenire, slavimo rođendane, Božić, primamo goste“  – ispričala je Božica Jelušić.

Ispod sjenice – koncert: na cimbalu svira Andrija Maronić, glazbenik i graditelj glazbala.

Za ovu priliku, program i izložba posvećeni proljetnim ritualima priređeni su vani. Na imanju je šezdesetak vrsta drveća, od domaćih stabala do egzota. U šumarku koji okružuje proplanak ima trešanja i šljiva, napominje domaćica – čini li nam se? – intonirajući tu informaciju kao poziv za posjet u sljedećim mjesecima. U javornjaku, mladom parku koji u jesen plamti svim nijansama crvene boje javora, postavljen je totemski stup s pijetlom na vrhu, simbolom Podravine. Za 65. obljetnicu, književnici ga je darovao prijatelj umjetnik. Između dva javora izložba je slika Ivane Kranžetić, kćeri Božice Jelušić. Slike su bile zakvačene štipaljkama za sušenje rublja na razapeto uže, a kako ih je vjetar nosio, umjetnica ih je skinula i prostrla po stolu ispod improviziranih drvenih držača. Slike su meditativne, a motivi futuristički krajolici i studije oka modro-zelene boje. Na drugom užetu visi – poezija. Stihovi su ispisani rukom na komadima bijelog platna u obliku donjeg rublja, što je instalacija autorica Nade Lopac i Sanje Flajs-Vidaković. Naslov instalacije je “I na vjetru vitla rublje sušeno”. Izvješeni su stihovi suvremene i klasične poezije, a čitatelj koji zaviri u pjesme ispisane na tkanini otkrit će upečatljiv urbani trag – stihove  Zvonimira Goloba: Ali more koje ti si/jednoga ljeta meni dala/Modro polje bez obala/I sve ono što ti nisi/ Još je tu u kutu / sobe…

Zvonimir Golob jedan od uzora Božice Jelušić i među brojnim nagradama koje je primila u polustoljetnoj karijeri nalazi se i nagrada s njegovim imenom, osvojena 2011. godine. Književnica će, prisjetivši se Goloba, s oduševljenjem ispričati anegdotu o pjesničkoj vokaciji koju je Zvonimir Golob znao testirati i prepoznati kod svojih sugovornika. Božica Jelušić govori energično i entuzijastično, demonstrirajući golemo znanje i samouvjereno prenoseći dio svoje energije i govorničkog zanosa na sugovornika.

Pjesnikinja u trenutku odmora, s prepoznatljivim detaljima svoga imidža: šeširom i košuljom s aplikacijama narodne nošnje

Kažu glazbeni znalci da se glazbena interpretacija može ocijeniti jedino u nastupu uživo – nijedan medij ne može prenijeti energiju glasa koja se može samo izravno doživjeti. Isto vrijedi za snažne osobnosti i velike govornike poput Božice Jelušić. Informacija koja se prenosi medijima samo je dio komunikacije, no vrhunski govornici impresioniraju intonacijom glasa, dosjetljivošću, lucidnošću, metaforama, usporedbama, duhovitošću i improvizacijom. Govor je više od sušte informacije, jaki govornici demonstriraju urođenu vještinu pomno izbrušenu nastupima i vježbom, a ispunjenu plemenitim sadržajem znanja i životne mudrosti. Kao starogrčki peripatetici, veliki govornici trebali bi okupljati sljedbenike na koje bi prenosili svoje znanje i učili ih svojim vještinama neprepoznatljivim medijima, ma koliko obećavali savršenu reprodukciju. Uzori nam nedostaju, zaključuje u razgovoru Božica Jelušić,  pomireno, svjesna svog velikog talenta, ali i svoje vokacije. Redovito održava javne nastupe i predavanja, demonstrirajući svoje umijeće mladima, ne bi li među njima probudila slične talente. I ne propušta naglasiti – odgoj za okoliš mora postati dijelom školskih programa i naše društvene svijesti.

No, na dan proljetnog otvaranja Barnagora nema vremena za melanhavoliju, izmjenjuju se umjetnici ležernošću koja može biti samo pomno pripremljena i uigrana u godinama zajedničkog druženja i nastupanja uz međusobno uvažavanje. Ispod sjenice upravo počinje koncert – na cimbalu svira Andrija Maronić, glazbenik i graditelj glazbala. Za proljetni ritual u Barnagoru pripremio je splet podravskih napjeva koje spretno izvodi udaraljkama po žicama žičanog instrumenta. Zveči cimbal barnagorskim proplankom, no doznajemo da se veliki cimbal ne nosi na izlete. Maronić gradi instrumente i po narudžbi, a za izradu jednoga treba mu pola godine, objašnjava domaćica. Poznavatelji će se sjetiti njegovih nastupa sa Varaždinskim baroknim večerima, u Ladu i na koncertima etnografske glazbe. Svaki od posjetitelja Barnagora donio je sličan umjetnički prilog proljetnom ritualu i time svatko od njih predstavlja Đurđevac kao mjesto visoke kulture i trajnih vrijednosti, dostojnih osviještenog grada znalačkog umjetničkog ukusa. Postaje tada jasniji razlog za izložbu „Čudesne naprave Leonarda Da Vincija“, oglašenu na velikim plakatima na ulazu u grad. Đurđevčani i njihovi susjedi izložbu mogu razgledati od rujna do lipnja u Muzeju grada Đurđevca. Podravski grad, poznat po legendi o Picokima i Đurđevačkom pijescima, jedinoj hrvatskoj pustinji, ne pristaje na status provincije, već njeguje urbani životni stil i privlači sadržaje u duhu vremena.

U duhu vremena je i proslava okruglih obljetnica Božice Jelušić, uz objavljivanje knjiga i postavljanje recitala u interpretaciji Dore Lipovčan na pozornicu HNK. No, ne samo u HNK. „U Barnagoru imamo i kazalište u šumi, tako da se recital može izvesti i ovdje, “ napominje književnica, još jednom povezujući umjetnosti prirodu, za što je Barnagor nepresušna inspiracija.

Pijetao, rad Božicina prijatelja, kao simbol kraja, nalazi se na istaknutom mjestu na imanju

Daleko prije nego što je ekologija postala trend – silom prilika, jer je zagađenje ugrozilo prirodne cikluse i resurse – durđevačka je književnica primjerom i aktivizmom ukazivala na nužnu vezu čovjeka s prirodom i umjetnošću. Otuda i njezina serija pjesama posvećenih prirodi, koju potpisuje pseudonimom Flora Green. Barnagor je demonstracija i ostvarenje te nužne povezanosti, jer se u njegovu zelenilu i prostranstvu gost osjeća dobrodošlo, okružen umjetničkim sadržajima koji bude nadahnuće i ispunjenje. Jednom riječju – ljubav.

Upravo ljubav prema određenom mjestu, topofilija, tema je jubilarne godine u kojoj Božica Jelušić obilježava pet desetljeća rada i 70 godina života. Objavit će šest knjiga kojima je zajednički nazivnik topofilija, a jedna od njih bit će posvećena Zagrebu. Naslov joj je „Zagreb u versima i kipecima“, objavljuje se uz potporu Grada Zagreba, a u njoj će se stihovima i fotografijom prikazati zagrebačka povijest i suvremenica. Knjiga je dijelom replika jedne od znamenitih knjižica Božice Jelušić ispisanih rukom i originalni rukopis autorice bit će reproduciran u novom izdanju. Fotografije za kolekcionarsku zbirku stihova snimio je fotoreporter Nikola Šolić. Uz čašu slatkoga pića za popodnevne sate, u hladovini ateljea, dok izletnici pospremaju stolove i spremaju se za odlazak, Božica Jelušić sjeda pored laptopa i pregledava fotografije za knjigu poezije, prisjećajući se svojih žiriranja likovnih i fotografskih izložbi. Fotografije su umjetničke, književnica je zadovoljna i prihvaća sve do jedne.

Cjelovita komunikacija, daleko od zaglušne buke multimedije, nužna je za razmjenu nadahnuća i ideja, za doživljavanje koje uključuje i intuiciju, a ne samo informaciju…

I za kraj zagrebačke seanse u Barnagoru, pjesma o Zagrebu Davora Krivskog. S Matoševog brka otpuhuje se san – recitira Krivski, dok se spušta barnagorska večer, a unuci dolaze pozdraviti književnicu i dogovaraju bakina večernja čitanja priča. Prije odlaska, Nikola Šolić pronalazi seriju motiva za svoj izbirljivi objektiv, tako da ga prijatelji predlažu za naslov dvorskog fotografa. Novoproglašeni dvorski ne propušta snimiti ni zaključavanje kapije velikim lokotom. Ali rastanak je tek početak – dogovaraju se novi dolasci i sastanci u barnagorskim sjenicama.

Objavljeno

PROLJEĆE JE, KAKO SE ZAŠTITITI OD NEUGODNIH ALERGIJA

 Broj ljudi koji pate od neke alergije svakim danom raste, a alergijske bolesti postaju sve ozbiljniji problem suvremenog svijeta kojem se pokušava naći rješenje. Naime, oko četvrtina populacije alergična je na neku tvar! Pitamo se otkud toliko alergija? Činjenica je da stresan život i zagađenje okoliša, kao i globalno zatopljenje, utječu na povećanje alergijskih bolesti. No, kako bi barem donekle ublažili neugodne proljeten alergije, naučite što je dobro činiti i kako se zaštititi…

Sve je veći broj ljudi  kojima pojavom proljeća počinju zdravstveni problemi uzrokovani prekomjernom osjetljivošću organizma na pelud. Sam pojam „peludna groznica“ obično objedinjuje alergijsku hunjavicu i alergijski konjunktivitis (upala spojnice oka koja se očituje crvenilom, suzenjem i svrbežom oka).

Sezonski alergijski rinitis ili hunjavica bolest je gornjih dišnih putova koju uzrokuje pelud drveća, trava i korova. Ponekad je teško razlikovati simptome sezonske alergije (pretjerane reakcije našeg imunološkog sustava i organizma na inače neopasnu tvar iz okoliša) od obične prehlade ili viroze. Alergija na pelud uzrokuje kihanje, začepljenost i curenje nosa, svrbež očiju i ušiju, bolno grlo, smanjenje njuha. Na prehladu upućuju simptomi poput povišene temperature i kašlja, no traju kraće vrijeme, dok simptomi alergije na pelud znaju trajati nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci te se najčešće smiruju tek uz primjenu odgovarajućih lijekova.

Alergijski rinitis kod djece često je udružen s upalama uha što lako može zbuniti roditelje. I neki drugi simptomi pridružene bolesti, poput upale sinusa i astme, mogu prikriti simptome alergijske hunjavice. Osim toga, važno je razlikovati sezonski od cjelogodišnjeg alergijskog rinitisa, koji je uzrokovan alergenima s kojima smo u doticaju tijekom čitave godine, poput grinja, kućne prašine, plijesni, dlake kućnih ljubimaca.

VRIJEME CVJETANJA: Najčešći uzrok alergijskih bolesti dišnog sustava i jedan od najsnažnijih prirodnih alergena (tvari koje organizam prepoznaje kao strane i potencijalno štetne) su peludna zrnca, koja, inače, čine mali udio ukupnog broja čestica u atmosferi. Vrijeme cvjetanja, tj. pojava znatne koncentracije peludi u zraku ovisi o klimatskom podneblju, vegetaciji određenog područja te mikroklimatskim uvjetima. Cvjetanje stabala kontinentalnog dijela u Hrvatskoj počinje već sredinom siječnja, kada cvjetaju lijeska, joha, čempresi, a većina kulminira u ožujku i travnju  što izrazito ovisi o klimatskim uvjetima. Trave cvjetaju od travnja do rujna, a korovi od travnja do listopada. Periodi cvjetanja stabala i korova obično su kraći i intenzivniji, a trava dugotrajniji, uz nižu koncentraciju peludnih zrnaca u zraku.

Opasna crkvina mnogima u proljeće zagorča život

U primorskom pojasu cvjetanje počinje ranije. Za naše mediteransko područje karakteristične su smetnje koje uzrokuje pelud čempresa, masline te pelud korova crkvine.

Globalno zatopljenje, koje nastaje kao posljedica povećanih emisija ugljičnog dioksida u atmosferu, utječe na rast biljaka i povećano stvaranje alergenog peluda. Najveći utjecaj povećanih emisija ugljičnog dioksida primijećen je na povećanje stvaranja peludi ambrozije te je stoga važno prepoznati tu biljku i iskorijeniti je iz svoje okoline – dvorišta, vrta i sl. Koncentracija peludi veća je za sunčanih i vjetrovitih dana jer suha i lagana pelud može biti raznesena vjetrom na veliku udaljenost.  Na početku i na kraju sezone cvjetanja te za vlažna i kišovita vremena koncentracija peludi u zraku znatno je niža. Ovakvi podaci su nam zlata vrijedni u liječenju alergijskih bolesti dišnog sustava.

IZBJEGAVANJE ALERGENA: Prva mjera u liječenju alergijskih bolesti dišnog sustava jest izbjegavanje alergena na koji je osoba osjetljiva. Taj, u pravilu zahtjevan zadatak, potreban je za pravo postizanje terapijskog uspjeha. Za izbjegavanje peludi jedina je korisna mjera izbjegavanje boravka, te osobito fizičkih aktivnosti, na otvorenom prostoru u vrijeme velike koncentracije peludi u zraku. Osobito valja izbjegavati npr. trčanje u jutarnjim satima u područjima bujne vegetacije.

PELUDNI KALENDAR I PROGNOZA: Svake godine stručnjaci Zavoda za javno zdravstvo izrađuju peludni kalendar na temelju analiza učinjenih prethodne godine, a na dnevnoj bazi možemo pratiti peludne prognoze za sve veće gradove u Hrvatskoj. Peludni kalendar je obavijest o periodima cvatnje pojedinih biljaka u određenom području i njegovo poznavanje pomaže u predviđanju vremena pojave simptoma alergijskog rinitisa i astme, što omogućuje pravodobno liječenje.

U tih je bolesti važno započeti s liječenjem tjedan-dva prije očekivanog početka cvatnje. U slučaju znatnijeg odstupanja od uobičajenih vremenskih prilika, poput  neuobičajeno toplog ili hladnog vremena koje nam se periodično događaju, mogu se očekivati pomaci u peludnom kalendaru, tj. ranija ili pak zakašnjela cvatnja. Osim kalendara, tu je i dnevna peludna prognoza koja se iskazuje tzv. alergijskim semaforom. Procjena razine peludi u zraku i elemenata vremenske prognoze može dati vrlo korisne bioprognostičke podatke alergičnim bolesnicima kako bi planirali svoje aktivnosti.

Prehrana koja štiti vitaminima i mineralima najjači je saveznik protiv alergija


LIJEČENJE PELUDNE GROZNICE: Današnja znanost ulaže ogromne napore u potrazi za pravim lijekom protiv alergija. Najčešće su greške kada se bolesnik samostalno liječi uzimanjem sprejeva i kapi, a da se nije javio svome liječniku. U liječenju peludne groznice upotrebljavaju se različiti lijekovi u obliku tableta, kapi ili sprejeva za nos te injekcija kao što su dekongestivi, antihistaminici, kortikosteroidi, kromoni, antikolinergici te antileukotrijeni.

Dekongestivi ili “kapljice za nos” djeluju na krvne žile nosne sluznice pa smanjuju neprohodnost te neugodno i obilno vodenasto curenje nosa. Prekomjerno i nepotrebno uzimanje tih lijekova (nafazolin, oksimetazolin, tetrahidrozolin) može imati vrlo ozbiljne, štetne posljedice te se preporučuje njihova vrlo kratkotrajna primjena, ne duže od 10 dana, kako bi se nos učinio prohodnim za primjenu intranazalnih antihistaminika i kortikosteroida koji će učinkovito smanjiti navedene simptome.

Najpropisivaniji lijekovi za alergijske simptome peludne groznice su antihistaminici koji se obično propisuju u tabletama (loratadin, feksofenadin, cetirizin, difenhidramin), a rjeđe lokalno, u obliku spreja za nos ili kapljica za oči (levokabastin, azelastin). Suvremeni antihistaminici su pouzdani i sigurni lijekovi koji uspješno ublažavaju većinu alergijskih simptoma, osobito kada ih se počne uzimati prije nastupa tegoba.

Protuupalni lijekovi koji najučinkovitije ublažavaju alergijske simptome su kortikosteroidi i oni se propisuju u slučajevima kada primjena antihistaminika nije u potpunosti uklonila simptome, dakle, u težim oblicima bolesti, i to samostalno ili u kombinaciji s antihistaminicima. U pravilu ih se propisuje u obliku spreja za nos (beklometazon, flutikazon, mometazon i budezonid), a samo iznimno, u vrlo teškim oblicima bolesti, i u tabletama.

IMUNOTERAPIJA ILI HIPOSENZIBILIZACIJA: Oblik liječenja alergijskih bolesti primjenom alergenskih cjepiva je imunoterapija ili hiposenzibilizacija. Primjenom malih i rastućih koncentracija alergena na koje je bolesnik osjetljiv, a koje se mogu dati u obliku potkožnih injekcija ili otopina koje se uzimaju pod jezik,  potakne se razvoj podnošenja i tolerancije tog alergena. Cilj je da ponovni kontakt s alergenom ne izazove simptome bolesti ili ih barem ublaži. Ova metoda je preporučljiva mlađim bolesnicima s cjelogodišnjim ili teškim sezonskim alergijskim rinitisom, osobito kada mjere izbjegavanja alergena nisu moguće, a lijekovi nisu bili u potpunosti učinkoviti.

ALERGOLOŠKO TESTIRANJE: U slučaju da sumnjate da ste na nešto alergični, svoje sumnje možete provjeriti alergološkim testiranjem u nekoj od bolnica i poliklinika za plućne bolesti. Riječ je o postupku u kojem se vrlo male količine  standardiziranih otopina pročišćenih alergena apliciraju u ili na kožu te se promatra i mjeri lokalna alergijska reakcija na koži. Alergološka obrada potrebna je kod djece s ponavljajućim prehladama, upalama uha, učestalim curenjem nosa, jutarnjim kašljem, čujnim disanjem (sviranjem u plućima) te probavnim i kožnim alergijskim smetnjama.

 ŠTO JE USTVARI ALERGIJA? Alergija je prekomjerni, neprimjeren odgovor našeg imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša. U kontaktu s inače neškodljivim tvarima organizam može reagirati kao da su u njega uneseni virusi i bakterije, dakle, obrambeno pokrećući našu imunološku reakciju.  Alergija se manifestira kao reakcija preosjetljivosti na te tvari iz okoliša, tzv. antigene ili alergene.

Antigen je svaka tvar koju organizam prepoznaje kao stranu i potencijalno štetnu te protiv koje stvara specifična antitijela čije stvaranje je, inače, koristan obrambeni mehanizam koji nas štiti od bakterija, virusa i sl. U alergijskim bolestima antigene nazivamo alergenima.

Alergeni su najčešće bjelančevine, ali i različite druge tvari koje potiču stvaranje antitijela. Popis tvari na koje možemo biti alergični je vrlo velik. Najčešći alergeni su grinje, kućna prašina, produkti kućnih životinja poput dlake ili žljezdanih izlučevina, pelud, neke prehrambene namirnice, lijekovi, konzervansi, aditivi u hrani i pićima, plijesni, otrovi insekata i sl.

U alergijske bolesti najčešće se ubrajaju alergijske bolesti dišnog sustava poput alergijske hunjavice, astme, zatim alergijski konjunktivitis, alergijske bolesti kože kao što su urtikarija, atopijski i kontaktni dermatitis, probavne alergijske bolesti, alergijske reakcije na lijekove te anafilaktičke reakcije koje mogu biti i smrtonosne, osobito  kod preosjetljivosti na otrove insekata.

HIGIJENSKA HIPOTEZA: Ne težite da vam dijete odrasta u sterilnim uvjetima jer oni, kao dio higijenskog standarda zemalja razvijenog svijeta, ne dopuštaju našem imunološkom sustavu da dođe u kontakt s dovoljnim brojem patogenih bakterija i virusa pa se zbog toga ne može pravilno razviti. Tako i  dolazi do nesvrsishodno jake upalne reakcije na bezazlene tvari iz okoliša.

Tome u prilog  idu istraživanja koja pokazuju kako su alergije prava rijetkost u zemljama Afrike, kao i u Indiji, gdje je higijenski standard znatno slabiji. Ova, tzv. higijenska hipoteza, jedna je od pretpostavki u objašnjavanju uzroka golemog povećanja broja alergičnih osoba u razvijenom svijetu.

PREVENCIJA ALERGIJA  U TRUDNOĆI: Alergije se počinju javljati sve ranije u dječjoj dobi. Oko četvrtine alergičnih su djeca. U Hrvatskoj oko 30 % djece ima hunjavicu uzrokovanu preosjetljivošću na neki antigen, 8 % ih pati od astme, a do 6 % već je po rođenju alergično na određenu hranu ili neke aditive u njoj.Kad su u pitanju djeca, važna je prevencija još u trudnoći. Trudnice bi trebale izbjegavati hranu, primjerice orahe, brašno, mlijeko, ribe, školjke, bjelanjak i kivi, koja često izaziva alergije. Trebale bi što duže, ako je moguće do prve godine djetetova života dojiti, jer tako pružaju zaštitu djetetu prenoseći im vlastite imunoglobuline i omogućuju mu normalan razvoj imunološkog sustava. Dohrana dojenju trebala bi se postepeno uvađati i također treba paziti da ne sadrži puno aditiva i sastojaka koji često izazivaju alergijske reakcije.

GENETSKA SKLONOST  ALERGIJI: Alergije se ne nasljeđuju izravno, nego se nasljeđuje sklonost stvaranju specifičnih IgE-protutijela, koja imaju bitnu ulogu u razvoju preosjetljivosti na neku tvar. Dakle, nasljeđuje se sklonost alergiji, odnosno atopija, no to još uvijek ne znači da će se neka od alergijskih bolesti i razviti. U pravilu je, ako je jedan roditelj alergičar, alergijski rizik kod djece je 30 %, a ako su oba roditelja alergičari, rizik je 80 %! Psihološki utjecaj na pojavu alergije, pogotovo stres, samo je kao okidač simptoma kod alergične osobe. 

Tekst: Tihe Zaninović

Objavljeno

KRISTINA ERCEGOVIĆ: KAKO ŽENE UPRAVLJAJU NOVCEM?

Kako kreirati više izvora prihoda u vremenu nesigurnosti, kako prepoznati i napustiti predrasude o bogaćenju, uštedjeti na odjeći, izgraditi biznis na čvrstim temeljima – sve su to teme koje se mogu pronaći na portalu „Žene i novac“, jednoj od rijetkih platformi na kojoj se mogu pronaći savjeti o osobnim i poslovnim financijama, a koji je pokrenula Kristina Ercegović. Što o novcu, poduzetništvu i odnosu žena prema novcu kaže autorica  uspješne knjige „Najjači si kad si svoj“?

Razgovarala:  Sandra Pocrnić Mlakar

Portal „Žene i novac“  Kristina Ercegović je pokrenula  uoči najdublje krize, u drugoj polovici 2019. godine, neposredno prije potresa i pandemije, koji su mnogima promijenili način poslovanja i način života. Unatoč nepovoljnim uvjetima – ili baš zbog njih – portal se afirmirao i postao jedna od najposjećenijih platformi za podršku, savjetovanje o novcu, poduzetništvu i životnim ciljevima, a osnivačica je dokazala kako nije slučajno jedna od najtraženijih i najpoznatijih poslovnih savjetnica u Hrvatskoj. Štoviše, još jednom je potvrdila kako je njezin doprinos poduzetništvu toliki da bi je trebalo uvrstiti među faktore koji doprinose rastu BDP-a  –  kao što je to ustvrdila ManuelaTašler, urednica u poslovnom tjedniku Lider, na predstavljanju Kristinine knjige „Najjači si kad si svoj“.

S Kristinom Ercegović razgovarali smo o nastanku i razvoju portala „Žene i novac“, o publici i stručnjacima koje je okupila, o razvojnim planovima te o aktualnoj poduzetničkoj klimi, koju dobro poznaje i svakodnevno prati kroz svoj savjetodavni rad.

Portal „Žene i novac“ pokrenut je prije nešto više od godinu dana, a razvijao se u teškoj i kriznoj 2020. godini. Kako objašnjavate uspjeh portala? Kakav je bio razvoj projekta u prvoj godini? Jeste li prebrodili lockdown i ograničenje okupljanja? 

*Portal smo pokrenuli u srpnju 2019., no pravi razvoj je krenuo tijekom krizne 2020. Kako smo mali nišni portal i još rastemo, nismo mogli odmah računati na podršku oglašivača, pa smo promijenili poslovni model i uveli Žene i novac VIP klub i godišnju članarinu. Odnosno, doslovce smo samo sjedili kući i davali koristan sadržaj, pa su nam ljudi sami rekli da nam hoće plaćati i počeli su uplaćivati… i tako nas „prisilili“ na članarine.

Uveli smo odmah redovite live emisije Žene i novac, čak tri puta na tjedan, kao i online edukativne evente za koje povremeno imamo i sponzore, s obzirom na veliku gledanost i ciljanu nišu žena (35 do 45 godina) koje imaju svoj novac. Članicama smo osmislili niz pogodnosti: od promotivnih – da, primjerice, imaju intervju i promo live emisiju preko niza edukacija koje su im potrebne za rast i razvoj njihova biznisa, neprestanoga mentoringa i savjetovanja, pa sve do praktične podrške – FB grupe, whatsapp chata za promptne situacije. Tako uvijek imaju koga pitati i, ako netko ne zna, svi znamo sve zajedno ili znamo tko zna. Unatoč svim ograničenjima, održali smo i tri radionice uživo i jednu godišnju konferenciju, kasnije i online radionicu i nedavno prvi od tri planirana vikend retreata u Istri, a iduća dva su predviđena u Dalmaciji i Baranji.

Kako je navedeno na stranici, misija i ciljevi portala su financijska pismenost, upravljanje novcem i financijska odgovornost te vizija samostalne i financijski neovisne žene. Kako ste uočili potrebu za financijskim savjetovanjem žena? Koji su bili okidači za osnivanje portala baš uoči duboke krize?

*Okidač mi je bila moja privatna situacija. Naime, naslijedila sam mamin dug nakon njezine smrti za koji nisam prethodno znala, a koji je bio posljedica njenoga života iznad mogućnosti. Uz to sam dobila i nesređenu imovinu u paketu s nesređenim obiteljskim odnosima. Kad sam o tome počela pričati, shvatila sam da velik broj ljudi ima iste i još više drugih problema i da se o njima ne govori, da se sve gura pod  tepih i ne rješava se – odatle i moto portala Ovdje otvoreno govorimo o novcu.   

Neki nas pitaju zašto žene i novac… pa novac je univerzalna tema! Istina, portal čita i 42 posto muškaraca, a skoro svi članci odnose se i na muškarce. No, ono što je specifično za žene jesu teme osjećaja manje vrijednosti, besplatnog rada, zauzimanja za sebe i svoja prava, za veću plaću, utjerivanje alimentacije, nepristajanje na pritisak da se odreknu svog nasljedstva u korist braće i sl. Kriza je samo dodatno izvukla na površinu sve potisnuto te istaknula potrebu i važnost svjesnog upravljanja novcem i potrebu za više izvora prihoda, planiranje mirovine, štednje, investiranja i dr.

U istraživanju o upravljanju novcem, koje ste proveli u okviru projekta “Žene i novac”, navedeno je kako 20 posto žena trpi neki oblik financijskog zlostavljanja jer ne smiju raditi ili im se uskraćuje odlučivanje o novcu. Ima li odnos prema novcu u primarnoj obitelji utjecaja na kasnije pristajanje na financijsko zlostavljanje?

*Iz primarne obitelji i od predaka preuzimamo uvjerenja, misli i emocije oko novca, a svi smo i doživjeli neke situacije u djetinjstvu koje su ostavila traga na nas i formiranje uvjerenja o sebi i novcu. Pretkinje su nam govorile da žena mora imati svoj dinar, u modernom prijevodu kad imaš svoju lovu, ne daš se….  Međutim, podaci ukazuju da i žene koje više zarađuju u braku i vezi doživljavaju, čak i u većoj mjeri, zlostavljanje. I veze s muškim sponzorušama – kako su ih neke naše kolumnistice nazvale – sponzorušanima, gdje se žene osjećaju kao bankomati su druga strana financijskog zlostavljanja. Dokazano je kako je novac najčešći uzrok svađa u vezama i poticaj za raspade veza. Zato je važno otvoreno razgovarati o svemu, pa i o novcu. Sve je u redu ako se obje strane dogovore i na to pristanu jer to njima oboma odgovara. Ovdje dolazimo, kao i u svemu, do pitanja vlastite vrijednosti, zauzimanja za sebe i postavljanja zdravih granica.

Na portalu se okupljaju poslovni savjetnici, coachevi, terapeuti i menadžeri koji pišu savjete za gospodarenje osobnim financijama i za vođenje poduzeća. Tko piše za „Žene i novac“ i kako okupljate suradnike?

*Sami su nam se javili, sad ih je više od 50, četrdesetak žena i desetak muškaraca. Svi pišu jer žele podijeliti znanje, stručni su i imaju bogato iskustvo, poslovno i životno. Nema pritiska oko rokova, svi pišemo kad nam dođe inspiracija.

„Žene i novac“ mnogim prilozima ruše predrasude i predlažu prilagodljivost, dosjetljivost i informiranost, uz samopouzdanje i fokus na vlastite ciljeve. Koliko je publika svjesna potrebe rušenja predrasuda? Kako se širi glas o portalu i kojim tempom raste broj posjetiteljica?

*Puno publike redovito doživljava AHA efekte i „Super, nisam sama u ovome“. Pa i mi sami učimo…  i ja sam jako puno naučila o novcu, najviše otkako imam portal. Otvaramo sve tabu teme, nije lako govoriti o tome, ali navikavamo se. Kaže se da je ljudima teže govoriti o novcu nego o seksu. Dijele se članci, žene pozivaju prijateljice da se pridruže u tzv. veliku Fb grupu, gdje nas je sad 6000+, a u VIP klub se može samo po preporuci ili na poziv. VIP klub je samo za one koje zaista žele novac, a ne izgovore. Raste broj čitateljica i vjerujem da ćemo nastaviti u tom pravcu…

Tko većinom čini publiku portala – poduzetnice ili žene različitih profila? Jesu li financijski savjeti potrebniji poduzetnicama nego zaposlenicama ili pak domaćicama? 

*Muškarci čine 42 posto publike, ostalo su žene u dobi od 35 do 45 godina. A članice VIP kluba su diljem regije i naša dijaspora. Neki dan mi je stigao jedan od dražih komplimenata: gospođa podrijetlom iz Hrvatske, koja 20 godina živi i radi po svijetu, kaže da je bila posvuda članicom raznih ženskih klubova te da joj je Žene i novac VIP klub najbolje iskustvo ikad – jedina prava iskrena ženska podrška.

Tu energiju nastojimo od početka zadržati i na portalu i svuda gdje se veže naše ime, tu energiju davanja, pomoći i podrške. Bez osude. Potičemo pravo na svjestan izbor i podržavamo  jedna drugu, pa i kad se s izborima one druge ne slažemo. Najvažnije je početi svjesno upravljati svojim novcem. Bez obzira tko smo, gdje smo i čime se bavimo.

Vaš projekt Business cafe za mlade poduzetnike razvijao se i izvan granica Hrvatske. Kakvi su regionalni planovi za razvoj projekta Žene i novac? Kakve su potrebe za financijskim savjetovanjem žena u regiji? Razlikuju li se u odnosu na razvijene zemlje Europe?

*Da, ali ne razlikuje se toliko, žene dijele istu sudbinu posvuda, premda  Balkan svakako nosi svoje specifičnosti zbog povijesnih okolnosti. Čitani smo i u regiji i u dijaspori, a plan nam je u toj niši proširiti utjecaj i čitanost.

I dalje se bavite individualnim savjetovanjem poduzetnika u svom matičnom poduzeću Zaokret. Što je kriza promijenila u poduzetničkom načinu razmišljanja? Tko su danas poduzetnici i kako se odlučuju pokrenuti vlastiti posao? Koje su dobi poduzetnici i kako mladi razmišljaju o poduzetništvu? 

*Stalno radim individualna poslovna savjetovanja, otprije nekoliko godina najviše s postojećim iskusnim poduzetnicima, a zadnju godinu dana sve mi više dolaze ovi tzv. početnici – dakle, netko tko tek kreće i hoće nešto svoje. Kriza je mnoge prisilila da poduzetnički razmišljaju i da se pokrenu. Mnogi se iz potrebe odlučuju na pokretanje posla i to nužno nije loše, iako poduzetništvo nije za svakoga, ali poduzetnički način razmišljanja svakako jest. A to znači ne kukati već preuzeti odgovornost, ne biti žrtva okolnosti – nego poduzimati akciju, izvući maksimum iz postojeće situacije i resursa i brzo se dići nakon životnih i poslovnih padova.

Najčešće se kreće u poduzetništvo u životnoj dobi od 39. do 45. godine i takvi su poduzetnici statistički najuspješniji. Nikad nije ni kasno ni rano. Svatko od nas ima svoj put. Ako imate san, nemojte čekati da vam na samrti bude žao što niste radili što ste htjeli, zbog čega se najčešće žali. Mladi se sve više okreću poduzetništvu jer im je, srećom, sve dostupnija slika u medijima o tome što poduzetništvo jest ili nije i tko je, ili nije, poduzetnik i poduzetnica. Slika poduzetništva mijenja se nabolje, kao i poduzetnička klima. Puno je tu još posla, no puno smo i napravili. I idemo dalje, jer Hrvatska  je već jedna od najkvalitetnijih zemalja za život, a samo mi je možemo učiniti i jednom od najkvalitetnijih zemalja za rad i poslovanje. I to vrlo brzo!

Objavljeno

BACHOVE KAPI ZA SRETAN I URAVNOTEŽEN ŽIVOT

Predstavljajući se svojom životnoj pričom, dr.sc. Ana Klikovacu svojoj knjizi Bachove kapi za sretan i uravnotežen život, koju je objavila zagrebačka Beletra, opisuje kako je koristila Bachove kapi pripremajući doktorat te kako je napustila posao predavača na visokoškolskim ustanovama i posvetila se alternativnim načinima liječenja. Kako ističe, za razliku od homeopatskih remedija, Bachove kapi ne zahtijevaju medicinsko znanje i svatko samostalno može izabrati kapi koje mogu pomoći njemu ili njegovoj obitelji jer su esencije potpuno bezopasne. Evo što o tom dragocjenom pripravku kaže autorica knjige….

Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar

Prema svjedočenjima osnivača, Bachove kapi pomažu i tamo gdje su drugi načini liječenja bili neuspješni i njihova djelovanja nadilaze sva očekivanja i pacijenata i Bachovih praktičara. Dr. Stefan Bach uspostavio je sustav Bachovih kapi prije 100 godina, a danas je u njegovoj kući kod Londona Bachov centar, koji posjećuju Bachovi praktičari iz cijeloga svijeta, a njegove kapi primjenjuje tri tisuće certificiranih praktičari u 70 zemalja. Jedna od njih je dr. sc. Ana Klikovac iz Zagreba, koja je edukaciju za Bachovog praktičara završila u Bachovom centru u Londonu i, nakon prevođenja brojnih djela Edwarda Bacha, napisala svoju knjigu nježnim, a čudotvornim cvjetnim esencijama.

Dr. sc. Ana Klikovac u svojoj knjizi opisuje 38 Bachovih esencija, njihov način pripreme i stanja kod kojih se primjenjuju, uz primjere iz prakse i ishode uspješnih primjena te svoja osobna iskustva, a iskušala je djelovanje svih 38 esencija. Na kraju knjige napominje: „Možda ćete poželjeti popiti neke Bachove kapi, možda i nećete, no znat ćete da postoji nada i da postoji rješenje.“

Recenzentica knjige je Anita Moorjani, autorica hitova „Ponovno rođena“ i „A što ako je ovo raj“. Knjigu je odobrio Stefan Ball, direktor Bachova centra, a odmah nakon hrvatskog izlazi i englesko izdanje.

Knjigu „Bachove kapi za sretan i uravnotežen život“ napisali ste nakon višegodišnje primjerne Bachovih kapi i edukacije u Bachovu centru. Kako ste prvi put došli u kontakt s Bachovim kapima? Kako ste se uvjerili u njihovo djelovanje?

*U vrijeme rodiljnog dopusta s drugom kćeri Evom, pisala sam magistarski rad. Bila sam pod iznimnim stresom jer nije bilo nimalo lako uz dvoje male djece pisati magistarski rad. To zahtijeva i puno žrtve i stresa, nespavanja, iznimne koncentracije, a što sve ostavlja posljedice na um i tijelo. Tada mi je prijateljica Vesna, pobornica prirodnih metoda liječenja, ukazala na potrebu da probam Bachove kapi, kako bi lakše podnijela teret toga  stresnog razdoblja. Nakon prvog dana korištenja kapi nestale su mi i nervoza i stres i neželjene misli oko toga hoću li uspjeti sve napisati, a najvažnije od svega – počela sam mirno spavati. Mogla sam se opustiti, odmoriti, rasteretiti misli od magisterija i obveza. I tada sam otkrila pravu snagu prirode.

U svojoj knjizi opisujete kritične događaje u kojima su Vam pomogle Bachove kapi, kao što je pisanje doktorata i bračna kriza. Nakon edukacije, mnogima ste pomogli Bachovim kapima. Koje su najčešće tegobe zbog kojih klijenti danas koriste Bachove kapi?

*Najčešće je to stres, u svim oblicima. A kako je stres preširok pojam, u sustavu Bachovih kapi se nudi rješenje za sve mentalne i emocionalne izazove s kojima se ljudi susreću u svakodnevnom životu. Tako su to u zadnje vrijeme ponajviše strahovi – od potresa, od koronavirusa, od gubitka posla i slično. Kod djece najčešće imamo slučajeve gdje se traži pomoć za hiperaktivnost, manjak koncentracije u školi, no sve više se javlja kod djece i anksioznost, pritisak školskih obveza i održavanja izvrsnosti koja se od njih u svemu očekuje. Odrasli ljudi javljaju se najčešće radi umora, iscrpljenosti, nesanice, preopterećenosti obvezama ili problema u partnerskim i bračnim odnosima. U posljednje vrijeme i djeca i roditelji traže pomoć za emocionalnu stabilnost koja je potrebna da se izdrži pritisak ove pandemije i restrikacija koje su nas sve zadesile.

Iako su nježne, još je dr. Bach primijetio da „kapi pomažu tamo gdje su  drugi načini liječenja bili neuspješni i njihovo djelovanje nadilazi sva očekivanja“. Kako se Bachove kapi kombiniraju s tretmanima klasične medicine?

*Upravo tako, Bachove kapi su nježne. Uz njih ne dolazi nikakvo uputstvo za uporabu. Nema podugačke liste nuspojava niti mjera opreza. Što znači da se mogu koristiti uz sve vrste terapija, od klasične medicine do alternativnih metoda liječenja. A do iznimnih rezultata se dolazi jer one ljudima vraćaju nadu, daju im mentalnu snagu da se izdrže poteškoće, da se lakše podnesu nuspojave klasične terapije i simptomi bolesti. Dr. Bach je uvijek ponavljao – bolestan čovjek ne može biti sretan, a sretan čovjek ne može biti bolestan. Zato je on kao liječnik, još u ono doba, početkom 20. stoljeća shvaćao da liječenje započinje tretiranjem mentalnih uzroka bolesti i mentalnih reakcija pacijenata na bolest. Za njega je bilo najvažnije vratiti pacijentu nadu u ozdravljenje i navesti ga da nađe svoju životnu svrhu, razlog radi kojeg će željeti biti zdrav i živjeti. Tome je posvetio cijeli svoj radni vijek – razumijevanju samog pacijenta, a ne simptoma ili naziva bolesti.

Bachove kapi pripremaju se od izvorske vode i cvijeća dobro poznatih biljaka europskog podrijetla među kojima su hrast, cikorija, kesten, bukva, bor, maslina, vinova loza… Gdje se danas proizvode Bachove kapi? Kako se bilje i voda za proizvodnju Bachovi kapi štite od zagađenja?

*Iako Bachove kapi izvorno potječu iz Engleske, danas se one proizvode u raznim dijelovima svijeta – u Njemačkoj, Italiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Indiji i brojnim drugim zemljama. No, dr. Bach je ostavio svoje upute za pripremu kapi svima i objavio ih javno u svojoj knjizi. On je zamislio taj sustav iscjeljivanja kao sustav samopomoći, gdje svaka obitelj može sama pripremiti svoje kapi, bez medicinskog predznanja i skupe laboratorijske opreme. Tako danas brojni Bachovi praktičari sami izrađuju svoje esencije, a posebice su u tome dobri naši susjedi u Republici Srbiji. Oni su jako skloni prirodnim metodama iscjeljivanja, a kod njih je to sve i lijepo uređeno zakonom. Cvijeće za pripremu esencija se bere isto tako po uputama dr. Bacha, na mjestima u prirodi i na selu, gdje nema tolikih zagađenja od tvornica i gradskog prometa.

Doktorirali ste ekonomiju, a nakon vlastitog iskustva s Bachovim kapima i homeopatijom odvažili ste se na osnivanje centra za homeopatiju i potporu zdravlju. Danas organizirate seminare za Bachove praktičare i homeopate iz cijelog svijeta. Što je bilo presudno za odluku o osnivanju vlastitog centra?

*Presudno je bilo što su me ljudi počeli tražiti za pomoć. Učila sam o Bachovim kapima i homeopatiji za svoje osobne potrebe, za potrebe svoje djece i obitelji. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću napustiti sve što sam do tada radila i postati homeopatkinja, autorica i predavač u ovom području. No, kako sam u to vrijeme pomagala i svojim prijateljima koji su znali za moj talent i ljubav prema homeopatiji, tako su o meni pričali svojim poznanicima, prijateljima, kolegama na poslu. Vrlo brzo su me počeli nazivati nepoznati ljudi i tražiti da i njima pomognem, jer su čuli o izvrsnim rezultatima koje sam postizala. Naravno da mi je bilo važno pomoći ljudima koji su vapili za pomoći i za prirodnim metodama – i tada je jedino logično rješenje za mene bilo otvoriti što hitnije svoj vlastiti centar u kojem ću moći službeno primati ljude. Kao znanstvenica, izučila sam sve te prirodne metode do najvećih dubina, pronašla u njima smisao i logiku, sličnu onoj logici koju sam vidjela i u računovodstvu, te sam krenula u svijet učiti ove metode od najboljih! Moj je cilj bio učiniti dostupnim ljudima u Hrvatskoj ove prirodne metode koje se u svijetu normalno prakticiraju, a tada neke od njih nisu bile toliko poznate ili zastupljene.

Certificirana ste homeopatkinja i primjenjujete nekoliko homeopatskih pristupa. Kakva je veza između Bachovih kapi i homeopatije? Dr. Edward Bach, utemeljitelj Bachovog centra, bio je također homeopat.

*Ideja o Bachovim kapima potekla je iz homeopatije jer je dr. Bach bio liječnik, zaposlen u homeopatskoj bolnici u Londonu, koja je još i dan danas pod pokroviteljstvom britanske Kraljice. Tamo je imao mogućnosti istražiti ljekovitost biljaka za primjenu kod mentalnih i emocionalnih stanja koje prethode razvoju bolesti. Počeo je tražiti biljke koje su nam dostupne u prirodi, a za koje nije potrebna visoka stručnosti liječnika ili homeopata u prepisivanju pripravaka. Tražio je biljke koje možemo sami ubrati i sami pripremiti svoje pripravke. Tako da su Bachove kapi, najjednostavnije rečeno, prirodna i jednostavna metoda samopomoći proizašla iz homeopatije.

Osim Bachovim kapima i homeopatijom, savjetnica ste za Schusslerove soli i Buteyko metode disanja. Kako se alternativne metode liječenja danas afirmiraju u svijetu, a kako kod nas? Povećava li se danas globalna popularnost alternativnih metoda liječenja? Koje zemlje prednjače?

*U svojoj praksi kombiniram sve one metode koje sam i sama isprobala za sebe i svoju obitelj i na svojoj koži se uvjerila u njihovu učinkovitost. Tako koristim u radu nekoliko metoda, koja je svaka za sebe logična i jednostavna. Interes za te metode je velik, diljem svijeta, jer uvijek i u svakoj zemlji imate ljude koji vjeruju da priroda za nas ima rješenje, koji traže rješenja i ne odustaju, iako je klasična medicina digla ruke od njih ili im dala zastrašujuće prognoze. Osobno sam proputovala pola svijeta kako bi istražila i usavršila ove divne metode. Moji uzori su Njemačka, Austrija, Švicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje se i sama Kraljica liječi homeopatijom i to je javno zna, Sjedinjenje Američke Države i Kanada, ali i Indija – koja je oduvijek bila okrenuta prirodnim metodama liječenja poput Ayurvede, a danas ima preko 300.000 homeopatskih liječnika i 200 homeopatskih koledža. U svim je ovim zemljama koje sam navela homeopatsko liječenje uredno regulirano i priznato zakonom. Danas je više nego ikad potrebno okrenuto se prirodnim metodama, jer upravo svjedočimo da je cijeli svijet „na koljenima“ radi pandemije koronavirusa. O zdravlju treba brinuti i dok smo zdravi, a sve ove metode su tu da nam daju snagu, zdravlje, dugovječnost i dobar imunitet. Ako vam liječnici nisu dostupni, kome ćete se obratiti? Vrijeme je da ljudi shvate da se puno toga može za svoje zdravlje napraviti i samostalno, uz pomoć prirode, kvalitetne literature i pouzdanih prirodnih pripravaka. Ja zaista vjerujem u taj spoj prirodne i klasične medicine! To je budućnost našeg zdravlja! Trebamo uzeti najbolje od oba sustava.

Objavljeno

KATA MIJIĆ: KRALJICA LJUBIĆA U DOBA CORONE

Već drugi ugovor za Makedoniju, nakon rasprodanog prvog izdanja romana „Izdana“ u Srbiji, najavljuje da će u ovoj godini Kate Mitchell sa svojim romanima nastaviti osvajati nova tržišta. Iako je u Srbiji objavljen proljetos, u vrijeme kada su knjižare bile zatvorene zbog epidemije, roman „Izdana“ našao se među deset najprodavanijih naslova najvećeg srpskog nakladnika Laguna. Uspjeh „Izdane“ zapazili su i Makedonci i ubrzo zatražili prava na „Izdanu“, a zatim i na još jedan roman Kate Mitchell…

Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar

Roman „Izdana od svih“ trinaesta je knjiga Kate Mijić, koja piše pod pseudonimom Kate Mitchell, a u Hrvatskoj je objavljena 2017. godine. Kate Mitchell piše ljubavne romane sa životnim temama, pa je u romanu „Izdana od svih“ glavna junakinja djevojka koja u lošoj vezi ostaje trudna i partner je nagovara na pobačaj. Ipak, ona odustaje od pobačaja i zadržava dijete, svjesna da to znači prekid veze. Kao mlada majka nastavlja život i ipak pronalazi novu šansu za posao i ljubav, no bivši partner vraća se i traži prava na dijete…

Kata Mijić je poznata konobarica u kafiću „Žbirac“ na Bačvicama, a u slobodno vrijeme piše romane koje objavljuje u tjednicima, mjesečnicima i knjigama. U Hrvatskoj njezine romane objavljuju dva nakladnika – zagrebačka Beletra i splitski Fragment. S Katom Mijić razgovarali smo o srpskom i makedonskom izdanju njezinih naslova, o njezinim očekivanjima i prijemu kod publike te o aktualnim ograničenjima zbog epidemije i njenoj inspiraciji za ljubavne romane.

Iz Makedonije stiže ugovor za već drugi Vaš naslov, nakon ”Izdane od svih”. Kako Vas je pronašao makedonski nakladnik? Koji će biti sljedeći roman koji će biti objavljen u Makedoniji?

*Da, i drugi ugovor je potpisan. Jako sam sretna zbog toga. Svaki čitatelj mi je izuzetno važan, a proboj na novo tržište kao da zaokružuje moju spisateljsku karijeru dugu više od dvadeset godina. Makedonski nakladnik obratio se nakladničkoj kući ”Laguna” u Srbiji, i kontakt mi je odmah proslijeđen. Vrlo brzo smo se dogovorili. Izričito su tražili pravo na objavu knjige ”Izdana od svih”, ali su ubrzo poslali ugovor za još jednu knjigu koja se zove ”Optužena za nevjeru”. Tako bi u Makedoniji do kraja ove godine trebala izići dva moja naslova.

U Srbiji je ”Izdana” objavljena prošle godine kod najvećeg srpskog nakladnika ”Laguna” i prodavala se unatoč tome što su knjižare bile zatvorene zbog epidemije. Jeste li očekivali da ćete osvojiti tržište u Srbiji kad ste 2009. objavili prvu knjigu  – ”Oteta ljepota”?  

* Kakva sam uop očekivanja mogla imati nakon objave prve knjige? Nikakva. Nisam osoba koja se zanosi nerealnim očekivanjima. Lijepo je kad se rad prepozna, kad dobijem uzvratnu informaciju o djelu koje je na tržištu, a najveća ljepota je u samom stvaranju. Knjiga za mene nije samo ”knjiga”, to je djelo u kojeg sam utkala cijelu svoju dušu i srce. Nada da će se nešto takvo prepoznati živi u svakom piscu. Ja sam doista imala sreću jer sam se približila svojim čitateljima, jer sam prepoznata, jer su moja djela među posuđivanijima u knjižnicama. Što se pisanja tiče, ja živim svoj san, jer sam postigla mnogo više nego što sam se usudila sanjati. ”Izdana” u Srbiji je dva puta bila na listama najčitanijih knjiga. Mislim da ne trebam reći koliko me je to iznenadilo.

S obzirom da mi je knjiga izašla u jeku epidemije, onemogućene su mi promocije i predstavljanje u medijima, pa se na taj način nisam mogla približiti publici. Bila je to prva knjiga na sasvim novom području. Očekivanja sam svela na minimum. Zašto bih se upravo ja istakla između stotinama knjiga? Ništa nisam očekivala, niti sam mogla očekivati. Ako se uzme u obzir situacija u kojoj smo se svi nalazili, mislila sam da će moja prva knjiga u Srbiji proći gotovo nezamijećeno, ali nije. Na moju sreću. To i dalje smatram čudom, s obzirom na nakladu koju je knjiga postigla. Samo nekoliko mjeseci nakon što je izišla, prvo izdanje je bilo gotovo rasprodano, tako da je ponovno išla u tisak. Uh, živim za predstavljanje publici koja je moju knjigu tako dobro primila. Nadam se da će to biti uskoro.

Kod nas su autorice ljubavnih romana još malobrojne, ali u Srbiji je mnogo više ljubavnih romana koje pišu njihovi domaći pisci. I na takvom je tržištu roman ”Izdana” izbio na vrh top-lista najprodavanijih. Kako su nakladnici u Srbiji objasnili taj fenomen?

*To doista jest svojevrstan fenomen. Kad mi je knjiga prvi put došla na listu najprodavanijih, urednik mi je rekao: ”Kato, izišla je nova top-lista na Laguninom sajtu, pa pogledajte. Nije lako dospeti na naše top liste. Nadam se da je ovo samo početak. Mislim da će ovo biti dobar uvod.” Mislim da su i oni sami bili zatečeni. Istina, u pitanju je najveća nakladnička kuća, ali ta kuća godišnje izbaci više od četiri stotine naslova. Naći se na listi najboljih, ipak je izuzetna čast. ”Izdana” me nije izdala, na svu sreću.  

U svojim romanima obrađujete suvremene teme. U romanu ”Izdana od svih” glavna junakinja se izbori za svoje dijete i za novu ljubav nakon traumatične veze s partnerom koji ju je nagovarao na pobačaj. U vrijeme kad u vezama i dalje dominira muškarac, mogu li ljubići djelovati na publiku tako da čitateljice u njima prepoznaju svoju sudbinu i nađu podršku i ohrabrenje?

*Moji ljubići nisu limunade, niti je u njima sve lijepo. Ja se doista trudim da u to svoje djelo utkam teme iz života, one teme koje nisu baš karakteristične za ljubiće, a u romanu ”Izdana od svih” tema je pobačaj. Zašto to ne bi bila tema? Koliko se žena našlo u situaciju u kakvoj se našla moja glavna junakinja? Na stotine tisuća, i uvijek će biti žena koje će prolaziti sudbinu moje glavne junakinje. U našim krajevima u vezi često dominira muškarac, ali ako je tako, onda žena iz te veze treba bježati. Prošla su vremena kada je muškarac bio bog u kući i žene su dokazale da su i te kako ravnopravne. Moja junakinja je napravila ono što bih i ja napravila, ono što bi svaka žena trebala napraviti. Izbor između djeteta i muškarca vrlo je lak i jednostavan. Ako te netko nagovara na pobačaj, na ubojstvo vlastitog djeteta, vašeg zajedničkog djeteta, što se od takvog muškarca može očekivati? Osobno, kroz život sam naučila, da sve ono što ne valja, treba maknuti iz svojeg života. ”Vjeruj djelima, a ne riječima“- to je moj moto i primjenjujem ga kroz život. Riječi se olako izgovaraju, a djela odaju stvarno stanje. Bijegom, moja je glavna junakinja dala priliku jednom novom životu, dala je priliku i sebi za novu ljubav. Teško je bilo porušiti sve one bedeme koje je imala oko sebe, ali ljubav čuda čini. I najjači bedemi padaju pred iskrenim emocijama.

Što se tiče prepoznavanja vlastite sudbine u knjigama, trebali ste samo vidjeti kakve sam poruke i reakcije dobivala kada je knjiga izišla. Kad ti netko ogoli dušu nakon što pročita knjigu, to je najveći mogući uspjeh što sam ga mogla doživjeti. Mnogo ih se prepoznalo u mojoj knjizi. Možda je upravo zbog toga i polučila uspjeh. Svaka je žena glavna junakinja u svojem životu. Na ništa manje od onog najboljeg ne smije pristati. Nismo rođene za mrvice, rođene smo za sve, ili za ništa. Ponekad je i ”ništa” bolje od zavaravanja same sebe, i uzaludne nade da će se netko promijeniti, jer se ljudi ne mijenjaju. Moja sreća ne ovisi ni o kome, osim o meni. Bila sama, ili ne, moj izbor je sreća. Sve ono što tu moju sreću ne čini većom i ne umnožava je, nije dostojno biti u mojem životu. I neće biti, to sam obećanje dala samoj sebi prije mnogo godina.

”Oteta ljepota” prošle je godine objavljena u drugom izdanju u Nakladi Fragment, što je oduševilo bookblogere. Kako je publika reagirala na reizdanje? Kako danas, nakon dva izdanja, doživljavate svoju prvu objavljenu knjigu?

*Publika je reagirala odlično. Mnoge čitateljice imaju više mojih knjiga od mene. ”Oteta ljepota” moja je prva i najdraža knjiga i ima posebno mjesto u mojem srcu. Kažu da se prve stvari najbolje pamte – prva knjiga, prvi poljubac, prvo dijete, prvi posao… Sve ono što je prvo je posebno, jer je obilježilo nešto novo, jer je taj prvi korak odredio tijek cijele budućnosti. Ta prva knjiga je na tržište dovela Kate Mitchell, i ta ista Kate još i danas piše pod tim pseudonimom. Nekako, volim taj svoj pseudonim. Iako je dio mene, to je drugi svijet, onaj u kojem je Kata Mijić samo povremeno. Odvojila sam neodvojivo, odvojila sam sve ono što Kate Mitchell jest  od jednostavnosti života Kate Mijić. I tako, dvije Kate žive u idiličnoj harmoniji, međusobno se nadopunjuju.

Za vrijeme lockdowna nisu radili kafići, i imali ste dugi , neplanirani godišnji odmor. Jeste li razmišljali o temama novih ljubavnih romana? Može li lockdown i ograničenje kretanja za vrijeme epidemije biti inspiracija za ljubavni roman?

*Da, imala sam tri mjeseca neplaniranog godišnjeg odmora. Razmišljala sam o temama za knjige, za ljubavne romane, ali te teme nikako nisu povezane sa lockdownom. Ako nam se kretanje ograničeno, ograničeni su i ljudi s kojima se možemo viđati. Prije bih rekla da je lockdown razbio mnoge snove, nego što je poslužio kao inspiracija. Svi smo mi svjesni stvarnosti, ali i činjenice da je obiteljsko nasilje poraslo za to vrijeme. Lako je meni bilo cijelo to vrijeme, ja nisam morala biti zatvorena s nasilnikom, niti sam morala biti svoja sjena da ne bih toga nasilnika razljutila. Živim sama, imam svoje hobije i sama raspolažem svojim slobodnim vremenom onako kako ja želim, a ne kako želi netko drugi. Nije virus bio jedino zlo lockdowna, nikako nije. Ipak, sigurna sam da postoje i situacije koje su vrijedne da budu tema nove knjige. Ljubav za vrijeme lockdowna? (haha) Imali su vremena da se upoznaju… – tako bih nekako opisala novu ljubav u čudnoj situaciji…